Aspekti kur'anskog idžaza

calendar_month 20.01.2025.

U prvom dijelu svoga kapitalnog djela al-Quran al-mudžiza al-kubra, Ebu Zehra govori o objavljivanju Kurana, a to čini obrađujući slijedeće teme:

mudrost postepenog objavljivanja, mekkanski i medinski ajeti, pisanje i sakupljanje Kur’ana, sakupljanje Kur’ana nakon Poslanikove smrti, sakupljanje Kur’ana za vrijeme Osmana ili sedam harfova, spaljivanje svih verzija osim Osmanovog Mushafa te raspored ajeta i sura. Osim toga, on u ovom djelu tretira i pitanje kiraeta.[1]

Nakon što je napravio svojevrstan uvod u prvom dijelu knjige, autor u drugom dijelu prelazi na govor o i’džazu Kur’ana[2], što je i tema njegovog djela. On ovdje piše o tome kako su Arapi reagovali na objaljivanje Kur’ana, posebno spominjući slučaj Velida b. Mugirea, koji je ostao bez riječi nakon što je čuo učenje Kur’ana. Ebu Zehra zatim govori o tajni kur’anskog i’džaza, a to je, po njemu, stil kur’anskoga izraza.

Kad je riječ o aspektima kur’anskoga i’džaza, Ebu Zehra ih definiše na slijedeći način: ”To su pitanja o kojima Kur’an govori i koja dokazuju da je on od Allaha, a niko od ljudi i džina nije u stanju da donese nešto slično.”[3] On potom iznosi mišljenje Kadi Ijada[4] koji smatra da postoje četiri aspekta i’džaza Kur’ana, i to:

komponiranje ajeta i sura (husnu ’t-te’lif);
kur’anski sklad i stilski postupci (nazm wa uslub);
obavještenja o nepoznatom (akhbar mine ’l-gajbi) i
obavještenja o prošlim narodima (akhbar al-kurun wa al-umam al-ba’ida).

Za razliku od Kadi Ijada, imam Kurtubi[5] u svome tefsiru spominje deset aspekata i’džaza Kur’ana:

kur’anski sklad (nazm);
stilski postupci (uslub);
opširnost izraza (džezala);
upotreba odgovarajućih izraza (tasarruf);
obavještenja o prošlim događajima (akhbar an al-umur elleti teqaddemet);
ispunjavanje obećanja (wafa bi ’l-wa’d);
obavještenja o budućim događajima (mugajjabat fi ’l-mustakbal);
propisi Kur’ana (al-ahkam);
savršena mudrost (hikma baliga) i
harmonija (tenasub).

Nakon što je analizirao stavove svojih prethodnika glede aspekata kur’anskoga i’džaza, Ebu Zehra zaključuje da su aspekti kur’anskog i’džaza dvojaki:

aspekti vezani za jezički plan, a ova se vrsta prije svega odnosi na Arape budući je Kur’an objavljen upravo na njihovome jeziku, i
aspekti koji se odnose na obavještenja o prošlim i budućim događajima, kosmičke znanosti i činjenice koje su bile nepoznate u doba Muhammeda, s.a.v.s., kao i kur’ansko zakonodavstvo kao najpravednije u povijesti čovječanstva.[6]

S obzirom da je druga vrsta i’džaza izazov za sve generacije i da su potrebni ogromni tomovi knjiga koji bi je rasvijetlili, Ebu Zehra se, za početak, okreće jezičkim aspektima kur’anskoga i’džaza. Svjestan da svojim istraživanjem neće u potpunosti iscrpiti sve aspekte jezičkoga i’džaza, on se odlučuje da podrobno govori o njih sedam, i to: