Velimo da je djelo Dževahiru-l-Kur’an dominantan izvor za El-Gazalijeve poglede u Kur’anu zato što on svoje poglede o Kur’anu i njegovom tumačenju (tefsiru-l-Kur’an) iznosi i u svome Ihja’u. U ovom djelu, svojevrsnoj enciklopediji islamske teorije i prakse, El-Gazali u „Kitabu o adabima učenja Kur’ana“ (Kitabu adabi tilaveti-l-Kur’an) daje značajan doprinos na planu egzegeze Kur’ana u njezinim višestrukim obzirima. No, ovaj Kitab zaslužuje posebnu elaboraciju, a mi se u nastavku fokusiramo, u glavnim tačkama i s našim kratkim komentarima, na El-Gazalijevu teoriju o ciljevima Kur’ana na način kako je ona izložena u njegovom djelu Dževahiru-l-Kur’an. Također ćemo, na kraju rada, samo naznačiti pitanja koja su u vezi s tom teorijom. Prije te fokusne teme, iznijet ćemo nekoliko natuknica u vezi sa vremenom nastanka djela iz kojega se derivira El-Gazalijeva teorija o ciljevima Kur’ana.

 

Vrijeme nastanka

Djelo Dževahiru-l-Kur’an nastaje u „trećem periodu“ El-Gazalijevog intelektulanog i duhovnog života koji se oslovljava periodom „osame i meditacije“. Prije ovoga djela, kako smo već istakli, El-Gazali je, u istom ovom periodu, napisao svoj golemi Ihja’, kao i neka druga znamenita djela - npr. djelo El-Maksadu-l-esna fi šerhi me‘ani esma’illahi el-husna (Krajnji cilj objašnjenja značenja Allahovih lijepih imena).2 Na djelo Dževahiru-l-Kur’an El-Gazali će ukazivati u svojim kasnijim spisima, npr., u djelima El-Kistasu-l-mustekim3 i El-Mustasfa. U ovom potonjem El-Gazali napominje da je u svojim pisanim djelima posebnu pažnju posvetio „znanosti koja vodi ka ahiretu“ (‘ilmu tariki-l-ahireh) te „spoznaji unutarnjih tajni vjere“ (ma‘rifetu esrari-d-dini-l-batineh). „Neka od tih djela su opsežna, poput Ihja’ ‘ulumiddin-a, neka su koncizna, kao Džavahiru-l-Kur’an, a neka su između toga kao Kimija’ es-se‘adeh“, ističe El-Gazali.4 Od 175 stranica teksta djela Džavahiru-l-Kur’an, 69 su El-Gazalijeve, a ostatak Božije - kur’anski ajeti.5

 

 

Šest vrsta sura i ajeta

Kur’anske sure i ajete El-Gazali u djelu Dževahiru-l-Kur’an dijeli u šest vrsta. Tri od njih tiču se, „uvodnih pitanja i važnih principa, dok druge tri slijede ove principe, obogaćuju ih i upotpunjuju“.

 

Tri „uvodna pitanja i važna principa“, prema El-Gazaliju, jesu:

1) definicija (ta’rif) Onoga Kome se poziva (el-med‘uww ilejh) (tj. Uzvišenoga Boga),

2) definicija Pravoga puta (es-siratu-l-mustekim) koga se nužno treba pridržavati na Putu ka Njemu,

3) definicija stanja (el-hal) kada Mu se prispije (‘inde-l-wusuli ilejh).6

 

Ova tri „važna principa“, zapravo, tvore osnovne elemente El-Gazalijeve teorije o ciljevima Kur’ana. Dakle, vrlo jasno i koncizno imam Ebu Hamid el-Gazali na početku svoje knjige Dževahiru-l-Kur’an, u poglavlju pod naslovom „Ograničavanje ciljeva Kur’ana i njegovih dragocjenosti“, iznosi svoju teoriju o „ciljevima Kur’ana“ koju će u nastavku detaljnije izlagati i proširivati, suptilno objašnjavati, lucidno dokazivati i logički povezivati te alegorijski i simbolično predstavljati. El-Gazali u svome traganju za istinom uviđa ili sugerira da se cijeli kur’anski Tekst, odnosno sva njegova značenja mogu svesti ili „ograničiti“ na tri spomenuta cilja.

