Kako god, naša djela su sačinjenja iz naše unutrašnje pobude i našeg životnog iskustva prožetog stečenim znanjima. Nije rijetka konstatacija kada govorimo o stvarima vjere da se od ljudi čuju konstatacije i zaključci da je islam svevremen da ima odgovore na sva pitanja, da je naljepša vjera... sve to islam jeste, ali shvatanje islama kao naše vjere vrlo često nije savremeno, adekvano uvjetima i sredini u kojoj živimo, muslimani uslijed neznanja vrlo često islamu pripisuju stvari koje nisu od njega, okivaju islam u čvrsti oklop čineći ga tako stranim i teškim drugima. Naš iman i vjerovanje se oslikavaju u našim djelima, to treba biti sinhronizovano i kompatibilno.

Od današnjeg muslimana se ne traži da „izmišlja ibadete“ niti da odlučuje šta će i u kolikoj mjeri primijeniti u svom životu od vjere. To što ne postoji hilafet kao oblik upravljanja i vladavine ne znači da čovjek Šerijat i vjeru ne može osobno primjenjivati i u sredinama koje nisu muslimanske. Mi danas trebamo odgovor i rješenje kako artikulirati svoju vjeru i praksu kroz moderne i savremene naučno-tehnološke izume, ali i kroz društveno-politička uređnja i na taj način biti sudionikom društvenih zbivanja, ali u „našu“ korist i shodno našim principima vjere. To je proces koji zahtijeva angažiranje kompletnog bića ummeta, od najmlađeg do najstarijeg njegovog člana, uz iskreno vjerovanje i ispravno djelovanje.  

Na stranicama koje slijede ukratko je predstavljena interpretaciju sunneta i njegovo shvaćanje i primjena u savremenim okolnostima i dešavanjima. Interpetacija sunneta u djelima Tariqa Ramadana je njegovo osobno shvaćanje i primjena sunneta u životima današnjih muslimana koji žive širom svijeta. Ona nije obavezujuća za čitaoca, ali ona čitaoca navodi da ponovno  razmišlja o porukama Poslanika Muhammeda, a.s.

Djela koja su analizirana za ovaj rad su: Moje uvjerenje; Stopama Božijeg Poslanika; Biti evropski musliman i Radikalna reforma.

 

 

Karakter djela Tariqa Ramadana

 

Uopćeno govoreći sva djela koja su prevedena na bosanski jezik i koja su dostupna našoj čitalačkoj javnosti su obojena afirmacijom, kritikom, progresom i nadom. Osim djela Stopama Božijeg Poslanika, koje je izričito posvećeno Poslaniku Muhammedu, a.s., i njegovom životu i misiji, ostala njegova djela su u jednom momentu ista po ideji, ali ne i po formi. Naime on redovito govori o potrebi preispitivanja našeg pogleda i odnosa spram islama, ponovnog tumačenja i shvatanja općih i univerzalnih principa koji su imanentni Kur'anu i sunnetu Poslanika.

Sunnet se u ovim djelima spominje povremeno i to u momentima u kojima je i sam Poslanik iskušan novim sredinama i okolnostima i bio prinuđen da promišlja poruke Kur'ana i da ljudima daje odgovore, jer su ashabi jedino od njega mogli da dobiju rješenja za nove situacije.

Tariq Ramadan, kada govori o sunnetu Poslanika, u svojim djelima uglavnom uzima hadise moralno-etičke prirode kojima želi pokazati (protumačiti na svoj način) čitatelju da je Poslanik u nekim momentima ostavio na slobodnu volju ashabima kako da postupe u novim situacijama. Za razliku od nekih autora on se ne ustručava da napravi direktnu paralelu danas naspram momenta u životu Poslanika, a.s. Poseban je dio u knjizi  Stopama Božijeg Poslanika kada opisuje situacije žena Poslanika, a.s., njihov odnos spram njega, odnos pojedinih ashaba prema svojim ženama, navodeći čitaoca da razmišlja o tom pitanju u okolnostima i izazovima današnjice. U jednom dijelu knjige o životopisu Poslanika kada govori o naredbi da žene Poslanika komuniciraju sa ostalim svijetom iza vela (hidžaba), on napominje i potcrtava da se to odnosilo samo na žene Poslanika a ne na sve žene. Možda i zbog nekih stavova koji na prvi pogled izgledaju liberalno on i jeste osuđen od strane jednog dijela muslimana kao inovator a ne reformator, kako on voli kazati za sebe.

