Nikada se nije pojavio čovjek na zemaljskoj kugli a da su njegovi sljedbenici tako dosljedno prenijeli od njega njegovu praksu kao što je Muhammed, alejhi-s-selam. Bio je nepismen Poslanik. Bio je milost i Poslanik. Bio je milost svim svjetovima. Bio je velika dobrota, poslan sa nepobitnom istinom. Bio je čovjek koji se odnosio blago prema svim ljudima. Nije nikada, u svome životu, podigao ruku da udari ni jedno ljudsko biće. Nikad!

Ni roba, ni ženu, ni dijete ni prijatelja. Bio je milost svjetovima. Bio je najbolji uzor. Bio je posljednji Poslanik čovječanstva. Poslan je svim ljudima i džinima. Bio je pobjednik nad svim sistemima i bio je stvoren na uzvišenom standardu. Nikada nije u životu konzumirao alkohol, nikada nije koristio bilo kakvu vrstu opojnih sredstava. Nikada nije učinio blud ili preljubu. Nikada nije pogledao ni jednu ženu sa požudom u cijelom svom životu. Ovakav je bio čovjek Muhammed, alejhi-s-selam. Njegova tolerancija, njegova milost, njegovo strpljenje i njegovo poštenje. Hranio je siromašne, posjećivao bolesne, opremao vojsku, bio je državnik i bio je sudac. Ušivao je svoju odjeću, čistio kuću, kupovao hranu. Radio je sve stvari, što ti i ja radimo, i noću stajao i molio se po četiri, pet sati neprekidno. A danju je vodio bitke. Vodio je vojske, davao im je snagu bodreći ih i objašnjavao pravila. Objašnjavao im je Kur'an. Gradio je ljudska ponašanja. Kako je čovjek mogao raditi sve to i stajati četiri, pet sati u noći neprekidno? Kakvo bi ljudsko biće to moglo biti? To je bio Vjerovjesnik, to je bio Poslanik, to je bio čovjek sa Porukom. Ovo je bio čovjek na ovome svijetu, ali koji je uvijek razmišljao o drugome svijetu. Razmislimo o ovom čovjeku! Da li ste ikada čuli o takvom čovjeku? Da li ste ikada vidjeli takvog čovjeka? Da li ste ikada čitali o takvom čovjeku? Također, to je bio i Božiji odabranik koji je najavljen u svim nama poznatim Objavama[1], kao neko ko će se pojaviti u svojstvu konačnog Božijeg glasnika, koji će biti pečat svim prethodnim vjerovjesnicima. No, iako Kur'an eksplicitno kazuje[2] da ga je lično Isa, a.s., najavio u Indžilu, mnogi kršćani a posebno Jevreji danas negiraju ove kur'anske poruke, konstatirajući da je nemoguće da Biblija bilo što kaže o čovjeku, koji se, jednostavno, pojavio mnogo poslije Isaove, a.s., smrti. Samim tim, priča o Muhammedu, a.s., u Bibliji je nemoguća.

Ovaj rad ima za cilj da ukaže na činjenicu da, Muhammed, alejhi-s-selam, ne samo da je krupna historijska ličnost nego je i ličnost čiji se dolazak nagovještavao od postanka svijeta i prvog čovjeka na Zemlji, zatim preko 124.000 vjerovjesnika spomenutih u hadisi-š-šerifu, pa sve do poslanika, Musaa i Isaa, a.s., koji su i ozvaničili njegov dolazak u svojim periodima poslanstva. U ovom radu ćemo se isključivo držati stihova katoličke Biblije i priznatih knjiga koje su u nju kao takve uvrštene[3], a nećemo se fokusirati na ono što je proglašeno apokrifima.

Biblijska priča o Muhammedu, alejhi-s-selam, počinje još u petoknjižju[4]. Jahve[5] obraćajući se izravno poslaniku Musau, a.s., nagovještava „proroka“[6], kojeg će poslije njeg poslati narodu koji će doći, i kaže:

„Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim.[7]

Iz ovog biblijskog stiha jasno se vidi da Bog obećava, da će narodu koji će doći poslije Musaa, a.s., podignuti, odnosno poslati Poslanika, ali Poslanika između „neke“ braće. Šta, zapravo, znače ove riječi „između njihove braće“ i na koju braću su upućene?

U vrijeme prije Musaa, a.s., postojao je poslanik Ibrahim, a.s. Smatra se praocem svih vjerovjesnika jer iz njegove loze svi drugi, kasniji poslanici će, ustvari, doći. On je imao dvije žene:

  1. Saru koja mu je rodila Ishaqa (Izak), a.s., o čemu Biblija i govori:

„Abraham nadjenu ime novorođenom svojem sinu, kojega mu darova Sara,

Izak.“[8]

  1. Hadžerun (Hagaru), koja mu je rodila Ismaila (Jišmaela), a.s.:

„I Hagara rodi Abrahamu sina, i Abraham nazva sina, što mu ga darova Hagara, Jišmael.“[9]

U lozi sina mu Ishaka, a.s., dolaze Jevreji, koji se vezuju za poslanika Musaa, a.s., i kršćani, koji se vezuju za poslanika Isaa, a.s., dok u lozi njegovog sina Ismaila, a.s., dolaze Arapi, za koje se vezuje poslanik Muhammed, alejhi-s-selam. Dakle, riječi „između njihove braće“, jasno ukazuju na to da će se budući Poslanik, pojaviti od Ibrahimova, a.s., dva sina, Ishaqa i Ismaila, tj. od njihovog poroda, sada već jasno, tri velika naroda. Naime, ako su to u lozi Ishaqa bili Jevreji i kršćani, onda definitivno u lozi Ismaila to su arapi (muslimani). Poslanik koji će se pojaviti iz ove loze, bit će sličan Musau, a.s., o čemu se u stihu dalje i govori.

Riječi „kao što si ti“ se uglavnom u kršćanskom miljeu razumijevaju u smislu da se odnose na Isaa, a.s., jer je jedini on sličan Musau, a.s., iz razloga što je, kako kažu, Musa, a.s., bio Jevrej, ali i Isa, a.s., bio je Jevrej, i Musa, a.s., bio je Poslanik, ali i Isa, a.s., bio je Poslanik.“

Ova dva kriterija po kojima kršćani zapažaju da se ovo odnosi striktno na Isaa, a.s., govore da bi se u tom slučaju, ovaj kriterij mogao odnositi na bilo kojeg od sl. likova poslije Musaa, a.s.[10]

Naime, tri su ključne razlike između Isaa, a.s., i Musaa, a.s.[11]

  1. Isa, a.s., nije sličan Musau, a.s., zbog toga što se Isa, a.s., smatra bogom od strane kršćana, ali Musa, a.s., nije bog.
  2. Isa, a.s., umro je za otkup ljudskih grijeha, ali Musa, a.s., nije morao umrijeti radi grijeha svijeta.
  3. Isa, a.s., otišao je u pakao na tri dana, ali Musa, a.s., nije morao tamo ići.

Poređenja radi, pored ovih razlika, nužno je spomenuti još neke a koje jasno ukazuju na to da je Muhammed, alejhi-s-selam, po svojoj prirodi mnogo više sličniji Musau, a.s., od biblijskog Isusa (Isaa, a.s.). Još neke od razlika se ogledaju u sljedećem:

  1. Otac i majka, ako se vratimo na životopise Muhammeda, alejhi-s-selam, i Musaa, a.s., vidjet ćemo da su oni imali roditelje. Rođeni su pod uticajem muškarca i žene. Dakle oba ova poslanika, a.s., su imali i oca i majku. Ako pogledamo Isaov, a.s., slučaj, vidjet ćemo samo jedno. On je rođen samo od žene! On nema oca, on ima samo majku.

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isa, a.s.