 

U istom poglavlju El-Gazali će navedena tri principa ili cilja upotpuniti sljedećem:

  1. a) definicija stanja onih koji su se odazvali na poziv (ka Uzvišenom Bogu) i Njegovo profinjeno djelovanje prema takvima; suština i cilj ovoga djelovanja je da p(r)obudi (u drugima) želju (za postizanje ovih uvjeta). Zatim, (pod ovom vrstom podrazumijeva se) definicija stanja onih koji se sustežu od odgovora na poziv i način na koji ih Allah, dž.š., potčinjava/obuzdava i kažnjava; suština i cilj ovoga je da se izazove razmišljanje i zastrašivanje;
  2. b) kazivanje o stanjima poricatelja (postojanja Uzvišenoga Boga), otkrivanje njihovih sramota, njihova neznanja pri raspravi i dokazivanju protiv istine. Suština i cilj ovoga je u tome da se neistina razobliči i stvori odbojnost prema njoj, a istina objasni, afirmira i zadominira;
  3. c) definicija stanja stepena Puta (ka Uzvišenome Bogu) i način kako se za njih osigurava i priprema.7

Ovim El-Gazali proširuje navedene ciljeve, odnosno kur’anske ajete i sure dijeli, kako sam kaže, u šest vrsta, odnosno šest ciljeva ili mekasida. Uočava se logička povezanost mekasida predstavljenih na ovaj način.

 

Deset ciljeva Kur’ana

U trećem poglavlju svoje knjige El-Gazali detaljnije objašnjava mekasidu-l-Kur’an: ciljeve Kur’ana obuhvaćene u šest vrsta kur’anskih sura i ajeta. Naime, u tom poglavlju on će detaljnije objasniti svih spomenutih šest mekasida Kur’ana u smislu: šta svaki od njih podrazumijeva i(li) šta sadržajno obuhvata te gdje se oni, kao takvi, (is)kazuju.8 Budući da bi detaljnije predstavljanje El-Gazalijevih objašnjenja svih šest mekasida iziskivalo više prostora, u nastavku ćemo ih predstaviti na jedan sažet, shematiziran način.

 

 

  1. Definicija Onoga kome se poziva

 

  1. a) podrazumijeva: objašnjenje spoznaje Uzvišenog Allaha,
  2. b) obuhvata: spoznaju Biti Uzvišenoga Gospodara,

     spoznaju Njegovih sifata (svojstava) i

     spoznaju Njegovih djela.

 

  1. Definicija Puta koji vodi Uzvišenom Allahu

 

  1. a) podrazumijeva: okretanje ka Uzvišenom Allahu i ostavljanje svega drugoga mimo Njega; sjećanje na Njega (zikir); suprotstavljanje strastima, čišćenje sebe od dunjalučkih nečistoća i očišćenje srca od toga.

 

  1. Definicija stanja prilikom prispijeća

 

  1. a) obuhvata: spominjanje užitaka i blagodati koje će susresti oni koji su prispjeli (el-wasilun): Džennet, slast gledanja Uzvišenoga Allaha; spominjanje poniženja i kazne koje će susresti oni koji su zaklonjeni od Njega zato što su zanemarivali Put: Džehennem, zakrivanje i udaljavanje (od Njega).

 

  1. Stanja onih koji putuju i onih koji Ga poriču i koji su skrenuli s Njegova Puta

 

  1. a) iskazana su: (prvih) u kazivanjima o vjerovjesnicima i evlijama i (drugih) u kazivanjima o Nimrudu, Faraonu, ‘Adu, narudu Luta, narodu Tubba’a, stanovnicima grada Ejka, nevjernicima Mekke, obožavateljima idola, Iblisu, šejtanima i dr.

