Ovaj rad predstavlja prikaz zaštićenih vrijednosti (arap. darurijjat) u Šerijatu. Pokušali smo u najkraćim crtama da se osvrnemo na ovu važnu temu, tačnije definiciju zaštićenih vrijednosti i drugih srodnih pojmova; podjelu tih vrijednosti, historijat njihovog proučavanja, te njihovu šerijatsku utemeljenost. Koliko je nama poznato, ovo je prvi ili jedan od prvih samostalnih prikaza zaštićenih vrijednosti u Šerijatu na bosanskom jeziku. Naime, dosada su zaštićene vrijednosti izučavane na našim prostorima općenito u okviru izučavanja šerijatskih ciljeva, intencija.

  Rad se sastoji iz uvoda, glavnog dijela i zaključka. Glavni dio je podijeljen na četiri cjeline. U prvoj govorimo o definicija darurijjata, u drugoj o podjeli darurijjata, u trećoj o historijatu njihovog proučavanja, a u četvrtoj o pravnoj (fikhskoj) utemeljenosti darurijjata. Na samom kraju rada nalazi se popis najvažnije korištene literature.

Definicija darurijjata

  Zaštićene vrijednosti (darurijjati) u Šerijatu su jedna od tri kategorije ciljeva, intencija Šerijata (mekasid eš-šeria, mesalih eš-šeria). Stoga ćemo najprije definisati pojam ciljevi Šerijata i donijeti njegovu podjelu.

  Islamski pravnici su, svako iz svog ugla, različito definirali mekaside. Zbog ograničenosti prostora, mi ćemo navesti samo jednu definiciju koju smatramo najadekvatnijom: Specifični ciljevi Šerijata, koji promoviraju dobrobit (maslehu) ljudi koja se ogleda u očuvanju njihove vjere (din), života (nefs), potomstva (nesl), razuma (akl) i imetka (mal). Sve što doprinosi očuvanju ovih pet vrijednosti u službi je javnog interesa, te je kao takvo poželjno, a sve što šteti ovim vrijednostima je protivno javnom interesu i uklanjanje toga je poželjno.[1]

  Zanimljivo da imam Eš-Šatibi, koji se smatra pionirom, ocem nauke o ciljevima Šerijata (ilmu-l-mekasid eš-šer'ijje), tj. učenjakom koji je ciljevima Šerijata dao novu naučnu dimenziju, nije pridavao pažnju njihovom terminološkom definiranju. Najvjerovatnije je razlog tome činjenica da je svoje djelo El-Muvafekat, koje se smatra jednom od temeljnih djela za proučavanje teorije islamskog prava, pa samim tim i mekasida i darurijjata, pisao za ulemu, tj. učenjake koji su upućeni u dubine šerijatskih nauka. To je eksplicitno naglasio u spomenutom djelu: Nije dopušteno proučavaocu ove knjige da se koristi ovom knjigom ili da teži da se njome okoristi, sve dok ne bude pun šerijatske nauke, i njenih osnova i njenih ogranaka, i njenih tradicionalnih i njenih racionalnih aspekata, te nenaklonjen slijepom slijeđenju (taklidu) i mezhebskom fanatizmu (teassubu).[2]

  Mekasidi se, prema većini učenjaka, dijele na tri kategorije:

  1. osnovni, primarni mekasidi: darurijjat (ono što je neophodno), tj. neophodnosti - zaštićene, nužne vrijednosti u Šerijatu/islamu (poznati i kao el-mesalih el-mu'tebere-meritorne vrijednosti);
  2. dopunski, sekundarni mekasidi: hadžijjat (ono što je potrebno), tj. potrebnosti - osnovne životne potrebe;
  3. sporedni, tercijarni mekasidi: tahsinijjat (ono što uljepšava, što je poželjno), tj. poželjnosti.

