Sažetak

Rad govori o poimanju zaštićenog prostora u muslimanskoj pravnoj misli kroz primjer harema kao mjesta za molitvu i stanovanje. Pojašnjava mogućnosti formiranja i egsistiranja svetog prostora i njegovog značaja za muslimane. Ukazuje na razlike između svetih džamija u Meki, Medini i Jerusalemu u odnosu na ostale zaštićene prostore uz džamije, tradicionalne muslimanske kuće i mezarja, koje zajednički imenujemo haremima. Podsjeća na ishod ranije pokrenute inicijative za proglašenje Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari haremom.

Ključne riječi: harem, sveti, prostor, šerijat, Mekka, Medina, Jerusalem, Srebrenica, Karčić.

Riječ harem doima se poznatom i uglavnom se dovodi u vezu sa islamom i muslimanima, čija percepcija nije istovjetna za sve koji je čuju ili koriste. Cilj ovog rada je ukazati na lingvističko značenje riječi harem kao i njenu upotrebu u kontekstu arhitekture, povijesti i teologije. Uvidom u literaturu ustanovili smo kako nemamo zasebnu studija o značenju i upotrebi termina harem u učenju islama.[2] O šerijatsko-pravnim propisima vezanim za harem govori se detaljno u djelima koja tretiraju pitanje obreda hadža ili značaja Kabe, Mekke i Medine za muslimane[3], ali o poimanju svetog prostora u muslimanskoj pravnoj misli samo uzgred se pisalo, što je bio jedan od osnovnih razloga našeg odabira ove teme.

  1. Lingvističko značenje

Harem pl. ahrām je arapska izvedenica u značenju „zabranjen, nedopušten; svet, nepovrediv / svetinja;  sveto područje; svetište, hram; žena, supruga; žene, harem; Mekka i Medina“[4]; „općenito, ono što je zaštićeno; ograđeno dvorište džamije ili hrama; muslimansko groblje, mezarje, haremluk; u muslimana a. zast. odrasla ženska čeljad b. hist. više žena jednog muškarca c. hist. dio u kući za žensku čeljad; haremluk“.[5]

Slična joj je po obliku riječ harām pl. hurum „zabranjen, nedopušten, nedozvoljen; svet; nepovrediv; proklet; nezakonit/zabranjena stvar; grijeh“[6]; „isl. 1. ono što je vjerozakonom zabranjeno (supr. halal) 2. ono što je nečasno, nepošteno stečeno: ispaštati zbog“.[7]

Kao i riječ hurmet pl. hurem, huremāt „svetost, nepovredivost, svetinja; zabranjeno; poštivanje; gospođa, dama; žena, supruga; kći; obitelj; udio; čednost“.[8]

  1. Značenje u arhitekturi

U rječniku arhitekture, harem je dio kuće ili dvora koji je dizajniran i građen sa ciljem naglašene privatnosti, u kojima obitavaju žene, u kojima se odvija porodični život i u koji muškarci van porodice nemaju pristupa.[9] Haremluk (haremlık) je opozit selamluku (selamlık), dijelu kuće koji je namijenjen za primanje gostiju, odnosno muškaraca koji nisu dio porodice.

Osim toga, „harem“ je termin koji se koristi za unutrašnje dvorište džamije, koje je opasano kolonadom nadsvođenih arkada. Sa druge strane, „harim“ označava vanjsko dvorište osmanskih džamija, koje najčešće predstavlja svojevrsni botanički vrt, a koje je ograđeno vanjskim zidovima ili nekom drugom vrstom ograde.[10]