 

  1. Argumenti i rasprave nevjernika (protiv istine) i jasno objašnjenje njihova poniženja putem očiglednih dokaza i otkrivanja njihove uobraženosti i neistine

 

Postoje tri vrste (njihove neistine): a) spominjanje Allaha, dž.š., na način koji Mu ne dolikuje, kao što su (tvrdnje) da su meleci Njegove kćeri, da On ima dijete i suparnika, da je On treći od trojice;

  1. b) spominjanje Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., da je on sihirbaz, proricatelj i lažov, negiranje njegova vjerovjesništva - da je on čovjek kao ostali ljudi tako da ne zaslužuje da se slijedi;
  2. c) negiranje Sudnjega dana, poricanje Proživljenja, Okupljanja, Dženneta, Džehennema, negiranje posljedica pokornosti i nepokornosti.

 

  1. Definicija upotpunjenja stepena Puta i način osiguranja poputbine te priprema sredstava koja će odbiti kradljivce i razbojnike na tom Putu

 

El-Gazali ovdje misli na ajete Kur’ana koji tretiraju:

  1. a) imovinske odredbe: kupovinu, zelenaštvo, primanje i vraćanje pozajmice, diobu naslijeđa, obaveze materijalnog davanja, podjelu plijena, sadaku, bračna pitanja, oslobađanje robova, kitabu,9posjedovanje robova i ratnih zarobljenika;
  2. b) određene specifičnosti: optužbe, priznanja, dugovanja i svjedočenja;
  3. c) specifičnosti vezanih za žene objašnjene u ajetima koji govore o braku, rastavi braka, povlačenju razvoda, (ženinom) pričeku, hul’u,10mirazu, ila’u,11ziharu,12 li’anu,13 kao i u ajetima koji govore o zabrani ženidbe sa ženama koje su u krvnom srodstvu, dojenju i tazbinskim odnosima;
  4. d) kazne, obeštećenje, diskreciono pravo, otkupi, krvarina i odmazda;
  5. e) halal, haram i Allahove granice.

Ovo treće poglavlje Dragulja Kur’ana El-Gazali završava riječima:

Ako sakupiš ovih šest dijelova zajedno s njihovim namjeravanim ograncima u jednom nizu, onda ćeš zapaziti da postoji deset dijelova: Božija Bit, Božija svojstva, Božija djela, Povratak, Pravi put, tj. očišćenje i ukrašavanje (duše), stanja evlija, stanja (Božijih) neprijatelja, (Njegovi) argumenti protiv nevjernika i (konačno) granice propisa.14

Dakle, El-Gazali svoju teoriju o ciljevima Kur’ana završava s deset vrsta kur’anskih sura i ajeta. Mekasidi Kur’ana, prema imamu El-Gazaliju, usmjereni su na deset navedenih temata.

 

Dragulji i biseri Kur’ana

Drugi dio knjige Dževahiru-l-Kur’an bavi se ciljevima na praktičan način. On sadrži one ajete iz Kur’ana koji, prema El-Gazalijevom mišljenju, predstavljaju dragulje i bisere Kur’ana. U prvom dijelu navedeni su ajeti – dragulji: to su oni ajeti u kojima se posebno govori o Božijoj Biti, Njegovim svojstvima (sifatima) i Njegovim djelima. El-Gazali to naziva spoznajnim (kognitivnim) aspektom vjere. Drugi dio ovoga dijela knjige sadrži ajete – bisere: riječ je o ajetima u kojima se opisuje/objašnjava Pravi put te ajetima koji podstiču na njegovo slijeđenje. I ovo je praktični dio vjere.