  Nas ovdje zanima definicija prve kategorija - kategorije zaštićenih vrijednosti (darurijjat). Kada pogledamo učenjake koji su prije Šatibija pisali o mekasidima, kao i one koji su o tome pisali poslije njega, primijetit ćemo da, kada govore o mekasidima u užem smislu,  uglavnom misle samo na darurijjate. Stoga, veliki broj definicija mekasida predstavlja ustvari definicije darurijjata, odnosno definicije izvedene iz defincije darurijjata. Tako bi možda najprikladnija definicija darurijjata bila sljedeća: Neophodni ciljevi (mekasidi) Šerijata, koji promoviraju dobrobit (maslehu) ljudi koja se ogleda u očuvanju njihove vjere (din), života (nefs), potomstva (nesl), razuma (akl) i imetka (mal).[3]

 Podjela darurijjata

  U osnovne, zaštićene vrijednosti se ubrajaju sljedeće: vjera (din), život (nefs), potomstvo (nesl), razum (akl), imetak (mal). Mnogi učenjaci dodaju i šestu zaštićenu vrijednost: čast (ird).

  Lista od pet zaštićenih vrijednosti, ako pogledamo argumentaciju, očigledno je utemeljena na ajetima i hadisima, tj. dokazima iz Kur'ana i Sunneta, koji govore o šerijatskim kaznama (haddovima, hududima). Naime, vrijednost koju svaka od ovih kazni treba da zaštiti i brani je identificirana kao zaštićena vrijednost. Na samom početku, učenjaci su smatrali da je posljednja, dodatna vrijednost, tj. čast (ird) već pokrivena vrijednošću potomstva (nesl). Međutim, veći broj kasnijih učenjaka je izdvojio čast kao šestu, zaštićenu vrijednost, argumentirajući to činjenicom da je Šerijat odredio poseban hadd za kazf (lažnu optužbu za blud), koji štiti i brani vrijednost časti (irda).[4]

  O razlozima ovakve podjele darurijjata govorit ćemo detaljnije kasnije, kada budemo govorili o njihovoj pravnoj utemeljenosti.

Historijat proučavanja darurijjata

  Darurijjati specifično, te mekasidi općenito, kao posebna tema u okviru Šerijata, nisu bili predmet posebnog interesovanja u ranom periodu razvoja islamske pravne (fikhske) misli. Naime, učenjaci četiri mezheba (hanefije, malikije, šafije i hanbelije) tek su se kasnije studiozno posvetili izučavanju ove teme. Interesantno da ni do dan-danas mnoge poznate stručne knjige iz usuli-fikha (metodologije) ne govore o mekasidima i darurijjata. Moguće da se odgovor djelimično krije u samoj prirodi teme, budući da tema mekasida više spada u oblast kojom se bavi filozofija (teorija) prava, nego usuli-fikh, koji je više okrenut tumačenju konkretnih šerijatskih dokaza. Također, mekasidi i darurijjati, iako se tiču idžtihada, ipak nisu bili obrađivani unutar konvencionalnog tumačenja teorije idžtihada.

  Među klasičnim učenjacima koji su se bavili teorijom (filozofijom) islamskog prava (fikha), tačnije mekasidima i darurijjatima, ističu se: Et-Tirmizi el-Hakim (u. 296/908), Ebu Zejd el-Belhi (u. 322/933), Ebu Mensur el-Maturidi (u. 333/944), Ebu Bekr eš-Šaši (u. 365/976), Ebu Bekr el-Ebheri (u. 375/985), Ebu Bekr el-Bakillani (u. 403/1013), Imamu-l-Haremejn el-Džuvejni (u. 478/1085), Ebu Hamid el-Gazali (u. 505/1111), Fahruddin er-Razi (u. 606/1210), Sejfuddin el-Amidi (u. 631/1233), El-Izz ibn Abdusselam (u. 660/1262), Šihabuddin el-Karafi (u. 684/1285), Kutbuddin el-Kastalani (u. 686/1287), Nedžmuddin et-Tufi (u. 716/1316), Tekijjuddin Ibn Tejmijje (u. 728/1328), Šemsuddin ibn el-Kajjim (u. 748/1347), Tadžuddin es-Subki (u. 771/1370), Ebu Ishak eš-Šatibi (u. 790/1388), Muhammed eš-Ševkani (u. 1250/1834) i dr.