Teme koje obrađuje Tariq Ramadan su u isto vrijeme, važne, inovativne a uz to i kontroverzne. Važne iz razloga što se muslimanima Evrope nije puno posvećivalo pažnje kada je u pitanju problem obredoslovlja i organizacije vjerskog života. Inovativne jer autor traži vezu i sponu u djelovanju Poslanika u novim situacijama u kojima su se nalazili i situacije u kojima se nalaze muslimani Evrope i kontroverzne, iz prstog razloga, ulema se poziva na iste izvore a ima dijametralno različite stavove.

Dok u Saudijskoj Arabiji i muslimanskom svijetu razmišljaju o davanju prava glasa ženi, izdaju fetve o pokuđenosti vožnje automobila od strane žene, na drugom kraju se isti izvori shvaćaju u svjetlu progresa i općedruštvene koristi i angažiranja za zajednicu i društvo u cjelini, borbi za legitimnost i reprezentativnost. Njegovo pozivanje na položaj žene u vremenu Poslanika a.s. kada govori o momentima da su žene učestvovale u nekim vojnim pohodima navodi ga da uputi prigovor o statusu žene kod današnjih muslimana općenito, ali iz konteksta teksta vrlo direktan prigovor položaju žena u islamskom svijetu.

“Ulemi je također bilo jasno da njihovi muslimanski savremenici jednako kao i buduće generacije ne treba da se ograničavaju mišljenjima koja je ulema definirala u određenim vremenima i za određene kontekste, sa historijskog stanovišta, studije i mišjenje ove uleme bili su samo sredstva a nikako konačna rješenja.”[1]

U njegovim djelima je (utjecaj njegovog izučavanja i bavljenja filozofijom) na momente prisutno i ono filozofsko pitanje zašto nešto? I zbog čega nešto? Kroz svoja djela spominje konstataciju društvenog konteksta i samog djelovanja Poslanika, ograničavajući nekada postupke Poslanika na upravo njegovo vrijeme kada je živio i djelovao. Napominje da je i sam Poslanik bio malo zatečen kada je došao u Jasrib i kada je iz “trgovačkog” društva došao na prostor “zemljoradnje, poljoprivrede”, ali i otvorenost žena u Jasribu da pitaju i da se bore za svoje mjesto u društvu.

“Sunnet, drugi izvor islamske pravne nauke, potvrđuje, specificira i mnogo rjeđe dodaje neke elemente onome što je već prezentirano u Kur'anu. Hadisi čiji je proces utvrđivanja vjerodostojnosti tokom vremena postao samostalna disciplina, dopušta ulemi da razumije Božansko učenje cjelovitije i dublje te oni dalje pomažu muslimanima na putu koji treba da slijede.”[2]

 

Tariqova interpretacija sunneta

 

Pokušavajući razumjeti šta je za spomenutog autora sunnet i kako ga on tretira u svojim djelima, možemo primijetiti da se on prije svega, najvećim djelom poziva na Kur'an i situacije koje su tamo spomenute koje kasnije povezuje sa aktuelnim dešavanjima. Sunnet za njega ima potporu, i on želi naglasiti onima koji izučavaju hadise i sunnet radi sebe da obrate pažnju na socio-društvena kretanja i status kada su hadisi nastajali, šta je bio uzrok određenom hadisu, da li su neki od hadisa izrečeni u posebnim prilikama i kao takvi važe i danas, ali samo u posebnim i sličnim prilikama, da li su određeni hadisi zamijenjeni nekim drugim ?

