Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je poslan kao milost svjetovima naređuje da se prema životinjama postupa humano i da se ne zlostavljaju, pogotovo one koje se koriste za jahanje i prenos robe. U sklopu toga je i zabrana da se razgovara sjedeći na jahalicama, ako za to nema prijeke potrebe. 

Zabrana zadržavanja na jahalicama u pauzama putovanja

Evo hadisa koji to zabranjuju Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Klonite se toga da vam vaše jahalice budu poput govornica. Allah, dž.š., vam ih je počinio da na njima otputujete do mjesta do kojih biste lahko stigli. Allah, dž.š., vam je počinio zemlju pa (boraveći) na njoj (a ne na vašim jahalicama) obavljajte vaše potrebe.“ (Hadis je sahih, a zabilježili su Ebu Davud i Bejheki) Muaz ibn Enes, prenosi od svoga oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prošao pored nekih ljudi, a oni su sjedeći na svojim jahalicama pričali, pa im je rekao: „Jašite i koristite ove svoje jahalice na lijep način i nemojte ih uzimati za svoje stolice dok razgovarate na vašim putevima i u vašim čaršijama. Ima dosta jahalica koje su bolje od svojih jahača i koji više spominju Svoga Stvoritelja.“ (Ahmed, Ebu Ja'la i Hakim, koji ga ocjenjuje kao sahih predaju) Sličnu predaju bilježi i Ibn Ebi Šejbe od Ata'a ibn Dinara, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne pravite od leđa svojih jahalica stolice za vaše razgovore. Ima mnogo jahača čija je jahalica bolja od njega, pokornija Allahu i više ga spominje.“ (Ibn Ebi Šejbe) Ebu Derda', r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kada bi vam bilo oprošteno ono kako se ophodite prema svojim životinjama, bilo bi vam oprošteno mnogo.“ (Ahmed i Bejheki). 

Međutim, nailazimo na pojedine predaje u kojima se govori o tome da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao govor sjedeći na svojoj jahalici. Džabir ibn Abdullah, r.a., u dugom hadisu u kojem opisuje Poslanikov, s.a.v.s., način obavljanja hadža, kaže: „Kada je Sunce prešlo polovinu neba Poslanik, s.a.v.s., je naredio da mu se dovede njegova deva El-Kasva'. Oni su je osedlali, pa kada je stigao u dno doline, održao je ljudima hutbu, (sjedeći na svojoj jahalici) u kojoj je između ostalog rekao: „Zaista su, vaša krvi, vaši imeci sveti poput svetosti ovoga dana, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem gradu...“ (Muslim i Ebu Davud) U drugim predajama se kaže kako je Poslanik, s.a.v.s., uzjahao svoju crvenu devu i održao govor...

Hoćemo li reći da je ovaj postupak Poslanika, s.a.v.s., u suprotnosti sa njegovom zabranom da se razgovara sjedeći na jahalicama? Odgovor glasi: Ovdje nema nikakve kontradiktornosti, jer se zabrana odnosi na bespotrebno sjedenje na jahalicama i razgovor koji se može obaviti i sjedeći na zemlji, dok je ovaj Poslanikov, s.a.v.s., postupak vanredna situacija, gdje njegov govor, da je bio sa zemlje, ne bi imao efekat koji se može postići kao kada se obraća tolikoj masi, sa svoje deve. (Šerh muškilil-asar od Et-Tahavije, 1/30-36) 

Koliko puta se peru pojedini dijelovi tijela tokom uzimanja abdesta

Kada pogledamo hadise u kojima se opisuje način uzimanja abdesta vidimo različit broj puta pranja pojedinih organa. Na prvu ruku tu se nazire prividna neusklađenost ili kontradiktornost. Pogledajmo te hadise: Abdullah ibn Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzimajući abdest oprao svoje lice i ruke i potrao glavu (učinio mesh) po jedan put. (Ihtilafu-l-hadis od Šafije, 5/488) Humran, oslobođeni rob Osmana ibn Affana, r.a., pripovijeda da je Poslanik, s.a.v.s., uzeo abdest perući sve organe po tri puta. (Ihtilafu-l-hadis od Šafije, 5/488) Neki čovjek je upitao Abdullaha ibn Zejda da mu pokaže kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzimao abdest? On je zatražio da mu se donese voda, pa je spomenuo da je lice oprao tri puta, ruke dva puta i potrao je glavu, a zatim je oprao noge. (Ihtilafu-l-hadis od Šafije, 5/488) 

