Kur'anski sadržaj obiluje porukama, poukama, savjetima, naredbama i zabranama, koji imaju za cilj uputu čovječanstva. Uzvišeni Allah u časnom Kur'anu kaže:

Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.[1]

Ibn Abbas kaže: „Kur'an je povjerenik za svaku knjigu prije njega objavljenu.“[2]

Pored toga što iz Kur'ana crpimo svakodnevne smjernice za ispravno djelovanje, što je primarni cilj Objave, i u samom čitanju (recitiranju) kur'anskog teksta nalazimo smiraj i duhovno uzdizanje. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

„Onome ko od vjernika otkloni neku ovosvjetsku nevolju, Allah, dž.š., će otkloniti jednu nevolju na Sudnjem danu. Onome ko olakša nekome ko je u poteškoćama, Allah, dž.š., će olakšati i na ovom i na onom svijetu. Onome ko sakrije mahanu jednog muslimana, Allah, dž.š., će sakriti njegove mahane i na ovom i na onom svijetu. Allah, dž.š., pomaže Svome robu sve dok rob pomaže svome bratu muslimanu. Onome ko krene putem kojim se stječe nauka, Allah, dž.š., će olakšati put do Dženneta. Kad god se u jednoj od Allahovih, dž.š., kuća okupe ljudi s namjerom da uče Kur'an i da ga međusobno proučavaju, Allah, dž.š., će na njih spustiti smirenost, obavit će ih Allahova, dž.š., milost, okružit će ih meleci, i Allah, dž.š., će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega. Čija djela ne budu dobra, neće mu pomoći njegovo porijeklo.“[3]

Pored duhovnog zadovoljstva i društva časnih meleka, učač Kur'ana svojim učenjem stječe veliki sevab.

Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

„Onome ko prouči jedan harf iz Kur'ana, bit će upisano jedno dobro djelo, a svako dobro djelo bit će deserotostruko nagrađeno. Ne kažem da je Elif Lam Mim jedan harf, nego je Elif harf, Lam je harf, Mim je harf.“[4]

Budući da je Kur'an Allahov govor, odnos prema Allahu, dž.š., definiran je odnosom prema Kur'anu, a.š.

Istinskom vjerniku učenje Kur'ana ne može dosaditi niti se može zasititi njegovog učenja, za razliku od ostalih knjiga koje nakon čitanja postaju manje zanimljive. Upravo u tome se ogleda jedna od nadnaravnosti Allahove objave. Vođeni tim osjećajem, od prvih dana Objave, muslimani su učili i pamtili kur'anski tekst djelimično ili u cijelosti. Muhammed, a.s., je pamtio ono što bi mu melek Džibril, a.s., donosio i ne bi zaboravljao, a potom bi to prenosio na druge koji su sa oduševljenjem slušali i srčano prihvatali Allahov govor.

Hifz - učenje Kur'ana napamet

     Pod terminom hifz misli se na proces memoriranja kur'anskog teksta u cijelosti ili nekog njegovog dijela. Hifz jezički znači: čuvanje, zaštita, pamćenje, memoriranje, zadržavanje, obustavljanje, konzerviranje, oprez, pridržavanje, očuvanje, održanje.[5]

Uzvišeni Allah kaže u časnom Kur'anu:

A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?![6]

Mudrost olakšanog pamćenja Kur'ana leži u činjenici da će kur'anski tekst ostati originalan i neizmijenjen do Sudnjeg dana, što nije bio slučaj sa ranijim Objavama. Allah, dž.š., garantira da će bdjeti nad Kur'anom i čuvati ga od bilo kakvih promjena pa u suri Hidžr kaže:

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti![7]

Uzvišeni Allah čuva Kur'an preko odabranih ljudi - hafiza Kur'ana. Riječ hafiz dolazi od arapskog glagola  حَفَظَ – يَحْفَظُ(hafeza-jahfezu), što znači: (sa)čuvati, paziti, bdjeti nad, motriti na, brinuti se o, zaštititi.[8]

Osoba koja u cijelosti nauči Kur'an napamet zove se Hafizu-l-Kur'ani-l-kerim (Čuvar časnog Kur'ana), a hafiz jezički znači: onaj koji čuva, pamti, čuvar.[9]

