Nema lažnog nadmetanja u kupoprodaji

Kada je u pitanju kupoprodaja ili licitacija, vjernici znaju da je zabranjeno nadmetanje bez namjere da se kupi. Pojedini ljudi se upuštaju i u taj grijeh govoreći: Idem da mu istjeram što više para iz džepa. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

لَا تَنَاجَشُوا

„Ne nadmećite se lažno pri kupoprodaji.“[1]

Na mjeri prepusti više

Naši ljudi koji su išli na hadž, ili u arapsko-muslimanske zemlje, vidjeli su njihove trgovce kako redovno na vagi ili sa metrom puste više u korist mušterije. To je jedna od odlika u trgovini, koja čini mušteriju zadovoljnim, a trgovcu povećava bereket. Naučiše naši trgovci to kao i mnoge druge lijepe stvari iz svoje vjere, pa tu praksu vidimo i kod nas. Znaju koliki je haram zakinuti mušteriju, pa radije puste više na vagi u njegovu korist. I Poslanik, s.a.v.s., je savjetovao:

زِنْ وَأَرْجِحْ

„Mjeri, ali (uvijek) prepusti malo više.“[2]

Širina puta

Puno je sporova kod nas zbog širine puta. Koliko je ostalo tijesnih puteva i ulica zbog nečijih dvorišta, njiva ili stambenih objekata. Poslanik, s.a.v.s., je još u ono vrijeme odredio jednu normalnu širinu puta, kada nije bilo ovoliko naroda i brojnih prevoznih sredstava. On je rekao:

إِذَا تَشَاجَرْتُمْ فِي الطَّرِيقِ فَاجْعَلُوهُ سَبْعَةَ أَذْرُعٍ

“Ako se budete sporili zbog puta, učinite ga (širokim) sedam podlaktica.“[3] Po današnjim mjerama, to iznosi 3,5-4 metra širine. Kada je u ono vrijeme bio predviđen tako širok put, pa danas bi trebao biti dvostruko širi.

Obrada napuštene zemlje

I ranije a i sada je puno neobrađene i napuštene zemlje, a da se zapravo i ne zna čija je. Pojedinci preuzmu obrađivanje i kultivisanje tih parcela i onda je počnu računati kao svoju zemlju. To im ne bi trebao niko ni osporavati, jer ona, ustvari, i pripada njima. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

مَنْ أَحْيَا أَرْضًا مَيْتَةً فَهِيَ لَهُ

„Ko kultiviše (vrati u život) zamrlu zemlju, ona pripada njemu.“[4]

Prisvajanje tuđe zemlje

Često su sporovi na sudovima zbog vlasništva zemlje, međa i uzurpiranja tuđeg. Zato narod i kaže: „Šejtan je u međama.“ Potroši se tu dosta sredstava na parnicama, više nego što i vrijedi sva ta zemlja, a spori se za stopu-dvije zemlje. Pravi vjernici, da ne bi ulazili u te maratonske sporove, gdje niko ne dobija, ako imaju za susjeda nekog kome je u krvi dirati među i pomicati u svoju korist, pozovu toga i kažu mu: Evo reci gdje god ti hoćeš da je međa, biće. Sad ćemo to ograditi da se naši potomci ne spore oko toga, a za sve ima „Ahiret-kusur“. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

مَنِ اقْتَطَعَ شِبْرًا مِنَ الْأَرْضِ ظُلْمًا طَوَّقَهُ اللهُ إِيَّاهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مِنْ سَبْعِ أَرَضِينَ

„Ko bespravno prisvoji makar jedan pedalj tuđe zemlje, na Sudnjem danu će s tim komadom zemlje propasti u zemlju i dostiće dubinu sedam zemalja.“[5]

Pomjeranje međa posjeda

Za osobe koje su sklone pomjerati među i uzurpirati tuđe zemljište narod obično kaže da su oni prokleti od nekog i da se takvih treba kloniti. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

وَلَعَنَ اللهُ مَنْ غَيَّرَ مَنَارَ الْأَرْضِ

„...I od Allaha je prokleta osoba koja pomjera međe (granice između njiva i posjeda).“[6]

Zadržavanje na putevima

U gradovima je običaj da se prošeta ulicama (korzira), a nešto slično je i na selima, sa željom da se izađe iz kuće, da se neko sretne, popriča i sl. Tako nešto su praktikovali i ashabi Poslanika s.a.v.s.