  Od spomenutih, najviše doprinosa na polju razvoja teorije islamskog prava, poglavito teorije o ciljevima Šerijata (mekasidima) i zaštićenim vrijednostima u Šerijatu (darurijjatima) dao je imam Eš-Šatibi.[5]

  Nakon nekoliko stoljeća izvjesne pravne i općenito naučne stagnacije, tematika mekasida i darurijjata je postala ponovo aktuelna u XX stoljeću, kada je muslimanski svijet doživio određenu reformu pravne misli. Razvoj nauke o mekasidima je nastavljen i u XXI stoljeću. Među učenjacima koji su se u modernom dobu znanstveno bavili, odnosno još uvijek se bave naukom o mekasidima su: Rešid Rida (u. 1354/1935), Et-Tahir ibn Ašur (u. 1393/1973), Allal el-Fasi (u. 1394/1974), Muhammed el-Gazali (u. 1416/1996), Ramadan el-Buti (u. 1434/2013), Vehbet ez-Zuhajli (u. 1436/2015), Jusuf el-Karadavi (r. 1345/1926), Taha el-Alvani (r. 1354/1935), Ahmed er-Rejsuni (r. 1372/1953), Nuruddin el-Hadimi (r. 1382/1963), Džasir Avde (r. 1386/1966) i dr.[6]

  Izučavanje nauke o mekasidima i darurijjatima na našim prostorima je novijeg datuma, tačnije, prije Agresije na BiH ovoj temi nije posvećivana posebna pažnja. Značajan korak naprijed u domaćem izučavanju teme načinjen je krajem 2008. godine, kada je upriličen stručno-edukativni seminar o intencijama Šerijata, u organizaciji Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Centra za napredne studije, održan u Sarajevu 27. zul-hidždžeta 1429. h.g. / 25. decembra 2008. godine. Tom prilikom referate su izložili: dr. Muharem Štulanović „Intencije šerijata u hanefijskom mezhebu“, dr. Senad Ćeman „Nastanak i razvoj studija o ciljevima šerijata“, dr. Nedim Begović „Pregled radova o intencijama šerijata“, dr. Hamid Indžić „Intencije šerijata i savremeni idžtihad“, dr. Enes Ljevaković „Ključni problemi, dimenzije i dometi Eš-Šatibijeve teorije ciljeva“, dr. Šukrija Ramić „Intencije šerijata u djelu Ibn Ašura“, dr. Osman Kozlić „Intencije šerijata u djelu Allala el-Fasija“.[7]

  Nakon spomenutog seminara uslijedilo je prevođenje  knjige sa arapskog i engleskog jezika, koje govore o tematici mekasida i darurijjata:

  1. Ahmed er-Rejsuni (Ahmad al-Raysûnî), Ciljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva teorija, s arapskog preveo: Enes Ljevaković, El-Kalem - Centar za napredne studije, Sarajevo, 2009, 420 strana, prvo izdanje.

1.2. Ahmed Er-Rejsuni (Ahmad al-Raysûnî), Ciljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva teorija, s arapskog preveo: Enes Ljevaković, El-Kalem - Centar za napredne studije, Sarajevo, 2017, 420 strana, drugo izdanje.

2.1. Džasir Avde (Jasser Auda), Intencije šerijata kao filozofija islamskog prava: sistematski pristup, s engleskog preveo: Nedim Begović, El-Kalem - Centar za napredne studije, Sarajevo, 2012, 444 strane, prvo izdanje.

2.2. Džasir Avde (Jasser Auda), Intencije šerijata kao filozofija islamskog prava: sistematski pristup, s engleskog preveo: Nedim Begović, El-Kalem - Centar za napredne studije, Sarajevo, 2012, 444 strane, drugo izdanje.

  1. Jusuf el-Karadavi (Yusuf al-Qardawi), Smisao šerijatskih propisa: šerijatske intencije, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2012, 319 strana.