  1. Povijesno značenje

U rječniku povijesti, harem najčešće označava ženski dio porodice vladajuće dinastije (harem-i hümayün).[11] U osmanskoj državi riječ harem označava „sveto mjesto na koje svakome nije dozvoljen pristup“. Zgrada Harema u Topkapɪ saraju bila je određena za stanovanje sultana. Osim sultana, u ovom odjelu su živjeli sultanova majka (valide-sultan – majka sultanija), njegove kćeri i prinčevi; ostale žene koje su pripadale sultanovim odajama, a koje su se nazivale gözde (miljenica, ljuba), ikbal (haremska djevojka, robinja ili slobodna žena koja boravi u saraju kao kandidatkinja za jednu od sultanovih supruga) ili odalık (prilježnica); te osobe koje su bile zadužene za čuvanje ili služenje. U Haremu u kojem su pored prinčeva živjele isključivo žene, radile su haremske age (akhadımlar, akağalar) pod upravom glavnog nadstojnika harema (kızlarağası, darussade ağası)...[12]

Iako se u standardnom modernom jeziku više ne koristi u tom značenju, u osmanskom dobu „harem“ je označavao i suprugu (zevce) ili porodicu.[13]

 

  1. Teološko značenje

Riječ harem se spominje u dva primarna izvora islama, Božijoj knjizi -Kur'anu dva puta:

„A zar im nismo omogućili da borave na nepovredivom i sigurnom mjestu u koje se, kao opskrba s Naše strane, slivaju svakojaki plodovi, samo što to većina njih ne zna.“[14]; te:

„Zar ne vidite da smo Harem sigurnim učinili, dok su ljudi okolo njih otmici i pljački izloženi? Pa zar u ono što je lažno vjeruju, a blagodat Božiju poriču?“[15]

Dok se u Poslanikovoj tradiciji – Sunnetu riječ harem spominje mnogo puta:

„Allah je Mekku učinio časnom (harrama). Nikome prije mene niti poslije mene nije dopušteno da je povrijedi osim meni jedan sahat u samo jednom danu. Njeno zeleno rastinje se ne kosi i ne suši, njeno drveće se ne trga, njena divljač se ne lovi, i stvar zagubljena u njoj se ne uzima osim ako se želi razglasiti da je pronađena.” – Osim izhira (iđirota) za naše kovače i naše grobove, Allahov Poslaniče – rekao je Abbas. – Osim izhira – kazao je on. Od Halida je preneseno da je upitao: “Znaš li ti (Halide) šta znači da se lov Harema ne rastjeruje?” – To znači da ga čovjek ne pomakne iz hlada na stranu da bi on odsjeo na njegovo mjesto.“[16]

“Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu se ukazao Uhud, rekao: ‘Ovo je brdo koje nas voli, i mi volimo njega. Allahu moj, Ibrahim je učinio Mekku zaštićenim područjem (haremom), a ja haremom činim ono što je između njena (medinska) dva kraja s crnim kamenjem!”[17]

Dobra djela se u haremu mnogostruko uvećavaju kao i grijesi. Svaka povreda svetosti prostora harema smatra se grijehom za koji se treba iskreno pokajati i propisani iskup učiniti. Tu se ne pravi razlika između namjernog i nenamjernog prestupa, ni svjesnog i nesvjesnog, ni od strane onoga ko zna da je to prekršaj ni onoga ko to ne zna, ni svojevoljnog ni prisilnog, ni opravdanog ni neopravdanog.[18]

Uzvišeni Allah stavio je u obavezu hodočašća jedino harema u Mekki: „I ljudski je dug prema Bogu da je hodočasti onaj ko ima za to mogućnosti, a onaj ko zaniječe, pa Bog, doista, ni o čemu i ni o kome ovisan nije.“[19]

Sveti prostor nazvan je haremom zbog radnji koje su u njemu zabranjene činiti, poput lova divljači i čupanja bilja, za razliku od ostalih prostora koji nisu učunjeni svetim i u kojima je identičan postupak sasvim dopušten.[20]

U teološkom smislu, harem kao sveti prostor koristi se u tri značenja:

2.1.  Mekka i njene okolica

Islamski pravnici konsenzusom (idžma) smatraju Mekkanski harem svetim prostorom muslimana. Hanefijski pravnici jedino taj prostor nazivaju haremom a za sve ostale džamije i mesdžide, uključujući i Poslanikovu džamiju u Medini, koriste termin hurmet. Najvažnije džamije spominju sljedećim redoslijedom: najveća džamija po svojoj svetosti (hurmetu) je harem u Mekki (Mesdžidul haram), zatim džamija u Medini, zatim džamija u Kudsu, zatim glavne gradske džamije, zatim glavne mahalske džamije, zatim džamije u naseljima pa džamije u kućama.[21]

Svetost harema, smatraju oni, se ogleda u oblačenju ihrama i nečinjenju svih zabranjenih (harām) radnji osobama u ihramu (muhrim), zato što je „svetost ihrama veća od svetosti harema jer je stanje u ihramu, a ne prostor u kojem se nalazi osoba u ihramu, razlog zabrane, te se stoga prednost daje prečem (evla) razlogu“.[22] Haremu se pripisuje svojstvo svetosti (nepovredivosti) onda kada se nepovredivost ihrama i harema ne mogu objediniti u jednom značenju.

Hanefijski pravnici smatraju kako se svetost (hurmet) harema isključivo može odnositi na Časnu (Mekka-i Mukerrema), dok za Ugodnu (Medina-i Tajjiba) ne važu propisi zabrane lova divljači i čupanja bilja.[23]

Granica Mekanskog harema se mjeri u odnosu na Hadžerul esved u Kabi. U kasičnim djelima islamskog prava udaljenost granice je iskazana u miljama.[24] Granica Harema iz pravca Medine je na tri milje udaljenosti u lokalitetu zvanom Ten'imu na kojem se danas nalazi Aišina džamija; iz pravca Jemena na sedam milja na lokalitetu Edatu Libn; iz pravca Džedde na deset milja na kraju lokaliteta Hudejbija; iz pravca Iraka na sedam milja na početlu brda Mukattaa; iz pravca Taifa prema Arefatu na sedam milja na kraju lokaliteta Urene. Na tim granicama postavljeni su ogromni znakovi, njih ukupno 1104,  sa natpisom „kraj svetog prostora“. Izvan tih granica prestaje svetost prostora i prestaju važiti propisi vezani za njega, makar se taj prostor danas smatrao sastavnim administrativnim dijelom Mekke.[25]

Termin džamijski harem (haremul mesdžidi) se ne spominje u djelima hanefijskih pravnika, ali se spominje džamijsko dvorište (finaul mesdžidi), u kojem važi isti način ponašanja (adab) kao i unutar džamijskih zidova.[26]

Na temelju navedenih i sličnih dokaza hanefijski pravnici smatrali su samo harem u Mekki svetim prostorom u kojem: 1. nije dozvoljen ulazak niti boravak nemuslimana; 2. nije dozvoljan ulazak bez ihrama[27]; 3. namaz obavljen u njemu vrijedan je – u nagradi ali ne i izostavljanju namaza – stotinu hiljada drugih namaza[28]; 4. dozvoljeno je u svim vremenima pa i onim pokuđenim za klanjanje obavljati tavaf i namaz[29]; 5. zabranjeno loviti životinje; 6. zabranjeno biti naoružan i učestvovati u oružanom sukobu[30]; 7. uvećava se kazna za počinjeni krvni delikt; 8. posjeći drvo; 9. prisvojiti pronađene zagubljene stvari ljudi i 10. iznositi iz njega prašinu ili zemlju.

  • Medina i njena okolica

Muhamed, a.s., je po dolasku u Medinu, ovaj grad proglasio haremom, tj. svetim prostorom. U jednoj predaji se spominje da se to desilo druge godine po Hidžri, za vrijeme pohoda na Bedr. Poslanik, a.s., se zaustavio sa vojskom u blizini bunara Sukja' gdje je, po uzoru na Ibrahima, a.s., koji je učio dovu za Mekku, uputio dovu Allahu, dž.š., za Medinu. Odredio je granice medinskog harema: sa sjeverne strane brdo Sevr, sa južne brdo 'Ajr, istočnu i zapadnu granicu harema čini početak pustinja Vakim i El-Vabra i čine prirodne granice harema od istoka prema zapadu. Granice medinskog harema danas su obilježene postavljanjem 161 betonskog znaka sa natpisom „kraj – granica harema“.[31]

