Znaj da neki naši prijatelji (ashabuna) negiranje viđenja očima Uzvišenog Allaha argumentiraju ajetom: ''Oči do Njega ne dosežu, a On do očiju doseže, On je svemilostiv, i o svemu sve zna'' (El-En'am, 102). Oni ovaj ajet objašnjavaju tako što kažu da je Uzvišeni Allah na pohvalan način (temeddeha) iskazao negiranje Njegova dosezanja, koje ovdje predstavlja viđenje očima (ru'jetu'l-besar) na način da se to odnosi na Njegovu Bit (dhat), i stoga je nužno da je potvrda (afir-macija) Njegova viđenja u određenom vremenu nešto što je nedopusti-vo i pokuđeno. Oponenti ovoga mišljenja postavljaju slijedeće pitanje: Kako to da Uzvišeni Allaha pohvalno govori o tome da se On ne može vidjeti kada pod pojam negacije viđenja (nefju'r-ru'je) potpadaju i činjenice o kojima se ne govori na pohvalan način, kao što su nebiv-stvujuće stvari (el-ma'dumat), htijenja (el-iradat) i uvjerenja (el-i'tiqadat)? Naši prijatelji odgovaraju: Uzvišeni se nije pohvalno izrazio samo kada je u pitanju negacija viđenja, već, jednako tako, i o afir-maciji takvoga šta, tako da se ovdje misli na oba ova svojstva, pod koja ne potpadaju druge činjenice zato što ima više vrsta (u vremenu) stvorenih bivstava (el-mewdžudatu'l-muhdethat). Naime, postoje biv-stva koja ne vide niti mogu biti viđena, kao što su htijenja i uvjerenja; postoje ona koja mogu biti viđena a sama ne vide, npr. boje (elwan); također, bivstva koja se mogu vidjeti i koja sama vide, kao što je čovjek, i druge vrste živih bića kod kojih ne postoji organ viđenja niti mogu biti viđena.

Oponenti ovoga stava nadalje kažu: Kako je moguće da jedno svojstvo (sife), kada se posmatra izdvojeno, ne podrazumijeva pohvalno izražavanje, a onda, s druge strane, kad se posmatra u odnosu na druga svojstva, podrazumijeva takvo izražavanje? Zapravo, ako je takvo nešto moguće, onda je svakako moguće da neko o Uzvišenom na pohvalan način iskaže da je On Znalac, Postojeći ili Moćni. Dakle, ako nije pohvalno izraziti opis Njegove Biti na način da je ona nešto što je postojeće - premda se njoj pririče svojstvo pohvalnosti, s obzirom da je ono kao takvo izdvojeno i ne podrazumijeva pohvalnost - onda nije u pohvalnom smislu iskazana ni negacija viđenja u onome što se njome afirmira, s obzirom da je (svojstvo) viđenja došlo izdvojeno i kao tak-vo ne podrazumijeva pohvalnost. Naši prijatelji na ovu objekciju odgo-varaju tako što kažu da nije nemoguće da jedno svojstvo ne podrazu-mijeva pohvalno izražavanje, kada je izdvojeno, a da ga podrazumijeva kada je pripojeno drugim svojstvima. Ovu činjenicu predstavljaju ajetom: ''Ne obuzma Ga ni drijemež ni san'' (El-Beqare, 255), gdje je negacija drijemeža i sna iskazana na pohvalan način budući da se negira ono što On nije posredstvom svojstva živih bića. Iako je nega-cija došla izdvojeno, ona ne podrazumijeva pohvalni iskaz zato što pod nju potpada mnogo stvari koje se ne ubrajaju u pohvalni iskaz. Razlika između opisa negacije i postojanja i onoga što oni (oponenti) navode ogleda se u tome da ova dva svojstva ne utječu na pohvalni iskaz. Znaj da pohvalna svojstva sadrže afirmaciju koja skoro da zahtijeva uvjet pohvalnosti. A svojstva negacije, ukoliko su iskazana na pohvalan na-čin, moraju sadržavati rečeni uvjet. Razlika između ove dvije stvari počiva u tome što je negacija općenitija od afirmacije (en-nefju e'ammu mine'l-ithbat), tako da pod pojam negacije potpada i ono što jeste i što nije iskazano na pohvalan način. S druge strane, afirmacija je više specificirajuća. Zar ne primjećuješ da ona bića koja nisu opisana svojstvom znanja - da ona i ne postoje, za razliku od onih bića koja su okvalifikovana znanjem i postojanjem. U prvom slučaju, radi se o neograničenosti (gajru mutenahin), a u drugom o nužnoj ograničenosti (la budde en jekune mutenahijen). Budući da svojstva negacije sadrže ono što jeste i što nije iskazano na pohvalan način, ona zahtijevaju uvjet koji ih specificira. Ukoliko promisliš o ostalim svojstvima nega-cije iskazanim na pohvalan način, zapazit ćeš da njima treba rečeni uvjet.