4.1. Mohammad Hashim Kamali - Jasser Auda, Uvod u teoriju ciljeva šerijata, s engleskog preveo: Šukrija Ramić, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2015, 152 strane, prvo izdanje.

4.2. Mohammad Hashim Kamali - Jasser Auda, Uvod u teoriju ciljeva šerijata, s engleskog preveo: Šukrija Ramić, Centar za napredne studije, Sarajevo, Balkanski centar za Bliski istok, Beograd, 2017, 152 strane, drugo izdanje.

  Poslije gorespomentih prijevoda, uslijedilo je objavljivanje prvog autorskog djela bošnjačkog učenjaka na bosanskom jeziku iz nauke o mekasidima: Sulejman Topoljak, Šerijatske intencije i intencijski idžtihad, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2015, 304 strane.

  U međuvremenu, nekoliko naših doktorskih disertacija se dotaklo, u manjem ili većem obimu, nauke o mekasidima i darurijjjatima:

  • Osman Kozlić, Pravna misao Allala el-Fasija, doktorski rad, odbranjen na: FIN, Univerzitet u Sarajevu, 2013, neobjavljen.
  • Senad Ćeman, Načelo nužnosti i njegova primjena u savremenim fikhskim pitanjima, doktorski rad, odbranjen na: FIN, Univerzitet u Sarajevu, 2017, neobjavljen.

  Potom je 2019. godine izašao novi prijevod knjige iz oblasti mekasida i darurijjata: Muhammed et-Tahir Ibn ʿAšur (Muhammad al-Tahir Ibn 'Ashur), Rasprava o ciljevima šerijata, s engleskog preveo: Nedim Begović, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2019, 393 strana.

  Što se tiče naše domaće literature o mekasidima, postoji još nekoliko članaka i seminarskih radova koji govore na ovu temu.[8]

Pravna utemeljenost darurijjata

  Već smo ranije spomenuli da su zaštićene vrijednosti prvenstveno utemeljene na dokazima iz Kur'ana i Sunneta koji utvrđuju šerijatske kazne (haddove). Tako je na osnovu tih haddova, utvrđeno postojanje šest zaštićenih vrijednosti. Prema određenim hanefijskim pravnicima, zaštićene vrijednosti se stepenuju po važnosti na sljedeći način, počevši od najvažnije: vjera, život, potomstvo, razum, imetak, čast.[9]

  U nastavku ćemo progovoriti malo detaljnije o pravnoj (fikhskoj) utemeljenosti svake zaštićene vrijednosti.[10]

 

1) Din (vjera)

  Vjera je vrijednost koju štiti i brani šerijatska kazna (hadd) za riddet (otpadništvo).[11]

  Vjera predstavlja srčano ubjeđenje i očitovanje jezikom da postoji Uzvišeni Bog - Allah. Svi islamski učenjaci su složni da je ona neophodna čovječanstvu. Svaki čovjek se rađa u prirodnoj vjeri (fitretu) - vjeri u jednog Uzvišenog Boga, kako nas Muhammed, a.s., obavještava: Svako dijete se rađa u prirodnoj vjeri (fitretu), pa ga njegovi roditelji požidove, pokrste ili ga učine vatropoklonikom.[12]

  Zbog toga bi svaki čovjek trebalo da slijedi tu prirodnu vjeru - tj. islam: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, Allahovom fitretu (prirodnoj vjeri), prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Er-Rum, 30)[13]

  Naime, Allah, dž.š., priznaje samo jednu vjeru - islam (predanost Bogu):

- Allahu je prava vjera jedino – islam. (Alu Imran, 19)

- A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)

  Uprkos svemu tome, zabranjeno je prisiljavati ljude da postanu muslimani, jer islam nije religija nasilja: U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! (El-Bekare, 256)