Na osnovu navedenoga uviđamo kolika je Allahova, dž.š., milost prema sićušnom čovjeku kada mu je dozvolio i počastio ga time da u svome srcu nosi svjetlo Njegovog govora. Da Allah, dž.š., nije ojačao srca vjernika, oni ga ne bi mogli učiti niti razumjeti njegova značenja niti bi se mogli na ispravan način odnositi prema njemu.  Allah, dž.š., rekao je: Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.[10] Zar se snaga ljudskih srca može usporediti sa stamenošću visokih brda? Ali, Allah, dž.š., iz Svoje milosti i dobrote ojačao je srca vjernika i pomogao im da u njima ponesu svjetlo Kur'ana.[11]

Kako smo već naveli, Muhammed a.s., je perfektno pamtio ono što mu je Džibril, a.s., donosio, pa je on ujedno bio i prvi hafiz Kur'ana a melek je bio njegov muhaffiz (mentor).

Mesruk prenosi od Aiše, r.a., a ona od Fatime, r.a., da je rekla: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tajno mi je rekao: 'Džibril me je preslušavao Kur'an svake godine, a ove me je godine preslušavao dva puta. Po tome vidim da mi se približio kraj!'“[12]

Lanac hifza počinje od Uzvišenog Stvoritelja svih svjetova, Allaha, dž.š., Koji je Svome govoru putem meleka Džibrila, a.s., podučavao Muhammeda, a.s., a on ostale ljude koji su svoje znanje prenosili na druge i tako do danas.

Navedena silsila učenja hifza je dovoljan pokazatelj kolika je veličina učenja Kur'ana napamet.

Institucija hifza, dakle, datira od Poslanikovog, a.s., vremena, a najistaknutiji ashabi koji su bili poznati po dobrom pamćenju Kur'ana, njegovom razumijevanju i poznavanju različitih načina njegova učenja bili su Abdullah b. Mes'ud, Salim b. Ma'kal, Mu'az b. Džebel i Ubejj b. Ka'b.

Salim je poginuo u poznatoj Bici na Jemami, kada je poginulo sedamdeset hafiza Kur'ana, što je bio jedan od glavnih faktora za projekat kodifikacije Mushafa.

Kako se postaje hafiz Kur'ana?

Poslanik, a.s., je rekao: „Nije dopuštena zavidnost izuzev u dva slučaja: čovjeku kome je Allah podario Kur'an, pa on provodi noći učeći ga (i postupajući po njemu), i čovjeku kome je Allah podario veliki imetak pa ga on danonoćno udjeljuje.“[13]

Osoba koja želi naučiti Kur'an napamet i ponijeti časno zvanje hafizu-l-Kur'an, prije svega treba imati ispravan nijjet. Ispravan nijjet podrazumijeva učenje hifza iz ljubavi prema Allahu, dž.š., a samim time i prema Njegovom govoru te sprovođenje kur'anskog sadržaja u praksu. Hafiz Kur'ana bi najviše od svih trebao biti oličenje Kur'ana, jer ga on nosi u svojim prsima, a jezikom izgovara. On poznaje kur'anske naredbe koje treba izvršavati i zabranjena djela kojih se treba kloniti.[14]

Hifz nije ispravan ukoliko se uči radi ovosvjetske slave i samopromocije.

Allah, dž.š., kaže: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.[15]

Poslanik, a.s., govoreći o stjecanju znanja je rekao: „Ko bude stjecao znanje radi nečeg drugog, a ne u ime Allaha, dž.š., i Njegova zadovoljstva, sam sebi priprema mjesto u Džehennemu.“[16]

Kada se insan odluči za hifz, treba učiniti dovu Allahu, dž.š., za olakšanje i milost. Ukoliko je nekome otežano pamćenje Kur'ana, prije svega treba preispitati srčano stanje i u kolikoj mjeri čini grijehe. Srce zaokupljeno ovim svijetom i brigama o dunjalučkim dobrima nema kapacitet da ponese svjetlo Kur'ana, a uprošteno memoriranje bez shvatanja i promišljanja nema svrhu. Srčano stanje je ključni faktor uspjeha ili neuspjeha u hifzu, a taj uspjeh podrazumijeva ne samo pamćenje teksta nego i sprovođenje u praksu, jer srce je centar ljudskog shvatanja i djelovanja.Uzvišeni Allah kaže: Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.[17]

Na osnovu navedenoga možemo zaključiti da osoba koja želi postati hafiz Kur'ana ne može živjeti kao većina ljudi, u pretjeranoj brizi za ovim svijetom i učestalo griješeći.

