DAIF HADISI

Daif (slab) jest onaj hadis kojemu ne dostaje jedan ili više uvjeta sahih hadisa ili hasen hadisa. Hadis može biti slab uslijed prekida u senedu, ili uslijed nekog drugog uzroka. Sve daif hadise (slabe hadise) možemo podijeliti na dvije kategorije:
1. Hadisi koji su slabi uslijed prekida u senedu i
2. Hadisi koji su slabi uslijed nekog drugog uzroka.

Hadisi koji su slabi uslijed prekida u senedu 

Ima više vrsta hadisa koji su postali slabi iz razloga što im je prekinut sened. Ovisno o tome o kakvom je prekidu riječ - da li u senedu nedostaje jedan prenosilac ili, pak, nedostaje više prenosilaca, da li prenosioci nedostaju uzastopno u jednom dijelu ili na više mjesta u senedu, te da li je sened prekinut na početku, u sredini ili na kraju svoga niza, daif hadise možemo podijeliti na slijedeće vrste: muallek hadisi, mursel hadisi, mu’dal hadisi, munkati’ hadisi, mu’an’an, mu’ennen i mudelles hadisi.

Mursel hadisi

Mursel je onaj hadis u čijem je senedu na kraju ispušten jedan ravija.
Postoje tri vrste mursel hadisa: Opći mursel, mursel ashaba i skriveni mursel. Općim murselom se naziva onaj hadis koji jedan od tabi’ ina izravno prenosi od Allahova Poslanika, Allah ga blagoslovio i spasio, i ne spomene ime ashaba od kojega ga je čuo hadis.

Šafija veli: “Obavijestio me je Seid, on je prenio od Džurejdža, koji je kazao: mene je obavijestio Humejd el-A’redž, on je prenio od Mudžahida, da je kazao: Vjerovjesnik, Allah ga blagoslovio i spasio, izgovarao je naglas telbiju Lebbejkel1ahumme lebbejk...” Ovdje Mudžahid kazuje izravno od Vjerovjesnika, Allah ga blagoslovio i spasio, da je učio telbiju naglas, a on je tabi’in i nije vidio Allahova Poslanika, Allah ga blagoslovio i spasio, a ne spominje ime ashaba koji mu je to prenio. Murselom ashaba se naziva onaj hadis koji od Allahova Poslanika, Allah ga blagoslovio i spasio, priča onaj ashab koji ga od njeg nije izravno mogao čuti uslijed toga što je tada bio mali, ili je kasno primio islam, ili je negdje bio odsutan, a ne spominje ime ashaba koji mu ga je ispričao. Takav slučaj je sa predajom u kojoj se kaže:


عَنْ عَائِشَةَ أُمِّ الْمُؤْمِنِينَ أَنَّهَا قَالَتْ أَوَّلُ مَا بُدِئَ بِهِ رَسُولُ ا صَلَّى ا عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مِنَ
الْوَحْيِ الرُّؤْيَا الصَّالِحَةُ فِي النَّوْمِ …) البخارى)


Aiša, majka pravovjernih, je rekla: “Prvo čime je počela Objava Božijem Poslaniku (alejhi’s-selam) bili su istiniti snovi…” (Ovaj primjer mursela ashaba dodao je priređivač hrestomatije – A.S.)
Skrivenim murselom se naziva onaj hadis koji prenosi tabi’in od ashaba sa kojim je živio u istom vremenu, ali ga od njega nije čuo, i to riječima koje ukazuju na mogućnost i da ga je čuo i da nije. Na primjer: Omer b. Abdul-Aziz prenosi od Ukbea b. Amira da je Allahov Poslanik, Allah ga blagoslovio i spasio rekao: “Smilovao se Allah opreznim čuvarima.” Mizzi tvrdi da Omer b. Abdul-Aziz nije imao susreta sa Ukbeom b. Amirom. Kod ovakvih vrsta hadisa moguće je otkriti da se radi o murselu na jedan od slijedećih načina:
- ukoliko učenjaci ustanove da dotični prenosilac nije opće slušao hadise od spomenutog ashaba;
- ukoliko on sam prizna da hadise nije slušao od njega;
- ukoliko je dotični hadis došao i drugim predajama, a u njima je spomenut ravija između njega i spomenutog ashaba.
U pogledu sve tri vrste mursel hadisa islamski učenjaci imaju različite stavove. Većina hadiskih i mnogi fikhski i usulifikhski učenjaci smtraju da mursel hadis spada u kategoriju hadisa koji se odbacuju. Ebu Hanife,Malik i Ahmed smatraju da je mursel hadis pouzdan ukoliko ispunjava sve ostale uvjete sahiha i da spada u kategoriju hadisa koji se prihvataju. Prema njima, tabi’ini su uglavnom svi pouzdani i zasigurno ni jedan od njih ne bi Poslaniku pripisao ono u što nije siguran. Šafija smatra da se mursel hadis može smatrati pouzdanim i podvesti pod kategoriju hadisa koji se prihvaćaju ukoliko ispuni određene uvjete, a to su:
- da je ravija koji ga vezuje za Poslanika, Allah ga blagoslovio i spasio, stariji tabi’in;
- da je ravija koji prenosi od tabi’ina taj hadis pouzdan;
- da se sa njim slažu hafizi hadisa i da mu u tome ne protivrječe;
- da je taj isti hadis drugim putem prenesen do Poslanika, Allah ga blagoslovio i spasio.
Većina učenjaka mursel ashaba smatraju pouzdanim ukoliko ispunjava ostale uvjete.