  Međutim, musliman, tj. čovjek koji svojevoljno prihvati da bude pokoran Allahu, dž.š., dužan je slijediti islam, Allahovu prirodnu vjeru. On više nema prava da napusti muslimansku zajednicu i priključi se nekoj drugoj nemuslimanskoj zajednici. Ako bi učinio takvo nešto u šerijatskoj državi, počinio bi izdaju države. U tom slučaju, nad njim se sprovodi hadd za riddet, koji podrazumijeva pogubljenje, kako bi se vjera u šerijatskoj državi zaštitila od njegovog negativnog uticaja i izdaje, te odbranila od njegove antiislamske propagande. Shodno tome, Muhammed, a.s., je kazao: Ko promijeni svoju vjeru, pogubite ga.[14]

 

2) Nefs (život)

  Život je vrijednost koju štiti i brani kisas (odmazda), šerijatska kazna za ubistvo (katl).[15]

  Život označava stanje bića od rođenja do smrti. U islamu je život svet, zaštićen. Dakle, niko nema pravo da ga bezrazložno prekine ubistvom. Muhammed, a.s., spominje koliko Uzvišeni cijeni život: Nestanak dunjaluka je lakši Allahu od bespravnog (bigajri hak) ubistva vjernika.[16]

  Kur'ansko pravilo glasi: Ko bespravno ubije jednog čovjeka, počinio je loše djelo teško kao ubistvo svih ljudi, a ko spasi jednog čovjeka, učinio je dobro djelo vrijedno kao spasavanje svih ljudi: Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. (El-Maide, 32)

  Također, ko ubije namjerno i bespravno drugog čovjeka, zaslužuje džehennemsku kaznu: Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti. (En-Nisa, 93)

  Zbog toga je, između ostalog, Uzvišeni Allah za onoga ko ugasi tuđi život propisao kisas (odmazdu), koji se sprovodi u šerijatskoj državi, a koji podrazumijeva pogubljenje ubice: O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. (El-Bekare, 178)

  Muhammed, a.s., u hadisima govori o kisasu, pa kaže: Nije dozvoljena krv čovjeka muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, izuzev u tri slučaja: glava za glavu (kisas), oženjeni bludnik, otpadnik od vjere koji je ostavio zajednicu (džemat).[17]

 

3) Potomstvo (nesl)

  Potomstvo je vrijednost koju štiti i brani hadd za blud (zina, zinaluk). [18]

  Potomstvo podrazumijeva sve pripadnike mlade, nove generacije (naraštaja) u odnosu na roditelje i druge pretke. Nužna je vrijednost, jer osigurava budućnost i produžetak muslimanske zajednice. Blud je svaki spolni odnos koji se dogodi van bračne zajednice. Takav vid spolnog odnosa ugrožava potomstvo i porodicu, kao osnovnu jedinicu svakog društva, jer djeca rođena u zinaluku odrastaju bez adekvatne roditeljske skrbi ili odrastaju bez saznanja ko je njihov pravi otac. Stoga je Allah, dž.š., zabranio čak i puteve koji vode ka bludu: I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! (El-Isra, 32)

  Muhammed, a.s., je često upozoravao na pogubnost bluda po muslimansku zajednicu. Tako je raširenost bluda, tj. javni blud, jedan od predznaka Sudnjeg dana: U predznake Časa spada: ...da će se javno pojaviti blud.[19]

  Radi svih pogubnosti i opasnosti koje sa sobom nosi blud, pogotovo javni blud, islam je za počinitelja bluda odredio stroge kazne u šerijatskoj državi. Tako je hadd za neoženjenog bludnika 100 udaraca bičem, dok je hadd za oženjenog bludnika kamenovanje do smrti. Kur'anom je propisana kazna za neoženjenog bludnika: Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje! (En-Nur, 2)

  Kur'anom je bila propisana i kazna za oženjenog bludnika. No, ajet je dokinut, ali je propis ostao. To potvrđuje i Sunnet: Oženjeni čovjek i udata žena, ako počine blud, nepokolebljivo ih kamenujte![20]

4) Razum (akl)

  Razum je vrijednost koju štiti i brani hadd za pijenje alkohola (šurbu-l-hamr).[21]

  Razum podrazumijeva sposobnost poimanja i logičkog razmišljanja. To je vrijednost koja razlikuje čovjeka od životinja i općenito drugih živih bića. Stoga je islam zabranio sve što pomućuje razum, tj. ugrožava racionalno prosuđivanje, pa je, između ostalog, zabranio konzumiranje alkohola.

