Nepobitna je činjenica da su neki ashabi pisali hadise još za života Vjerovjesnika (s). Neki su to činili na temelju dozvole Vjerovjesnika (s), kao posebne dozvole ili izuzetno, dok su drugo to radili iz ličnih pobuda. Kada je dato opšto odobrenje za pisanje hadisa, većina ashaba ubilježila je one hadise koje su sabrali posljednjih godina Vjerovjesnikova(s) života.
Razumije se da su to uradili samo oni koji su imali sposobnosti za to. O tim malim zbirkama postoje i danas podaci. Njihova predanja (senedi) po svojoj jačini i vrijednosti su različita. Neka od njih su sasvim autentična. Broj sačuvanih spisa i zbirki je neznatan, ali za nauku veoma značajan, jer su napisani za života Vjerovjesnika (s).
Među zbirke napisane za života Vjerovjesnika (s) spadaju:
1. Zbirka Sa’da b. Ubbada Ensarija
2. Zbirka Semure b. Džunduba
3. Zbirka Džabira b. Abdullaha
4. Zbirka Abdullah b. Amra b. Asa
5. Kodeks propisa Vjerovjesnika (s)
6. Zbirka bdullaha b. Abbasa

7. Zbirka Ebu Hurejra, odnosno Hemmam b. Munebbeha
8. Zbirka Ebu Bekra

Pojedinačni osvrt na zbirke

Zbirka Seada b. Ubbada Ensarije

Tirmizi u svom SUNENU navodi da je S’ad b. Ubade posjedovao zbirku u koju je unio izvjestan broj hadisa i da je njegov sin po toj zbirci i predavao hadis. Goldziher i Buharija govore o toj zbirci, ali Buharija ističe da je ona bila jedan primjerak zbirke Abdullaha b. Aufa, koje je lično Abdullah prepisao, a da su drugi prenosili iz nje ili čitali pred je pred drugim da bi stekli pravo na prenošenje hadisa drugima. Velika zbirka hadisa Semura b. Džunduba Semure je pisao hadise za vrijeme Vjerovjesnika (s) i sačinio veliku zbirku hadisa koju je, koju je iza njega naslijedio njegov sin Sulejman iz koje je kasnije drugima predavao hadise. Pretpostavlja se da je to zbirka hadisa koju je Semure uručio svojim sinovima i za koju Ibni Sirin kaže da sadrži mnoge hadise.


Zbirka Džabira b. Abdullaha
Za ovu zbirku Muslim u svome SAHIHU kaže da sadrži hadise o obredima hadža, a moguće je da je sadržavala i neke hadise sa oprosnog hadža, kada je vjerovjesnik (s) održao svoj poznati govor. Podaci o ovoj zbirci postaju istorijski još uvjerljiviji kad se zna da je ugledni tabija Katade b. De’ame es-Sedusi (u. 118/736.) tu istu zbirku mnogo cijenio i govorio da bolje pamti njen sadržaj nego poglavlje Bekare iz KUR’ANA.
Pretpostavlja se da su hadisi koje prenosi Sulejman b. Kajs, jedan od Džabirovih učenika, potiču iz iste zbirke. U vezi ove zbirke zaslužuju pažnju i riječi Vehba b. Munebbiha (u. 114/732.) da je prenosio Džabirove hadise koje je džabir diktirao za vrijeme predavanja iz hadisa u Vjerovjesnikovoj (s) džamiji. Ovo nas podsjeća na zaključak da je džabirova zbirka hadisa bila dobro poznata. Nije isključeno da su je njegovi učenici i prepisivali.

