Posljedično tome, ilāh je biće koje je uzvišeno i koje se voli, slavi, veliča, poštuje, obožava. I svako bira svog ilāha.

Teorije o derivaciji

Više je teorija o derivaciji ove riječi. Mufessir Bejdāvī u svome tefsiru navodi sedam. Navest ćemo ih u skraćenoj formi:

  • elihe ilāhetun, ulūhetun i ulūhijetun = 'abede (obožavati), pa odatle se kaže i te'ellehe i iste'lehu (posvetio se obožavanju);
  • elihe = tehajjere (zbuniti se), jer se umovi zbunjuju u pogledu spoznaje [Svevišnjeg];
  • elehtu ilā fulan, tj. našao sam smiraj uz tog i tog, jer se pri spomenu Njega srca smiruju a duše pri znanju Njega mir pronalaze;
  • elihe = uplašiti se/uznemiriti se (fezi'a) zbog neke nevolje;
  • elihel-fesīl = novorođeno devče žudi za svojom majkom, kao što i stvorenja snažno žude za Njim i skrušeno ga zazivaju u teškoćama;
  • velihe u značenju da mu se razum zbunio i smeo, i kao da je u osnovi bilo vilāh, a onda se vav transformirao u hemze zbog težine njegove kesre;
  • lāhin = infinitiv glagola lāhe jelīhu lejhen i vilāhen u značenju: on se sam skrio ili podigao, jer je Svevišnji skriven od percepcije očima i iznad je svega i onoga što Mu ne priliči (Envārut-Tenzīl ve esrārut-te'vīl, 1/10).

Ilāh u Kur'anu

Riječ ilāh u Kur'anu se spominje na 147 mjesta. Navodi se u različitim gramatičkim formama: jednini, dvojini (ilāhejn), množini (ālihe), kao prvi član genitive veze itd. Razmotrit ćemo nekoliko karakterističnih kontekstualnih upotreba riječi ilāh u kur'anskome Tekstu.

Kada su Israilćani (Benū Isrā'īl), u odsusutvu Musaa, a.s., uzeli ''zlatno tele'' kao božanstvo, oslovili su ga ilāh-om: Pa im je [Sāmirijja] izlio utjelovljeno tele koje je davalo glas kao da muče, i oni [sinovi Israilovi] su rekli: ''Ovo je vaš bog (ilāhukum) i bog (ilāh) Musaov, pa je on zaboravio!'' (Tā Hā, 88)

Isto tako, Faraon, kada govori o svevišnjem Allahu, spominje Ga kao Musova, a.s., ilāha: Reče Faraon: "O, Hamane, sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza, / staza nebeskih, pa da vidim Boga (ilāh) Musaova...'' (Gāfir, 36-37).

Mekkanski mušrici (mnogobošci) svoja božanstva i idole zazivali su riječju ilāh, odnosno ālihe (množina od ilāh), pogrešno vjerujući da oni imaju udjela u Božanstvenosti svevišnjeg Allaha, da će se zauzimati kod Njega i sl. Također, vjerovali su, ako se njihovi idoli omalovaže ili uvrijede, da bi to rezultiralo nesrećom. U Kur'anu npr. čitamo: Zar vi, zaista, svjedočite da pored Allaha ima i drugih bogova (ālihe uhrā)?" Reci: "Ja ne svjedočim." Reci: "Samo je On Bog Jedan (ilāh vīhid) i ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete!"; Ili oni imaju božanstva (ālihe) koja će ih braniti, mimo Nas? (El-Enbijā', 43); I oni uzimaju mimo Allaha nekakva božanstva (ālihe) da im budu snaga (Merjem, 81).

Kur'an otkriva da čovjek katkada svoje strasti ili hirove uzima za ilāha: Da li si vidio onoga koji je uzeo strast svoju za boga svoga (ilāhehu)? (El-Furkān, 43) Većina ljudi danas je, nažalost, izabrala i bira sebi ovog ilāha!

Riječ ilāh, dakle, u Kur'anu se koristi u dva značenja. Prvo značenje se odnosi na sve ono što ljudi obožavaju bilo to istinsko ili lažno božanstvo. Drugo se odnosi na Onoga koji zaista zaslužuje da bude obožavan i ko je istinski jedini Bog, tj. svevišnji Allah: Oni uzimaju svećenike svoje, i monahe svoje, za bogove (erbāb) pored Allaha, a i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da robuju samo Bogu jednome (ilāhen vāhiden) - nema Boga (ilāhe) osim Njega, On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu pridružuju (Et-Tevbe, 31) (usp. Sābuni, Safvetut-tefāsīr, 1/27).

Nema ilāha osim Allaha

Ilāh je osnova riječi Allah. Hemze je ispušteno, a umjesto njega naveden određeni član. Riječ Allah koristi se samo za Onog istinitog koji se obožava, i ne koristi se ni za koga drugog (Zamahšerī, Tefsīrul-Keššāf, 26; Isfahānī, Mu'džem mufredāti elfāzil-Kur'ān, 28). Prema Kur’anu, istinski ilāh jedino je Allah. Svjedočenje La ilāhe illellāh (Nema nikakvog drugog ilāha osim Allaha) to potvrđuje i proklamuje.

Autor: Almir Fatić

Preporod