 

  1. Čudesno rođenje, kada se vratimo na čin Muhammedovog, alejhi-s-selam, i Musaovog, a.s., rođenja, vidjet ćemo samo jedno. Oni su rođeni prirodnim putem, pod utjecajem oba roditelja. Dakle, oni imaju svoje biološke roditelje. A ako pogledamo kako je Isa, a.s., došao na svijet, vidjet ćemo da je njegovo rođenje bilo čudesno. Negovu majku Merjemu niko od muškaraca nije dotakao a Svemogući Allah, dž.š., (rječju „Budi!“) je odredio da ona zatrudni bez utjecaja čovjeka. Isa, a.s., rodio se natprirodno.

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isa, a.s.

 

  1. Bračne veze, i Muhammed, alejhi-s-selam, i Musa, a.s., bili su oženjeni i imali su djecu. Isa, a.s., nikada se nije ženio.

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isa, a.s.

 

  1. Isus odbačen od svog naroda, Muhammed, alejhi-s-selam, i Musa, a.s., bili su prihvaćeni od svog naroda kao poslanici. Naravno Jevreji su Musau, a.s., zadavali velike muke, ali kao nacija prihvatili su Božijeg poslanika koji je njima poslan.

Naravno, i Arapi su Muhammedu, alejhi-s-selam, zadavali velike neprilike, tako da je nakon trinaest godina u Mekki morao napustiti svoj rodni grad i otići u Medinu, ali prije njegove smrti, arapska nacija ga je u potpunosti prihvatila kao Božijeg poslanika. Isa, a.s., prema Bibliji je, za razliku od ova dva poslanika, a.s., bio odbačen od svog naroda:

„K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše.“[12]

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isa, a.s.

 

  1. Nebesko kraljevstvo, i Muhammed, alejhi-s-selam, i Musa, a.s., bili su poslanici, ali i „kraljevi“.[13] Musa, a.s., imao je pravo da nekog pogubi ili u životu ostavi[14], ali i Muhammed, alejhi-s-selam, imao je pravo na izricanje presude na život i smrt nad svojim narodom, za razliku od Isaa, a.s., koji kaže da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

„Isus odgovori: 'Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.'“[15]

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isa, a.s.

 

  1. Nema novih zakona, i Muhammed, alejhi-s-selam, i Musa, a.s., došli su sa novim zakonima. Isa, a.s., kaže:

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke! Nisam došao da ih ukinem, nego da ih ispunim."[16]

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isa, a.s.

 

  1. Način na koji su umrli, i Muhammed, alejhi-s-selam, i Musa, a.s., umrli su prirodnom smrću a Isa, a.s., po kršćanskom uvjerenju, razapet je na krstu, nasilno.

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isa, a.s.

 

  1. Uzdizanje na nebo, i Muhammed, alejhi-s-selam, i Musa, a.s., ukopani su u zemlju, a po kršćanskom uvjerenju, Isa, a.s., nalazi se na nebu.

Zbog toga je Muhammed, alejhi-s-selam, sličan Musau, a.s., a ne Isau, a.s.

 

Ovih nekoliko paralela jasno govori o tome da riječi „kao što si ti“, ukazuju na to da je Muhammed, alejhi-s-selam, dosta sličniji Musau, a.s., od Isaa, a.s., i da se ove riječi odnose na Muhammeda, alejhi-s-selam, o čemu ćemo nadalje napraviti detaljnu analizu.

Riječi biblijskog stiha „riječi svoje stavljat ću u njegova usta“ odaju da se radi o Božanskom govoru kojem Gospodar želi podučiti svoga Poslanika. Ako ja, npr., svom prijatelju kažem: „Ponavljaj sada ove riječi: 'Qul huvallahu ehad!', i on ih ponovi: 'Qul huvallahu ehad!'“, zar ja na taj način ne stavljam svoje riječi u njegova usta?