Muhammed, a.s., je govorio: “Medina je Harem od (Ajra), pa do (Sevra), drveće (a i cvijeće) u njemu ne siječe se. U njemu se ne čini nikakva novotarija. Ko bi u njemu učinio kakvu novotariju, neka je na njega prokletstvo Allahovo, meleka i svih ljudi.”[32]; „Proglašavam medinskim haremom sve što se nalazi između dvaju medinskih kamenih pustinja.“[33]

Imami Malik, Šafija i Ahmed smatraju, na temelju brojnih vjerodostojnih hadisa, i Medinski harem svetim muslimanskim prostorom u obilježenom prostoru i sa poznatim propisima koji se razlikuju od propisa Mekkanskog harema. Za namaz obavljen u svetom medinskom prostoru Poslanik, a.s., obradovao je vjernike mnogostrukom nagradom: „Vrijednost obavljenog namaza u Mesdžidu-l-Haramu u odnosu na druga mjesta je stotinu hiljada namaza, u Mom mesdžidu hiljadu a u Mesdžidu-l-Aksa petsto namaza.“[34]

 

  • Mesdžidu-l-Aksa u Jerusalemu

I ovaj prostor ima svoju svetost i posebno mjesto u islamu. Time što je u hadisu obećana dodatna nagrada za namaz obavljen u njemu, što je jedno vrijeme bio kibla muslimana i odredište noćnog putovanja (Israa) Poslanika, a.s., u kojem je predvodio namaz drugim Božijim poslanicima prije uzdizanja (Miradža) na nabesa, kao i zbog blagoslovljenosti Šama spomenute u brojnim hadisima. Ebu Zerr, r.a., priča: „Pričali smo sa Poslanikom, a.s., o tome koji je mesdžid vrjedniji, Poslanikov ili onaj u Bejtu-l-Makdisu, pa nam je rekao: 'Namaz u Mom mesdžidu je vrjedniji od četiri obavljena namaza u njemu.'“[35]

  • Džamijski prostor i muslimanska mezarja

Vremenom su se čuli glasovi i pojavljivali zagovornici da se i druga povjesno gledano važni džamijski lokaliteti i kompleksi proglase svetim prostorom. Takvi zahtjevi su redovno bili elaborirani težnjom ka višim ciljevima i pobožnim namjerama. Polemike o tome se mogu naći čitamo li, naprimjer, o Ibrahimovom hramu[36] u palestinskom gradu Halilu (Hebronu). Vremenom će se u vjerskim krugovima prihvatiti dio hadisa kao ključna odrednica svetog prostora, prema kojem je sveti (harem) samo onaj prostor u kojem je „Allah zabranio lov i fitodestrukciju“.[37]

Prozvati neku džamiju - mimo tri navedene, dvorište ili mezarje svetim prostorom sa pozicije islamskog prava može se samo formalno i u želji snažnije naglašenosti značaja prostora, ali, suštinski gledano, samo Zakonodavac – Allah i Njegov Poslanik može neki prostor proglasiti svetim, a nikako ljudi. Takav princip nije stran islamskom vjerovanju, jer se, recimo, i Božiji poslanik moglo postati isključivo Božijim odabirom, nikako trudom ili zalaganjem.   

 

Inicijativa iz 2015. godine za proglašenje Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari haremom

Slična inicijativa se pojavila kod nas 2015. godine kada je iznešen prijedlog za proglašenjem Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari haremom, nakon koje je imenovana Ekspertna grupa o Srebrenici[38], sa zaduženjem da ponudi mišljenje o sljedećim pitanjima: 1.    o inicijativi za proglašenje Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari haremom; 2. o karakteru odluke koju  treba da donese Vijeće muftija o inicijativi za proglašenje Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari haremom; 3.     o upotrebi pojma harem u djelima hanefijskih pravnika; 4. o vrsti imenovanja posebnosti prostora Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari; 5. o određivanju područja koje bi trebalo da bude obuhvaćeno posebnim statusom; 6. o stalnim i povremenim sadržajima u prostornom obuhvatu koji će se označiti kao poseban.

Ekspertna grupa o Srebrenici je bila jedinstvena u stavu da termin harem ne bi bio prikladan za imenovanje mezarja, zbog šerijatskih i pravno-političkih razloga.

Ključnu ulogu u radu ove Komisije, prema našem skromnom mišljenju, imao je prof. Fikret Karčić, koji je u svom mišljenju o načinu memoralizacije genocida nad Bošnjacima između ostalog naveo: „Kao članu ekspertne grupe o Srebrenici, koju je formirao Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, postavljeno mi je u zadatak da dam mišljenje o sljedećim pitanjima:

  1. Kakav je karakter odluke koju treba da donese Vijeće muftija u vezi inicijative o proglašenju harema u Srebrenici;
  2. Kako imenovati posebnost tog prostora;
  3. Koju teritoriju treba da obuhvata ovaj posebni status;
  4. Koji sadržaji treba da budu stalni a koji povremeni u tom prostoru Srebrenice, koji će se označiti kao poseban.

Incijativu da se proglasi harem u Srebrenici smatram neprihvatljivom iz šerijatskih i pravno-političkih razloga. Zbog toga ću odgovor na sva postavljena pitanja ovdje objediniti.

Riječ harem u muslimanskom vokabularu i običajnoj praksi u BiH ima tri značenja:

  1. Harem u Meki, Medini i Jerusalimu;
  2. Dvorište džamija
  3. Muslimansko mezarje

Ako bi se proglasio harem u Srebrenici, to očigledno ne bi imalo značenje pod brojem 1, pošto konsenzus ehl-i sunneta se odnosi na samo ova tri harem-i šerifa. Svako davanje statusa svetosti i neprikosnovenosti, što riječ harem implicira, drugim mjestima ne bi se moglo šerijatski opravdati.  Ovdje treba napomenti da  čak i Hamas, kada je razmatrao poseban status Palestine koja se inače  naziva “sveta zemlja“ (el-erd el-mukaddese),  nije proglasio ovu zemlju haremom nego vakufom, koji pripada svim muslimanima.

Takodje, harem u Srebrenici ne bi mogao imati ni značenje pod brojem 2, jer se to ne može protegnuti izvan dvorišta džamija.

Preostaje značenje pod brojem 3 i to bi se moglo odnositi na mezarja u kojima su ukopane žrtve genocida. Medjutim, postavlja se pitanje šta bi se time postiglo više od samog imenovanja. Već se koristi naziv Memorijalni centar u Potočarima.“

Zaključeno je da je u javnoj upotrebi već etabliran naziv Memorijalni centar u Potočarima, a IZ-a u BiH je bila jedan od ključnih inicijatora njegova osnivanja. Spomen-obilježje i mezarje za žrtve Genocida iz 1995. godine obuhvata šire područje od samog mezarja (oko 160.000 m2). Memorijalni centar je zasebno pravno lice, čiji je osnivač Bosna i Hercegovina i ono je vlasnik nepokretne i pokretne imovine, uključujući i prostor mezarja.

Važno je i to što se u dolini rijeke Drine termin harem ne koristi za mezarja.

Nakon što se usprotivio navedenoj inicijativi, prof. Karčić je naveo nekoliko alternativnih prijedloga, od kojih ovom prilikom izdvajamo sljedeće:

„- Vijeće muftija da donese fetvu kojom će sve žrtve genocida proglasiti šehidima u našim očima, a Bog zna najbolje. Ta fetva takodje treba da obuhvati i šerijatsko-pravni stav o genocidu, odgovornosti za genocid, načinu kažnjavanja počinilaca i posljedicama genocida;

- Na nivou diskursa u Islamskoj zajednici govoriti kao genocidu nad Bošnjacima a Srebrenicu tretirati kao zadnju i najbrutalniju fazu genocida.

