Dokaz im je i to što im potomke njihove u lađama krcatim prevozimo i što za njih, slične njima, stvaramo one na koji-ma se voze. I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti, osim ako im se smilujemo, da bi do roka određenog uživali. A kad im se rekne: ''Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili...'' (41-45)

Dokaz im je - znak im je, tj. mekkanskim nevjernicima - to što im potomke njihove - potomke stanovnika Mekke u ''kičmama'' njihovih očeva - u lađama krcatim prevozimo - punim ljudi i životinja.

...i što za njih, slične njima - slične lađi Nuha, a.s. - stvaramo one na kojima se - u kojima se - voze. I ako želimo, Mi ih potopimo - u vodu - i neće im spasa biti - nema im pomoći - neće se izbaviti - od potopa - osim ako im se smilujemo - osim Našom blagodati kada ih Mi ne želimo potopiti - da bi do roka određenog uživali - da bi dočekali svoj kraj (edžel).

A kad im se rekne: ''Bojte se onoga što se prije vas dogodilo - od Nas vas neće zadesiti kazna naroda koji bijahu prije vas - i onoga što vas čeka - znači, bojte se onoga što će uslijediti poslije vas od kazne (drugih) naroda, zato, ne utjerujte u laž Muhammeda, sallallahu 'alejhi we sellem - da biste pomilovani bili...'' - da biste svi u milosti bili.

I ne dođe im nijedan dokaz od dokaza Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu. A kad im se kaže: ''Udjeljujte od onoga što vam Allah daje'' - onda nevjernici govore vjer-nicima: ''Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!'' I go-vore: ''Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu gov-orite?'' A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti, pa neće moći ništa oporučiti, niti će se čeljadi svojoj vratiti. (46-50)

I ne dođe i nijedan dokaz dokaz od dokaza Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu - ne razmišljajući. A kad im se kaže: ''Udjeljujte... Vjernici su u Mekki nevjernicima plemena Kurejš: Ebu Sufjanu i drugima, govorili: ''Udjeljujte siromasima od onoga za što tvrdite da pripada Allahu!'' (Vjernici su im to govorili) zato što su ovi jedan dio ljetine i stoke u Mekki, koji pripada Uzvišenom Allahu, davali siromasima. Međutim, nevjernici su tvrdili da to pripada Allahu. Drugi dio (ljetine i stoke) davali su drugim božanstvima. Ukoliko se ne bi uvećao dio od ljetine i stoke koju su davali drugim božanstvima, a uvećao se onaj dio koji su davali Uzvišenom Allahu, onda drugim božanstvima, kojima je to potrebno, ne bi ništa ostalo te su, onda, uzimali (i svojim božanstvima davali) onaj dio kojeg su namijenili Uzvišenom Allahu, govoreći: ''Da Allah hoće, On bi uvećao Svoj dio'', tako da ništa od onoga što bi im se uvećalo od njihovih božanstva nisu davali siromasima.

Vjernici su govorili mekkanskim nevjernicima: ''Udjeljujte od onoga što vam Allah daje'' - onda nevjernici - Kurejšije - govore vjernicima: ''Zar da hranimo - siromahe onime što pripada (našim) božanstvima - onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti?'',- tj. da je Allah htio, mogao ih je opskrbiti hranom. Potom su oni ashabima Muhammeda, s.a.w.s., kazali: ''Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!''

I govore: ''Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'' - jer kazna nas treba stići na ovome svijetu. Uzvišeni odgovara: ''A ne čekaju drugo do strašan glas - neponovljiv - koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali - razgovarajući na pijacama i sijelima, iako su jači od onih koji su (prije) bili - obuzeti, pa neće moći ništa oporučiti - Uzvišeni im veli da je prekratko (vrijeme) za vasijjete te će oni umrijeti - niti će se čeljadi svojoj vratiti - niti će se sa pijace vratiti svojim kućama. Dakle, Uzvišeni Allah obvještava ih o onome s čime će se susresti na ovom svijetu.

I puhnut će se u Rog, pa će oni iz mezara prema Gospoda-ru svome pohrliti, govoreći: ''Teško nama! Ko nas iz naših mezara oživi?'' - ''Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!'' Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti. Danas se nikome neće neprav-da učiniti i vi ćete, prema onome kako ste uradili, nagra-đeni biti. Stanovnici Dženneta uživat će toga dana u blago-datima veseli i radosni. (51-55)

Potom ih Uzvišeni obavještava o onome s čim će se susresti kada budu proživljeni, pa kaže: I puhnut će se u Rog, pa će oni iz mezara - kaburova - prema Gospodaru svome pohrliti... Izići će oživljeni iz svojih kaburova pred Allaha, i kada vide kaznu, prisjetit će se riječi poslanika na dunjaluku - da je proživljenje istina; govoreći: ''Teško nama! Ko nas iz naših mezara oživi?'' - Nevjernici će tako govoriti jer su se njihove duše, krajem svakoga dana, izlagale mjestima koja im pripadaju u Džehennemu. Između ''dva puhanja'', oni će biti pošteđeni kazne, i u tom međuvremenu, duše će biti umrtvljene. Kada pri ''drugom puhanju'' oni ožive i osvjedoče se u kijamet, neće poricati proživljenje i polaganje računa, kako su to činili na dunjaluku, nego će zavapiti: ''Teško nama! Ko nas iz naših mezara oživi?'' U kiraetu Ibn Mes'uda čita se min mejtetina (iz našeg mrtvila). Meleci će ih pod-sjetiti: ''Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog - izrečena jezikom poslanika - poslanici su istinu govorili!''

Prilikom navođenja ''drugog puhanja'' Uzvišeni kaže: Bit će to samo jedan glas - meleka Israfila - i oni će se svi - sva stvorenja - pred Nama - kod Nas - obreti - u Svetoj zemlju Palestini, gdje će im se svesti račun.

Danas se - na Ahiretu - nikome neće nepravda učiniti i vi ćete, prema onome kako ste uradili, nagrađeni biti. Nagrada nevjernicima bit će Vatra!

Preveo: Almir Fatić