Aku upitaš: Koja sura je najduža, a koji je ajet najkraći, te koji je ajet najduži, a koja je sura najkraća, reći ću ti: Ehlu't-tefsir smatra da je najduža sura u Kur'anu El-Beqare, a najkraća El-Kewther; najduži ajet je onaj o dugu (Ajetu'd-dejn), a najkraći je ajet We'-duha i We'l-fedžr; a najduža riječ u Kur'anu je festeqajnaakumuuh - da je pijete (El-Hidžr, 22). A ako bi upitao:U čemu se ogleda mudrost toga što je sura Beqara najveća sura, uključujući tu i suru Fatihu, odgovor bi bio: Mudrost je u tome što su u njoj pobrojani i objašnjeni propisi, navedeni primjeri (el-emthal) i uspostavljeni dokazi koji se, na tako obuhvatan način, ne nalaze ni u jednoj drugoj suri. Ona je zbog toga nazvana "šatorom Kur'ana" (Fustatu'l-Qur'an).

Ibnu'l-Arebi u svome kitabu Ahkamu'l-Qur'an kaže: Čuo sam kako neki moji šejhovi za ovu suru kažu: U njoj se nalazi hiljadu naredbi i hiljadu zabrana, hiljadu hukmova (pravnih razloga) i hiljadu obavještenja za njezino najveće razumijevanje! Ibn 'Umer, radijellahu 'anhuma, ostavio je osam godina kako bi proučio pitanja koja se nadaju iz njezinih normi (hukmova).

El-Imam (Fahruddin er-Razi) kaže u svome kitabu Et-Tefsiru'l-kebir: Znaj da je bilo vremena kada sam smatrao da se iz smislova i dragocjenosti ove plemenite sure može izvući deset hiljada pitanja, a na ovo su neki zavidljivci, neznalice, zabludjeli i inadžije gledali sa ne-vjericom. U svojim hvalisavim sastavima, koji su bili prazni od smisla, puni nepovezanih, bezveznih riječi, oni su ovo potpuno pogrešno shvatili, i kada sam odlučio da napišem ovaj kitab, najprije sam napi-sao uvodnik kako bih skrenuo pažnju na ovo što smo upravo spome-nuli. Naime, ponekad je postignuće blizu prispjeću.

To što su sure nanizane tako da najprije dolaze duge, pa onda one srednje po dužini, pa kratke - to je skretanje pažnje da dužina neke sure nije šart njezina i'džaza. Tako je sura El-Kewther sastavljena od samo tri ajeta, a i ona ima mu'džizetsku narav kao i suretu'l-Beqare. Ovakav raspored sura krije u sebi mudrost koja se manifestira prilikom učenja i napredovanja u učenju ovih sura kod djece, koja uče najprije one kratke sure pa onda idu ka dužim. To je olakšanje (tejsir) koje je Allah, dž.š., dao Svojim robovima. A u ovome se krije i skriveno poticanje i povećani osjećaj fadileta u namazu i izvan njega. Tako npr. sura Ikh-las, iako je jedna od najkraćih sura, ravna je trećini Kur'ana (thuluthu'l-Qur'an) - za onoga ko ovo razumije pa usvoji tajnu ovog niza.

Ako, pak, upitaš kakva se mudrost krije u tome što se Kur'an ob-javljivao na brojnim mjestima i što se mjesta toga svjedočenja ponav-ljaju, pa tako imamo mekkanske i medinske ajete, zatim one koji su objavljeni noću i one koji su objavljeni danju, na putu i kod (Poslani-kove, s.a.w.s., kuće), ljeti i zimi, u snu i u međusvijetu (berzekhijjen), tj. između sna i jave, na Zemlji i na nebesima, u pećini , tj. oni ajeti koji su objavljeni u pećini (el-gar), tj. ispod površine Zemlje, oni koji su objavljeni između Mekke i Medine, na 'Aršu, na Mi'radžu, tj. oni koji su objavljeni u Noći Mi'radža, tj. posljednji ajeti sure Beqare, od-govor je: Mudrost je u tome što se time izražava počast svim mjestima u Svemiru na kojima je spuštana Božanska Objava i na kojima je bilo muhammedansko prisuće. Pa kao što se kaže da je tajna Mi'radža i Isra'a (sirru'l-Mi'radži we'l-Isra'i) povezana sa njim, Muhammedom, s.a.w.s., tako isto je tajna Mustafe (sirru'l-Mustafa) povezana sa svim mjestima Svemira, 'Arša i džennetskim perivojima, jer je svako mjesto molilo jezikom svoga stanja da ih Allah, dž.š., počasti dolaskom Nje-gova Habiba (Miljenika) u njih, oči i odličnici su molili da podvuku surmu prašinom sandala sa stopala Prvaka prvaka i Ponosa najugled-nijih koja su cijeli Svemir i dalje od njega namirisala mirisom svoga bića, svojom skrivenom prisutnošću i blistavim uprizorenjem, kao što se navodi u hadis-i kudsijji (bi lisani'l-qudsi): "Lew lake, lew lake, lemma khaleqtu'l-eflake- Da te nije, da te nije, ne bih stvorio nebeske svodove!"

(Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim)

(Elif, lam, mim) - Ako upitaš u čemu se ogleda mudrost toga što suretu'l-Beqare počinje harfovima elifom, lamom i mimom, a Fatiha, u vanjskom smislu, počinje jasnim iskazom, odgovor je: Sujuti, rahi-mehullahu Te'ala, u svome Itqanu navodi više mišljenja u vezi sa time zašto suretu'l-Beqare počinje elifom, lamom i mimom. Fatiha zaista počinje muhkem iskazom koji je jasan svakome zato što nema prepre-ke u njegovom razumijevanju; nasuprot njoj, suretu'l-Beqare počinje mutešabih harfovima koji su daleko od te'vilenja, zbog čega učenjaci i mudraci osjećaju nemoć da spoznaju njihove nivoe, da prodru u dubine takvih ajeta. Na isti način, oni su nemoćni da shvate krajnje svrhe pro-pisa, da dešifruju simbole i otkriju riznice, smatrao je arif, poznati šejh, Ba'li - dede. / Znaj, oni su raspravljali o ovom pitanju, o ovim pleme-nitim počecima i o tome šta oni znače, pa su jedni rekli da ti harfovi spadaju u skrivene nauke i zakrite tajne, tj. oni su mutešabih, nejasni, ono što je Allah, dž.š., zadržao u Svome znanju; oni su tajna Kur'ana (we hije sirru'l-Qur'ani), a mi vjerujemo u njih, u njihov vanjski smisao, a znanje o njima prepuštamo Allahu, dž.š. Da bi se izvukla korist od njihova učenja, to traži vjerovanje u njih. Tako, elif označava ime Allah, lam označava Njegovo ime Latif, a mim označava Njegovo ime Medžid, tj. Elif, lam, mim znači: Enellahu'l-Latifu'l-Medžidu - Ja, Allah, Saosjećajni, Slavni, kao što i Njegove uzvišene riječi:Elif, lam, ra znače: Enellahu era - Ja, Allah, gledam; a Njegove uzvišene riječi: Kaf, ha, ja, 'ajn, sad znače: Enellahu'l-Kerimu'l-Hadi'l-Hakimu'l-'Alimu'-Sadiqu- Ja, Allah, Plemeniti, Upućivač, Mudri, Znani, Iskreni; Nun išareti da je On En-Nuru'l-Nasiru - Svjetlost, Pomagač.

Ovi harfovi su isprekidani (hurufun muqatta'a), tj. izgovaraju se zasebno, odvojeno, a svaki od njih se odnosi na neko od Allahovih, dž.š., imena. Taj el-iktifa' (naglo prekidanje stiha usred riječi kada se slušaocu prepušta da dopuni smisao - Dž.L.) nekih riječi poznat je u arapskome jeziku. Na primjer, kada pjesnik kaže:

"Qultu leha: Qifii, feqalet: Q - Rekoh joj: Stani, a ona reče:Qaf!", tj. Weqaftu (Stala sam).