  Muhammed, a.s., je upozorio na činjenicu da je alkohol veliko zlo. Tako je prokleo deset osoba umiješanih u proizvodnju i pijenje alkohola: Enes ibn Malik, r.a., prenosi: Allahov poslanik, s.a.v.s., je u vezi alkohola prokleo desetoricu: onoga koji ga cijedi, onoga kome se cijedi, onoga ko ga pije, onoga ko ga nosi, onoga kome se nosi, onoga ko ga toči, onoga ko ga prodaje, onoga ko jede zaradu od njega, onoga ko ga kupuje, onoga kome se kupuje.[22]

  Shvativši pravilno ciljeve Šerijata i Sunnet Muhammeda, a.s., hazreti Osman, jedan od četverice pravednih halifa, kazao je u vezi alkohola: Klonite se alkohola, jer je on doista majka zala.[23]

  Alkohol je postepeno zabranjen kur'anskim tekstom. Prvo je napravljena razlika između alkohola i prijatne hrane: A od plodova palmi i loze pripremate piće i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju.“ (En-Nahl, 67)

  Onda je pojašnjeno da alkohol sadrži i štetu i korist, ali je šteta veća od koristi: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: „Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.“ El-Bekare, 219)

  Zatim je došla zabrana obavljanja namaza u alkoholiziranom stanju: O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate. (En-Nisa, 43)

  Na kraju je došla potpuna zabrana korištenja alkoholnih pića: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti? (El-Maide, 90-91)

  Zbog svih problema koje po društvo predstavlja konzumiranje alkohola, islam je u šerijatskoj državi propisao hadd za pijenje alkohola, koji podrazumijeva četrdeset ili osamdeset udaraca bičem. O tome nalazimo potvrdu u Vjerovjesnikovom Sunnetu:

- Ko popije alkohol, bičujte ga.[24]

- ...Vjerovjesnik, s.a.v.s., je bičevao sa četrdeset udaraca biča, Ebu Bekr je bičevao sa četrdeset udaraca, a Omer je bičevao sa osamdeset udaraca. I sve je to sunnet.[25]

5) Imetak (mal)

  Imetak je vrijednost koju štiti i brani hadd za krađu (serika),[26] te hadd za razbojništvo (hiraba).[27]

  Imetak (imovina, imutak) je ukupnost onoga što posjeduje fizičko ili pravno lice. Omogućava čovjeku stabilan i normalan dunjalučki život, pa samim time osigurava postojanost zajednice. U islamu je zabranjeno bespravno ugrožavati tuđu imovinu, jer imovina predstavlja nepovredivu vrijednost. O tome je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao na Oprosnom hadždžu na Arefatu: Doista su vaše krvi, imeci i časti vama sveti, kao svetost ovog vašeg dana u ovom vašem mjesecu u ovom vašem mjestu.[28]

  Na više mjesta u Kur'anu se upozorava na otuđivanje imovine. Uzvišeni veli: Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli! (El-Bekare, 188)

  Možda najočitiji vidovi otuđivanja imovine su krađa i razbojništvo. Krađa je spomenuta kao negativna društvena pojava u Kur'anu u suri Jusuf: „Ako je on ukrao“ – rekoše oni – „pa i prije je brat njegov krao!“ I Jusuf im ne reče ništa. „Vi ste u gorem položaju“ – pomisli u sebi – „a Allah dobro zna kako je bilo to o čemu govorite.“ (Jusuf, 77)

  Razbojništvo je navedeno u Kur'anu kao jedan od grijehova u koje je bio ogrezao Lutov narod: S muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite“ – odgovor naroda njegova bijaše: „Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!“ (El-Ankebut, 29)

  I Poslanik, a.s., je ubrojio krađu u velike grijehe: Kradljivac nije vjernik dok krade.[29]

  Zbog brojnih negativnosti koje po društvo nose sa sobom krađa i razbojništvo, islam je u šerijatskoj državi odredio haddove za njih: odsijecanje šake za krađu i odsijecanje unakrst šake i noge za razbojništvo.