Munkati’ hadisi

Ibn Abdul-Berr munkati’ hadisom smatra općenito svaki hadis koji ima prekinut sened, bez ozira na kojemu se mjestu u senedu taj prekid nalazi i na koji je način taj prekid uslijedio. Primjereno ovoj definiciji, pod pojam munkati’ hadisa mogu se podvesti i mursel, mu’dal i muallak. Poslije su hadiski učenjaci ovaj hadis izdvojili kao zasebnu vrstu. Oni munkati’ hadisom smatraju svaki hadis u čijemu je senedu prije ashaba na jednom ili na više mjesta izostavljen neki ravija, pod uvjetom da nije izostavljen na samom početku seneda. Prema ovoj definiciji, mursel, mu’ dal i muallak se ne mogu podvesti pod pojam munkati’ hadisa. Primjer munkati’ hadisa: Abdur-Rezzak prenosi od Sevrija, on od Ebu Ishaka, on od Zejda b. Jusej’a, a on Huzejfe - da je Vjerovjesnik, Allah ga blagoslovio i spasio, rekao: “Ako poslije mene hilafet povjerite Ebu Bekru pa znajte da je on jak i povjerljiv.” Ovaj hadis je munkati’ jer u njegovu senedu između Sevrija i Ebu Ishaka nedostaje jedan ravija; to je, kako se iz drugih predaja saznaje, šerik. Dakle, Sevrija ovaj hadis nije direktno čuo od Ebu Ishaka, nego mu ga je od njega prenio šerik.

Hadiski učenjaci su jednoglasni u stavu da je munkati’ hadis slab hadis i da spada u kategoriju onih hadisa koji se odbacuju, iz razloga što se pored toga što mu je sened prekinut obično kod ovakvih hadisa ne zna ni pravo stanje izostavljenog ravije.

Mu’dal hadisi

Mu’ dal je onaj hadis u čijem senedu uzatopno nedostaju dvojica i više prenosilaca. Na primjer:


حَدَّثَنِي مَالِك أَنَّهم بَلَغَهم أَنَّ أَبَا هُرَيْرَةَ قَالَ: قَالَ رَسُولُ ا صَلَّى ا عَلَيْهِ وَسَلَّمَ
لِلْمَمْلُوكِ طَعَامُهُ وَكِسْوَتُهُ بِالْمَعْرُوفِ وَلا يُكَلَّفُ مِنَ الْعَمَلِ إِلا مَا يُطِيقُ - مالك


Malik je u Muvett’au zabilježio izravno od Ebu Hurejre da je on rekao: Allahov poslanik, Allah ga blagoslovio i spasio, kazao je:”Robu sljeduje hrana i odjeća (kao i ostaloj čeljadi) i ne smije se opterećivati poslovima koje ne moče izdržati.” Iz predaje ovog hadisa, koja je zabilježena i u drugim izvorima, saznajemo da su u senedu između Malika i Ebu Hurejre izostavljena, uzastopno, dvojica prenosi1aca: Muhammed b. Adžlan i njegov otac. Mu’ dal spada u kategoriju hadisa koji se odbacuju, jer je ova vrsta hadisa daleko lošija od muallaka, mursela ili munkati’ a uslijed nedostatka dvojice prenosi1aca uzastopno. Inače, Sunen Seida b. Mensura i općenito sva djela Ibn Ebu Dun’ja’a puna su ove vrste hadis.

