Nije iznenađujuće da dvije sure, Stoka/al-Anʻām  (6:151-153) i  Noćno putovanje/al-Isrā  (17:22; potom: 17: 26; 17:31-37) posebno insistiraju na Deset zapovijedi. Dakako, i drugdje Kurʼān – raznolikim povodima - spominje jednu, dvije ili tri Božije zapovijedi iz Deset zapovijedi, ali se ova mjesta iz 6. i 17. sure posebno izdvajaju kao njihovo cjelovito pobrajanje u strogom, ali jednako tako i svečanom zvônu, oglašavanju i obznanjivanju.

Kazano vrlo sažeto, kurʼānsko insistiranje na Deset zapovijedi  sabire se oko sljedećih deset proglasa: 

1) Bog je jedan, samo u Njega kao Stvoritelja treba vjerovati, uz Njega ne treba imati druga božanstva, niti od Njegovih stvorenja ijedno/ikoga divinizirati. 

2) Spram roditelja treba biti dobročinstven, pažljiv, prijazan, blag, treba i majku i oca njegovati sve dok su živi, ni  “uh“ im se ne smije reći. 

3) Zabranjuje se čedomorstvo, djecu/svoja čeda se ne smije ubijati.  Strah od siromaštva ne može biti razlogom čedomorstva, jer Bog jamči da je hranitelj svih, i roditelja i djece. 

4) Zaštita integriteta porodice tako što će se biti daleko od nemorala, bluda, brakolomstva, razvrata, bio on javni ili skriveni. 

5) Zaštita života svih ljudi, svakog čovjeka. Ljudski život je neprikosnoven, svet i nepovrediv. Iznimka od ovoga je navedena riječima  “osim kad Zakon traži!“ Ovo znači: Samo relevantna, priznata i autentična sudska instanca, koju sačinjavaju odgovorni i meritorni ljudi,  ima pravo, nakon zakonito provedene procedure i suđenja, donijeti presudu o  smrtnoj kazni za teška zločinstva. 

6) Zaštita siročadi, njihova imetka i integriteta. Imetak siročeta  može se koristiti samo ako će se uvećati njegov obim i vrijednost. Siročetu treba pomoći da stasa i dostigne zrelost. 

7) Ispravno mjeriti, imati valjanu mjeru u svemu, nikoga ne zakidati, pravedno poslovati, nipošto biti neosjetljiv i nehajan na korupciju u društvu, zajednici itd.  

8) Istinito govoriti, pravedno i valjano svjedočiti, makar to svjedočenje bilo i protiv svoje rodbine. 

9) Bližnjem dati pravo njegovo, zatim siromašnome,  putniku, obespravljenome...  Spram svih nevoljnika biti darežljiv. 

10) Zavjete Bogu date treba izvršiti, ugovore sa ljudima treba ispunjavati, ne slijediti ono što se  ne zna. Jer treba znati da će čovjek na Danu Sudnjem biti pitan za sve – za vid, za sluh i za razum!

Šta vidimo iz ovih Deset zapovijedi, ovdje prigodno prepričanih iz spomenute dvije sure?

Prvo, Deset zapovijedi postavljene su u same temelje Kurʼānskog obznanjivanja vjere u Boga.

Drugo, u Deset zapovijedi se, uz vjeru u Boga, spominje  istovremeno i naporedo zaštita života svih ljudi općenito (cijelog čovječanstva, ne samo muslimana!), potom zaštita integriteta siročadi, djece, siromaha, roditelja, porodice...

Treće,  Deset zapovijedi bezuvjetno traže dostojanstven govor, stamenu riječ, istinito i pravedno svjedočenje, pravedno poslovanje.

Četvrto, Deset zapovijedi nisu vjerski obredi (klanjanje, molitve, postovi itd)! Deset zapovijedi ćudoredno prethode vjerskim obredima,  umnogome su glavni uvjet nutarnje validnosti, moralne ispravnosti i samog ćudorednog i suštastvenog sadržaja vjerskih obreda. 

Peto,  Deset zapovijedi na stranicama Kurʼāna pomaljaju se kao zajedničko nasljeđe vjerske i religijske povijesti svekolikog čovječanstva.

(...)

Autor: Enes Karić