On nekada u djelima povezuje faze i stanja muslimana današnjice sa fazama i stanjem muslimana u doba Poslanika. Kod njega je primjetna ova konstatacija, da muslimani više ne mogu na svoje zemlje (koje su većinski muslimanske i sa islamskom upravom) gledati kao na daru-l-islam jer u njima život muslimana nije siguran, jer u tim zemljama se osnovna načela islama ne poštuju, pored sigurnosti kod njih je probem i shvatanje i primjena principa islma i onoga što je Poslanik oporučio i ostavio u emanet. Kod njega se nalazi nova klasifikacija i određivanje današnjeg stanja koje bi muslimani trebali da usvoje i da razlikuju u svojem daljnjem djelovanju, posebno učenjaci.

Kada govori o Poslaniku, a.s., napominje da je Poslanik kada bi se obraćao ashabima ili kada bi odgovarao na njihova pitanja uzimao u obzir njihove sposobnosti i osobenosti te na osnovu toga davao upute i odgovore.

U namjeri da današnjem muslimanu približi život poslanika Muhammeda, a.s., on napominje da današnji musliman treba da zna da je dužan promišljati vjeru u vremenu u kojem živi i da se ne treba zadovoljavati rješenjima koja su od “prije” kako ne bi došao u situaciju adaptacije i mirnog prihvatanja okolnosti i stanja bez namjere i želje za mijenjanjem.

Kada govori o hadisu Poslanika “Najbolji čovjek je onaj koji najviše koristi ljudima” Tariq upućuje muslimane na djelovanje, na rad, angažiranje, preduzetništvo, jer iskrena vjera ne može proći bez zapaženog djelovanja i stremljenja ka boljem i pravednijem društvu. Ajet u kojem Allah, dž.š., kaže A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali Tariq tumači u svjetlu poziva nemuslimana u islam a nikako kao poziv na sukob i borbu.

Njegovo “reformističko” shvatanje vjere uopće, uslijed okolnosti u kojima se nalazi cjelokupan muslimanski svijet, vrlo često nailazi na osudu i negodovanje, ali Tariq očigledno “igra na kartu” mlađe populacije koja je željna novih “savremenih” interpretacija koje će muslimane prikazati u pravom svijetlu.

Ne može a da se ne primjeti da Tariq ima momenta u knjigama u kojima po cijelo poglavlje nema nikakvog pozivanja na praksu Poslanika, nema citiranih hadisa ni predaja, uglavnom je baziran na predstavljanju važnosti savremenog shvatanja načela i principa koji prositječu iz Kur'ana i sunneta te njihovog svevremnog trajanja kao inspiracije za učenjake i pravnike. Zanimljivo je da u jednoj od knjiga objašnjava i upoređuje stanja u kojima se nalaze muslimani danas u Evropi sa stanjem u kojem su se nalazili muslimani Mekke nazivajuci sadašnju Evropu i tadašnju Mekku prostorom daru-l-da'we, tj. prostorom pozivanja u islam, misionarstva, bez obzira što je Poslanik bio živ, jer i u njegovo vrijeme ona je bila naseljena ljudima koji nisu bili muslimani i koje je bilo potrebno pozvati  u islam.

Kada Tariq govori o zajednici u vrijeme Poslanika daje opis iz kojeg se jasno vidi šta je Poslanik uspio uraditi za tadašnje društvo i šta je ostavio u naslijeđe svijetu a posebno muslimanima.

“U muslimanskoj zajednici, crnac je ezanom pozivao ljude na namaz, a sin roba zapovijedao vojskom, vjerovanje je oslobodilo vjernika zasnovanog na varljivoj vanjštini (povezanoj s porijeklom i društvenm statusom) koja stimulira nemudre strasti i dehumanizira.