Zar ne zapažaš da onaj ko nije okvalifikovan kao neznalica, on biva pohvaljen ovom negacijom, ukoliko je živ i svjestan, jer katkada onaj ko je živ, zbog senilnosti i smetenosti, nije znalac a niti neznalica? Onaj ko nema moći biva pohvaljen, ukoliko je postojeći i živi. Onaj ko nije nasilnik biva pohvaljen, ukoliko posjeduje moć nad nasiljem i ima pretpostavku za njime. Stoga mora postojati uvjet koji se zahtijeva u svojstvima negacije kako bi ona bila iskazana na pohvalan način i da bi, također, bila afirmativna ili slična afirmaciji, dok ne smije biti iskazana kao negacija, jer ukoliko je riječ o negaciji, ona nije specificirajuća i u njoj se izjednačava ono što je pohvalno i ono što nije pohvalno. Primjer ovoga jesta kada mi nešto pohvalno iskažemo o nekom drugome u smislu da on nije nasilnik. U ovoj pohvali uvjetujemo da takav nije rav-nodušan prema pozivu na nasilje niti je zadobio pohvalu, jer pod poj-mom nasilja potpada negacija nasilja i negacija pretpostavke za njime, što nije pohvaljeno tako da mora postojati uvjet sličan afirmaciji - a on je da kažemo da ono što se poziva na pretpostavku za činjenje djela i što upravlja njima biva shodno toj pretpostavci. Ukoliko je ovaj iskaz tačan, onda možemo reći da se pohvala u predmetnom ajetu (El-En'am, 102) odnosi na vječnu negaciju dosezanja (nefju'l-idrak) Uzvišenog Allaha, pod uvjetom da je On dosezljiv; svaka od ova dva svojstva podrazumije-vaju združenu pohvalu, s tim da svako od njih ne podrazumijeva pohva-lu na izdvojen način, a nije nedopustivo da nešto podrazumijeva uvjetno drugo kada se desi podrazumijevajući moment. Ukoliko se to ne desi, nema ni uvjetnog podrazumijevanja. Negacija drijemeža, sna i nasilja kod Uzvišenog Allaha iskazana je na pohvalan način pod uvjetom spoznaje koju smo spomenuli. Ovo je sažetak rasprave o ovoj temi.

Znaj da se naši prijatelji u osporavanju mišljenja zagovornika gle-danja Uzvišenog Allaha (ashabu'r-ru'je) oslanjanju na ajet: ''Toga Dana neka lica bit će blistava, u svoga Gospodara zagledana!" (El-Qijame, 22-23). Naši prijatelji ovaj ajet objašnjavaju tvrdnjom da 'gledanje' (nazr) ovdje ne znači 'viđenje' (ru'je), niti, pak, 'viđenje' može biti jedna od tumačenjskih mogućnosti. Oni to dokazuju na način što kažu da se pod pojmom gledanja podrazumijeva više značenjskih mogućnosti. Nekada ova riječ znači usmjeravanje pogleda (taqlibu'l-hadeqa) ka predmetu viđenja želeći da se on vidi; nekada 'gledanje' znači očekivanje (intizar); katkada 'gledanje' podrazumijeva saosjećajnost i samilost (et-te'attuf we'l-merhame); katkada podrazumijeva misao i razmišljanje (el-fikr we't-te'emmul)... Prema tome, ako 'viđenje' (ru'je) nije jedna od značenjskih mogućnosti pojma 'gledanje' (nazr), onda ga učenjaci ne mogu po vanjskom značenju na taj način tumačiti, odn. ovdje se zahtijeva te'vil ovoga ajeta ne uzimajući u obzir pojam 'viđenja'. Tako su neki ovaj ajet protumačili u smislu očekivanja nagrada (el-intizar li'th-thewab), premda je pojam 'očekivaoca' (muntezir) ovdje ispušten, dok je pojam 'onoga što se očekuje' naveden, što je u skladu sa poznatim pravilom arapskoga jezika. Neki su se priklonili tumačenju da nazr ovdje znači viđenje očima interpretirajući 65ovaj ajet u smislu da će stanovnici Dženneta vidjeti Allahove blagodati za njih pripremljene (ru'jetu ehli'l-dženneh li ne'imillahi 'ajehim). S tim da je, onda, ovdje ispušten predmet viđenja. Ova vrsta izražavanja objašnjena je na više mjesta. Iznijeli smo već opovrgavanja i odgovore na kontradiktorne sumnje na više mjesta (ove knjige). Ima jedno čudno tumačenje ovoga ajeta koje je preneseno od ranijih učenjaka, a koje ne zahtijeva odstu-panje od vanjskog značenja riječi ili impliciranje onoga što je ispušteno. No ovdje nećemo polemizirati u vezi s takvim tumačenjem, jer bilo ili ne bilo da se nazr u ajetu tumači pojmom 'viđenja', nužno je uzeti u ob-zir pojam nazr, svejedno da li se pod njime u ajetu podrazumijeva srča-no očekivanje ili viđenje očima. Ako riječi u ajetu ilaa Rabbiha protu-mačimo na način ni'meti Rabbiha - ''u blagodati svoga Gospodara'', to je moguće zato što jednina riječi aalaa (blagodati, nimeti) u četiri (arab-ljanska) narječja glasi: elen, elun, ilaa, ilejjun. Ukoliko neko upita o razlici između ovoga tumačenja i tumačenja koje veli da se u ajetu misli na vidljive nagrade Gospodara, tj. da će se one vidjeti, odgovaramo da ovo posljednje tumačenje zahtijeva ispušteni pojam (mahdhuf), jer ako spomenemo nešto što nije u Knjizi navedeno, onda je nužno zamišljanje ispuštenoga pojma. U odgovoru koji smo već naveli, spomenuli smo da nema potrebe za zamišljanjem ispuštenog pojma jer je ilaa u ajetu imenica koja se odnosi na pojam 'viđenja', tako da nema potrebe bilo šta drugo zamišljati. A Allah opet najbolje zna!

Preveo Almir Fatić

(Emali es-Sejjid el-Murteda, I, Egipat, 1907, 16-17; 28-29)