Muhamed, a.s., je, kao što nam je poznato, pune dvadeset i tri godine neumorno radio na širenju islama. Koristio je svaki trenutak da nekome nešto saopšti, prenese, objasni i praktično pokaže. U tom periodu, uporedo s Kur’anom, nastajala je njegova
bogata tradicija, Sunnet koju je nemoguće odvojiti od Kur’ana. Ashabi su, kao što je već bilo riječi, imajući u vidu da Alejhisselam ne priča po svom nahođenju, nego po nadahnuću iodobrenju Gospodara svjetova, i da bez hadisa ne mogu shvatiti Kur’an niti upoznati pravu suštinu i smisao islamskog učenja, pamtili svaku njegovu riječ i motrili na svaki njegov postupak kako im nešto ne bi promaklo i ostalo nezapamćeno i nepreneseno. Na tom planu nisu štedili ni sebe, ni novac, ni vrijeme.
Istina, na to ih je podsticao i sam Muhamed, a.s., Veoma često je ukazivao na značaj
nauke, naglašavajući im da je traženje nauke obligatna dužnost svakog pripadnika islama, te da su učeni ljudi nasljednici Božijih poslanika koje su ostali dužni poštovati.
Poznate su njegove izreke u tom pogledu:
“Kome Allah želi dobro poučiće ga vjeri” (hadis bilježe Buharija, Muslim i Ahmed b. Hanbel od Ebu Hurejre).
“Traženje nauke je dužnost svakog muslimana” (hadis bilježi Ibn Madže u Sunenu od Enes b. Malika).
“Učenjaci su nasljednici Božjih poslanika” (hadis bilježe Ebu Davud, Nesa’ija i Ibn Madže u Sunenima).
“Vrijednost učenog nad pobožnim čovjekom je kao vrijednost moja nad jednim od vas” (hadis blježi Tirmizija).

“Nije moj sljedbenik onaj koji ne poštuje starijega i nema milosti prema mlađem i ne pozna pravo učenih” (hadis bilježe Ahmed b. Hanbel i Taberanija).
Ashabi su se natjecali ko će više zapamtiti Muhamedovih, a.s., izreka kako bi ih mogli i drugom prenijeti. Nastojali su da što je moguće više vremena provedu uz Alejhisselama. Družili su se s njim u džamiji, čaršiji, na ulici, putovali s njim, posjećivali ga u njegovom domu. Redovno su posjećivali predavanja koja je održao u džamiji. U želji da što više čuju i nauče, često puta su zanemarivali i svoje svakodnevne poslove. Kada neki od njih ne bi bio u prilici da lično prisustvuje predavanju, zamolio bi svog susjeda da mu prenese sve što tog dana čuje od Resulullaha.

Buharija bilježi da je drugi halifa Omer b. Hattab saopštio: “Ja i moj susjed smo naizmjenično odlazili Allahovom poslaniku i prisustvovali njegovim predavanjima. Ja bi odlazio jedan dan i prenio mu ono što sam čuo dok bi on toga dana radio. Slijedeći dan bi on odlazio i prenio mi dok bi ja tog dana radio i tako naizmjenično” (Fethu-l-bari).
Tako su postupali svi ostali koji su sa Muhamedom, a.s., živjeli u Medini ili njenoj okolini. Oni iz najudaljenijih mjesta su povremeno dolazili da nešto nauče ili pak, da provjere vijest koja je od Božijeg poslanika do njih doprla. Takav je slučaj sa Ukbetu-bnu Harisom. Buharija bilježi da je ovaj znameniti ashab prevalio put iz Mekke u Medinu samo da bi dobio odgovor na jedno pitanje koje ga je mučilo. Naime, on je ne znajući vjenčao ženu koja mu je bila sestra po mlijeku. Pošto ga je neka žena obavijestila da je zadojila i nju i njega on je otišao u Medinu da upita Poslanika o stavu islama po tom pitanju. Nakon što mu je Muhamed, a.s., objasnio da je takav brak zabranjen, on se razveo sa ženom. U svojoj radoznalnosti da što više saznaju i nauče ashabi su išli toliko daleko, da su nastojali da saznaju za svaki detalj Muhamedova, a.s., intimnog života koji je njima bio nedostupan. Na tom planu oni su angažirali svoje supruge da ispituju suprugu Božijeg poslanika o svim pojedinostima njegova intimnog života kako bi ga mogli i u tome slijediti, i kako bi i na taj način bili upućeni. No, i pored želje da što više saznaju. ipak su neki ashabi bili aktivniji od ostalih. Svakako tu u prvi plan dolaze oni koji su imali manje svakodnevnih obaveza, te su na taj način imali više vremena da provode uz Resulullaha. To je i jedan od razloga da vrlo često nailazimo na različite stavove ashaba po određenim pitanjima iz oblasti šeriata.

