''Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Me obožavaju...“ (Ez-Zarijat, 56) Imajući u vidu da je čovjek društveno biće i da uglavnom živi u društvu tj. zajednici, te da je okružen raznim vrstama i tipovima ljudi, počevši od rodbine, komšija, sugrađana pa sve do potpunih stranaca sa kojima će kroz život u većoj ili manjoj mjeri dolaziti u kontakt, bilo je nužno da mu njegov Stvoritelj pojasni načine i pravila ponašanja i ophođenja prvenstveno prema Njemu Uzvišenom, a nakon toga i prema svima onima s kojima je okružen.  

Generalno gledano, ophođenje čovjeka na ovom svijetu, tj. njegov odnos prema drugima možemo podijeliti na tri oblasti:

  1. Odnos prema Uzvišenom Allahu, 
  2. Odnos prema samome sebi,
  3. Odnos prema svim Allahovim stvorenjima bez obzira radilo se o ljudima, životinjama ili čak i o nečemu što smatramo mrtvom prirodom a što također spada pod pojam mahlukata tj. Allahovih stvorenja.

Što se tiče čovjekove obaveze prema Allahu, ona je vrlo sažeto, ali u isto vrijeme i vrlo precizno definirana u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ''Zaista je Allahovo pravo kod ljudi da Ga obožavaju i da Mu ništa ne pridružuju (tj. da Mu ne čine širk), a pravo ljudi kod Allaha jeste da Allah ne kazni onoga ko Mu ništa ne pridruži.“

Pravo čovjeka prema samome sebi jeste da svojoj duši i svome tijelu ne dopušta ono što im je Uzvišeni Allah zabranio, ali isto tako, to podrazumijeva i to da sebi ni u kom slučaju ne zabranjuje ono što mu je njegov Gospodar dozvolio. O tome je Uzvišeni Allah rekao:

Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela..“ (El-E'araf, 32)

Treća strana prema kojoj je čovjek zadužen određenim obavezama jesu ostala stvorenja poput njega, bilo da se radi o ljudima ili kako smo to već spomenuli, životinjama ili čak i neživoj materiji. Kada je riječ o ljudima, znano je da svi oni nisu u istom rangu te se vjernikove dužnosti i obaveze prema njima razlikuju shodno položaju i mjestu koje im je dodijelio Uzvišeni Allah. Proučimo li pomno šerijatske tekstove, zasigurno ćemo doći do neupitne činjenice da nas Uzvišeni Allah ni prema kome nije više zadužio lijepim odnosom kao što nas je obavezao lijepim odnosom prema našim roditeljima.

Ovaj rad je skromni pokušaj da na jedna sažet i jezgrovit način ukažem na osnovna pravila, specifičnosti i karakteristike čovjekovog odnosa prema njegovim roditeljima, onako kako su nam to naložili naš Plemeniti Gospodar i Njegov posljednji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Imajući u vidu da je tema odnosa djece prema roditeljima izuzetno opširna i gotovo neiscrpna, u ovom radu ću se, uz Allahovu pomoć, bazirati na ono što smatram najbitnijim, te ću se, koliko god to budem u stanju, držati principa sažetosti i jezgrovitosti.

Definicija roditelja

Iako se pri spomenu roditelja uglavnom misli na oca i majku po krvi, tj. čovjekove biološke roditelje, šerijatska definicija roditelja je mnogo opsežnija i šira. Iščitamo li pomno šerijatske izvore, pogotovo kapitalna djela islamskih pravnika, naći ćemo definiciju koja otprilike glasi ovako: ''Roditelji su otac i majka, bez obzira radilo se o ocu i majci po krvi ili po mlijeku, bez obzira bili oni muslimani ili nevjernici, od prvog koljena pa naviše po uzlaznoj lozi. Tu, dakle, spadaju i djedovi i nene s očeve i majčine strane, a i tetka po majci se figurativno ubraja u roditelje jer je za nju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je na mjestu majke.“

Pored toga što je pojam roditelja mnogo opširniji od onoga što se u većini svijeta pod njim podrazumijeva, moje istraživanje isključivo se bavi odnosom djeteta prema njegovim krvnim, tj. biološkim roditeljima. 

Mjesto roditelja u islamu

Primarni islamski izvori obiluju tekstovima koji ukazuju na veličanstveno mjesto i veliko pravo koje je Uzvišeni Allah dao roditeljima, a na njega svakako najbolje ukazuje vrlo često citirani ajeti iz sure El-Isra:   

- “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!“ (El-Isra', 23-24.) 