Nakon ispunjenja ovih duhovnih uvjeta, kandidat za hifz bira adekvatnog muhaffiza (mentora), a najbolje je da i mentor bude hafiz (mada nije obavezno) jer će ga on najbolje provesti kroz proces hifza budući da je i sam to prošao. Mentor je osoba koja svakodnevno bdije nad kandidatom i preslušava njegovo učenje, ali i odgaja učenika kroz učenje hifza. Naime, Kur'an obiluje uputama koje osoba koja uči hifz treba što više primjenjivati u praksi. Također, uloga muhaffiza je da bude potpora svome učeniku u poteškoćama sa hifzom, ali i drugim životnim problemima koji bi mogli utjecati na napredovanje u memoriranju kur'anskog teksta. Na taj način nastaje posebna duhovna veza na relaciji učitelj-učenik, koja ostaje do kraja ljudskog života.

Metode učenja hifza

Postoje različite metode učenja hifza. Kur'an se može memorirati redom, od prve do posljednje sure. Također se može učiti poznatom metodom krugova na način da kandidat nauči zadnju stranicu prvog džuza, potom zadnju stranicu drugog džuza, potom zadnju stranicu trećeg džuza i tako do tridesetog džuza. Prvi krug biva kompletiran kada učenik nauči posljednju stranicu svakog džuza, što iznosi trideset stranica. Drugi krug se uči na isti način, s tim da se uči predzadnja stranica iz džuza, a posljednja obavezno ponavlja. I tako se ide do prve stranice iz džuza, tj., do dvadesetog kruga. Nakon dvadeset krugova hifz je kompletiran i kandidat pred mentorom utvrđuje naučeno gradivo od prvog do posljednjeg džuza i više puta ukoliko je potrebno. Najbolja metoda je iskren nijjet i ljubav prema Allahu i Njegovom govoru, a kandidat će lahko prepoznati način učenja koji mu najbolje odgovara, bila to metoda učenja redom, po krugovima ili neka druga.

Svjedodžba o završenom hifzu

Kada kandidat kompletira učenje hifza pred muhaffizom koji je hafiz Kur'ana, on mu (ukoliko posjeduje idžazetnamu) uručuje diplomu - potvrdu da je naučio Kur'an. Pripovijeda se da je  Ebu Abdurrahman es-Sulemi običavao, kad bi neko pred njim naučio Kur'an napamet, staviti mu ruku na glavu i reći: „Boj se Allaha! Ne znam da iko može biti bolji od tebe ako budeš radio po onome što si naučio.“[18] U Bosni i Hercegovini je praksa da kandidat nakon završetka hifza pred mentorom polaže ispit pred komisijom Rijaseta islamske zajednice na način da prouči čitav Kur'an pred članovima komisije za minimalno petnaest dana, učeći dva džuza dnevno, što ukazuje na ozbiljnost i posvećenost praksi učenja Kur'ana napamet na našim prostorima. Običaj je da se, nakon polaganja hifza pred komisijom, upriliči svečana hafiska dova, tj. svečanost na kojoj se novom hafizu zvanično uručuje diploma u hifzu, nakon čega dotični postaje legalni i legitimni nosilac časnog zvanja hafizu-l-Kur'an

Motivacija za učenjem hifza

     Biti hafiz Kur’ana predstavlja veliku odgovornost, ali i najveću čast na oba svijeta. Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: ”Plemići moga ummeta su hafizi i oni što noću u namazu bdiju.”[19] Ovaj hadis Poslanika, a.s., je osnovna motivacija za učenje hifza. Također, treba imati  u vidu i ostale prednosti hafiza kod Uzvišenog Stvoritelja, koje mogu biti dodatna motivacija osobi koja uči hifz, kao što su nagrade onome ko se bude družio s Njegovom Knjigom, potom blagodati koje hifz nosi sa sobom, počasti hafiza na Sudnjem danu kao i nagrada za njegove roditelje. U tekstu koji slijedi ćemo predstaviti osnovne motivacijske faktore za učenje hifza.