- Memorijalni centar u Potočarima i druga mezarja u kojima su ukopane bošnjačke žrtve genocida da se nazovu šehitlucima, što je u skladu sa našom islamskom tradicijom i fetvom koja bi se izdala.“[39]

Slijedom zaključaka ekspertne grupe, Vijeće Muftija je izdalo fetvu o Srebrenici kojom je taj prostor proglašen šehitlucima genocida nad muslimanima Bošnjacima, koji „trajno imaju svoj hurmet, s posebnim normama ponašanja za muslimane i muslimanke. Svakom muslimanu i muslimanki preporučuje se da prouči Fatihu šehidima, žrtvama Genocida, i da vodi računa o moralnom ponašanju na području šehitluka“.[40]

 

 

 

Zaključak

Harem u lingvističkom smislu označava zaštićeno i sveto područje; u arhitekturi dio kuće sa ciljem naglašene privatnosti u kojima obitavaju žene; u povijesnom smislu ženski dio porodice vladajuće dinastije; a u teološkom Mekku, Medinu i Jerusalem sa okolicom. U muslimanskoj pravnoj misli svetim prostorom se smatra samo lokaliteti koje su Allah i Njegov Poslanik proglasili takvim, sa jasno određenim granicama i šerijatskom propisima, u kojem je „Allah zabranio lov i fitodestrukciju“.

Autor: Senad Ćeman

Literatura:

ʻAbd al-ʻAzīz al-Ḥuwayṭān, Aḥkām al-ḥaram al-makkiy al-šarʻiyya, Rijad, 2004.

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, prijevod Zuhdija Hasanović i dr, Haris Grabus, Sarajevo, 2002.

al-Mawsūʻa al-fiqhiyya, Wizara al-awqāf wa al-šu'ūn al-islamiyya, Kuvajt, II, 1995.

Doǧanay, Aziz, Mimari ve tezyini unsurlariyla cami, Diyanet işleri başkanlıǧı, Ankara, 2015.

Đulović, Mensud, Vodič kroz Medinu, Sarajevo, 2013.

Halilović, Senahid, Ismail Palić i Amela Šehović, Rječnik bosanskog jezika, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2010.

Historija osmanske države i civilizacije, priredio Ekmeleddın İhsanoğlu, preveli Kerima Filan i dr., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2004.

Ibn Nuğaym, Zayn al-dīn ibn Ibrāhīm, (u. 970. po H.), Al-Ašbāh wa al-naẓāir, Dār al-Fikr, Damask.

Institucije islamske civilizacije: izabrani članci iz Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi, prijevod Sabina Bakšić i dr, Centar za napredne studije, Sarajevo 2017.

İpşirli, Mehmet, „Harem“, İslam Ansiklopedisi, Turkiye Diyanet Vakfı, Istanbul, 1997.

Maǧmū‘u fatāwā wa rasāil šayẖ al-islām Ibn Taymiyya, sabrao ‘Abd al-Raḥmān ibn Qāsim, Maǧma‘ malik Fahd, Medina, 1983.

Muftić, Teufik,  Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, III, Sarajevo, 2004.

Muḥammad ibn Ismā‘īl al-Buẖārī, Ṣaḥīḥ al-Buẖārī – Buharijeva zbirka hadisa, prijevod s arapskog Hasan Škapur, [...], Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008.

Özaydın, Abdülkerim, Nebi Bozkurt: “Harem”, İslam Ansiklopedisi, Turkiye Diyanet Vakfı, Istanbul, 1997.

Zayla‘ī (al-), Faẖr al-dīn Uṯmān ibn ‘Alī (u. 743. po H.), Tabyīn al-ḥaqāiq šarḥ Kanz al-daqāiq, Maṭba‘a Būlāq, Egipat, 1315. po H.