Iz ovih ajeta je vidljivo da Uzvišeni Allah najstrože naređuje lijep odnos prema roditeljima i to odmah nakon imperativa da se samo Njemu ibadet čini. To je donekle i razumljivo jer znamo da nakon Uzvišenog Allaha i Njegove milosti, niko osim naših roditelja nije zaslužniji za naš dolazak na ovaj svijet. 

Iako je između svih predaja koje govore na ovu temu vrlo teško izabrati samo jednu čija je poruka vrlo jasna i nedvosmislena, možda će nam govor Ibn Abbasa, radijallahu anhu, najbolje ukazati na veličanstveno mjesto koje roditelji zauzimaju u islamu.

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ''Objavljena su tri ajeta i u svakom od njih po dvije naredbe. Izvršavanje niti jedne od njih neće biti primljeno osim ukoliko se uz nju obavi i ona druga. Prvi je ajet: 

 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!' (Ali Imran, 32), pa onaj ko se bude pokoravao Allahu, a ne bude se pokoravao Poslaniku, ni njegovo pokoravanje Allahu neće biti primljeno. Drugi imperativ je u ajetu:

'Klanjajte namaz i dajite zekat...', (El-Bekare, 43), pa onaj ko bude klanjao, a ne bude izdvajao zekat, takvome ni njegov namaz neće biti primljen. Treći je ajet u kojem Uzvišeni Allah, u kontekstu kazivanja o mudrom Lukmanu, kaže: 

 'Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti' (Lukman, 14), pa onaj ko bude zahvalan Allahu, a ne bude zahvalan svojim roditeljima, takvome ni prva zahvala neće biti od koristi.''

Obaveznost dobročinstva prema roditeljima

Na obavezu lijepog postupanja prema roditeljima i kategoričnu potvrđenost iskazivanja dobročinstava ukazuje Kur'an, vjerodostojan sunnet kao i konsenzus islamskih učenjaka. Što se tiče Allahove Knjige, u njoj je ta obaveznost vrlo jasno i nedvosmisleno naglašena u nekoliko ajeta, a ovdje, pored već spomenutih, citiram još jedan: 

- ''Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.'' (Lukman, 14-15.)

Što se tiče hadisa na ovu temu, njih je mnogo više i zaista bi ih bilo teško pobrojati. Između ostalog, Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne uđe u Džennet!“  

Isto tako, postoji konsenzus islamskih učenjaka oko toga da je čovjek obavezan činiti dobročinstvo svojim roditeljima.

Da li u pogledu obaveznosti dobročinstva postoji razlika između oca i majke?

Tradicionalni islamski učenjaci vodili su polemiku oko ovog pitanja i po njemu zauzeli različite stavove. Većina njih smatra da majci pripadaju tri četvrtine dobročinstva, a ocu jedna, tj. da je majci preče iskazivati dobročinstvo nego ocu. Svoj stav temelje na poznatom hadisu koji se prenosi na ovu temu, a u kojem stoji da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je jedan čovjek i upitao ga: 'O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?' On reče: 'Tvoja majka.' Čovjek tada upita: 'Ko poslije nje?' 'Tvoja majka', odgovori on. 'Ko poslije nje?', ponovo upita čovjek. 'Tvoja majka', ponovo odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek ponovo upita: 'Ko poslije nje?', a on tek tada reče: 'Tvoj otac!'“ 

Kada je riječ o ovom pitanju, pored ovog jasnog hadisa, treba još nešto imati na umu. Naime, imajući u vidu da je majka ta koja nosi dijete, koja ga rađa i doji, a sve troje je i fizički a ponekad i psihički izuzetno teška zadaća, a da u isto vrijeme otac nema gotovo ništa s tim, onda je i razumljivo da njeno pravo kod djeteta bude veće. 

S druge strane, kada je riječ o dobročinstvu, neki učenjaci poput Malika b. Enesa ne prave razliku između oca i majke te kažu da u pogledu toga nema nikakve razlike između njih dvoje. Za prethodni hadis tvrde da se njime želi posebno istaći obaveza dobročinstva prema majci jer su djeca zbog majčine urođene slabosti, često u pogledu nje nemarna, te više pažnje posvećuju očevima koji su po prirodi jači, autoritativniji i posjeduju veću fizičku snagu. Veliki islamski učenjak, Ibn Hadžer, rahimehullah, preferira prvo spomenuto mišljenje, te čak navodi i da su neki učenjaci prenijeli konsenzus kako majci pripadaju tri četvrtine dobročinstva, a ocu jedno.