  Hadd za krađu je naveden u Kur'anu: Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar. (El-Maide, 38)

  I hadd za razbojništvo je spomenut u Kur'anu: Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika. (El-Maide, 33)

  Muhammed, a.s., je sprovodio hadd za krađu. Tako stoji u poznatom hadisu koji prenosi Aiša, r.a.: Kurejšije su se brinule šta će se desiti sa ženom Mahzumijkom koja je ukrala. Stoga su se pitali: „Ko će u vezi nje pričati sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s.?“ Onda su zaključili: „Ko bi drugi smio da priča sa njim, osim Usame ibn Zejda, miljenika Allahovog poslanika, s.a.v.s.?“ Tako je Usame pričao sa njim. Na to je Allahov poslanik, s.a.v.s., kazao: „Zauzimaš se u vezi jednog Allahovog hadda?“ Onda je ustao, pa je održao hutbu. Zatim je kazao: „Doista je uništilo one prije vas sljedeće: ako bi među njima ukrao neki plemenitaš, ostavili bi ga, a ako bi među njima ukrao neki jadnik, sproveli bi hadd nad njim. Tako mi Allaha, kada bi Fatima kćerka Muhammedova ukrala, odsjekao bih joj ruku!“[30]

6) Čast (ird)

  Čast je vrijednost koju štiti i brani hadd za potvoru za blud (kazf).[31]

  Čast (ird, rz, hrz, obraz) je dostojanstvo koje se zasniva na etičkim načelima, moralni stav koji potiče da se djeluje tako da se stekne poštovanje drugih i sačuva samopoštovanje. Obraz predstavlja svetinju u islamu. Tako stoji u hadisu Muhammeda, a.s.: Svaki musliman je svet drugom muslimanu: njegova krv, imetak i čast.[32]

  Čast najviše ugrožava razvrat. Radi toga je Allah, dž.š., zabranio ne samo razvrat, već i puteve koji vode ka njemu: Ne približujte se nevaljalštinama (razvratima), bile javne ili tajne! (El-En'am, 151)

  Shodno tome, osoba koja optuži čovjeka za razvrat, tj. za blud, a pritom ne iznese validne dokaze, smatrat će se potvoriteljem, tj. njena izjava će se smatrati potvorom (širenjem neistine), jer je ugrozio čovjekovu čast. Stoga ne treba da čudi da potvora spada u sedam upropaštavajućih grijeha, kako kaže Muhammed, a.s.: Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha: ...potvaranja poštenih vjernica koje nisu nesvjesne (potvore).[33]

  Uzvišeni Allah je odredio da će potvoritelj u šerijatskoj državi biti sankcionisan haddom za potvoru za blud, koji podrazumijeva osamdeset udaraca: One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi. (En-Nur, 4)

  Hadd za potvoru se spominje i u hadisima. Tako h. Aiša prenosi: Kada je objavljeno moje opravdanje, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se popeo na minber, te to spomenuo i proučio ajete. Kada je sišao sa minbera. Naredio da se kazne dva čovjeka i jedna žena. Tako je nad njima sproveden hadd bičevanjem.[34]

Zaključak

  Kroz rad smo se potrudili da predstavimo zaštićene vrijednosti u Šerijatu (darurijjate). Definisali smo ciljeve Šerijata (mekaside), te zaštićene vrijednosti, kao glavnu kategoriju mekasida. Objasnili smo kako su islamski učenjaci došli do broja, od pet, odnosno, šest zaštićenih vrijednosti: vjera, život, potomstvo, razum, imetak i čast. Osvrnuli smo se, u kratkim crtama, na historijat proučavanja mekasida općenito, te darurijjata posebno. Naročitu pažnju smo posvetili proučavnaju mekasida i darurijjata na našim prostorima. Na kraju smo govorili o pravnoj (fikhskoj) utemeljenosti svih šest zaštićenih vrijednosti, na osnovu kur'anskih ajeta i vjerovjesničkih hadisa.