Biti svjestan nagrade koja čeka hafiza Kur’ana

Ko god nauči napamet Kur'an i sprovede ga u praksu, Allah će ga obilato nagraditi. Shodno naučenom iz Kur'ana, pripast će mu tolika deredža u Džennetu. Uzvišeni Allah je milostiv i On nagrađuje shodno učinjenom i uloženom trudu, a za učenje Kur'ana dobija se posebna nagrada. Abdullah ibn 'Amr prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Reći će se hafizu Kur'ana: 'Uči i uzdiži se. Uči onako kako si ga učio na dunjaluku. Tvoja deredža će biti kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.'“[20]

Vrijednost Allahovog govora spram ostalog govora je kao i vrijednost Allaha, dž.š., spram stvorenja. U hadisi-kudsijju kojeg bilježe Tirmizi, Ebu Nuajm i Munziri, Allah, dž.š., kaže: Koga učenje Kur'ana i spominjanje Moga imena zaokupe od upućivanja ove, Ja ću mu dati najbolje što dajem onima koji Me mole.[21]

Blagodati hifza

Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Vješt učač Kur'ana je u društvu časnih, čestitih meleka pisara, a onaj koji ga uči zastajkujući (zamuckujući) zato što mu je to naporno, imat će dvostruku nagradu.“[22]

Nebrojene su blagodati kojima je počastvovan hafiz Kur'ana, a navest ćemo samo neke. Hafiz Kur'ana je počastvovan time što može obavljati razne ibadete, uključujući i noćni namaz, s lahkoćom, tj. da na namazu uči duže.

Abdullah b. 'Amr, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Ko na noćnom namazu prouči deset ajeta, neće biti upisan među nemarne. Ko prouči stotinu ajeta, bit će svrstan među robove koji Mu se stalno obraćaju, a ko prouči hiljadu ajeta, bit će među onima koje obilata nagrada čeka.“[23]

Budući da poznaje ono što uči, hafiz u namazu može osjetiti mnogo više emocija, zbog različitih tema (govor o Džennetu, Džehennemu, nagradi i kazni, ljubavi prema Allahu, dž.š., itd.) sadržanih u Kur'anu, nego što to može onaj koji nije hafiz. Osoba koja zna Kur'an napamet može ga učiti u bilo koje doba na svakom dozvoljenom mjestu i time pojačati svoj ibadet. Time biva u stalnom ibadetu i razmišljanju o kur'anskim porukama, za što slijedi nagrada kod Gospodara. U trenutuku učenja Kur'ana u bilo kojem dobu na svakom dozvoljenom mjestu u društvu je časnih meleka koji slušaju učenje Kur'ana. Lakše je hafizu Kur'ana da se prema različitim životnim situacijama odnosi u skladu sa Kur'anom, nego onome ko to nije. Te blagodati se očituju i na ahiretu. Darimi bilježi da je Vehb ez-Zimari rekao: „Kome Allah, dž.š., omogući da nauči Kur'an napamet, pa ga on bude danju i noću učio i bude radio po njegovim odredbama, Allah, dž.š., će ga na Sudnjem danu oživiti u društvu meleka i vjerovjesnika.“[24]

 

 

 

Hafiz Kur'ana će biti ogrnut plaštom dostojanstva i krunisan

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: „Na Sudnjem danu bit će doveden učač Kur'ana pa će Kur'an reći: 'Gospodaru, omogući mu da na glavu stavi krunu plemenitosti.' Nakon toga će reći: 'Gospodaru, povećaj mu i omogući da odjene ogrtač plemenitosti.' Nakon toga će reći: 'Gospodaru, budi njime zadovoljan', i Allah, dž.š., će biti zadovoljan njime i bit će mu rečeno: 'Uči Kur'an i uspinji se u Džennetu', pa će mu za svaki proučeni ajet biti povećan stepen u Džennetu.[25]

Znaj da će ti Kur'an biti zagovornik pred tvojim Gospodarom

Kur'an nam je najbolji prijatelj na dunjaluku i na ahiretu. Na ovome svijetu slijedimo upute sadržane u ovoj časnoj Knjizi, a na Sudnjem danu će nam biti zagovornik kada nam to bude najpotrebnije.