Vidovi lijepog ophođenja i dobročinstva prema roditeljima 

Postoji nebrojeno mnogo vidova ispoljavanja lijepog ponašanja prema roditeljima. Ovdje nabrajamo samo one najosnovnije uz navođenje samo jednog dokaza iz šerijatskih izvora ili iz govora prvih generacija muslimana, koje su opet oni izrekli na osnovu poznavanja brojnih šerijatskih tekstova. Generalno, te vidove dobročinstva prema roditeljima možemo podijeliti na dvije skupine:  

Dobročinstvo u vrijeme dok su živi

Ove vidove dobročinstva i lijepog ophođenja možemo svrstati u nekoliko sljedećih kategorija:

Pokornost u svemu što je dobro i šerijatski legitimno

U ajetu koji smo već citirali, u prijevodu značenja stoji: ''Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim... A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj...“ (Lukman, 14-15.)

Dakle, pokornost roditeljima je obavezna sve dok oni od djeteta ne budu zahtijevali da učini nešto što je zabranio Uzvišeni Allah. U tom slučaju, ne samo da im nije obaveza biti pokoran, već je obaveza ne poslušati ih. Na to ukazuje i ajet, ali i predaja koju prenosi Nevvas b. Sem'an, radijallahu anhu, a u kojoj stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Nema pokoravanja stvorenju ako to sa sobom nosi nepokornost Stvoritelju.“   

Ipak, čak i u toj situaciji, ostaje obaveza lijepog i velikodušnog ophođenja prema njima, na što ukazuje završetak prethodno citiranog ajeta. 

Uzdržavati ih finansijski i brinuti se o njima, ako su tome potrebni  

Hasan el-Basri, rahimehullah, upitan je o dobročinstvu prema roditeljima pa je rekao: “Podarit ćeš im ono što posjeduješ i pokoravat ćeš im se u svemu što ti narede osim ako budu zahtijevali nešto što je grijeh i nepokornost prema Allahu.“

Kada islamski pravnici govore o kategorijama osoba kojima se ne smije dati zekat, obavezno tu spominju rodbinu po uzlaznoj i silaznoj lozi, odnosno roditelje i djecu, a kao argument zbog čega im nije dozvoljeno dati zekat navode da je tu vrstu rodbine čovjek svakako dužan izdržavati. 

Pokuđeno ih je zvati po imenu, hodati ispred njih i sjedati u sijelo prije njih 

Ove zabrane nalazimo u sljedećem hadisu: Aiša, radijallahu anha, prenosi da je jedne prilike Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao neki čovjek u čijem je društvu bio neki starac. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga o kome se radi, a on odgovori da je to njegov otac. Tada mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Nemoj koračati ispred njega, nemoj sjedati prije nego što on sjedne i nemoj ga zvati po imenu...“

Iz ove predaje sasvim nam je jasno kako je ružno pa čak i odvratno roditelje zvati nadimcima koji su prošireni u našem podneblju, poput recimo ''stara, stari, matora, keva'' itd.

Na njih ne podizati glas, obraćati im se lijepim riječima te se u starosti brinuti o njima

Sve ove imperative nalazimo u već citiranom ajetu: “...kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim...'' (El-Isra', 23-24.)

U komentaru ovog dijela ajeta ''ne reci im ni: 'Uh''', Imam El-Kurtubi rahimehullah kaže: ''To znači da u njegovom obraćanju roditeljima ne smije biti ni najmanja nijansa mrzovolje niti neraspoloženja“, a Mudžahid u komentaru istih ovih riječi kaže sljedeće: ''Kada tvoji roditelji ostare, te više ne budu mogli kontrolirati malu ili veliku nuždu kao što je ni ti nisi mogao kontrolirati onda kada si bio dijete, nemoj da ti se to gadi i u toj situaciji ne reci ni 'uh'.“

Gdje su današnje generacije islamske omladine u odnosu na ovaj kur'anski imperativ i praksu prvih generacija muslimana? Istini za volju, mnoga omladina danas svojim roditeljima ne govori ''uh'', ali im zato psuju, na njih galame, potkradaju ih i javno sramote, a nažalost, ni udarci, premlaćivanja i maltretiranja nisu rijetkost. Allahu se žalimo na naše stanje, i molimo Ga za spas i uputu.