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ نَهَى عَنِ الْمَجَالِسِ بِالصُّعَدَاتِ فَقَالُوا: يَا رَسُولَ اللهِ، لِيَشُقَّ عَلَيْنَا الْجُلُوسُ فِي بُيُوتِنَا؟ قَالَ: فَإِنْ جَلَسْتُمْ فَأَعْطُوا الْمَجَالِسَ حَقَّهَا، قَالُوا: وَمَا حَقُّهَا يَا رَسُولَ اللهِ؟ قَالَ: إِدْلَالُ السَّائِلِ، وَرَدُّ السَّلَامِ، وَغَضُّ الْأَبْصَارِ، وَالْأَمْرُ بِالْمَعْرُوفِ، وَالنَّهْيُ عَنِ الْمُنْكَرِ

„Ebu Hurejre prenosi da je poslanik s.a.v.s. zabranio da se sjedi pored puta. Allahov Poslaniče, teško nam je sjediti u kućama – požališe se ashabi. Ako već trebate sjediti, onda im dajte njihovo pravo. A šta je to? Pokazati smjer onom koji pita, otprimiti selam, obaranje pogleda (ne gledati u ono što je zabranjeno), naređivanje dobra i odvraćanje od zla.“[7]

Zabrana slika i držanja pasa u kućama

Sve porodične fotografije muslimani čuvaju u albumima. Na zidovima su obično levhe, slike džamija i drugih znamenja i prirodnih ljepota bez likova.

Isto tako, psi nikada nisu ulazili a kamo li boravili u kućama i stanovima muslimana, jer psi imaju svoje kućice. Muslimani drže pse za lov i kao čuvare kuća i stada. Poslanik s.a.v.s. je u hadisu rekao:

قَالَ جِبْرِيلُ إِنَّا لَا نَدْخُلُ بَيْتًا فِيهِ صُورَةٌ وَلَا كَلْبٌ

„Rekao mi je Džibril: Mi meleki, ne ulazimo u kuću u kojoj se nalazi slika ili pas.“[8]

Zabrana ubijanja insekata, ptica i žaba

Kako god je dozvoljeno ubiti određene životinje koje su opasne i koje nanose štetu, tako je s druge strane zabranjeno ubijanje određenih vrsta živih bića. To je našem narodu poznato i oni o tome vode računa.

Evo kako je Poslanik, s.a.v.s., radio:

نَهَى رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَنْ قَتْلِ أَرْبَعٍ مِنَ الدَّوَابِّ: النَّمْلَةُ وَالنَّحْلَةُ وَالْهُدْهُدُ وَالصُّرَدُ

Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ubijanje četiri vrste živih bića: mrava, pčelu, pupavca i sureda (vrsta ptice).[9]

لَا تَقْتُلُوا الضَّفَادِعَ فَإِنَّ نَقِيقَهُنَّ تَسْبِيحٌ

„Ne ubijajte žabe, jer je njihov glas (kreketanje) tesbih.“[10]

Zakopavanje otpadaka od kose i nokata

I danas stariji savjetuju i podučavaju mlađe kako treba ostatke kose ili nokte zakopati u zemlju. Potvrda tome je i naredni hadis:

كَانَ يَأْمُرُ بِدَفْنِ الشَّعْرِ وَالْأَظَافِرِ

„Poslanik s.a.v.s. je naređivao zakopavanje u zemlju otpadaka od kose i noktiju.“[11]

Poezija našeg naroda

Svaki narod kroz junačke pjesme, usmena i pismena predanja, veličao je svoje junake, borbu i pobjede protiv neprijatelja, kojih je uvijek bilo. Tako nešto je krasilo i naš narod. To je bilo bodrenje i motivacija junacima da ustraju u borbi, da se ne uplaše i ne ustaknu pred neprijateljem. Evo šta je Poslanik s.a.v.s. rekao za poeziju, koja je bila veoma raširena među arapima:

إِنَّ مِنَ الشِّعْرِ حِكْمَةً

„Ima i mudre poezije.“[12]

اَلشِّعْرُ بِمَنْزِلَةِ الْكَلامِ حَسَنُهُ كَحَسَنِ الْكَلامِ وَقَبِيحُهُ كَقَبِيحِ الْكَلامِ

„Poezija je kao i govor; Lijepa poezija je kao lijep govor, a loša kao loš govor.“[13]

Rastaviti majku od djeteta

Bilo je riječi o porodičnim odnosima, o roditeljskoj i rodbinskoj pažnji i ljubavi. Ko bi bio uzrok da se rastavi dijete od roditelja, brat od sestre i sl. činio bi težak grijeh. Narod kaže: Kako će ga rastaviti od matere, od brata, od najbližeg. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

لَعَنَ رَسُولُ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَنْ فَرَّقَ بَيْنَ الْوَالِدَةِ وَوَلَدِهَا وَبَيْنَ الْأَخِ وَبَيْنَ أَخِيهِ

„Prokleo Allah onoga koji razdvoji majku od djeteta i brata od brata.“[14]

Ne prodavati kuću ili imovinu osim u nuždi

Poslanik s.a.v.s. je upozorio da se ne prodaje kuća, imetak ili nekretnine, osim u nuždi, jer u tome nema dobra. Naš narod ima običaj reći: „Nipošto ne prodaji kuću i zemlju“, „Dok jedni grade kuće, drugi (potomci) raskućavaju“. Tako su očevi i preci mukotrpno gradili kuće i kupovali zemlju a pojedini sinovi i potomci to su olako proćardali i upropastili, pa na kraju nije ostalo ni kuće, ni imetka, ni para. Jedino, kada je u pitanju nužda, kao što je dug, liječenje bolesnog, promjena mjesta prebivališta i sl., može se prodavati. Poslanik s.a.v.s. je govorio:

مَنْ بَاعَ عِقْرَ دَارٍ مِنْ غَيْرِ ضَرُورَةٍ سَلَّطَ اللهُ عَلَى ثَمَنِهَا تَالِفًا يُتْلِفُهُ

„Ko proda temelj za kuću (kućište, jurt) bez nužde, Allah će u cijenu te prodaje dati propast koja će je upropastiti.“[15]

مَنْ بَاعَ دَارًا وَلَمْ يَجْعَلْ ثَمَنَهَا فِي مِثْلِهَالَمْ يُبَارَكْ لَهُ فِيهَا

„Ko proda kuću, zatim ne uloži njenu vrijednost u sličnu njoj, neće mu se blagosloviti u toj prodaji.“[16]

Autor: Ishak Sedić

[1] Tirmizi, - hasen sahih, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod. Mahmut Karalić, Knjiga IV, br. 1323., str. 218.

[2] Tirmizi, - hasen sahih, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod. Mahmut Karalić, Knjiga IV br. 1324., str. 219.

[3] Tirmizi, - hasen sahih, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod. Mahmut Karalić, Knjiga IV, br. 1376., str. 258.

[4] Tirmizi, - hasen sahih, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod Mahmt Karalić, Knjiga IV, br. 1403., str. 284.

[5] Buharija i Muslim, Veliki grijesi, Fuad Sedić, str. 244.

[6] Muslim, Ahmed, Nesai, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1298.

[7] Buhari u El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, hadis br. 1143.

[8] Buhari, Izbor poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1137.

[9] Sunen Ebu Davuda, Prijevod Mahmut Karalić, Knjiga VII, str. 371.

[10] Nesai, - daif, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1893.

[11] Taberani, - daif, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1258.

[12] Buhari, Ahmed, El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza, br. 858.

[13] Darekutni, Bejheki, Buhari u El-Edebul-mufredu, Knjiga o edebu, Prijevod Armin Abaza,hadis br. 859.

[14] Ibnu Madže, - sahih, Izbor Poslanikovih hadisa, Jakub Memić, hadis br. 1300.

[15] Taberani – hasen, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 807.

[16] Ibnu Madže – sahih, Bin bir hadis, Mehmed Arif, Prijevod hfz. Fuad Subašić, hadis br. 805.