Preko Osmanske države islam je stigao u Bosnu i Herce­govinu. Mezheb, metoda i obrazac tumačenja islama ostali su isti. Autoriteti i njihova djela u prostranome Carstvu bili su istovjetni. Samim tim, stabilnost vjerskog ambijenta bila je neupitna. Na ravni akaida i fikha ogledao se jedinstven obrazac učenja, obrazovanja, tumačenja i primjene. U punoj izvornosti proučavala se i tumačila hanefijsko-maturidijska škola.

Ehlus-sunnetski pravac u cijeloj državi svjedočio je svoju islamsku izvornost, snagu i vitalnost. Za to, svakako, velike zasluge imaju alimi – autoriteti koji su kroz protok vremena svojim radom doprinijeli ovakvome duhovnome i intelektualnome ambijentu. Zbog toga je važno predočiti lanac učenjaka Ehlus-sunneta vel-džemaata preko kojih je znanje i tumačenje učenja i prakse srednjega puta ummeta došlo i živjelo i u Bosni i Hercegovini:

1. Abdullāh ibn Mesūd, r.a., ashab Allahovog Poslanika, a.s.;

2. Alkame en-Nehaī (u. 62. god. po H.), učenik Abdullāha ibn Mesūda, r.a.;

3. Ibrahīm en-Nehaī (u. 96. god. po H.), učenik Alkame en-Nehaīja;

4. Haammād ibn Sulejmān (u. 120. god. po H.), učitelj imama Ebu Hanife;

5. Imam A‘zam Ebū Hanife [1];

6. Imam Jūsūf, Ebu Hanifin učenik;

7. Imam Muhammed ibn Hasan, Ebu Hanifin učenik;

8. Ebu Sulejmān el-Dževzedžānī, učenik imama Muhammeda;

9. Ebu Bekr Ahmed al-Dževzedžani, učenik prethodnog, a učitelj imama Ebu Mensura el-Maturidija;

10. Imam Ebū Mensūr Muhammed ibn Muhammed al-Maturīdī es-Semarkandī, pisac djela: Et-Te’vīlātu'l-Kur’ani'l-kerīm; Kitābu't-tewhīd - temeljno akaidsko djelo u maturidijskoj akaidskoj školi; Kitābu'l-mekālāt – u kojem se analizira učenje raznih sekti koje su se pojavile među muslimanima; Meāhizu'š-šerāi‘ fī usūlil-fikh; El-Džedelu fī usūlil-fikh; Reddul-imāmijje – pobi­janje šiija – imamija; Reddu usūlil-hamse li Ebī Muhammed el-Bāhilī – pobijanje mu‘tezilijskog učenja o pet principa[2];

11. El-Hākim el-Kādī Ishāk ibn Muhammed es-Semerkandī (u. 342. god. po H. / 953. po Miladu), učenik imama el-Maturidija, autor akaidskog djela Es-Sevādu'l-a‘zam;

12. Ebū Lejs Nasr ibn Muhammed ibn Ahmed ibn Ibrāhīm es-Semerkandī, komentator Ebu Hanifinog traktata El-Fikhu'l-ekber;

13. Ebul-Jusr Muhammed ibn Muhammed ibn el-Husejn ibn Mūsā ibn Mudžāhid Abdul-Kerīm sadrul-islām el-Pezdevi (u. 493. god. po H.), pisac Usūlu'd-dīna, u kojem je sistema­tizirao akaidska pitanja prema učenjui hanefijsko-maturidijske škole;

14. Ebu Hafs Umer ibn Muhammed ibn Ahmed ibn Ismāīl ibn Lukmān Nedžmuddīn en-Nesefī (462-537./1068-1143.), uče­nik Ebul-Jusra Sadrul-islāma el-Pezdevija, autor Akaida, dje­la poznatog i popularnog u cijelom islamskom svijetu koje je dugi niz godina bilo udžbenik u bosanskim medresama; djelo je prevedeno i objavljeno i na bosanskome jeziku[3];

15. Ahmed ibn Ebu Bahr Nuruddīn es-Sābūnī el-Buhārī (u. 480. h.)., pisac djela El-Bidāje fī usūli'd-dīn;

16. Alī ibn Usmān Sirādžuddīn el-Ušī el-Fergānī el-Hanefī (u. 569. god. po H. / 1173. po Miladu), pisac čuvene Kasīde el-emālī, djela koje ima više komentara i dugi niz godina je bilo udžbenik u bosanskim medresama; prevedeno je, protumačeno i objavljeno na bosanskome jeziku[4];

17. Mejmun ibn Muhamed Ebu el-Muīn en-Nesefī el-Mekhūlī (u. 508./1115.), autor, između ostalog, i akaidskog djela: Tebsiretu'l-edille, koje je napisano prema Ebu Hafsovom Akaidu, Bahru'l-kelāmu, Et-Temhīdu i dr.;

18. Ebul-Berekāt Hāfizuddīn en-Nesefī (u. 710./1310.), autor djela El-Umdetu fī usūli'd-dīn (ili pod drugim nazivom: Umdetu akideti ehlis-sunneti vel-džemāati), pisanog po uzoru na Ebū Hafsov Akaid, a za koji Mehmed ef. Handžić kaže da je u njemu najbolje obrađeno učenje maturidijske škole[5];