 

Prva skupina ajeta, ajeti-dragulji, prema El-Gazaliju, broji 763 ajeta, dok druga skupina ajeta, ajeti-biseri, broji 741 ajet. El-Gazali ih samo reda, odnosno navodi ih bez ikakva dodatna objašnjenja, izuzev ukazivanja na broj ajeta-dragulja i ajeta-bisera iz određene sure. Naime, u prvom dijelu gdje se navode ajeti-dragulji autor će prije navođenja ajeta iz određene određene sure konstatirati: četrnaest ajeta iz sure El-Bekare, trinaest ajeta iz sure Ali ‘Imran, dva ajeta iz sure En-Nisa’ itd. Ili, za ajete-bisere: četrdeset šest ajeta iz sure El-Bekare, trideset četiri ajeta iz sure Alu ‘Imran, pedeset devet ajeta iz sure En-Nisa’, itd.

 

Zapravo, El-Gazali svojim čitaocima prepušta da sami pronalaze, otkrivaju i analiziraju ajete-dragulje i ajete-bisere: Katkada ćeš zapaziti da su dragulji i biseri u nekim ajetima u cijelosti povezani. Takve ajete nismo navodili, izuzev onih ajeta u kojima je jedna vrsta ajeta dominantna. Na tebi je da nastaviš razmišljati o ove dvije vrste kur’anskih ajeta, jer ćeš, na taj način, dosegnuti vrhunac sreće.15

U zaključku, na kraju Dragulja Kur’ana, El-Gazali će sam otkriti zašto navodi samo dvije vrste ajeta:

Znaj da su dva razloga zašto smo se ograničili na raspravu o dvije vrste navedenih kur’anskih ajeta, koje smo označili kao dragulje i bisere. Prvi razlog je taj što su ostale vrste kur’anskih ajeta toliko brojne da ih je nemoguće izbrojiti. Drugi razlog počiva u činjenici da su spomenute dvije vrste ajeta najvažnije tako da ih niko ne može zaobići, zato što je temelj vjere spoznaja Uzvišenog Allaha i, poslije ovoga, putovanje ka Njemu. Što se tiče budućega svijeta, Ahireta, o njemu je dovoljno opće vjerovanje, jer onaj ko je spoznao Uzvišenoga Boga i ko se pokorava, naravno da će se radovati mjestu povratka, dok onaj ko poriče Uzvišenoga Boga i nepokoran je, mjesto povratka čini ga tužnim. Ipak, znanje ovih detalja nije uvjet Puta (ka Njemu); ono je samo dodatak upotpunjenju čežnje (za srećom) i upozorenja (protiv tuge).16

Prema tome, od onih šest, odnosno deset ciljeva Kur’ana dva su najvažnija i na njima se baziraju ostali ciljevi. Još jednom ponovimo da su ta dva cilja iskazana: a) u ajetima-draguljima koji govore o Božijoj Biti, Njegovim svojstvima (sifatima) i Njegovim djelima;

2) u ajetima-biserima u kojima se opisuje/objašnjava Pravi put kao i ajetima koji podstiču na njegovo slijeđenje. Otuda nam je sada u potpunosti razumljiv naslov Dževahiru-l-Kur’an we dureruh - Dragulji i biseri Kur’ana.

 

Ovakav metodološki postupak „odvajanja ovih ajeta od svih drugih ajeta koji tretiraju ostale kur’anske ciljeve Kur’ana jeste bez presedana u historiji kur’anske literature i mora se razmatrati kao značajan doprinos kur’anskim studijama“.17 

 

El-Gazalijeva podjela ajeta na dragulje i bisere predstavlja i jeste rezultat njegovog vlastitog, originalnog poniranja u dubine kur’anskoga okeana. Otuda knjiga Dževahiru-l-Kur’an jeste svojevrsni El-Gazalijev poziv na traganje za dubljim smislovima kur’anske Riječi skrivenim ispod vidljivih značenja kur’anskih ajeta. Odnos muslimana prema Kur’anu ne iscrpljuje se samo u njegovom učenju niti u razumijevanju njegovih izvanjskih značenja – poruka je ovoga djela. Ovim El-Gazali, smatramo, progovara o metodi tumačenja Kur’ana koju on zagovara i smatra ispravnom ili, bolje reći: sveobuhvatnom, koja ne odbacuje ono izvanjsko (zahir), ali ga ne smatra ni (samo)dostatnim. To izvanjsko, kao takvo, jeste tek prvi korak ka dubokoumnim i duhovnim značenjima koji počivaju ponad, kako bi El-Gazali rekao, „ljuske Kur’ana“. El-Gazali, zapravo, u ovom djelu ustanovljuje nešto što bismo mogli nazvati duhovnom hermeneutikom Kur’ana, koja u sebi uključuje i podrazumijeva aktivnost ne samo ljudskoga razuma već i srca i duha kao primarnih i nadracionalnih izvora ljudske spoznaje.18 Otuda nam je i jasno zašto El-Gazali pribjegava alegorijskom i simboličkom jeziku koji počiva u srcu njegovog metoda tumačenja Kur’ana.

 

Ciljevi Kur’ana u simbolima

Svoju teoriju o ciljevima Kur’ana El-Gazali je izrazio na simboličan i alegorijski način. Većinu tih simbola on sam je razotkrio na određenom nivou, ali svojim čitaocima sugerira i upućuje poziv da daljnje nivoe simbolizma deriviraju iz samih sebe!

 

Evo kako El-Gazali šest gore navedenih ciljeva Kur’ana predstavlja u simbolima:

Prvi cilj = crveni sumpor,

Drugi cilj = svijetleći biser,

Treći cilj = zeleni kristal,

Četvrti cilj = sivi amber i cvjetajuće alojino drvo,

Peti cilj = veliki protuotrov,

Šesti cilj = najjači miris.

 

Objašnjenje ovih simbola El-Gazali je ponudio u devetom poglavlju prvog dijela knjige Dževahiru-l-Kur’an.19 Nakon što postavlja incsenirano pitanje o značenju upotrebe simbola i alegorija u Kur’anu, budući da oni indiciraju šta je ispravno i istinito, El-Gazali nudi sljedeći odgovor:

Znaj da sva značenja počivaju ponad ovih simbola; ovdje su predstavljeni samo uzorci kako bi pomoću njih spoznao definiciju metoda ka duhovnim značenjima nevidljivoga svijeta kroz tradicionalne izraze i kako bi ti se otvorila vrata skrivenih značenja Kur’ana te kako bi spoznao ronjenje u njihovim morima.20

 

Pitanja povezana s teorijom o ciljevima Kur’ana

Ovdje dolazimo do jednog od pitanja kojeg El-Gazali raspravlja u ovoj svojoj knjizi, a koje je, kako nam svjedoči gornji citat, povezan s njegovom teorijom o ciljevima Kur’ana, a to je – odnos između vidljivog i nevidljivog svijeta. Ovaj odnos je, kako ističe Quasem, reminiscencija Platonove dobro poznate teorije o formama (theory of forms) – zbog čega El-Gazalijeve proučavatelje katkada navodi na pomisao da je bio pod utjecajem Platona.21

 

Drugo pitanje usko povezano s El-Gazalijevom teorijom o ciljevima Kur’ana jeste pitanje deriviranja svih vrsta nauka iz deset spomenutih vrsta kur’anskih ajeta i sura. U četvrtom i petom poglavlju knjige Dragulji Kur’ana on razmatra ovo pitanje.22

 

I na koncu, još jednu pitanje koje El-Gazali demonstrira u ovom svom Dževahiru jeste istinitost hadisa Muhammeda, s.a.v.s., o vrijednosti nekih kur’anskih sura i drugih ajeta.23 Riječ je o sljedeća četiri hadisa: „Fatiha je najvrjednija sura Kur’ana“;24 „Ajetu-l-kursijj je najveći ajet u Kur’anu“;25 „Sura Ja Sin je srce Kur’ana,26 a sura Kulhuvallahu ehad (Ihlas) jednaka je trećini Kur’ana.“27 

 

Ova pitanja ovdje tek naznačavamo jer njihova eksplikacija i pozicija u sklopu El-Gazalijeve teorije o ciljevima Kur’ana iziskuje posebnu pažnju.