Da bismo razumjeli poziciju ovih biblijskih riječi, ovdje ćemo izdvojiti viđenje Malika ibn Nebija, koji u svojoj knjizi Kur'anski fenomen, na jedan jako lijep i zanimljiv način opisuje „Prvu Objavu“, koju je melek Džibril dostavio poslaniku Muhammedu, alejhi-s-selam, na brdu Džebele-n-Nur u pećini Hira. On to opisuje na sljedeći način:

Nakon Muhammedovog, alejhi-s-selam, djetinjstva i mladosti bliži se početak Objave. Muhammed, alejhi-s-selam, sada ima 40 godina. Duboko nebo koje svojim svodom pokriva užareni pejsaž Džebelu-n-Nura još uvijek privlači njegov pogled kao što je nekad privlačilo pogled djeteta, pred šatorom dojilje. Javljaju mu se čudni glasovi (neko mu naziva selam, a nikog ne vidi), on misli da je lud, opsjednut time jada se svojoj ženi Hatidži. Ona ga tješi. Redovno odlazi u samoću gdje ga spopada sumnja i razdražujući nemir koji obilježava njegovo stanje duše. On izlazi iz svog skrovišta, grozničavo hoda užarenim stazama Džebele-n-Nura. Guši ga nepoznato nadvijeno nad njegovom dušom, više ne može izdržati. Evo ga nagetog nad klisurom, on vidi rješenje svoje drame na dnu tog ponora. On želi da se oslobodi tegobe i iskoračuje naprijed. Ali brži od njegovog pokreta je glas koji ga zaustavlja. Muhammede, ti si Božiji Poslanik! Okreće se, čuje glas, sa sve četiri strane okružen, ništa ne vidi i pada u nesvjest. Budi se i bježi u Mekku svojoj ženi Hatidži, koja ga tješi. Ponovo se vraća na brdo Džebele-n-Nur, spušta se noć, on pada u san i budi ga neko podsvjesno opažanje, osjeća prisustvo nekog.

Čitaj! Ja ne znam čitati.

Muhammed ima osjećaj da mu se knjiga utiskuje u njegovo srce, ali nema mogućnosti da je natenhane lista i pregleda po svojoj volji, ona će mu se postepeno otkrivati.[17]

Ovako je počela „Prva objava“. Melek Džibril, prišao mu je i rekao: Iqre! a Muhammed, alejhi-s-selam, s obzirom na to da je bio UMIJJ, dakle, nepismen, nije znao ni čitati ni pisati, odgovara: „ma ene bi kari'in“ – ja ne znam čitati. Potom ga je melek snažno stegao, da mu je postalo naporno, a onda ga pustio i ponovo rekao: „Čitaj!“, a on je opet odgovorio: „ja ne znam čitati.“ Melek ga je stegao i drugi put i naredio mu: „Čitaj!“, odgovorio je: „ja ne znam čitati.“[18]

Tada ga je melek jako stegao i treći put, a onda pustio i rekao: „Čitaj, u ime tvog Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“[19]

Nakon ovog zapovijedanja od strane meleka i na taj način stavljanja Božijih riječi u njegova usta, Muhammed, alejhi-s-selam, počeo je za njim ponavljati i pamtiti sve riječi koje su mu bivale postepeno objavljivane. Na taj način zaključujemo da se ove biblijske riječi: „riječi svoje stavljat ću u njegova usta“, odnose na Muhammeda, alejhi-s-selam, jer njemu je zaista Objava dolazila na taj način, i ove riječi se savršeno poklapaju sa Prvom objavom, koja je kao takva, već ranije i nagoviještena u Bibliji, gdje je Bog, kako stoji, rekao: „A pruži li se knjiga nekomu koji ne zna čitati i kaže li se: „Čitaj to!“, on odvrati: „Ne mogu čitati.“[20]

Nadalje, u devetnaestom stihu istog poglavlja knjige Ponovljenog zakona, nastavlja se kazivanje o Muhammedu, alejhi-s-selam, gdje Bog kaže:

„A tko ne posluša mojih riječi što će ih govoriti u moje ime, toga ću ja sam pozvati za to na odgovornost.“[21]

Jahve, dakle, obraćajući se Musau, a.s., kaže: „a riječi što će ih govoriti u moje ime“. To definitivno znači da sve što mu se od Božijih riječi stavi u njegova usta, to sve će prenositi drugima u Božije ime i ničije drugo. I zaista, ako otvorimo Bibliju možemo vidjeti da ni jedna knjiga od njih sedamdeset i tri po katoličkoj inačici Biblije, ne počinje riječima „U ime Boga“.