Dobročinstvo i nakon smrti roditelja

Allahovom milošću, smrću roditelja djeci se ne zatvaraju vrata dobročinstva prema njima već ostaje nekoliko načina da im se i dalje čini dobročinstvo. Veliki broj šerijatskih tekstova govori o tome. Ovdje spominjem samo neke vidove ove vrste dobročinstva: 

Doviti i od Allaha tražiti oprosta za njih 

Na ovo ukazuje poznati hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kada čovjek umre, njegova djela se prekidaju osim u tri situacije: ...i dobro dijete koje će doviti za njega...“

Posjećivati njihovu rodbinu, ugošćavati njihove prijatelje 

Na sve ovo ukazuje nam sljedeći hadis: Od Ebu Usejda Malika b. Rebi'a es-Sa'idijja, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ''Boravili smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu dođe jedan čovjek iz plemena Benu Seleme pa reče: 'Allahov Poslaniče, da li postoji kakav način da svojim roditeljima učinim neki vid dobročinstva i nakon što su umrli?', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Da, uči im dovu i traži oprosta za njih, izvrši ono što su vasijjetom oporučili, posjećuj rodbinu koja se tiče samo njih i ugosti i na plemenit način postupaj prema njihovim prijateljima.“ 

Dakle, djeca na nekoliko vrlo jednostavnih a uz to i stopostotno šerijatski legitimnih načina svojim roditeljima mogu činiti dobročinstvo i nakon što oni presele na ahiret. Educirajući omladinu na ovom polju, konačno će se stati ukraj raznim praznovjerjima i novotarijama koje su, kada je o ovome riječ, vrlo proširene kod nas i šire, a od kojih je i ''iznajmljivanje učača Kur'ana'' koji za novac uče ''pred duše umrlih'', gradnja skupocjenih nišana ili tome slično.

Šerijatski argumenti koji pobijaju ovu praksu su mnogobrojni, ali imajući u vidu da to nije tema ovog rada i da sam prostorno ograničen, neću ih ni spominjati.  

 

Nagrade za dobročinstvo prema roditeljima

Muslimani koji se lijepo odnose prema svojim roditeljima zaslužuju mnogobrojne i raznolike nagrade koje možemo podijeliti u dvije skupine, one na ovom, i one na budućem svijetu. Navodimo neke od njih uz spominjanje jednog dokaza:

Na dunjaluku 

Što se tiče ovoga svijeta, osobu koja lijepo postupa prema roditeljima i čini im dobročinstvo očekuju sljedeće nagrade i koristi:

Produžava mu se edžel, tj. životni vijek 

Od Sevbana, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kader (Allahovu odredbu) ne mijenja ništa osim dove, a životni vijek ne produžava ništa osim dobročinstva prema roditeljima.“

Povećava mu se opskrba i imat će lijepu smrt 

Od Alije, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Koga raduje da mu Allah produži životni vijek, poveća mu nafaku i zaštiti ga od ružne smrti, neka bude bogobojazan i neka čuva rodbinsku vezu.“

Oba ova hadisa treba shvatiti u kontekstu općih pravila koja su, kada se radi o vjerovanju u kader – Allahovu odredbu, postavili islamski učenjaci. Ukratko, Uzvišeni Allah je Svojim sveobuhvatnim znanjem vrlo dobro znao ko će od Njegovih robova činiti dobročinstvo svojim roditeljima, pa je shodno tome i propisao sudbinu.

Dova mu se prima  

Na ovo upućuje poznati dugi hadis o trojici ljudi koji su ostali zarobljeni u pećini, pa su ne mogavši izići iz nje od Allaha tražili da ih izbavi iz nevolje u kojoj su se našli, navodeći pri tome neka svoja dobra djela. Kada je prvi od njih spomenuo događaj koji ukazuje na njegovo besprijekorno dobročinstvo prema roditeljima, stijena koja je bila zakrčila ulaz u pećinu, malo se otvorila, što je bio i prvi korak ka njihovom oslobođenju. Ovaj hadis je vrlo jasan dokaz kako su dobročinstvo i lijep odnos spram roditelja uzrok primanja dove. 

U zadovoljstvu roditelja je i zadovoljstvo Gospodara

Od Abdullaha b. 'Amra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zadovoljstvo Gospodara je u zadovoljstvu roditelja, a Njegova srdžba je u njihovoj srdžbi.“

Djeca će mu biti pokorna

Na ovo upućuje općenitost ajeta u kojem Uzvišeni Allah u prijevodu značenja kaže: ''Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!'' (Er-Rahman, 60) Drugim riječima, svojim lijepim ili ružnim odnosom prema roditeljima, pojedinac na neki način oblikuje ponašanje svoje buduće djece i potomstva prema samome sebi.