 

Zaključak

Svoju teoriju o ciljevima Kur’ana imam Ebu Hamid el-Gazali izložio je u djelu Dževahiru-l-Kur’an, koje je napisao u trećem periodu svoga intelektulanog i duhovnog života koji se oslovljava periodom osame i meditacije. Djelo Dževahiru-l-Kur’an, po priznanju samog autora, pisano je na koncizan, a također, možemo dodati, i neobičan način. Naime, većinu tekstnog prostora ovog djela ne čine El-Gazalijeve već Božije riječi, tj. kur’anski ajeti. Djelo Dževahiru-l-Kur’an sastoji se iz teoretskog i praktičnog dijela. U teoretskom dijelu, prvom dijelu knjige, El-Gazali eksplicira svoju teoriju o ciljevima Kur’ana, dok se u drugom dijelu knjige ti ciljevi prikazuju na praktičan način. Kur’anske sure i ajete El-Gazali u djelu Dževahiru-l-Kur’an dijeli u šest vrsta. Prve tri vrste sura i ajeta jesu važni principi, a to su ajeti u kojima se govori o: 1. Onome Kome se poziva (tj. Uzvišenom Bogu), 2. Pravom putu i 3. stanju kada se prispije Njemu, Uzvišenom. Ova tri važna principa, zapravo, tvore osnovne elemente El-Gazalijeve teorije o ciljevima Kur’ana koju će on u knjizi Dževahiru-l-Kur’an proširiti sa još tri cilja koja će detaljno pojasniti, dok će u konačnici završiti s deset ciljeva Kur’ana. Dva cilja, odnosno dvije vrste kur’anskih ajeta su, prema El-Gazalijevoj teoriji, najvažniji i on ih naziva draguljima i biserima. Dragulji su oni ajeti u kojima se posebno govori o Božijoj Biti, Njegovim svojstvima i Njegovim djelima, što jeste spoznajni (kognitivni) aspekt vjere. Biseri su ajeti u kojima se opisuje ili objašnjava Pravi put kao i ajeti u kojim se podstiče na njegovo slijeđenje, što čini praktični dio vjere. Upravo ovakav metodološki postupak izdvajanja ove dvije vrste ajeta, od ajeta koji tretiraju ostale ciljeve Kur’ana, jeste bez presedana u historiji tumačenja Kur’ana i predstavlja veliki doprinos razvoju kur’anskih studija. Podjela ajeta na dragulje i bisere predstavlja i jeste rezultat El-Gazalijevog vlastitog, originalnog poniranja u dubine kur’anskoga okeana. Otuda knjiga Dževahiru-l-Kur’an jeste svojevrsni El-Gazalijev poziv na traganje za dubljim smislovima kur’anske Riječi skrivenim ispod vidljivih značenja kur’anskih ajeta. El-Gazali, zapravo, u ovom djelu ustanovljuje nešto što bismo mogli nazvati duhovnom hermeneutikom Kur’ana. Svoju teoriju o ciljevima Kur’ana El-Gazali je izrazio na simboličan i alegorijski način, ali je sam, na određenom nivou, razotkrio značenja alegorija i simbola koje koristi, istovremeno, pozivajući svoje čitaoce da daljnje nivoe alegorija i simbola deriviraju iz samih sebe. U uskoj vezi s njegovom teorijom, nalaze se tri pitanja: a) odnos između vidljivoga i nevidljivoga svijeta, b) deriviranja svih vrsta nauka iz deset vrsta / ciljeva kur’anskih sura i ajeta, 3) istinitost hadisa Muhammeda, s.a.v.s., o vrijednosti nekih kur’anskih sura i ajeta.

Autor: Almir Fatić 

Glasnik br. 3-4, 2013