Zbirka hadisa Abdullaha b. Amra b. Asa
Ova zbirka poznata u hadiskoj nauci kao “es-sadika” najpouzdanijaje zbirka hadisa napisana u vrijeme Vjerovjesnika (s). Ona je, po riječima Ibni Esira, sadržavala 1000 hadisa. Zbirka nije sačuvana u originalu, nego je sačuvan njen sadržaj u MUSNEDU Ahmeda b. Hanbela. Smatra se najpouzdanijim historijskim dokumentom kao dokaz da je hadis pisan i u vrijeme Vjerovjesnika (s). Pošto je ova zbirka sačinjena kao prirodna posljedica fetvi i uputstva Vjerovjesnika (s) njenom autoru, Abdullahu, znači da je ona sasvim autentična. Za ovog Abdullaha kaže se da je jednog dana došao Vjerovjesniku (s) i zatražio dozvolu za pisanje hadisa. Kada mu jeVjerovjesnik (s) odobrio on je upitao:
- Da li ću zapisati sve što čujem?
- Da, odgovori Vjerovjesnik (s).
- U dobrom raspoloženju kad ste i kada ste u srdžbi?
- Da, jer ja govorim samo istinu.
Najvjerovatnije da je Abdulah b. Amr b. ‘As nakon ove Vjerovjesnikove (s) izričite dozvole počeo pisati hadis. Kao dokaz da je Abdulah b. Amr b. As radio na pisanju hadisa i sačinio pored ostalog i ovu zbirku, uzima se i izjava Ebu Hurejra: “Među ashabima nema nikoga ko više prenosi hadise od mene osim Abdulaha b. Amra b. Asa jer Abdulah pisao hadise a ja nisam”. Vlada mišljenje da je Amr b. Šu’ajb (u. 126/737. godine), unuk Abdulaha b. Amra kasnije prenosio neke hadise iz ove zbirke, bilo da ih je čitao iz zbirke ili usmeno prenosio, a tabija Mudžahid b. Džabir (u. 103/721.) imao sreće da vidi tu zbirku kod njena autora Abdulaha b. Amra.

Zbirka Abdulaba b. Abbasa’
Abdulah b. Abbas se mnogo interesovao za hadis i život Vjerovjesnika (s). Pouzdano se zna da je iza sebe ostavio veliki broj knjiga, a njegov učenik Se’id b. Džubejr (u. 95/713.) zapisivao bi sve što bi mu profesor diktirao. U slučaju da bi mu nestalo papira, koristio bi se onim što je imao pri ruci, odijelom, dlanovima ruku, obućom, itd.., a kada bi stigao kući prepisao bi to. Spisi Abdullaha b. Abbasa postali su veoma popularni i dugo su kružili među muslimanima. Kasnije ih je naslijedio njegov sin Ali. Veliki broj prenosilaca hadisa koristilo je ovu zbirku i služio se njome kao izvorom. Danas se nalazi razasuta po brojnim hadiskim djelima i komentarima Kur’ana, ali se ne zna kada je kao cjelina nastala.