Od Ebu Umame El-Bahilija, r.a., se prenosi da je čuo Poslanika a.s., kada kaže: „Učite Kur'an! On će se na Sudnjem danu zauzimati za one koji se budu družili sa njim. Učite dva bujna cvijeta - El-Bekare i suru Alu 'Imran! One će se pojaviti na Sudnjem danu kao dva oblaka ili kao dvostruki sjaj sunčeva zraka ili kao dvije skupine ptica raširenih krila koje će štititi one koji su se družili s njima! Učite suru El-Bekare, jer u njenom prihvatanju je bereket, a u njenom odbacivanju nesreća. Lažljivci je ne trpe.[26]

Roditelji čije dijete bude hafiz dobit će nagradu

Pored bliže rodbine i potomaka hafiza Kur'ana, posebnu nagradu će dobiti njegovi roditelji koji će biti ogrnuti svečanim plaštom čija ljepota nadilazi čitav dunjaluk i sve što je na njemu, jer su vodili brigu i usmjeravali svoje dijete. Čak i ako ne budu imali udjela u tome, Allah će ih nagraditi zbog njihovog djeteta. Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: „Allahov Poslanik, a.s., je rekao: 'Kur'an će doći svome učaču na Sudnjem danu i upitati ga: Da li me prepoznaješ? Ja sam onaj zbog koga si ustajao noću, a danju bio žedan.' Potom će mu se u desnu ruku dati vlast, u lijevu vječnost, na glavu će mu se staviti kruna dostojanstva, a njegovi roditelji bit će ogrnuti plaštom čija ljepota nadmašuje dunjaluk i sve što je na njemu. Oni će reći: 'Gospodaru, kako smo ovo zaslužili?' Bit će im rečeno: 'Tako što ste svoje dijete podučili Kur'anu.'“[27]

Od Burejda, r.a., se prenosi da je Poslanik a.s., rekao: „Ko god bude čitao Kur'an, pamtio ga i sprovodio u praksu, njegovim roditeljima će se na Sudnjem danu staviti kruna koja će sijati poput Sunca i bit će ogrnuti plaštom čija će ljepota nadmašiti čitav dunjaluk. Upitat će: 'Zašto nam je dato ovo?' Reći će im se: 'Zbog toga što je vaše dijete naučilo Kur'an.'“[28]

 

 

 

 

 

Zaključak

     Hifz je dugotrajan i mukotrpan proces koji za sobom povlači veliku odgovornost, izuzetnu disciplinu, ali i neizmjernu čast i nagradu. Allah, dž.š., je dopustio srcima vjernika da ponesu svjetlo Kur’ana koji je Njegov nestvoreni i vječni govor. Stoga, učenje i izučavanje Kur’ana jeste najbolje djelo na ovome svijetu a najbolji su oni koji izučavaju Kur’an i rade po njegovim uputama.

Osman, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., kazao: ”Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an pa druge tome podučavaju.”[29]

Karakteristike hafiza Kur’ana su razboritost, smirenost, strpljivost nad iskušenjima, istinitost, skrušenost, skromnost i sve ostale osobine i kvaliteti koji su rezultat učenja hifza i sprovođenja kur’anskog sadržaja u praksu. Hafiz Kur’ana se kloni prazne priče, sumnjivih stvari i pretjeranog smijeha.

Abdullah b. Mes’ud, r.a., rekao je: ”Učač Kur’ana treba biti prepoznatljiv noću kada ostali ljudi spavaju, i danju kada su svi budni - po plakanju kada se ostali smiju, po šutnji kada ostali besposlice pričaju, po skrušenosti kada se ostali uzdižu, po tuzi kada se ostali vesele.”[30]

Pored časti koju nosi na ovom svijetu, hafiz Kur’ana bit će krunisan i ogrnut plaštom dostojanstva na Sudnjem danu te nagrađen neizmjernom nagradom. Kolika je veličina hifza govori i činjenica da će roditelji hafiza biti nagrađeni zbog toga što je njihovo dijete naučilo Kur’an. Velika je čast imati ulogu čuvara Allahove objave na dunjaluku i biti Njegov odabranik u tom pogledu.

 

Nakon što osoba nauči napamet Kur’an, pored redovnog ponavljanja gradiva preporučuje se učenje sljedeće dove:

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَانِ الرَّحِيمِ                                                                                         

اَللهُمَّ نَوِّرْ بِكِتَابِكَ بَصَرِي وَاطْلِقْ بِهِ لِسَانِي وَاشْرَحْ بِهِ صَدْرِي وَاسْتَعْمِلْ بِهِ جَسَدِي بِحَوْلِكَ وَ قُوَّتِكَ فَاِنَّهُ لَا حَوْلَ وَلَا قُوَّةَ اِلَّا بِكَ

 

U ime Allaha Milostivog, Svemilosnog!

Allahu! Osvijetli Svojom knjigom moj vid, oslobodi njom moj govor, obraduj njom moje srce, osnaži njom moje biće koje se uzda u Tvoju snagu i pomoć. Nema izlaza, ni pomoći, ni snage bez Tebe![31]

Autor: hfz. Ismail Čehić

Glasnik br. 5-6, 2014

[1] El-Beqare, 1-2.

[2] Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, preveli: dr. Muharem Štulanović (i dr.), Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2011, tom III, str. 953.

[3] Hadis bilježe Muslim u Sahihu, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.

[4] Hadis bilježi Tirmizi, i vjerodostojan je, hasen sahih.

[5] Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, Sarajevo, 2004., korijen ح ف ض, str. 311.

[6] El-Qamer, 40.

[7] Hidžr, 9.

[8] Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik..., str. 311.

[9] Ibid.

[10] El-Hašr, 21.

[11]Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed el-Ensari el-Kurtubi, TEFSIR-Sveobuhvatni tumač kur'anskih poruka, preveli: hfz. Zijad Dervić i Fahrudin Smailović, Bookline, Sarajevo, 2013, tom I, str. 38.

[12]Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., str. 966.

[13] Ibid, str. 980.

[14] Ibrahim b. Sulejman El-Humejl, Taqwimu tea'llumi hifzi-l-Qur'ani-l-kerimi we ta'limihi, Rijad, bez godine izdanja, str. 94.

[15] El-Kehf, 110.

[16] Hadis bilježi Ibn Madže i slab je, daif, a u hadisu koji bilježe Tirmizi i Ibn Madže stoji: Ko bude tražio znanje da bi se s učenima poredio, neznalice obmanjivao ili lica ljudi prema sebi okretao, Allah će ga uvesti u vatru.' Ovaj hadis je dobar, hasen.

[17] El-Hadždž, 46.

[18] Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed el-Ensari el-Kurtubi, Tefsir..., str. 40.

[19] Hadis bilježi Taberani, i daif je, slabe vjerodostojnosti.

[20] Hadis bilježe Tirmizi, Ahmed i Nesai  u djelu Sunenu-l-kubra, i sahih je, vjerodostojan.

[21] Hadis je u osnovi slab, daif, ali zbog brojnosti predanja je na stepenu dobrog hadisa, hasen.

[22] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[23] Hadis bilježe Ebu Davud, Darimi i sahih je, vjerodostojan.

[24] Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed el-Ensari el-Kurtubi, TEFSIR..., str. 40.

 

[25] Hadis bilježe Tirmizi i Hakim i hasen je, dobar.

[26] Hadis bilježi Muslim.

[27] Bilježi Taberani u Al-Awsatu,   i sahih je, vjerodostojan.

[28] Bilježi Al-Haakim u Mustedreku, i sahih je, vjerodostojan.

[29] Hadis bilježe Buhari u Sahihu, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Darimi.

[30] Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed el-Ensari el-Kurtubi, TEFSIR..., str. 49.

 

[31] Hfz. Fadil Fazlić, Tedžvid, pravila o učenju Kur'ana, a.š., El-Kalem, Sarajevo, 1997, str. 167.