Na ahiretu 

Ako znamo da je svako uživanje i svaka blagodat koja je čovjeku data na dunjaluku vremenski ograničena i prolazna, onda nam je jasno da bi vjernik uvijek i u svim prilikama trebao stremiti ka ostvarenju nagrade koja je vječna. Stoga je Uzvišeni Allah iz Svoje neizmjerne milosti vjernicima pružio nebrojeno mnogo načina da se domognu nagrada na ahiretu, a dobročinstvo prema roditeljima je jedna od njih. Evo nekih od obećanih nagrada za ovo dobro djelo:

To je jedan od najvećih razloga ulaska u Džennet 

Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Roditelj je središnja vrata Dženneta, pa ako želiš prihvati se tih vrata ili ih ostavi.“

Opraštaju mu se grijesi 

Od Ibn Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio mu se da je učinio neki veliki grijeh i upitao ga o pokajanju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ''Imaš li majku?'', ''Ne'', odgovori čovjek. ''Imaš li tetku po majci?'', opet ga upita, a on reče: ''Da, imam'', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada mu reče: ''Čini joj dobročinstvo.“

Nepokornost i ružan odnos prema roditeljima

Nakon svega što smo kazali o obaveznosti lijepog odnosa prema roditeljima, na čemu kategorički potencira veliki broj šerijatskih tekstova, u ovom dijelu kratko se osvrćemo na šerijatski stav spram nepokornosti i ružnog odnosa prema roditeljima. Takav vid odnosa prema roditeljima strogo je zabranjen i spada u velike grijehe, na što ukazuje Kur'an, vjerodostojan sunnet kao i konsenzus islamskih učenjaka. Što se tiče Kur'ana, na to ukazuje već citirani ajet: ''...ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih...“ (El-Isra', 23-24.). Između mnogobrojnih hadisa na ovu temu, izdvajamo onaj koji je u ovom kontekstu najjasniji i najeksplicitniji, a uz to je i zabilježen u dva Sahiha. Ebu Bekr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike rekao: ''Hoćete li da vas obavijestim o najvećem od svih grijeha?“, a ashabi rekoše: ''Svakako, o Allahov Poslaniče.'' On reče: ''Činiti Allahu širk, biti nepokoran roditeljima...“  Isto tako, na osnovu ovih i sličnih, vrlo jasnih i nedvosmislenih šerijatskih tekstova na ovu temu, islamski učenjaci su donijeli jednoglasan stav da je nepokornost roditeljima veliki grijeh. 

Kazne i sankcije za one koji su nepokorni roditeljima

Upravo kao što će oni koji se lijepo odnose prema svojim roditeljima i čine im dobročinstvo imati dvojaku nagradu, onu na dunjaluku i onu na ahiretu, isto tako će osobe koje se ne pokoravaju svojim roditeljima i koje se prema njima ružno odnose imati dvojaku kaznu, dunjalučku i ahiretsku.

Na dunjaluku 

Što se tiče dunjalučkih kazni, one se najviše očituju u uskraćivanju svih dunjalučkih nagrada i satisfakcija koje će imati oni koji se pokoravaju roditeljima i čine im dobročinstvo a koje smo prethodno spomenuli. Dakle, takvoj osobi neće se produžiti životni vijek, neće se povećavati nafaka, na dunjaluku neće imati lijepu konačnicu, neće mu se primati dova, njegov Gospodar s njim neće biti zadovoljan, te postoji velika vjerovatnoća da ni njegova djeca njemu neće biti pokorna niti poslušna. 

Pored navedenog, ovakvu vrstu prijestupnika, na osnovu jasnih šerijatskih tekstova očekuju i sljedeće kazne i sankcije:

Nepokornu djecu Allah proklinje u Svojoj Knjizi

Rekao je Uzvišeni Allah: 

''Zar i vi ne biste, kada biste se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio.“ (Muhammed, 22-23). 

Ovo proklinjanje odnosi se na one koji kidaju rodbinske veze, a nepokornost prema roditeljima svakako spada u najekstremniji oblik kidanja rodbinskih veza, pa se svakako i odnosi na one koje su neposlušni prema roditeljima. Isto tako, i sljedeći dokazi koje navodim općenito se odnose one koji ne drže do svoje rodbine, pa samim tim obuhvataju i one koji su nepokorni roditeljima.