Zbirka Ebu Hurejra odnosno Hemmama b. Munebbiha
Spisi, ili zbirka, Ebu Hurejra također su svi propali, osim jednog koji prenosi njegov učenik, tabija, Hemmam b. Munebbih (u. 101/719.). Ovaj spis je kasnije pripisan lično Munebbihu. Zasada se još ne zna da li je ova zbirka napisana za života Vjerovjesnika (s), jer je Hemmam rođen 40/660, a Ebu Hurejre je umro 58/672. Najvjerovatnije je da je Hemmam sabrao tu zbirku prije smrti svog učitelja slušajući ga i zapisujući hadise od vremena kada se s njim počeo družiti, kao dječak, a kasnije kada je odrastao, to je drugima prenosio.
Ova zbirka zauzima posebno mjesto u istoriji pisanja hadisa, jer je u cjelini sačuvana onakvu kakvu ju je prenosio i sabrao sam Hemmam od Ebu Hurejre. S pravom se ova zbirka može nazvati autentičnom zbirkom. Na nju je ukazao i dr. Muhamed Hamidullah, predočavajući, istodobno, dva autentična primjerka, jedan nađen u Damasku, a drugi u Berlinu. Svi hadisi ove zbirke sabrani su i sačuvani u MUSNEDU Ahmeda b. Hanbela i u raznim poglavljima Buharijina SAHIHA. Zbirka sadrži 138 hadisa. Ovaj sakupljač hadisa, Hemmam b. Munebbih, mnogo se interesovao za sabiranje i zapisivanje hadisa, za čuvanje hadiskih zbirki i prenošenje hadisa iz njih. Kao ljubitelj hadiskih djela i hadisa uopšte, kupovao je hadiska djela i svome bratu Vehbu i pravio izložbe hadiskih spisa i djela, ponekad i drugima iz njih diktirao hadis.
(Sahifa je pisana polovinom prvog hidžretskog stoljeća, jer je Ebu Hurejre, učitelj Hemmam b. Munebbiha, preselio na bolji svijet 58. godine po Hidžri. Kao takva, ona predstavlja najstariju sačuvanu zbirku hadisa koja je do nas došla u cjelosti i doslovno u Musnedu Ahmed b. Hanbela. Jedan dio njenog sadržaja, ali u svakom slučaju doslovno, takođe prenosi i šest opšte priznatih hadiskih djela (el-kutub es-sitte), uključujući i Buhariju. Dobro je poznato da je Ebu Hurejre, barem potkraj svoga života kada je njegovo pamćenje oslabilo, bilježio hadis. S toga je velika vjerovatnoća
da je Hemmam b. Munebbih pisao sahifu dok mu je njegov šejh ustvari čitao i diktirao iz svojih ličnih hadiskih zbirki. Sahifu je od Hemmam b. Munebbiha doslovno i u cjelosti prenio njegov učenik Ma’mer b. Rašid u svome djelu Džami’, a od njega opet njegov učenik ‘Abd er-Rezzak es-San’ani koji je kao takvu uvrstio u svoj Musned, da bi na koncu od San’anija sahifu preuzeo i sam Ahmed b. Hanbel koji je bez ikakvih promjena i u njenoj doslovnoj formi uključio u svoj Musned. Uloga sahife u utvrđivanju vremena prvih hadiskih rukopisa i autentičnosti njihovih sadržaja postaje posebno značajna nakon otkrivanja originalnih rukopisnih primjerakaove zbirke od strane profesora Muhammeda Hamidullaha u bibliotekama Damaska i Tubingena u Njemačkoj. Upoređivanje njihovih predaja sa hadisima ove sahife onako kako ju je prenio Ahmed b. Hanbel u svome Musnedu je pokazalo zaprepašćujuću identičnost. Takođe vrijedi istaći da se jedan broj predaja sahife mogu pronaći u istom značenju u hadiskim rukopisima drugih ashaba koje su sačuvane u danas opće priznatim zbirkama hadisa. Zbog svega toga se nameće zaključak da sahifa Hemmam b. Munebbiha ne samo da dokazuje da je hadis bilježen u ranom periodu
islamske povijesti i mnogo prije 2. stoljeća po Hidžri, kao što neki tvrde, nego i to da su kasniji hadiski eksperti tačno i vjerodostojno dostavili ne samo ovu sahifu nego i ostale hadiske rukopise iz vremena Vjerovjesnika s.a.v.s., tako čuvajući njegov Sunnet od izmjena. Drugim riječima, sahifa Hemmam b. Munebbiha pokazuje da su današnje hadiske zbirke autentične i vjerodostojne zbog čega se ovaj dokument sa punim pravom može zvati “potvrdnom referensom”. Kad smo već kod značaja ove zbirke, vrijedi istaći da je ona na taj način proširila značenje isnada ili seneda - lanca prenosioca - pod kojim se obično mislilo na puko verbalno prenošenje hadisa. Danas se pod senedom radije podrazumjeva verbalno prenošenje pisanog hadiskog
materijala drugoj osobi koja će zapisati ono što joj je prenešeno. – preuzeto iz Aid Smajić, “Orijentalističko poimanje prvog registriranja hadisa”

Zbirka Ebu Bekra
Prema sadržaju djela Tabekat el-huffaz, Ebu Bekr je iz velike opreznosti i pobožnosti uništio ovaj svoj spis hadisa. Bio je sakupio oko 500 jedinica hadisa, ali ih je kasnije uništio, bojeći se da ih nije najbolje zapamtio i upisao.

 

Autor: Omer Nakičević