Slušao je u svom društvu žene, kojima su obično negirana prava, koje su isključivo loše tretirane. Objava spominje ovo slušanje i ovu pristupačnost...”

“Njihovo prisustvo u društvu, javnom životu o društvenim, političkim, ekonomskim, pa čak i vojnim aktivnostima bilo je objektivna činjenica koji Poslanik nikada nije zanijekao ili odbacio, već ju je jasno podsticao.”[3]

Zapravo naše shvatanje i interpretacija sunneta, na koju se svakodnevno pozivamo, obavezujuća je samo za nas jer smo mi u jednom momentu ti koji smo razumjeli na određeni način neke od poruka Poslanika, ali to naše razumijevanje je uveliko određeno našim poznavanjem  islama i osobnim općim poznavanjem stanja i okolnosti u kojima živimo.

Ako se pitamo odakle dijametralno suprotni satavovi uleme o istom pitanju na osnovu istih izvora, vrlo vjerovatno da odgovor leži u ovom sveopćem poznavanju znanja, društva, nauke, različitih potreba i problema sa kojima se susreću muslimani svijeta. Nije islam i nisu muslimani samo u Arabiji pa da se iz pravca Kabe određuje i propisuje šta će i kako muslimani činiti raditi, a da pri tome to radi ulema koja, možda, i ne zna na karti pokazati gdje je to.

Jednostavno, Tariq Ramadan teško da može sam ostvariti kod muslimana ideju transformacije nasuprot težnje za adaptacijom. Prosto, previše je taloga na suštinskim stvarima vjere i previše je interpretatora koji ni sami nisu razumjeli ono što nam je Allah, dž.š., rekao preko poslanika Muhammeda, a.s.

Knjiga Moje uvjerenje govori i daje ukratko prikaz o njegovim stavovima i pogledima na život muslimana i njihovu organizaciju i uređenje. Ukratko predstvalja i pogled na vjeru muslimana u Evropi koji su u jednom momentu uslijed stanja u njhovim matičnim državama bili zaboravljeni od strane uleme, i skoro niko nije obraćao na njihove probleme i pitanja.

Dok njegova knjiga Radikalna reforma, koja na prvi pogled ima kontroverzan naslov u kojem su sadržane dvije riječi koje se rijetko upotrebljavaju zajedno, prva radikalna koja se uglavnom koristi kao prijetnja ili nagovještaj daljih postupaka i reformi koja ukazuje na potrebu preispitivanja i obnavljanja nečega, u ovom slučaju autor govori o potrebi ponovnog čitanja izvora i pokušaja ponovnog shatanja i primjene u današnjim vremenima kada su sve okolnosti promijenjene u odnosu na prošlost, a principi i načela ostala ista.

“Ustvari, ako bi se Ramadanova „radikalna reforma" mogla sažeti u jednu misao, onda bi to upravo bilo insistiranje na „transformacijskoj" umjesto „adaptacijske" reforme.

Prema njegovom objašnjenju, adaptacijska reforma "sadrži i ključni problem za savremenu vjerujuću svijest, jer 'adaptiranje' svjetskom poretku i naukama implicitno ima dvostruki stav prema stvarnosti. S jedne strane, priznaje se da se svijet mijenja i pristaje se na promjenu, 'skupa sa svijetom'. Ali, s druge strane, 'adaptacija' na ono što svijet postaje doživljava se kao neminovnost, sudbina". Zato postaje važno zaštititi etiku, suočenu sa razvojem, razvojem koji se prihvata, a da se niko i ne zapita kakva je njegova priroda.