Takve je Allah uvrstio u one koji su propali i nastradali

Uzvišeni Allah rekao je: 

''...oni koji krše već čvrsto prihvaćenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono što je Allah naredio da se održava, i prave nered na Zemlji, takvi su sigurno propali.'' (El-Bekare, 27). 

Ibn Kesir u komentaru dijela ovog ajeta ''..prekidaju ono što je Allah naredio da se održava'', kaže da se to odnosi na one koji prekidaju rodbinsku vezu.

Požuruje im se kazna još na dunjaluku

Na ovo ukazuje hadis Ebu Bekreta, radijallahu anhu, koji prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Niti jedan grijeh nije preči da se njegovom počinitelju požuri kazna još na  dunjaluku, pored onoga što ga za isti grijeh očekuje na ahiretu, kao što je to slučaj sa nemoralom i grijehom kidanja rodbinskih veza.“ 

Četvrtkom i u noći petka ne primaju mu se djela

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ''Djela ljudi izlažu se Uzvišenom Allahu svakog četvrtka i u noći petka, pa se ne prima djelo onoga ko kida rodbinsku vezu.“

Allah prekida vezu s takvom osobom

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rodbinska veza visi o ‘Aršu i govori: 'Ko mene povezuje i spaja, Allah njega povezao, a ko mene kida, Allah njega prekinuo!'“

Na ahiretu

Osoba koja je nepokorna svojim roditeljima i čiji odnos prema njima nije onakav kakvim ga je naredio Uzvišeni Allah, pored već spomenutih kazni i sankcija na dunjaluku, zaslužuje određene kazne i na ahiretu. Evo nekih:

Allah ga na Sudnjem danu neće pogledati

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Trojicu ljudi Allah na Sudnjem danu neće pogledati: onoga ko je bio nepokoran svojim roditeljima...“ 

Neće ući u Džennet sa prvom skupinom vjernika

Džubejr b. Mut'im prenosi od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''U Džennet neće ući onaj ko kida rodbinsku vezu.“

Neki vidovi ružnog odnosa i neposlušnosti prema roditeljima

Bilo bi vrlo teško i zahtjevno pobrojati sve vidove ružnog i neprimjerenog ponašanja prema roditeljima kao i načine na koje djeca iskazuju nepokornost prema njima, pogotovo u današnjem vremenu kada je ova negativna pojava uzela maha više nego ikada prije u historiji čovječanstva. Pored toga što je roditeljima, kao uostalom i svim drugim muslimanima općenito, strogo zabranjeno lagati, ogovarati ih, varati ih na bilo koji način, oholiti se nad njima i ponižavati ih..., a na što ukazuju dobro poznati šerijatski tekstovi, postoji nekoliko vidova iskazivanja nepokornosti prema njima koji su na neki način specifični i u kontekstu roditelja posebno naglašeni.

Psovanje i proklinjanje

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''U najveće grijehe ubraja se kada čovjek psuje svoje roditelje.'' Rekoše: ''Kako će čovjek proklinjati svoje roditelje?'', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ''Kada taj čovjek opsuje oca drugome pa mu taj čovjek  uzvrati i opsuje njegove roditelje, ili mu opsuje majku, pa mu on isto tako uzvrati.“

Hadis dakle zabranjuje čak i indirektno psovanje i proklinjanje roditelja, odnosno svaki put koji vodi ka tome. Ipak, u današnjem vaktu svjedoci smo jedne izuzetno ružne i vjerovatno do sada, u historiji ljudskog roda, nezapamćene pojave. Naime, vrlo često imamo priliku čuti omladinu kako bukvalno psuju svoje roditelje, najčešće pri zaklinjanju ili pri preuveličavanju nečega o čemu govore. Svakako da je ovaj vid psovanja i proklinjanja roditelja još gori i ružniji od već spomenutog.

Svjesno se pripisivati nekome mimo svojih bioloških roditelja

Od S'ada, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko se svjesno bude pripisivao nekome drugom mimo svoga (biološkog) oca, a vrlo dobro bude znao da mu to nije pravi otac, takvome je (ulazak u) Džennet zabranjen.“

Iz ovog i sličnih hadisa možemo zaključiti da usvojenoj djeci ni u kom slučaju nije dozvoljeno lagati o njihovom porijeklu, niti ih njihovi udomitelji smiju smatrati svojom vlastitom djecom. 