Zapravo, ako otvorimo Kur'an, vidjet ćemo da, od stotinu četrnaest sura, njih stotinu trinaest[22] počinje riječima: Bismillahi-r-rahmani-r-rahim – U ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog.

Kada je u pitanju biblijski govor o Muhammedu, alejhi-s-selam, u Starom zavjetu, on ovim ne završava. Naprotiv, priča o njemu se nastavlja i sve ono što je u stihovima do sada nagoviješteno, konačno se obistinjuje u liku „imena“, tog Poslanika koji će doći, a o kojem Bog govori. Konačno, Muhammed, alejhi-s-selam, u Starom Zavjetu, ali na izvornom hebrejskom jeziku, spominje se po imenu. Taj stih donosimo izravno na hebrejskom iz Svetog pisma a koji glasi:

חִכּוֹ֙מַֽמְתַקִּ֔ים וְכֻלּ֖וֹ מַחֲמַדִּ֑ים זֶ֤ה דוֹדִי֙ וְזֶ֣ה רֵעִ֔י בְּנ֖וֹתיְרוּשָׁלִָֽם[23]

„Hikku Mamttakim we hullo Mahammadim[24] Zeedodi we Zeerai Benot Jerušalaim.“

„Njegovo je grlo sama blagost. Sve je na njemu ljupko. Takav je moj dragi, takav je prijatelj moj, kćeri jeruzalemske.“[25]

I to nije sve. Nagovještaj dolaska Muhammeda, alejhis-selam, kako ćemo vidjeti, nastavlja se i u Novom zavjetu, periodu poslanika Isaa, a.s.. Allah, dž.š., u svojoj posljednjoj i nepromjenjenoj Objavi, Kur'anu, u tom smislu kaže:

A kada Isa, sin Merjemin, reče: „O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.“ I kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: „Ovo je prava vradžbina!“[26]

Iz ovog ajeta jasno vidimo da je Isa, a.s., najavio dolazak Muhammeda, alejhi-s-selam. Ako je to tako, onda nesumnjivo, u Novom zavjetu mora postojati taj trag. Poznato je da je treća poznata Objava u koju muslimani vjeruju - Indžil[27]. Nama su danas poznata četiri evanđelja.[28] U tom smislu otac[29] Harrington u svojoj knjizi „Uvod u Bibliju“, kaže: „(Evanđelja) su uvijek slikovita i konkretna, što ne smeta četvrtom (Ivanovom) evanđelju da bude najdublje teološko djelo koje je ikad napisano.“[30] Četvrto evanđelje „Ivanovo“, ocijenio je kao najdublje teološko djelo ikad napisano. U tom smislu ćemo kroz takvo djelo i pokušati predstaviti Isaov, a.s., nagovještaj dolaska posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, alejhi-s-selam.

U smislu kur'anskog ajeta u kojem je Allah, dž.š., rekao da je Isa, a.s., najavio dolazak Muhammeda, alejhi-s-selam, imenujući ga imeno Ahmed, Ivanovo evanđelje nam i daje taj trag, gdje se kaže da je Isa, a.s., rekao:

„A ja ću moliti Oca i dat će vam drugoga Branitelja,

da ostane s vama dovijeka.“[31]

 

Isa, a.s., ustvari u ovom biblijskom stihu, moli Boga da pošalje Poslanika. Naime, prvi pisani trag Novog zavjeta, pisan je na Grčkom jeziku. Grčka riječ koja je upotrebljena u ovom stihu Ivanovog evanđelja je Paracletos a prevodena je kao Branitelj.[32]

Riječ Paracletos je krnji oblik riječi Periclitos, koja se prevodi kao Hvaljeni, a „hvaljeni“ se na arapskom kaže Ahmed.[33] Da li ovdje Isa, a.s., moli Boga da pošalje nekog Ahmeda, ostaje da otkrijemo? Postavlja se pitanje, na koji način se ovdje, ustvari, misli, da će taj „Branitelj“ ostati s nama dovijeka? Naravno, Musa, a.s., s nama je ostao dovijeka kroz svoja učenja, Isa, a.s., ostao je kroz svoja, ali isto tako je i posljednji Božiji poslanik Muhammed, alejhi-s-selam, svojim dolaskom ostavio tako duboku poruku koja će zavijek promijeniti svijet. U tom smislu, Isa, a.s., u Bibliji kaže:

„A Branitelj[34], Duh sveti[35], Kojega će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napominjat će vam sve što vam rekoh.“[36]

Ovdje je bitno napomenuti i to da kršćani ovdje „Branitelja“, vide kao „Svetog Duha“. Najprije, što se tiče „Svetog Duha“, on je prema biblijskim kazivanjima, uvijek bio prisutan. Bio je prisutan u Elizabetinoj grobnici, kao i za vrijeme Isusovog čišćenja u rijeci Jordan. Međutim zaboravlja se da se u proročanstvu kaže da će Branitelj doći samo ako Isa, a.s., „ode“, a što vidimo iz sljedećeg stiha:

„Ali ja vam istinu govorim: Bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako li odem, poslat ću ga k vama.“[37]

Upravo ovo biblijsko proročanstvo se ne može odnositi ni na koga drugog, osim na Muhammeda, alejhi-s-selam. Isa, a.s., ovo biblijsko proročanstvo nastavlja i kaže:

„I kad on dođe, uvjerit će svijet o grijehu, i o pravdi i o sudu.“[38]

Ovdje se postavlja pitanje: Ako se proročanstvo odnosi na „Svetog duha“, zašto nije uvjerio svijet o grijehu, pravdi i sudu? Koliko je, recimo, samo alkoholizam danas zastupljen u našem društvu, droga ili neki drugi poroci!? Neki od biblijskih stihova nam jasno ukazuju na to da se proročanstvo ne odnosi na „Svetog duha“, jer glavni poroci su u narednim stihovima dozvoljeni, npr.:

„Podajte silovito piće bijedniku i vino tužnima! On neka pije i zaboravi svoje siromaštvo i neka se više ne spominje svoje nevolje!“[39]

 

O tome svjedoči i drugi stih, koji daje razlog, odnosno ohrabruje onog koji želi piti, a u kojem se kaže:

„Više ne pij samo vodu nego pij pomalo vina zbog želuca i čestih svojih slabosti.“[40]

Ovim stihovima se, dakle, alkohol uveliko i naveliko promovira iako se na nekoliko mjesta u Bibliji, jasno kaže:

„Podsmjehivač je vino, vikač silovito piće, nije mudar nijedan koji od toga tetura.“[41]

Kada se Ivan, recimo, trebao roditi, melek (anđeo) je rekao, mnogi će se obradovati njegovu rođenju:

„Jer će biti veliki pred Gospodinom. Vina i jaka pića neće piti, i već u majčinoj utrobi napunit će se Duhom svetim.“[42]

Svi ovi stihovi jasno ukazuju na to da se gore spomenuti Branitelj ne odnosi na Svetog duha. Sveti duh ne preduzima nikakve mjere opreznosti, ali zato naš poslanik Muhammed, alejhi-s-selam, daje svoje rezultate. Allah, dž.š., u Kur'anu objavljuje sljedeći ajet o zabrani alkohola:

O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da bi ste postigli što želite.[43]

Muhammed, alejhi-s-selam, ovaj ajet obznanjuje drugima i odmah su burad vina ispražnjena na ulicama Medine. Nikad više nisu napunjena, a na taj način je napravljena velika zajednica nealkoholičara. Konačno, sam Vereka ibn Nevfel[44], za kojeg kršćanski povjesničari kažu da je Muhammeda, alejhi-s-selam, podučavao Kur'anu, u jednom Isaovom, a.s., obećanju, za koje su kršćani smatrali da se odnosi na čudo trojstva, uvidio je da postoje sastavci koji se ne uklapaju u to čudo i sigurno se odnose na nešto drugo, nešto što još nije ispunjeno.[45]