„Transformacijska reforma" koju Ramadan zagovara je zahtjevnija, po tome što pravi novi korak, dodaje novi uvjet cijelom procesu. Njen je cilj promjena poretka stvari u ime etike kojoj pokušava biti vjerna. Drugim riječima, transformacijska reforma pravi novi korak od Teksta do konteksta – da se na kontekst djeluje i da ga se popravlja, a ne da se njegovi nedostaci i nepravda prihvate kao stvar sudbine (kojoj bi se, jednostavno, moralo prilagoditi). Taj dalji korak zahtijeva da se ispuni jedan temeljni uvjet: stjecanje obimnog znanja o kontekstu, potpuno ovladavanje svim naučnim područjima, uključujući humanističke i egzaktne nauke. Jedino tako će biti moguće valjano djelovati na svijet i na njegov poredak. Dalji korak, u kasnijem toku procesa, otkrit će, vjeruje dr. Ramadan, jedan osnovni uvjet iz ranijeg toka procesa: reforma kojoj je cilj da promijeni svijet - kao i da osigura novo čitanje Tekstova - ne može se osloniti samo na stručnu analizu Teksta već zahtijeva punu i jednakopravnu integraciju sveg raspoloživog ljudskog znanja...[4]

 

ZAKLJUČAK

Svakako da zaključci mogu biti različiti shodno stanju i okolnostima u kojima se čitalac nalazi. Ali neupitna je činjenica da su djela Tariqa Ramadana prožeta reformističnom težnjom ka novim učenjima i shavatanjima onih principa koji to dopuštaju, ali isto tako traži i dosljednu i iskrenu primjenu onih principa koji su nepromjenljivi i koji su univerzalni za svako vrijeme i mjesto. Redovito podsjeća čitaoca da je važno djelovati i raditi, društveno se aktivirati i preuzeti odgovornost za svoju zajednicu, društvo, ali isto tako napominje da ta odgovornost treba da bude iskrena i ispravna bez primjesa stvari i razmišljanja koja mogu nanijeti štetu zajednici.

U momentu kada kaže da su imigranti a samim tim i muslimani, energija koja teče industrijskom Evropom, i da bi nedostatkom te energije Evropa počela osjećati posljedice, dao je do znanja muslimanima, ali i svim imigrantima kakvu ulogu imaju u Evropi i na Zapadu. Ako je Evropi potrebna svježa energija za izgradnju, onda ona treba biti tolerantna na prisustvo islama i muslimana sa svim njihovim potrebama i osobenostima. 

“U knjizi Moje uvjerenje Ramadan pokušava postaviti stvari na njihovo pravo mjesto, predstavljajući glavne ideje koje zastupa jasnim i pristupačnim stilom pisanja. On opisuje svoju knjigu kao pojašnjenje, namijenjeno običnim građanima, političarima, novinarima i drugima koji su radoznali (ili skeptični) prema njegovim stavovima.”[5]

Djela Tariqa Ramadana su po svojoj sadržini i jako izraženoj reformističkoj noti, najvećim dijelom namijenjena mlađoj populaciji, generacijama tehnike i “brzine života”, imigrantima koji imaju problem sa identitetom i pripadnošću. Njegovo pisanje polazi u jednom momentu iz ugla imigranta, doseljenika i dalje se nastavlja sa mogućim modelima shvaćanja i prihvatanja Kur’ana i sunneta te njihove primjene u stvarnom svijetu.

Ramadanova djela koja smo spomenuli inspirisat će nas da iznova promislimo svoje shvatanje i interpetaciju prakse Poslanika Muhammeda, a.s., u današnjem vremenu i našem svakodnevnom životu.

Autor: Alen Duraković

Glasnik br. 3-4, 2015.

[1]     Tariq Ramadan, Biti evropski musliman, Udruženje ilmije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini; Sarajevo, 2002., str. 63.

[2]     Biti evropski musliman...,, op. cit., str. 84.

[3] Tariq Ramadan, Stopama Božijeg Poslanika, Udruženje ilmije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2010., str. 227.

[4]     http://www.preporod.com/index.php/vijesti/bih/249-radikalna-reforma-i-islamska-misao-za-21-stoljee.html  preuzeto na dan 21/04/2014. godine

       

[5]     http://cns.ba/cns-izdanja/moje-uvjerenje-tarik-ramadan/ preuzeto na dan 21/04/2014.