Ima i mišljenja da su ovi harfovi spomenuti na počecima nekih sura kako bi naišaretili da je Kur'an sastavljen od harfova arapske abecede, kao npr. od elifa, ba'a, ta'a, tha'a, pa neki od njih su došli odvojeno, a neki sastavljeno kako bi razbudili pažnju onih kojima je Kur'an uputio izazov (et-tehaddi) i upozorili ih da je kur'anski jezik sačinjen i organiziran od istog materijala od kojih su sačinjene i orga-nizirane sve njihove vrste izraza te da shvate da je Kur'an izvan ljud-skih moći (tj. da ga nijedan čovjek nije mogao sastaviti), da je njega objavio i spustio Stvoritelj najveće snage i moći, i da ljudi ne mogu donijeti nešto slično njemu. Ehlu't-tahqiq (mutesavifini) prihvataju ovakve poglede na Kur'an i na njegove tajanstvene harfove. Oni, nada-lje, iz ovoga stava izvode zaključak da nije moguće shvatiti smisao i tajne ovih harfova. Vjerovjesniku, a.s., dato je znanje prvih i posljed-njih, pa je moguće da Elif, lam, mim i ostali ovakvi harfovi pripadaju onoj vrsti tajnovitih stvari (mu'ammijat) koje nisu bile poznate nikome osim Dvojici koji su se voljeli ( Resulullahu i Džibrilu, a.s. - Dž.L.). Allah, dž.š., je ove harfove predočio Svome Vjerovjesniku, a.s., kada u njegovoj blizini nije bilo Bliskog Meleka ( Džibrila, a.s. - Dž.L.) niti nekog drugog Izaslanika (vjerovatno se misli na nekog drugog meleka - Dž.L.) kako bi sa nekim od njih razgovarao o ovim harfovima na jeziku Džibrila, a.s., tj. o tajnama i suštinama njihovim u koje nije imao uvida čak ni Džibril, a.s., niti bilo ko drugi. Na ovo upućuje predaja u kojoj se kaže da je Džibril, a.s., nakon što su objavljene riječi Uzvi-šenog: Kjaf, ha, ja, 'ajn, sad, pitajući rekao:"Kjaf ?", našto mu je Vjerovjesnik, a.s., odgovorio:"'Allimtu - Saznao sam!", pa je Džibril, a.s., nastavio:"Ha?", a Vjerovjesnik, a.s., dao isti odgovor, i tako redom o ostalim harfovima iz ovog niza. Džibril, a.s., je na to rekao:"Kako si saznao ono što ja ne znam?" / Šejhu'l-Ekber (Ibn 'Arebi - Dž.L.), qud-dise sirruhu (posvećena mu bila tajna) na početku svoga tefsira kaže o ajetu: Elif, laam, miim. Dhaalike'l-Kitaabu...: Što se tiče tajanstvenih harfova (el-hurufu'l-medžhule) koje je Allah, dž.š., objavio na poče-cima (nekih) sura, povod njihova objavljivanja je arabljanski besmisle-ni govor (lagw) koji je poricao objavljivanje Kur'ana, radi čega je Uzvišeni Allah objavio ove harfove, a mudrost toga sadržana je u tome što se ovdje obraća pažnja na arabljanske stavove prema onome što Allah, dž.š., objavljuje, jer kada su oni čuli ove tajanstvene harfove, dakle nešto što je njima bilo uobičajeno, što im je bilo u prirodi budući da su oni hajali za svim što je bilo čudesno, neuobičajeno, oni su počeli da odustaju od svojih besmislenih izjava, od svoga lagwa, i da ove harfove polahko akceptiraju, da ih sa pažnjom slušaju. Time je postig-nut cilj da oni, nakon slušanja ovih harfova, počnu slušati i ono što je Uzvišeni objavljivao i poslije njih i time su njihovi razlozi i motivi skrenuti na ono što veže ove harfove i njihovo okruženje, zatim na ono što im je bilo nejasno, opskurno, ono u što oni nisu imali uvida. Nakon toga je Allah, dž.š., odbio veliko zlo iz njihova inata, oholosti i besmis-lenih priča, i to je sve njima objelodanjeno. To je bila milost vjernici-ma i mudrost od Njega, subhanehu. / Ima arifa koji kažu da sve što je rečeno u tumačenju ovih harfova na spekulativan i implicitan način, koji je samo zatamnjivao takva gledišta, nema uporišta, a da je rele-vantno samo ono što je došlo iz kešfa (otkrovenja) od Allaha, dž.š., i to samo ono što je Allah, dž.š., želio otkriti o ovim harfovima onome ko na taj način traži spoznaju o njima./ Ovaj siromah kaže da se skup svih spoznaja i nijansi ima se zahvaliti samo Allahu, dž.š., Koji je pomogao u njegovom trudu, Koji mu je prostro put do tih spoznaja i Koji ga je u tome pomogao. Moj šejh na margini svoga kitaba El-La'ihatu'l-berqijjatu - Blistave upute, nakon što je naveo neke specifičnosti harfova elifa, lama i mima, na sufijski način, kaže: U mutešabihu su se, zaista, pokliznule noge onih u čijim srcima je zejg (sklonost ka zastra-njivanju), koji su daleko od nauke, kao što su se u njemu, mutešabihu, zbunili umovi onih koji su duboko zaronili u nauku. Neki od njih, u edebu spram Allaha, dž.š., zastali su i nisu željeli da proturječe nego su samo rekli:Aamennaa bihii kullun min 'indi Rabbinaa - Vjerujemo u mutešabih, svi su ajeti od našega Gospodara, a drugi su se upuštali u njihovo razumijevanje i tumačenje, ali to je bilo daleko, daleko od merama i mekama, od cilja i deredže za to. Jer toj vrsti ajeta se mora prilaziti samo na šeriatski ispravan način, koji dopušta i vjera i razum, kao što je već spomenuto, tj. do onoga što se želi postići i što je cilj- do toga, ustvari, stižu samo ulu'l-elbab, oni najoštroumniji, oni najdaleko-vidniji, ali samo uz sjećanje na Allaha, dž.š., zikrom, te uz nadahnuće koje takvome On, Allah, dž.š., podari, uz uzdizanje u duhovne visine koje je dato samo njima, posebnima, i kojima je Allah, dž.š., dao tu sposobnost, tu vrlinu u Ezelu, a čega se oni nisu domogli svojim um-nim naporima ni teorijama, nego uz pomoć očišćenja kojim ih je oblio Allah, dž.š., i uz pomoć Njegova ilhama." Ovdje se završava njegov časni govor, Allah mu posvetio njegovu nježnu tajnu.

