Glavnina Kurʼāna data je u općim obznanama i oslovljavanjima, odnose se na sva ljudska bića, štaviše na sve svjetove. U tom pogledu iznimno je važan proglas 49:13:

“O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili, i narodima i plemenima vas 

učinili da biste se upoznavali! Od vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega 

najviše boji!“ 

“O mankind! We created you from a single (pair) of a male and a female, and made you 

into nations and tribes, that ye may know each other (not that ye may despise each other). 

Verily the most honoured of you in the sight of Allah is (he who is) the most 

righteous of you.“

Kako se ovdje (49:13) jasno vidi, taqwā ili ʼbogobojaznostʼ, ʼstalna svijest o Boguʼ, ʼčestitostʼ... priznaje se kao moralno-etička mogućnost ʼsvih plemena i svih narodaʼ. Inna akramakum ʻinda ʼllāhi atqākum - ʼOd vas je kod Boga najplemenitiji onaj koji se Njega najviše boji!ʼ - jedan je od najuniverzalnijih proglasa Kurʼāna, njime se kod cijeloga čovječanstva promovira plemenitost, bogobojaznost i čestititost.

U samom temelju cjeline Kurʼāna počivaju kurʼānski izričaji općenite naravi i poruke, kao što su ovi: “Od zemlje vas stvaramo“, “Sve na Zemlji je prolazno“, ʼSvi u mir stupite!“ I tako dalje. Dakako, cilj Kurʼāna uvijek je primarno taj da se kroz njegovu cjelinu razumije da je ta knjiga po sebi izljev oduševljenja spram Boga i vjere u Boga. Ali, na kraju, sve je to radi boljitka i spasenja čovjeka i čovječanstva, jer po Kurʼānu Bog se ne objavljuje da bi On bio jedan kult ka kojemu ima hrliti poniženo čovječanstvo. Bog Kurʼāna je ʼBog Koji je svjetlost Nebesa i Zemljeʼ, Onaj koji Svojim svjetlom podaruje pravce, smjerove, upute i spasenja u ovom zastrašujuće ogromnom Univerzumu.

Nakon čitanja ove dvije knjižice, čitateljstvo će barem donekle vidjeti da cjelina Kurʼāna nije data kao neka matematička formula koja se nauči i koja bi nam svojom istovrsnom primjenom uvijek davala isti rezultat. O tome se ovdje ne radi. Naprotiv, svaki čitatelj Kurʼāna mora krenuti u vlastitu potragu za cjelinom Kurʼāna i, pritom, imati u vidu da na tu potragu kreće sa iskrenom namjerom, čistim srcem i uravnoteženim mišljenjem. 

K tome, cjelina Kurʼāna u vezi je sa cjelinom Svijeta. Kurʼān svome čitateljstvu na mnogo mjesta predlaže da se posredstvom njegovih stranica odvaži na raskrivanje cjeline Svijeta. Ne krije se, već se upravo Kurʼānom obznanjuje i objavljuje, da Bog jeste ʼPrvi [bez početka] i Posljednji [bez kraja], Vanjski i Nutarnjiʼ. Štaviše, sam Bog je ta ʼNepovrediva Cjelinaʼ (aṣ-Ṣamad), ili ʼUtočište svemu i svakomeʼ, ili ʼZavičaj svegaʼ. Riječ aṣ-Ṣamad Крачко́вский prevodi kao ʼvječniʼ (вечный), a Max Henning na njemačkom daje prijevod ʼapsolutniʼ (der Absolute). Ukratko, aṣ-Ṣamad je Onaj Koji sve što je u cjelini Svijeta skladno objedinjava, Koji skladno obuhvata sve svjetove.

I kako god Bog jeste Taj Koji jamči cjelinu Kurʼāna (ʼZbilja, Mi Kurʼān objavljujemo i, zbilja, Mi ga čuvamo!ʼ), tako je Bog Onaj Koji jamči cjelinu Svijeta. Prema perspektivama Kurʼāna, trebalo bi da sva stvorenja, svako na svojoj razini bivstvovanja, ostvare prepoznavanje tog Božanskog jamstva, kao i da ostvare međusobno priznavanje. 

Ako ovaj naš svijet preživi prvu polovinu dvadeset i prvog stoljeća, cjelina Kurʼāna biće mu jedan od pouzdanih vodiča kako da čovječanstvo raskrije projekte mira sa Bogom, sa sobom i sa Prirodom. 

Wa mā tawfīqī illā biʼllāh!

A kod Boga se nahodi potpuna sreća!

(...)

Autor: Enes Karić