 

https://islamqa.info/ar/answers/177189/

https://dorar.net/h/fab32128c5c7740d90e4de7add6d96eb

https://dorar.net/h/d66318f230557e3776caf01cfd81d4e1

http://www.islamskazajednica.ba/fetve-i-rezolucije/26102-fetva-o-srebrenici

https://cdn.islamansiklopedisi.org.tr/dosya/16/C16016161.pdf

https://cdn.islamansiklopedisi.org.tr/dosya/16/C16016162.pdf

https://www.luggat.com/HAREM/1/1

[2] Tako, naprimjer, ovaj pojam ne nalazimo u djelu Institucije islamske civilizacije: izabrani članci iz Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi, prijevod Sabina Bakšić i dr, Centar za napredne studije, Sarajevo 2017.

[3] Poput korisnog djela Aḥkām al-ḥaram al-makkiy al-šarʻiyya, autora ʻAbd al-ʻAzīz al-Ḥuwayṭān, štampanog 2004. godine na skoro četiri stotine stranica teksta. 

[4] Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, III, Sarajevo, 2004, str. 288.

[5] Senahid Halilović, Ismail, Palić i Amela Šehović, Rječnik bosanskog jezika, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 355.

[6] Arapsko-bosanski rječnik, nav. dj. str. 288.

[7] Rječnik bosanskog jezika, nav. dj. str. 355.

[8] Arapsko-bosanski rječnik, nav. dj. str. 288. Halilović i dr. u svom Rječniku ovu riječ nisu uvstili.

[9] Abdülkerim Özaydın, Nebi Bozkurt: “Harem”, İslam Ansiklopedisi, Turkiye Diyanet Vakfı, Istanbul, 1997, 16/132. (https://cdn.islamansiklopedisi.org.tr/dosya/16/C16016161.pdf, pristupljeno 29.7.2019.).

[10] Aziz Doǧanay, Mimari ve tezyini unsurlariyla cami, Diyanet işleri başkanlıǧı, Ankara, 2015, str. 42.

[11] Mehmet İpşirli: „Harem“, İslam Ansiklopedisi, Turkiye Diyanet Vakfı, Istanbul, 1997, str. 16/135-138. (https://cdn.islamansiklopedisi.org.tr/dosya/16/C16016162.pdf, pristupljeno 29.7.2019.)

[12] Historija osmanske države i civilizacije, priredio Ekmeleddın İhsanoğlu, preveli Kerima Filan i dr., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2004, str. 1/602.

[13] https://www.luggat.com/HAREM/1/1, pristupljeno 29.7.2019. 

[14] al-Qaṣaṣ, 57. Prijevod ajeta u ovom radu je od Nurke Karamana, Kupola, d.o.o. Sarajevo, 2018.

[15] al-ʻAnkabūt, 67.

[16] Muḥammad ibn Ismā‘īl al-Buẖārī, Ṣaḥīḥ al-Buẖārī – Buharijeva zbirka hadisa, prijevod s arapskog Hasan Škapur, [...], Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, br. hadisa 1833, str. 1273.

[17] Buharijeva zbirka hadisa, nav. dj., br. hadisa 7333, str. 4669.

[18] Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, prijevod Zuhdija Hasanović i dr, Haris Grabus, Sarajevo, 2002, str. 1/645-646.

[19] Ālu ʻImrān, 97.              

[20] al-Mawsūʻa al-fiqhiyya, Wizara al-awqāf wa al-šu'ūn al-islamiyya, Kuvajt, II, 1995, str. 17/185.

[21] Ibn Nuğaym, Zayn al-dīn ibn Ibrāhīm, (u. 970. po H.), Al-Ašbāh wa al-naẓāir, Dār al-Fikr, Damask, 1986, str. 1/369.

[22] Ibidem, str. 1/369.

[23] Zayla‘ī (al-), Faẖr al-dīn Uṯmān ibn ‘Alī (u. 743. po H.), Tabyīn al-ḥaqāiq šarḥ Kanz al-daqāiq, Maṭba‘a Būlāq, Egipat, 1315. po H, str. 2/69.