Rasplakivati ih

Govorio je Abdullah b. Omer, radijallahu anhu: ''Rasplakivanje roditelja spada u nepokornost prema njima kao i u velike grijehe.“

Ne odazvati im se onda kada je čovjek zauzet nekim vidom nafile

Na ovo ukazuje poznati hadis o pobožnjaku Džurejdžu, koji se nije htio odazvati majci jer je klanjao nafila-namaz, a koja ga ja zvala zbog neke potrebe. Ona ga je iz tog razloga proklela zamolivši Allaha da ga ne usmrti prije nego što bude iskušan sa bludnicama, što se i desilo. Dovu roditelja čovjek treba priželjkivati, ali se je u isto vrijeme treba i dobro čuvati, jer je ona kod Allaha kabul. Na to ukazuje sljedeći hadis: Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Tri su vrste dove primljene, i u to nema nikakve sumnje: 'Dova onoga kome je učinjena nepravda, dova putnika i dova koju roditelj uči za ili protiv svoga djeteta.“  

Najčešći uzroci nepokornosti i ružnog odnosa djece spram roditelja

Islam je vjera koja u startu nastoji spriječiti određenu lošu pojavu i zlo sasjeći u korijenu. Drugim riječima, islam djeluje preventivno, te se prvenstveno bavi sprečavanjem uzroka koji vode ka zlu, a tek onda liječenjem eventualnih posljedica. Vodeći se ovim veličanstvenim šerijatskim pravilom, ovdje spominjem neke od uzroka koji vode ka nepoštivanju roditelja te ružnom i neprimjerenom ponašanju spram njih. 

Nepoznavanje vrijednosti roditelja i mjesta koje im je podario Uzvišeni Allah

Sasvim je logično da će osoba koja dovoljno ne poznaje islam i njegove propise lakše upadati u grijehe i sumnjive stvari od osobe koja je dobro upućena u islam. U ovom kontekstu, neki od naših ispravnih prethodnika su govorili: ''Svako onaj ko griješi prema Allahu, u neku ruku je neznalica.“ 

Dakle, ispravno vjersko znanje je prvi korak ka potpunom ili barem djelimičnom eliminiranju ove pošasti koja hara u velikom dijelu islamskog svijeta, a u nemuslimanskom da i ne govorimo. Vjerovatno nikada prije ovaj veliki grijeh nije bio toliko zastupljen među muslimanima kao što je to danas, a, po mom skromno mišljenju, smatram da je osnovni razlog takvog ponašanja udaljenost i nepoznavanje vjere. Razlog je sasvim očit, jer onaj ko se ne boji Uzvišenog Allah i ne strepi od Njegove kazne, a takav je slučaj sa svima onima koji ne poznaju vjeru i njena osnovna načela i principe, pred takvom osobom ne stoji ništa što bi je spriječilo i zaustavilo na putu griješenja i pokoravanja prokletom šejtanu ili grješnoj duši koja navodi na zlo. 

Loše društvo 

U poznatom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Čovjek je na vjeri svog prijatelja, pa neka svako od vas dobro pripazi koga će sebi uzeti za prijatelja.“ 

Bez mnogo govora o poruci ovog hadisa koja je više nego jasna, a praktično stopostotno potvrđena, kratko zaključujem da će osoba koja često boravi u lošem društvu koje ništa ne drži do svojih roditelja, koje ih omalovažava i ismijava te im na svaki način želi kontrirati, zasigurno u određenoj mjeri prihvatiti isti takav odnos prema svojim roditeljima, ili će joj takvo ponašanje u najmanju ruku postati ''normalno'' i prihvatljivo, te će prema istom postati ravnodušna.

Nepravedan i neislamski odnos roditelja prema djeci

Nažalost, ponekad će i sami roditelji biti ključni krivci što se njihova djeca prema njima ponašaju ružno i što im nisu pokorna. Iživljavanje nad djecom u periodu djetinjstva, ne pokazivanje milosti prema njima i ne pridavanje pažnje, nasilničko ponašanje i tome slično, samo su neki od razloga zbog kojih će djeca, nakon što porastu i ojačaju, poželjeti da na isti način uzvrate roditeljima koji su se prema njima tako odnosili. Dokaze za ovo ne treba navoditi jer smo njima okruženi i naša svakodnevnica je najbolji dokaz istinitosti te tvrdnje. 