Mullak hadisi

Riječ muallek u arapskom jeziku ima više značenja; može značiti obješen, viseći, ovisan, uvjetovan i sl. U hadiskoj se nauci muallekom naziva svaki hadis u čijemu je senedu na početku ispušten jedan ili više prenosilaca uzastopno. Dobio je ovakav naziv uslijed toga gornju stranu, a prekinut izgleda kao da “visi”. Muallek hadisima se nazivaju i oni hadisi čiji je sened upotpunosti izostavljen kao, na primjer, kada kažemo: “Rekao je Allahov poslanik, Allah ga blagoslovio i spasio, to ito”, kao i hadisi čiji je sened izostavljen do ashaba ili tabi’ina, kao, na primjer, kada Buharija kaže: “Ebu Musa je rekao: Allahov poslanik, Allah ga blagoslovio i spasio, pokrio je svoja koljena kada je došao Osman”, Buharija je izostavio cijeli sened ovoga hadisa do ashaba Ebu Musa’a el-Eša’rije.

وَقَالَ أَبُو مُوسَى غَطَّى النَّبِيُّ صَلَّى ا عَلَيْهِ وَسَلَّمَ رُكْبَتَيْهِ حِينَ دَخَلَ
(عُثْمَانُ…) البخارى


Muallek hadis spada u kategorije slabih hadisa koji se odbacuju iz razloga što mu nedostaje jedan od uvjeta koji se traže kod sahih hadisa i hasen hadisa, a to je spojenost seneda. Izuzetak su muallek hadisi u Buharijevu i Muslimovu Sahihu, koji se prihvataju, jer im je svima naknadno pronađen njihov originalni sened.

Mudelles hadisi

Riječ mudelles je particip pasivni arapskog glagola dellese, što znači: prijevara, obmana, falsifikat. U hadiskoj nauci je mudelles je usvojen kao stručni naziv za vrstu hadisa čijem senedu postoji vid kakve obmane ili falsifikata. Hadiski učenjaci tedlis dijele na dvije osnovne vrste: a) tedlisulisnad i b) tedlisuš-šujuh.
a) Tedlisul-isnad
Ova se vrsta tedlisa ostvaruje na jedan od četiri načina:
1. Kad jedan ravija od nekoga kojeg je vremenski dočekao i sa njim imao susret prenese nešto što od njega nije čuo. Primjer: Ebu Avane je prenio od A’meša, on od Ibrahima et-Tejmija, on od svoga oca, a on od Ebu Zerra - da jeVjerovjesnik, Allah ga blagoslovio i spasio, rekao: “U džehennemu (sam čuo) nekoga kako doziva: o Milostivi o Premilostivi.” Ebu Avane veli: “Upitao sam A’meša jesi li ti to čuo od Ibrahima? Ne, odgovorio je, nego mi je ispričao Hakim b. Džubejr, prenoseći to od njega. To znači da je A’meš pokušao falsificirati sened ovoga hadisa time što je iz njega izostavio Hakima b. Džubejra Ibrahima et- Tejmija. Ovakva se vrsta tedlisa zove i tedlis el-iskat.
2. Kad ravija koji je sklon obmani iz seneda svjesno izostavi slabog raviju od koga je dotični hadis čuo, kako bi izgledalo da su ga prenijeli samo pouzdani prenosioci. Primjer: Ibn Ebu Hatim u djelu “Ilel” bilježi hadis koji prenosi Ishak b. Rahivejh od Bekijjea b. Velida, koji je kazao: Ispričao mi je Ebu Vehb el-Esedi, on je prenio od Nafi’ a, on od Ibn Omera, a on od Vjerovjesnika, Allah ga blagoslovio i spasio, da je kazao: “Ne hvali islamijet kod čovjeka sve dok ne upoznaš njegova razmišljanja.” Ovdje je Bekijje b. Velid krivotvorio sened ovoga hadisa na taj način što je između Ebu Vehba el-Esedija i Nafi’ a izbacio slabog raviju Ishaka b. Ebu Fevrea, kako bi izgledalo da ovaj hadis prenose samo pouzdane ravije. Da bi se to teže prepoznalo, on je raviju Abdullaha b. Amra el-Esedija spomenuo po njegovu nadimku Ebu Vehb, a ime mu je izostavio. Ova se vrsta tedlisa zove i tedlisut-tesvijeti.
3. Kada neki od ravija presiječe kontinuitet seneda na taj način što u lancu prenošenja upotrijebi dvosmislen izraz iz kojega se ne može zaključiti da li je on taj hadis čuo od osobe koju je spomenuo ili mu ga je neko drugi od nje prenio. Primjer: Hakem je sa senedom zabilježio od Alije b. Hašrema, koji veli: “Bili smo kod Ibn Ujejne, pa je počeo: Od Zuhrija... Neko od prisutnih ga upita: Jesi li to ti čuo od Zuhrija, a on reče: Ne, nisam to čuo od njega, niti od onoga ko je to čuo od Zuhrija, nego mi je ispričao Abdur-Rezzak, prenijevši od M’amera, a on od Zuhrija.” Ovdje je Ibn Ujejne u senedu izostavio dvojicu prenosilaca između njega i Zuhrija. Ovakva vrsta tedlisa se zove i tedlisul-kat’i.
4. Kad neki od ravija, prenoseći od svoga učitelja, uz njega doda još nekoga od koga nije čuo dotični hadis. Primjer: “Priča Hakem da se jednog dana dogovorila grupa učenika Hušejma da od njega više ne uzimaju hadise u kojima ima obmane. Primijetivši to, Hušejm je kod svakog hadisa koji im je citirao naglasio: Ispričali su nam Husejn i Mugire, a oni su prenijeli od Ibrahima... . Pošto je završio, reče Hušejm: Šta mislite jesam li vas danas uspio prevariti? Ne, odgovoriše, a on reče: Ja od onog što sam vam danas citirao o Mugire nisam čuo ni jednog slova. Mugiru sam dodao uz Husejna.” Ova se vrsta tedlisa zove i tedlisul-atf.