Pedagoške metode Božijeg Poslanika, s.a.v.s., prilikom
poučavanja ashaba hadisu

Sve što je Muhamed, a.s., u toku svoje poslaničke misije pa i ranije izgovorio, a što ne spada u Kur’an, smatra se hadisom. Prema tome, sva njegova metodologija u poučavanju vezana je za hadis, obzirom da je Kur’an samo prenosio onako kako je objavljivan, iako se ta metodologija ne može odvojiti od Kur’ana, jer je rezultirana Kur’anom. Kod poučavanja ashaba Muhamed, a.s., je imao takve metode koje se još i dan-danas u potpunosti primjenjuju u obrazovno-pedagoškom procesu, što nam takođe potvrđuje da mu je znanje koje nazivamo hadisom dato i objavljeno. Bez Allahova nadahnuća i znanja, on nije mogao prije četrnaest vjekova izmisliti takve metode kojima se i dan-danas služi savremeni svijet.
Zahvaljujući njegovoj izvanrednoj metodologiji, nepismeni pustinjski narod, je sa lakoćom pamtio i razumijevao ono što bi im on u toku jednog predavanja izložio, i to što bi čuli nisu nikada više zaboravljali. Sve Resulullahove metode iz oblasti obrazovno-pedagoškog procesa nije moguće iznijeti, zato ćemo se ograničiti samo na neke od njih, koje bi i dan-danas trebali praktikovati na polju islamskog rada.

a) Pojedinačni i kolektivni sistem poučavanja

U početku svog poslaničkog djelovanja Muhamed,
a.s., obraćao se pojedincima i prenosio im i objašnjavao Allahovu poruku. Kasnije, kada je imao nekoliko pristalica osniva prvu školu u kući ERKAMA b. ABDUL-MENAFA u Mekki, kada počinje kolektivno da radi. Podučavao ih je Kur’an, objašnjavao njegove uzvišene principe, zahtijevajući od njih da dobro pamte sve ono što im on kaže objašnjavajući kur’anski tekst. Nakon izvjesnog vremena oni počinju da se okupljaju u njegovom domu.
Od tog perioda pa sve do kraja života Allahov poslanik koristi oba metoda i kolektivni i pojedinačni.
Na ulici, u čaršiji, na putu i drugim mjestima prilazi pojedincima i grupama, opominje ih, ukazuje, objašnjava im ono što nisu dovoljno razumjeli, te odgovara na pitanja koja su mu postavljali. Džamija u Medini je postala redovna katedra, gdje je steklo znanje i obrazovalo se na hiljade učenika. Iz ove Alejhisselamove škole izašla su mnoga značajna imena koja su postala poznata čitavom svijetu kao što su Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Halid b. Velid, Amer b. As, Ebu Hurejre, Aiša, Umi Selema i dr.

b) Postupnost u poučavanju

Kur’an je kao što nam je poznato objavljivan postupno dvadeset i tri godine. Taj kur’anski metod Muhamed, a.s., je u potpunosti primijenio prilikom poučavanja. Njegova predavanja i objašnjenja, a posebno izreke bile su jezgrovite, sažete i kratke. Strogo je vodio računa da u toku jednog medžlisa ne optereti slušaoce. Sljedećeg medžlisa bi nastavio odande gdje je stao. Ta njegova postupnost u poučavanju rezultirala je bolje shvaćanje i razumijevanje materije.
Ovaj metod se danas primjenjuje u obrazovno-nastavnom procesu u čitavom svijetu.

c) Pedagoški odnos prema slušaocu

Muhamed, a.s., je sa svakim lijepo postupao. Ličnim primjerom je ukazivao kakav vjernik treba da bude. Naročito je lijepo postupao prema ljudima koje bi podučavao i kojima bi nešto objašnjavao. Prema njima se odnosio kao brat ili roditelj. Prilikom razgovora sa njima govorio je tiho, i blagim riječima. Često puta im je govorio: “Ja sam vam kao roditelje” (hadis bilježi Ahmed b. Hanbel u Musnedu).
Njegova predavanja su bila tako razgovjetna, da bi ih slušalac nakon što ih jednom čuje mogao u potpunosti sve zapamtiti. H. Aiša veli: “Božiji poslanik nije razgovarao kao što vi razgovarate, njegov govor je bio razgovjetan, jasan i upečatljiv, tako da je  neke riječi ponavljao i po tri puta kako bi ga slušaoci razumjeli” (predaju prenosi Tirimizija u Šema’ilu). Sem toga u toku predavanja on bi jednu materiju i po nekoliko puta ponovio kako bi je slušaoci što bolje shvatili. Enes b. Malik veli: “Božiji poslanik bi neke riječi ponavljao i po tri puta kako bi ga slušaoci razumjeli” (predaju prenosi Tirimizija u Šema’ilu).