19. Kamāl ibn Humām es-Sivāsī (790.-861. god. po H.) pored po­znatih djela iz fikha, napisao je iz akaida djelo El-Musājeretu fil-akaidi'l-mundžijjeti fil-āhireti, na koje su napisane dvije glose, jedna od Kemala ibn Ebu Šerīfa, eš‘arijskog učenjaka, i druga od Zejnuddīna Kāsima el-Hanefija, maturidijskog teoretičara[6];

20. Hidir-bej Dželāluddīn (u. 863. god. po H.) pisac Kasīdetun-Nūnijje, stihovanog akaidskog djela koje je dugi niz godina bio udžbenik i u bosanskim medresama.[7]Poznat je Komentar (Šerh) ovog djela od Šemsuddīna Ahmeda ibn Mūsāa el-Hajālija koji se koristio kod nas radi lakšeg razumijevanja Kasīde.

21. Muhammed ibn Pīr Ali el-Bergivī (929-981. god. po H./ 1523-1573. po Miladu), pisac djela: Tuhfetu'l-musteršidīn fī bejāni mezāhibi fireki'l-muslimīn[8], Tarīkati muhammedijje[9], Vasijjetname[10] i dr. djela koja su se koristila u Bosni i Hercegovini dugi niz godina;

22. Mulla Alī el-Kārī el-Herevī el-Mekkī (u. 1014. god. po H), komentator Ebu Hanifinog El-fikhul-ekbera, komentara koji su obilno koristili alimi u Bosni i Hercegovini u svojim proučavanjima ovog imamovog traktata.[11]

 

Mr. Muharem Omerdić: Ehlus-sunnet vel-džemaat (Izvor: Zbornik radova naučog skupa “Islamska tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive” 14., 15. I 16. Novembar 2007. Amfiteatar Gazi husrev-begove medrese)

 

Bilješke:

[1] Muharem Omerdić, “Imami Azam Ebu Hanife i njegov doprinos akaidologiji, Islamska misao, I/1979., 11, 11-16; Isti, “Ebu Hanife kao akaidolog”, Islamska misao, I/1979., 12, 10-12; Isti, “Ebu Hanife i njegovo shvatanje imana,” Islamska misao, II/ 1980., 15, 16-18; Isti, “Pitanje spoznaje u djelima Ebu Hanife”, Islamska misao, II/1980., 16, 7-8; isto, “Allahova, dž.š, jednoća”, Islamska misao, II/1980., 17, 21-24; isto, “Dobro i zlo po shvatanju Ebu Hanife”, Islamska misao, II/1980., 18, 31-34; isto, “Pitanje Božijih atributa u djelima Ebu Hanife”, Islamska misao, II/1980., 19, 18-21; isto, “Jedullah u shvatanju Ebu Hanife; Pitanje istivaa; Pitanje viđenja Uzvišenog Allaha; Teorija zarade i sticanja; Rasprava o hulefair-rašidinima”, Islamska misao, II/1980., 20, 26-31.

[2] Imam Ebu Mensur Muhammed el-Maturidi, “Traktat o islamskom vjerovanju (Risāletun fil-akāid ili Kitābun fī usūlid-dīn), Islamska misao, Sarajevo, VII/1985., 76, 19-27. Preveo i obradio: Muharem Omerdić. (Prema rukopisu iz Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu: br. 783 i 6740.); isti, “Kitābut-tevhīd”, Islamska misao, IX/1987., 105-106, 11-13. Preveo i obradio: Muharem Omerdić.

[3] Ebu Hafs Umer en-Nesefi, “Akaidun-Nesefi”, Glasnik, Vrhovno islamsko straješinstvo, XLVIII/1985., 6, 668-687. S arapskog preveo: Muharem Omerdić. Prijevod je popraćen opširnim predgovorom i bilješkama. (Prijevod je sačinjen prema rukopisu iz Gazi Husrev-begove biblioteke).

[4] Muharem Omerdić, “Al-Fergani i njegova Kasida al-Amali”. Zbornik radova, Islamski teološki fakultet, Sarajevo, 1990., 3, 91-105. U radu je donesen prijevod Kaside.

[5] Mehmed Handžić, Ilmul-kelam, udžbenik islamske vjeronauke za 8. razred srednjih škola, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1934., 10.

[6] A. el-Harbī, El-Māturīdijje…, ibid., 124-127.

[7] Hifzija Suljkić, “Hidir-bej i njegova Kasidei-nunijja”, Zemzem, GHB medresa,Sarajevo, IX/1976., 1-12, 18-19.

[8] Vidi: Muharem Omerdić, “Traktat o učenju islamskih frakcija od Muhammeda ibn Pira Alija el-Bergilija”, Anali, Gazi Husrevbegova biblioteka, Sarajevo, 1985., 11-12, 19-37. U prilogu rada je prijevod Traktata sačinjen prema rukopisu iz Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.

[9] Na bosanski jezik ovo djelo preveo je i objavio Mustafa ef. Čolić.

[10] Također prevedeno i objavljeno na bosanski jezik.

[11] A. el-Harbī, El-Māturīdijje…, ibid., 127-129.