Sklonuti smetnju s puta

Ebu Berze El-Eslemi reče:

قَالَ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللهِ مُرْنِي بِعَمَلٍ أَعْمَلُهُ قَالَ أَمِطِ الْأَذَى عَنْ طَرِيقِ النَّاسِ

„Allahov Poslaniče, kaži mi koje će me djelo uvesti u Džennet. Skloni s puta ono što smeta.“[1]

Lijepa riječ i lijep govor

Svojim govorom čovjek otkriva i ko je i kakav je i zato se kaže: „Progovori pa da vidim ko si i kakav si.“ Poslanik, s.a.v.s., je govorio:

اَلْجَمَالُ فِي الرَّجُلِ اللِّسَانُ

„Ljepota čovjeka je njegov jezik, ljepota govora.“[2]

اَلْكَلِمَةُ الطَّيِّبَةُ صَدَقَةٌ

„...i lijepa riječ je sadaka...“[3]

Ko ne stigne dati sadaku, ni kazati koju lijepu riječ, svojim raspoloženjem i nasmijanim licem, također, postiže dobro djelo. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

لَا تَحْقِرَنَّ مِنَ الْمَعْرُوفِ شَيْئًا وَلَوْ أَنْ تَلْقَى أَخَاكَ بِوَجْهٍ طَلْقٍ

„Nemojte omalovažavati ni jedno dobro djelo, makar to bilo da sretneš svoga brata vesela i nasmijana lica.“[4]

Stid

Puno narod govori o stidu i ovo plemenito svojstvo je još koliko-toliko prisutno i kod starijih i kod mlađih. Ljudi govore kada nestane stida, nestaje i vjere. Čak je u narodu poznata stid trava sa bijelim cvijetom, koji simbolizira stid, a iznutra je crni dio, koji vremenom se širi, pa tako i stida nestaje u narodu.

U hadisima se navodi:

إِنَّ الْحَيَاءَ وَالْإِيمَانَ قُرِنَا جَمِيعًا فَإِذَا رُفِعَ أَحَدُهُمُا رُفِعَ الْآخَرُ

„Stid i iman su bliski jedno drugome (nalaze se zajedno kod vjernika), pa kad jedno od njih nestane, nestaće i drugo.“[5]

اَلْحَيَاءُ شُعْبَةٌ مِنَ الْإِيمَانِ

„Stid je dio imana (vjerovanja).“[6]

اَلْحَيَاءُ خَيْرٌ كُلُّهُ

„U stidu je svako dobro.“[7]

Narod kaže: „Ne čini sam ono što bi te pred drugima bilo sram“, kao što je i Poslanik, s.a.v.s., rekao:

مَا كَرِهْتَ أَنْ يَرَاهُ النَّاسُ مِنْكَ فَلاَ تَفْعَلْهُ بِنَفْسِكَ إِذَا خَلَوْتَ

„Ni u osami ne čini ono što bi ti bilo neprijatno da drugi vide.“[8]

مَا كَانَ الْحَيَاءُ فِي شَيْءٍ إِلَّا زَانَهُ وَمَا كَانَ الْفُحْشُ فِي شَيْءٍ إِلَّا شَانَهُ

„Stid je svemu ukras, a prostačenje je svemu mrlja.“[9]

Sabur i savlađivanje srdžbe

Blago onima koji su strpljivi i koji se ne ljute za svaku sitnicu. Blago i onom ko se naljuti a još brže odljuti. Blago i onome ko se savlada u srdžbi, pa je ne izlijeva na druge, govori naš narod. Strpljive osobe sačuvaće i svoje zdravlje i svoju vjeru. U tom pogledu Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

أَلاَ أَدُلُّكُمْ عَلىَ أَشَدِّكُمْ أَمَلَكُكُمْ لِنَفْسِهِ عِنْدَ الْغَضَبِ

„Hoćete li da vam kažem ko je u vjeri najjači? Onaj, ko sebe može savladati u srdžbi.“[10]

أَفْضَلُ الْإِيمَانِ الصَّبْرُ وَالسَّمَاحَةُ

„Najbolje vjerovanje je strpljivost i velikodušnost.“[11]