Vereka je, dakle, predosjećao da bi se to moglo odnositi na nekog drugog, nekog poslanika koji će tek doći, ali ne i na „Svetog duha“, koji je već tu. To je razlog Verekinog razmišljanja o dolasku „nekog“ ko će govoriti samo ono što čuje, a na to nas upućuje sljedeći stih u kojem je Isa, a.s., rekao:

„Još vam imam mnogo kazati, ali sad ne možete podnijeti. Ali kada dođe „on“, Duh istine, uvodit će vas u svu istinu, jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje i navještat će vam buduće stvari.“[46]

Vereka je često svojoj sestri Kutejli govorio o ovome, i njegove su se riječi duboko utiskivale u nju, pa je često razmišljala o očekivanom Poslaniku. Ali uprkos svemu, mnogi kršćani ovdje i dalje potenciraju na „Duhu istine“ kao „Svetom Duhu“. Stoga je potrebno da razmislimo o riječima: on neće od sebe govoriti, nego će govoriti ono što čuje. Hvala Allahu, dž.š., ovu istinu objašnjava Prva objava koju smo već ranije izložili. Muhammed, alejhi-s-selam, zaista je govorio samo ono što je čuo i nije od sebe govorio. Konačno, ovu istinu potvrđuje i kur'anski ajet u kojem je Allah, dž.š., rekao:

On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje, uči ga jedan ogromne snage.[47]

Pored ovih dokaza, postoji još jedan biblijski argument, a u kojem se Duh istine, poistovjećuje sa Poslanikom a ne sa Svetim duhom. On bi, možda, mogao i razgonetnuti sve dileme koje postoje kod naše braće kršćana jer upravo ovaj stih objašnjava ko su to duhovi istine. U njemu jasno stoji:

„Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove, jesu li od Boga, jer mnogi lažni proroci (poslanici) iziđoše na svijet. Po ovome raspoznajite Duha Božijega: svaki duh koji priznaje da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je.“[48]

Sve ovo dovoljno govori o tome, da se Muhammed, alejhi-s-selam, zaista spominje u Bibliji, i da priča o njemu, može samo doprinijeti jačoj „Zajedničkoj riječi“ među Jevrejima, kršćanima i muslimanima. Oni, pak, koji ne žele da grade mostove međureligijksog dijaloga, trebaju da razmisle o svim gore navedenim argumentima. O njima Allah, dž.š., u svojoj posljednjoj i konačnoj Objavi, Kur'anu, kaže:

...Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim njih kako se odmeću.[49]

Konačno, teolozi svih monoteističkih religija bi trebali dati svoj doprinos na ovom polju. Teme u oblasti komparativnih religija, nesumnjivo spadaju među najaktualnije teme u svijetu. O njima se malo zna, a o njima bi mnogi željeli čuti. Na nama je da opominjemo i da argumentirano govorimo o novim saznanjima, a o onima koji neće ili ne žele čuti o jasnim dokazima, konačnu riječ dala je i Biblija[50] i Kur'an.[51]

Autor: Semir Salihović 

Glasnik br. 5-6, 2016

[1] Tevratu (Tori), Zeburu (Psalmima), Indžilu (Evanđelju), biblijskim Solomonovim pjesmama i sl.

[2] Es-Saff, 6.

[3] U Bibliji postoji 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga N.Z., što je ukupno 73 knjige po katoličkoj inačici Biblije.

[4] Petoknjižje (Knjige: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon) bi bilo ono za što muslimani vjeruju, da je dijelom sačuvani „Tevrat“ (Tora), objavljen Musau (Mojsiju), a.s.

[5] Jedno od Božijih imena u Bibliji.

[6] Božiji poslanik u islamu.

[7]Ponovljeni zakon, 18:18

[8]Postanak, 21:3

[9]Postanak, 16:15

[10]Samuel, Izaija, Ezekiel, Daniel, Hošea, Malahija, Ivan Krstitelj i dr., jer svi oni su došli poslije Mojsija.

[11]Ahmed Deedat, Islam ili kršćanstvo, Ilum, Bužim, 2009., str. 10.

[12]Ivan, 1:11

[13]Pod ovim se misli da kralj ima moć da ostavi u životu ili osudi na smrt svoje pripadnike.