Međutim, postoji još jedan vrlo zastupljen i razumljiv razlog zbog kojeg roditelji ne dočekaju dobročinstvo od svoje djece. Radi se o tome da neki roditelji bez ikakvog validnog šerijatskog razloga prave razliku među svojom djecom, te prema nekima javno i bez ikakvog ustručavanja pokazuju veću ljubav i pridaju im veću pažnju, dok u isto vrijeme zanemaruju drugu djecu. Ovakvo neodgovorno ponašanje roditelja s pravom kod zanemarene djece uzrokuje prvo ljubomoru, a kasnije vrlo često i mržnju koju ta djeca ispoljavaju na različite načine. Ovakvo nešto Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, strogo je zabranio. Dokaz za to je sljedeća predaja: 

Nu'man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da mu je njegov otac dodijelio jedan dio svog  imetka. Njegova je majka Nu'manovom ocu, tj. svom mužu, savjetovala da se u vezi s tim posavjetuje s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga pozove da mu u tome on bude svjedok, što je on i učinio. Nakon što ga je obavijestio da je sinu Nu'manu dodijelio određeni dio imetka, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je da li ima još sinova i da li je svima podijelio isto koliko i njemu. On odgovori da ima još sinova, ali da im nije dao isti dio kao i Nu'manu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ''Kao svjedoka za to što si učinio, potraži sebi nekoga drugog jer ja ne svjedočim u korist onoga što je nasilje i nepravda.“ Zatim je još dodao: ''Zar ne bi bio sretan da ti sva tvoja djeca na isti način uzvrate blagošću i dobročinstvom?“

Drugim riječima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je na mudar način ukazao da njegov nepravedan odnos prema nekoj djeci, u budućnosti vrlo lahko može biti razlogom njihove neposlušnosti prema njemu. 

U ovom kontekstu vrlo je korisno spomenuti i manje poznati hadis koji govori na ovu temu. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Pomozite svojoj djeci da vam budu poslušna i da vam uzvrate dobročinstvom, jer onaj ko to bude želio, sam će od njih napraviti neposlušnike.“

Zaključak 

U ovom radu uspio sam ugrabiti tek kapljicu iz okeana šerijatskih tekstova koji govore na temu odnosa djece prema roditeljima, te ih posložiti shodno onome kako sam smatrao da treba. Tema je i više nego opširna, a njeno sažimanje i koncepiranje na ovako malom prostoru izuzetno je težak i zahtjevan zadatak, kojem priznajem, uopće nisam dorastao. Pored toga, iskreno se nadam da sam barem djelimično uspio ukazati na osnovne karakteristike, specifičnosti i odlike odnosa djeca prema njihovim roditeljima, onako kako to zahtijeva Uzvišeni Allah i Njegov plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 

Kao zaključak ovog skromnog rada, kategorično tvrdim da niti postoji, niti je ikada u historiji ljudskog roda postojala bilo koja vjera, niti bilo koja filozofija, niti bilo koji oblik društvenog ili pravnog uređenja koji je više potencirao na ljubavi i lijepom odnosu prema roditeljima, kao što je to slučaj sa našom plemenitom vjerom islamom. Šta više reći na ovu temu nakon činjenice da je Uzvišeni Allah dobročinstvo prema roditeljima naredio u istom ajetu u kojem je naredio da se samo Njemu ibadet čini: ''Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite…“ (El-Isra, 23) 

U vremenu čistog materijalizma kao i u sveopćoj krizi morala i hroničnom nedostatku bilo kojeg oblika bezuvjetnog dobročinstva prema bilo kome, našoj djeci ali i čitavom svijetu sa ponosom trebamo prezentirati univerzalne islamske vrijednosti od kojih je svakako i stroga naredba lijepog postupanja prema roditeljima. Tako ćemo, uz Allahovu pomoć, popraviti vrlo kritično stanje u kojem se nalaze sadašnje generacije omladine, čiji preodgoj prvenstveno kreće od popravljanja stanja unutar porodice, a svi nepristrani stanovnici naše planete konačno će shvatiti da islam isključivo donosi sveopće dobro i svekoliki pozitivni prosperitet, a ne nasilje i zlo, kako to danas po svaku cijenu žele dokazati razni profili islamofoba, u čemu im nažalost svojom nakaradnim poimanjem islama nesebično pomažu neodgovorni pojedinci ili skupine iz muslimanskog svijeta.

Naša posljednja dova je ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.''

 

Autor: Amir Durmić