b) Tedlisuš-šujuh
Ova se vrsta tedlisa ostvaruje tako što ravija prenoseći mudelles hadis, koji je čuo od svog učitelja, nekada svoga učitelja oslovi imenom, nekada nadimkom po djetetu, nekada opet njegovim nadimkom po mjestu rođenja ili plemenu, ili ga, pak, okarakterizira nečim po čemu je nepoznat kako ne bi bio prepoznatljiv. Tako, na primjer, Haris b. Ebu Usame, prenoseći hadise od hafiza Ebu Bekra Abdullaha b. Muhammeda b. Ubejda b. Suf jana, koji je više poznat po nadimku Ibn Ebu Dun’ja, nekada rekne: “Kazao je Abdullah b. Ubejd”, nekada, “kazao je Abdullah b. Suf jan”, a nekada, opet, “kazao je Ebu Bekr Suf jan” , kako bi izgledalo da je više prenosilaca prenijelo ovaj hadis. Sve vrste mudelles hadisa spadaju u kategoriju slabih hadisa koji se odbacuju. Ipak je naj slabija među njima ona kategorija koja je poznata pod nazivom tedlisut-tesvijeti. (S ciljem izdvajanja prenosioca koji su se koristili tedlisom i
mudelles hadisa nastajala su posebna djela u kojima su pobrajani prenosioci koji su se koristili tedlisom i vrste tedlisa koje su upotrebljavali. Među najpopularnijim djelima iz ove oblasti su: Et-Tebjin li esma’ el-mudellesin od Hatiba Bagdadija, et Tebjin li esma’ el-mudellesin od Halebija, Ta’rif ehl et-takdis od Ibn Hadžera.- op. priređ.)

Muan’ an hadisi

Muan’nom se naziva svaki hadis u čijemu se senedu u toku prenošenja upotrijebljava prijedlog an (od). Primjer: Tirmizija veli: “Ispričao nam je Kutejbe, kaže, nas je obavijestio Mugire b. Abdurahman, on je prenio od Ebu Zinada, on od el-A’redža, on od Ebu Hurejre, a on od Vjerovjesnika, Allah ga blagoslovio i spasio, da je kazao: “Najbolji dan u kojemu se sunce rodi je petak. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u džennet i u njemu je izveden iz njega, a i Sudnji dan će se dogoditi u petak.” Da bi se sened jednog muan’ an hadisa mogao smatrati spojenim, neophodno je da budu ispunjena dva uvjeta: a) da su sve ravije koji hadis prenose sa prijedlogom an (od) vremenski dočekale one od kojih su hadis preuzeli, b) te da ravije koji prenose hadis sa prijedlogom an nisu u svome karakteru mudellisi (oni koji su skloni obmanama).

Muennen hadisi

Munnen hadisom se naziva svaki hadis u čijemu se senedu tokom njegova prenošenja upotrebljava riječca enne (uistinu, zaista). Primjer: Prenosi Malik od Nafi’a, a on od Ibn Omera da je “Allahov poslanik, Allah ga blagoslovio i spasio, tokom jednog putovanja, čuo Omera b. Hattaba kako se zaklinje ocem, pa je rekao: “Uzvišeni Allah vam zabranjuje da se zaklinjete vašim roditeljima, ko se od vas bude htio zakleti, neka se kune samo Bogom ili neka šuti.”
Da bi se sened jednog muennen hadisa mogao smatrati spojenim, prema mišljenju većine učenjaka, uvjet je da budu ispunjena ista ona dva uvjeta kao i kod muan’ an hadis.

Autor: Mahmut Karalić