[14]Kamenovanje jednog jevreja koji je kupio drva u subotnji dan i na taj način povrijedio Šabat – Subotu, dan kada je zabranjeno raditi. Pogledati – Knjiga brojeva, 15:36

[15]Ivan, 18:36

[16]Matej, 5:17

[17]Malik ibn Nebi, Kur’anski fenomen, Starješinstvo IZ BiH, Slovenije i Hrvatske, 1976., Paris, str. 68.-72.

[18] Ebu Hasan Ali el-Husni en-Nedvi, Život Božijeg Poslanika, a.s., Behram-begova medresa u Tuzli, Tuzla, 2004., str. 26.

[19]El-Alek, 1.-5.

[20]Izaija, 29:12; Riječi: „ma ene bi kari'in“, tačan su prijevod ovih riječi: „'Ne mogu čitati.'“

[21]Ponovljeni zakon, 18:19

[22]Sura Et-Tewba, ne počinje bismillom iz razloga što sura El-Enfal, koja je prije nje u svom prvom ajetu ima bismillu.

[23]WTT, za prijevod, jedan od savremenih egzegetskih izvora, tačnije Codex Leningradensis Hebrew Text. Groves-Wheeler Westminster Morphology and Lemma Database (WTM).

[24] U hebrejskom jeziku sufiks – im –dodaje se uz nešto čemu se odaje počast i posebna pažnja. Tako npr. za jedno od Božijih imena u Bibliji, „Elohim“, ne kaže se samo – Eloh – već se dodaje ovaj sufiks kako bi se odala pažnja i počast. Tako i uz gore pomenuto ime „Mahammadim“, se dodaje ovaj sufiks što ukazuje na to da se radi o nečemu čemu se odaje posebna pažnja. Riječ dolazi od riječi „mahdad“, koja ima više tumačenja: poželjan, dragocjen, naslada, oduševiti se, radovati se, užitak, uživanje, uživati, veselje, zadovoljstvo. Kako god protumačili ovu riječ, sve ove osobine elhamdulillah, stoje uz ličnost našeg poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam.

[25]Pjesma nad pjesmama, 5:16

[26]Es-Saff, 6.

[27] Indžil bi okvirno bio nešto najbliže Evanđelju za koje muslimani vjeruju da kao i Tevrat nije u potpunosti sačuvan.

[28] Matej, Marko, Luka i Ivan

[29]Imenom"crkveni oci" zovu se oni veliki teolozi koji se nisu zadržali na obradi, već su sebi postavili kao cilj da polazeći od objave dublje teološki proniknu blago vjere.

[30]W. Harrington, Uvod u Bibliju, III-izdanje – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991., str. 41.

[31]Ivan, 14:16

[32] Ova riječ se obično prevodi kao Zazvani ili Utješitelj, mada je stvarno značenje najbolji prijatelj.

[33]Ahmed je jedno od imena Muhammeda, alejhi-s-selam.

[34] Ahmed

[35] Ovdje se ne misli na Svetog duha a što će nam kasnije potvrditi i Prva Ivanova poslanica 4:1-3

[36]Ivan, 14:26

[37]Ivan, 16:7-8

[38]Ivan, 16:8

[39]Mudre izreke, 31:6-8

[40]Prva Timoteju, 5:23, za treći izvor pogledati još i Ivan, 2:7-11

[41]Mudre izreke, 20:1

[42]Luka, 1:15

[43]El-Ma'ide, 90.

[44] Pobožni kršćanin kod kojeg je Muhammed, alejhi-s-selam, pronašao utjehu nakon Prve objave, koju gore opisuje Malik ibn Nebi’.

[45]Martin Lings, Muhammed, Connectum, Sarajevo, 2007., str. 26.

[46]Ivan, 7:12-14

[47]En-Nedžm, 3.-5.

[48]Prva Ivanova poslanica, 4:1-3

[49]El-Ma'ida, 75.

[50] „...otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju.“ (Matej, 13:13)

[51] Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste. (El-Bekare, 18.).