Abdu'r-Rahman el-Bistami, neka mu je posvećena njegova tajna, pisac kitaba El-Fewa'ihu'l-miskijje fi bahri'l-wuqufi (Rašireni mirisi u moru zastajanja), kaže da su neki vjerovjesnici saznavali tajnu harfova uz pomoć Božanske Objave (bi'l-wahji'r-rebbanijji) i stalnim susreta-njem sa Gospodarom (bi'l-'ilqai's-samedanijji), a neke evlije su to saznavale uz pomoć ukazanog svjetlosnoga kešfa (bi'l-kešfi'l-dželijji'n-nuranijji) i visokoga ruhanijskog prelijevanja (bi'l-fejdi'l-'alijji'r-ruha-nijji), dok su to neki vjerski učenjaci otkrivali vjerodostojnom preda-jom (bi'n-naqli's-sahihi) i staloženim umom (bi'l-'aqli'r-redžihi). Svi su oni neke svoje ashabe i prijatelje obavještavali o nekim tajnama tih harfova ili putem kešfa i uprizorenja (šuhud) ili putem vjerodstojne i ograničene predaje. Sasvim je izvjesno da je Allah, dž.š., sakrio znanje o tajnama ovih harfova za većinu ovoga ummeta pošto njihov sadržaj spada u Božansku odluku i Njegovu Rebbanijsku nadležnost, tako da nijednome mudracu nije dopušteno da o njima spozna išta osim tajni koje su sadržane u njihovom specifičnom spletu, a one su došle kao plod poniznosti i usvajanja u visokim i nižim naukama...Itd. / U Et-Te'wilatu'n-nedžmijje - Zvjezdanim razaznavanjima imade opis osnov-nih triju načina tjelesnog držanja u namazu kako su navedeni u Kur'anu, a.š. Prvi od njih je kijam (stajanje), o čemu govore riječi Uzvišenoga: We quumuu lillaahi qaanitiin ; drugi je ruku', istaknut u riječima Uzvišenog:We'r-ke'uu me'a'r-raaki'iin; a treći je sedžda, istak-nuta u riječima Uzvišenog: We-sdžud waqterib. U terkibu (spletu, strukturi) Elif, lam, mim, elif išareti na kijam, lam na ruku', a mim na sedždu, tj. ko prouči Fatihu, koja je razgovor roba i Allaha, dž.š., u namazu, tome "mi'radžu vjernika", Allah, dž.š., mu odgovori uputom koju je od Njega tražio riječima: Ihdinaa - Uputi nas..., Vodi nas... / Potom, znaj, što se tiče nagrade za učenje i mutešabih i muhkem ajeta, da Ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.w.s., rekao:"Ko prouči jedan harf iz Allahova Kitaba, za to će imati jedno dobro ( hasene), a to dobro je koliko deset drugih. Nisam rekao da je Elif, lam, mim jedan harf, već da je elif harf, i lam harf, i mim harf.") Dakle, u izgovoru Elif, lam, mim- a ima devet takvih hasenata.