[24] Dužina jedne milje je 1448 metara.

[25] https://islamqa.info/ar/answers/177189/ما-هي-حدود-الحرم-المكي , pristupljeno 15.8.2019.

[26] Analizom i elektronskim pretraživanjem najznačajnijih hanefijskih pravnih djela, njih ukupno 44 koja radi formata rada nećemo taksativno navoditi, ustanovili smo da se termini harem i hurmet koriste kako je navedeno u tekstu.

[27]  Važno je napomenuti kako ovaj stav nije jedinstven kod islamskih pravnika.

[28] Sukladno hadisu: „Namaz obavljen u ovoj mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugoj kojoj džamiji, izuzev Svetog harema u Mekki; namaz obavljen u njemu bolji od stotinu namaza obavljenih u mojoj džamiji.“ Buhari, hadis br. 1190; Muslim, hadis br. 1394.  

[29] Prema hadisu: „Abdu Menafovi potomci, Nemojte nikome zabranjivati da tavaf čine i namaz obavljaju u ovoj džamiji bez obzira na bilo koje doba dana ili noći.“ Tirmizi, hadis br. 868.

[30] „Allah je Meku učinio haremom (ḥarramaha Allāh), nisu to ljudi učinili; stoga nije dopušteno nijednoj osobi koja vjeruje u Allaha i u Sudnji dan da u Mekki oružje nosi ili krv prolijeva.“ Muslim, hadis br. 1354.

[31] Brdo Sevr je udaljeno 8 km, Brdo 'Ajr 15 km, istočna pustinja 11 km, a zapadnja 6 km od Poslanikove džamije. V. mape u knjizi autora Mensuda Đulovića, Vodič kroz Medinu, Sarajevo, 2013, str. 22-28.

[32] Buharijeva zbirka hadisa, nav. dj. Broj hadisa 1867.

[33] Muslim, hadis br. 1363.

[34] Hadis bilježi al-Bazzār, br. 4142, v. https://dorar.net/h/fab32128c5c7740d90e4de7add6d96eb, pristupljeno 15.8.2019.

[35]Ṭabarānī, al-Muʻağam al-awsaṭ, 8/148, v. https://dorar.net/h/d66318f230557e3776caf01cfd81d4e1, pristupljeno 15.8.2019.

[36] Muslimani taj prostor nazivaju al-Ḥaram al-Ibrāhīmī ili al-Masğid al- Ibrāhīmī, dok ga Jevreji nazivaju Patrijarhova špilja, na hebrejskom מערת המכפלה, mjesto na kojem su prema brojnim muslimanskim predajama ukopani Ḫalīl al-Allāh (Allahov prijatelj) Ibrahim, Ishak, Jakub, a.s.,i njihove supruge, odnosno poslanici koje Stari zavjet naziva patrijarsima.

[37] al-ḥaram mā ḥaram Allāh ṣadahū ea nabātahū. V. Maǧmū‘u fatāwā wa rasāil šayẖ al-islām Ibn Taymiyya, sabrao ‘Abd al-Raḥmān ibn Qāsim, Maǧma‘ malik Fahd, Medina, 1983, str. 27/14-15.

[38] Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husejn-ef. Kavazović imenovao je komisiju u sastavu: mr. Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, predsjednik; dr. Hilmo Neimarlija, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, član; dr. Fikret Karčić, profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Ustavnog suda IZ-e u BiH, član; mr. Senad Ćeman, asistent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, član; Asim Crnalić, advokat, član.

[39] Iz arhive Komisije, koja je u posjedu autora ovog rada.

[40] Vijeće muftija je na prijedlog reisu-l-uleme donijelo Fetvu o Srebrenici 16. ramazana 1436. h.g., odnosno 03. jula 2015. godine. Integralni tekst Fetve dostupan na: http://www.islamskazajednica.ba/fetve-i-rezolucije/26102-fetva-o-srebrenici