Za ove hadise se ne kaže da među njima ima otvorena oprečnost niti kontradiktornost, nego se ovdje radi o tome da se ovaj postupak dozvoljen, zavisno od situacije u kojoj se čovjek nalazi. Minimum koji je potreban da bi abdest bio ispravan je da se opere po jednom, a najpotpuniji način uzimanja abdesta je da se organi operu po tri puta i to je sunnet. Sve to zavisi od situacije u kojoj se čovjek nalazi: količine vode koju ima na raspolaganju, uvjeta u kojima se uzima abdest, hladnoća, požurivanje sa abdestom zbog bojazni isteka namaskog vremena itd. 

Uzimanje mesha je ruhsa – olakšica 

Prenosi se od Bilala ibn Rebbaha, r.a.: da je „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je uzeo abdest i potrao (učinio mesh) po mestvama.“ 

Imam Šafija, rahimehullah, kaže: “Nećemo reći da je ovo Poslanikovo potiranje po mestvama oprečno predajama u kojima se govori o pranju nogu, nego kažemo da je pranje nogu kompletno uzimanje abdesta, a potiranje po mestvama je olakšica (ruhsa), pa će svako postupiti onako kako želi i kako mu je lakše. (Ihtilafu-l-hadis od Šafije, 5/488) 

Nema sumnje da je bolje uzimati abdest onako kako je to najkompletnije, prati dijelove po tri puta (osim mesha po glavi) i time se ako Bog da zarađuje velika nagrada, ali isto tako vjernik se ne smije izlagati opasnosti da naškodi svome zdravlju, pa da naprimjer koristi ledenu vodu, a izbjegava olakšicu koju mu je Allaha poklonio, a to je ovom prilikom mesh po mestvama ili po debljim čarapama. Najvažnije u svemu ovome je da svako uvažava i poštuje stav onoga drugoga i da mu ne prigovara. 

Pokuđenost okretanja prema Kibli za vrijeme obavljanja nužde 

Od vidova poštovanja Kible je pokuđenost da se prilikom obavljanja nužde okreće u njenom pravcu. Na to ukazuje nekoliko hadisa. Ebu Ejjub El-Ensari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada hoćete da obavljate nuždu onda se nemojte prilikom ni velike ni male nužde okretati prema Kibli, ni svojim licem niti leđima, nego se okrenite u pravcu istoka ili zapada!“ 

Dalje ovaj ashab, Ebu Ejjub kaže: Kada smo otišli u područje Sirije tamo smo našli da su napravljeni toaleti i bili su okrenuti u pravcu Kible. Mi smo se tada okretali mimo Kible i molili Allaha da nam oprosti grijehe.“ 

Aiša, r.a., prenosi da su Poslaniku, s.a.v.s., spomenuti neki ljudi koji se smatrali da je pokuđeno okretati se prema Kibli za vrijeme obavljanja nužde. Tada je Poslanik, s.a.v.s., postavio svoj toalet i okrenuo ga u pravcu Kible.

Abdullah ibn Omer, r.a., također prenosi da je vidio kako Poslanik, s.a.v.s., u ograđenom dvorištu obavlja nuždu, a bio je okrenut prema Bejtul-Makdisu. 

Hadisi u kojima se brani okretanje prema Kibli ili prema Bejtu-l-Makdisu za vrijeme nužde, odnose se na stanje kada se nužda obavlja na otvorenom, bez ikakvog zida ili pregrade. Dešavalo se da oni kada putuju, neko bi se za vrijeme namaza okrenuo prema Kibli, a onaj koji bi obavljao nuždu bi se također okrenuo u istom pravcu, pa je zbog toga došla zabrana. Međutim, kada se nužda obavlja u zatvorenog prostoriji onda nema zapreke da se bude okrenuto prema Kibli. (Te'vilu muhtelifil-hadis od Ibn Kutejbe, str. 90 i Ihtilaful-hadis od Šafije, 5/488)