Savjetovanje i upućivanje na dobro

Uvijek je bilo od učenjaka ili običnih ljudi koji su savjetom i usmjeravanjem na dobro i korisno mnogo pomogli drugima. Savjet nekad više koristi nego materijalna pomoć, kaže se u narodu. Poslanik, s.a.v.s., je govorio:

اَلدِّينُ النَّصِيحَةُ

„Vjera je iskreno savjetovanje (upućivanje i opominjanje).“[12]

اَلدَّالُّ عَلىَ الْخَيْرِ كَفَاعِلِهِ

„Onaj ko uputi na neko dobro djelo je kao i onaj ko to djelo uradi (ima istu nagradu).“[13]

Umjerenost

I naša vjera traži umjerenost, kako u dunjalučkim poslovima i željama, tako i u ibadetima. Obično se kaže: „Drži se umjerenosti, zlatne sredine, pa ćeš dobro proći.“ Naša vjera je lahka, i ne treba se preopteretiti sa onim što se neće moći podnijeti. Poslanik, s.a.v.s., je govorio:

اَلدِّينُ يُسْرٌ

„Vjera Islam je lahka i jednostavna...“[14]

يَسِّرُوا وَلَا تُعَسِّرُوا وَبَشِّرُوا وَلَا تُنَفِّرُوا

„Olakšavajte a ne otežavajte, obradujte a ne odbijajte.“[15]

عَلَيْكُمْ هَدْيًا قَاصِدًا عَلَيْكُمْ هَدْيًا قَاصِدًا عَلَيْكُمْ هَدْيًا قَاصِدًا فَإِنَّهُ مَنْ يُشَادَّ هَذَا الدِّينَ يَغْلِبْهُ

„Držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, držite se umjerenosti, pa zaista ko bude pretjeravao u svojoj vjeri, ona će ga nadvladati.“[16]

Čak i u ljubavi ili mržnji treba biti umjeren. Naredni savjet koji je uputio Alija r.a. to potvrđuje:

هَلْ تَدْرِي مَا قَالَ الْأَوَّلُ؟ أَحْبِبْ حَبِيبَكَ هَوْنًا مَا عَسَى أَنْ يَكُونَ بَغِيضَكَ يَوْمًا مَا وَأَبْغِضْ بَغِيضَكَ هَوْنًا مَا عَسَى أَنْ يَكُونَ حَبِيبَكَ يَوْمًا مَا

„Alija je rekao Ibnul-Kevrau: Znaš li šta su stari rekli? Kad voliš, voli umjereno, jer možda ti voljeni jednog dana postane dušman. I kad mrziš, mrzi umjereno, jer možda ti omraženi jednog dana postane drag.“[17]

Hedija / poklon, darivanje i darežljivost

Onaj koji često druge daruje i poklanja, pa ih tako obraduje, je darežljiva osoba, a to je odlika plemenitih i velikodušnih. Kako god je zadovoljstvo je primiti dar, još je veća radost druge darivati. Pokloni se daju i siromašnima i imućnima, i djeci i odraslima, pa se u narodu kaže „Hedija je i caru draga.“

Hedija i pokloni su drage uspomene i ljubomorno se čujavu i podsjećaju na darodavatelja. Kod posjeta i zijareta drugih nose se određene hedije i obično se kaže: Kako ću otići nekom bez dara. Poznata su darivanja djeci kod akike i nadjevanja imena, kod sunećenja muške djece kod sticanja šehada i svjedodžbi u mektebu i školi, studentima nakon položenog ispita ili uspješnog završetka studija, mladencima na svadbama na vjenčanjima, hadžijama pri odlasku na hadž, a oni donose njima hedije sa hadža, vrijednim i uspješnim radnicima, darivanja u ramazanu i na Bajramima itd. Darivanje nije ograničeno vremenski, mjestom, količinom i biranim osobama kojima se daruje.

Najveći darodavatelj je Uzvišeni Allah koji nam je dao vjeru, život, zdravlje, opskrbu i brojne druge blagodati, na kojima smo dužni biti zahvalni.

Poslanik, s.a.v.s., koji je imao najodabranije osobine i svojstva, pa je tako bio i najdarežljiviji od ljudi, je govorio:

تَهَادُوا تَحَابُّوا

„Dajite jedni drugima hedije (poklone), pa će te se voliti.“[18]

كَانَ يَأْمُرُ بِالْهَدِيَّةِ صِلَةً بَيْنَ النَّاسِ

„Poslanik, s.a.v.s., je preporučivao svojim drugovima da jedni drugi daju poklone i darove, kako bi se ljudi uzajamno povezivali.“[19]

Narod dobro poznaje nepisano pravilo da se dar ne odbija i ne podcjenjuje, pa imaju izreke:  „Poklonu se ne gleda u zube“, „Dar je dar, pa makar bio i jabuka.“ Poslanik, s.a.v.s., je govorio:

مَنْ جَاءَهُ مِنْ أَخِيهِ مَعْرُوفٌ مِنْ غَيْرِ إِشْرَافٍ وَلَا مَسْأَلَةٍ فَلْيَقْبَلْهُ وَلَا يَرُدَّهُ فَإِنَّمَا هُوَ رِزْقٌ سَاقَهُ اللهُ إِلَيْهِ

„Onaj kome stigne od brata mu dar, bez iznuđivanja i traženja, neka ga prihvati i neka ga ne odbija, jer je to opskrba koju mu je Allah, dž.š.“[20]

Darežljivost je oprečna škrtosti. Kako god ima cicija-škrtih osoba, koji samo gomilaju imetak, dok im na kraju sve ne propadne, tako ima i darežljivih osoba, koji djele, daju i pomažu potrebne i ugrožene. Za njih se kaže: „Što više daju, sve više imaju“, „Darežljivi ljudi ne mogu propasti.“ Darežljivost se postiže kroz razne vidove dobročinstva. Poslanik s.a.v.s. je govorio:

كُلُّ مَعْرُوفٍ صَدَقَةٌ وَإِنَّ مِنَ الْمَعْرُوفِ أَنْ تَلْقَى أَخَاكَ بِوَجْهٍ طَلْقٍ وَأَنْ تُفْرِغَ مِنْ دَلْوِكَ فِي إِنَاءِ أَخِيكَ

„Svako dobročinstvo je sadaka, a dobročinstvo je nasmiješiti se svome bratu muslimanu i iz svoje posude presuti u posudu svome bratu muslimanu.“[21]

Blagost

Ko je blag, blago njemu, svima je drag i mio, svi ga vole i uvažavaju i omiljen je u zajednici. Tako je kod naroda, a Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

مَنْ يُحْرَمِ الرِّفْقَ يُحْرَمِ الْخَيْرَ

„Ko je lišen blagosti, lišen je svakog dobra.“[22]

Lijepo ponašanje

Često se može čuti u narodu kako govore za pojedince: „Blago njemu kako ima lijepu narav. Da mi je imati njegovu narav.“ Poslanik s.a.v.s. je govorio:

خِيَارِكُمْ أَحْسَنَكُمْ أَخْلَاقًا

„Među vama su najbolji oni koji su najljepšeg ahlaka (morala).“[23]

قَالُوا: مَا خَيْرُ مَا أُعْطِيَ الْإِنْسَانُ؟ قَالَ خُلُقٌ حَسَنٌ.

„...Rekoše: Šta je najbolje što čovjeku može biti dato? Reče: Lijep ahlak.“[24]

Poštivanje starijih i učenih

Kroz svaku generaciju pridavao se značaj starijima i učenima i oni su uvijek imali svoj ugled u narodu. Od njih se imalo šta čuti i naučiti. Nije mala stvar životno iskustvo i znanje. Poslanik, s.a.v.s., nas savjetuje i upozorava:

جَالِسوُا الْكُبَرَاءَ وَسَائِلوُا الْعُلَمَاءَ وَخَالِطوُا الْحُكَمَاءَ

„Sjedite sa starijima, pitajte učene, i družite se sa mudrima.“[25]

لَيْسَ مِنْ أُمَّتِي مَنْ لَمْ يُجِلَّ كَبِيرَنَا وَيَرْحَمْ صَغِيرَنَا وَيَعْرِفْ لِعَالِمِنَا حَقَّهُ

„Nije od mog ummeta onaj ko ne poštuje starije, ko nije milostiv prema mlađima i ko ne zna pravo naših učenih.“[26]

Zahvalnost na Allahovim blagodatima

Kada se divi imetku i porodici, bilo kod sebe ili drugih, to divljenje i oduševljenje narod poprati riječima Ma ša' Allah! Time čini zahvalu Allahu i čuva ta dobra od uroka. Poslanik, s.a.v.s., je govorio:

مَا أَنْعَمَ اللهُ عَلَى عَبْدٍ نِعْمَةً فِي أَهْلٍ وَلَا مَالٍ وَلَا وَلَدٍ فَقَالَ: مَا شَاءَ اللهُ لَا قُوَّةَ إِلَّا بِاللَّهِ، فَتُرَى فِيهِ آفَةٌ دُونَ الْمَوْتِ

„Ako Allah čovjeku podari neku blagodat u porodici, imetku ili potomstvu pa on kaže: Ma ša' Allah, la kuvvete illa billah, neće u tome vidjeti nikakvu štetu osim smrti (kada dođe).“[27]

Zahvalnost ljudima

Narod govori: „Ko nije zahvalan ljudima, nije ni Bogu“, a hadis to potvrđuje:

أَشْكَرُ النَّاسِ لِلَّهِ أَشْكَرُهُمْ لِلنَّاسِ

„Allahu je najzahvalniji onaj čovjek, koji je najzahvalniji ljudima.“[28]

لَا يَشْكُرُ اللهَ مَنْ لَا يَشْكُرُ النَّاسَ

„Nije zahvalan Bogu ko nije zahvalan ljudima.“[29]

Bogatstvo duše

Ko je duševno zadovoljan, taj je i bogat, bez obzira na materijalno stanje, govori naš narod. Poslanik, s.a.v.s., također rekao:

لَيْسَ الْغِنَى عَنْ كَثْرَةِ الْعَرَضِ وَلَكِنَّ الْغِنَى غِنَى النَّفْسِ

„O ljudi, bogatstvo nije u mnoštvu imetka, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.“[30]

Autor: Ishak Sedić

[1] Buharija u Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, str.99, br.220

[2] Hakim, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 376.

[3] Buharija i Muslim, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1180.

[4] Muslim, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1873.

[5] Hakim, Bejheki, - daif, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić , hadis br. 445.

[6] Muslim, Muslimova zbirka hadisa, El-Munziri, Prijevod dr. Šefik Kurdić, Knjiga I, hadis br. 30., str. 62.

[7] Muslim i Ebu Davud, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 405.

[8] Taberani i Ibnu Hibban, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 714.

[9] Tirmizi, Ibnu Madždže, Ahmed, Ibnu Hibban, Buharija u El-Edebul- mufredu, br.594

[10] Taberani, - hasen,Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 300.

[11] Dejlemi i Buharija u Tarihu, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić , br. 145.

[12] Buharija, Muslim, Bezzar, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić , br. 446.

[13] Taberani, Bezzar, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 442.

[14] Buharija, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 443.

[15] Buharija, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1969.

[16] Ahmed, Hakim, - hasen, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 563.

[17] Ibnu Ebi Šejbe, Buharija u El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, str.515, br.1311.

[18] Ibnu Asakir-hasen, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 344

[19] Ibnu Asakir-hasen, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, br. 1260

[20] Ahmed, Fikhusunneh, Es-Sejjid Sabik, Prijevod, Knjiga V, str. 432.

[21] Buharija, Tirmizi, Ahmed, El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, str. 126, br.297.

[22] Muslim, Ibnu Madžde, Ebu Davud, Ahmed, Buharijau El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, str.183, br.455

[23] Buharija, Muslim, Ahmed, Ibnu Hibban, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, br. 820

[24] Ibnu Madždže, Ebu Davud, Tirmizi,Buharija u El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, str.121 br.284

[25] Taberani, - sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 372.

[26] Ahmed, Taberani, Hakim, - sahih, Et-tergibu vet-terhib, El-Munziri, Prijevod dr. S. Topoljak, hadis br. 33., str. 27.

[27] Ibnu Sunni, Fikhussuneh, Sejjid Es-Sabik, Prijevod, Knjiga II str.413.

[28] Ahmed, Taberani, Bejheki, Dija', -sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, br. 120.

[29] Ebu Davud, Tirmizi, Buharija u El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, str.94, br.210.

[30] Ebu Ja`la, sa dobrim senedom, Et-tergibu vet-terhib, El-Munziri, Prijevod dr. S. Topoljak, hadis br. 583., str. 367.