d) Govor na nivou slušalaca

Muhamed, a.s., je svaki svoj govor podešavao prema nivou slušalaca. Nivo njegovih predavanja i njegova govora učenijim ashabima se razlikovao od nivoa predavanja beduinima i nedovoljno obrazovanim ljudima. Svakome je govorio onako kako će ga u potpunosti razumjeti. U svojim govorima se puno služio primjerima iz svakodnevnog života i kruga ljudi kojima je nešto objašnjavao. Ebu Hurejre priča da je neki beduin iz plemena Benu Fezare došao Božijem poslaniku optužujući ženu koja mu je rodila crno dijete. Da bi ga urazumio Božiji poslanik se poslužio primjerom iz života upitao ga je: “Imaš li devače” na što mu je ovaj odgovorio da ima.”Kakve su boje?” priupitao ga je Vjerovjesnik. “Crvene!” odgovorio je. “A ima li među njima koja siva?” ponovo će Božiji poslanik. “Ima!” odgovori. “A odakle ti sive (kada su sve deve crvene)?” “Možda su u pitanju nasljedne osobine” reče čovjek. “Zar nije moguće da budu u pitanju nasljedne osobine i kod tvog djeteta?” - reče
Allahov poslanik (hadis bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima). Ovim primjerom je Muhamed, a.s., uspio da urazumi beduina, da se u njegovom slučaju ne radi o nepoštenju supruge nego da su u pitanju nasljedne osobine njegovih ili njenih predaka. Primjer je, kako vidimo, uzet iz života koji je za beduina bio shvatljiv i razumljiv. Takvih primjera u Hadisu ima mnogo.

e) Objedinjenje teorije i prakse

Muhamed, a.s., je praktikovao da sve što nauči i sazna u praksu sprovede. To je zahtijevao i od ashaba. Osman b. Affan i Abdullah b. Mesud vele: “Kada bismo (od
Resulullaha) naučili deset ajeta, nismo obrađivali druge dok ne bismo u potpunosti razumijeli ovih deset, upoznali sve mudrosti sadržane u njima i u praksu ih sproveli. Tako smo naučili cijeli Kur’an i u praksu ga sproveli”! U svojim brojnim izrekama istakao je da znanje bez praktične primjene nema nikakve vrijednosti i da će svi oni koji ne postupaju po znanju biti žestoko kažnjeni na budućem svijetu. Evo nekoliko izreka u tom pogledu:
Prenosi Ebu Berze da je Muhamed, a.s., rekao: “Oni koji govore ljudima i upućuju ih, a zaboravljaju sebe slični su fitilju koji svijetli drugom a sam sagorijeva” (Musned).
Valid b. Ukbeh veli da je Božiji poslanik rekao: “Ljudi iz dženneta će doći kod nekih stanovnika džehennema i upitati ih kako ste dospjeli u džehennem kad smo mi ušli u džennet samo na osnovu onog što smo od vas naučili, a oni će odgovoriti: Zato što smo govorili drugom ono što sami nismo radili” (hadis bilježi Taberani u Mu’džemu-l- kebiru)
Usame b. Zejd veli da je čuo Božijeg poslanika gdje kaže: “Na Sudnjem danu će biti doveden čovjek, zatim bačen u vatru. Od džehennemske žestine će mu izići utroba njegova, oko koje će oblijetati kao što magarac oblijeće oko svog gospodara. Oko njega će se iskupiti stanovnici džehennema i pitati ga šta mu je (zašto tako pati)? Zar nisi ti onaj što je pozivao na dobro a odvraćao od zla? Jesam!- odgovoriće. Vama sam govorio da činite dobro, ali to sam nisam radio. Govorio sam vam da se klonite zla, a sam sam ga činioce.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim).
Ebu Hurejre priča da je Božiji poslanik rekao: “Najtežu kaznu na budućem svijetu iskusiće učeni koji nisu postupali u duhu znanja” (hadis bilježe Taberani u Mu’džemu sagiru i bejheki u Sunenu).

Autor: Mahmut Karalić, Islamska misao