  Nadamo se da će ovaj rad potaći dalje proučavanje nauke o mekasidima i generalno filozofije (teorije) šerijatskog prava na našim prostorima.

Autor: Jusuf Džafić

[1] Fahrudin Vojić, Šerijatske intencije - definicija, srodni izrazi, utemeljenost, seminarski rad, odbranjen na: IPF, Univerzitet u Bihaću, Bihać, 2014, str. 5, neobjavljen. Inače, Vojić je definiciju mekasida izveo iz Gazalijeve definicije, citirane u: Kulsanofer Syed Thajudeen, Maqasid al-Shariah is one of the very important Shariah aspects in Islamic Finance, seminarski rad, odbranjen na: The Global University in Islamic finance, Kuala Lumpur, Malaysia, 2012, str. 5, neobjavljen. Vidi dotičnu definiciju kod Gazalija: El-Gazali, El-Mustasfa, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1993, str. 174.

[2] Eš-Šatibi, El-Muvafekat fi usul eš-Šeria, Dar Ibn Affan, Kairo, 1997, sv. 1, str. 124.

[3] Vidi detaljnije o definiciji darurijjata i srodnih pojmova: Džasir Avde, Intencije šerijata kao filozofija islamskog prava: sistematski pristup, s engleskog preveo: Nedim Begović, El-Kalem - Centar za napredne studije, Sarajevo, 2012, str. 36-37; Mohammad Hashim Kamali - Jasser Auda, Uvod u teoriju ciljeva šerijata, s engleskog preveo: Šukrija Ramić, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2015, str. 11-15; Ahmed er-Rejsuni, Ciljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva teorija, s arapskog preveo: Enes Ljevaković, El-Kalem - Centar za napredne studije, Sarajevo, 2009, str. 16-31; Fahrudin Vojić, Šerijatske intencije - definicija, srodni izrazi, utemeljenost, str. 3-10, neobjavljen.

[4] Vidi detaljnije o podjeli darurijjata: Džasir Avde, Intencije šerijata kao filozofija islamskog prava: sistematski pristup, str. 38-44; Mohammad Hashim Kamali - Jasser Auda, Uvod u teoriju ciljeva šerijata, str. 15-22; Ahmed er-Rejsuni, Ciljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva teorija, str. 143-172.

[5] Vidi o njegovom doprinosu razvoju nauke o mekasidima: Ahmed er-Rejsuni, Ciljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva teorija.

[6] Vidi detaljnije o dosadašnjem proučavanju darurijjata: Vidi detaljnije o podjeli darurijjata: Džasir Avde, Intencije šerijata kao filozofija islamskog prava: sistematski pristup, str. 42-70; Mohammad Hashim Kamali - Jasser Auda, Uvod u teoriju ciljeva šerijata, str. 23-28; Ahmed er-Rejsuni, Ciljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva teorija, str. 31-104; Fahrudin Vojić, Šerijatske intencije - definicija, srodni izrazi, utemeljenost, str. 13-20. Vidi o Šatibiju i njegovom proučavanju darurijjata: Ahmed er-Rejsuni, Ciljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva teorija, str. 105-395.

[7] Stručno-edukativni seminar o intencijama Šerijata, http://www.islamskazajednica.ba/aktuelno-arhiva/5570-struno-edukativni-seminar-o-intencijama-erijata, 27.11.2018., 16:39.

[8] Primjera radi, vidi: Fikret Karčić, Zaštićene vrijednosti u šerijatskom pravu, Studije o šerijatskom pravu i institucijama, El-Kalem, Sarajevo, 2011, str. 11-16; Fahrudin Vojić, Šerijatske intencije - definicija, srodni izrazi, utemeljenost, seminarski rad; Sulejman Topoljak, Intencijski idžtihad, uvjeti, značaj, mjesto i uloga, studija objavljena u nekoliko nastavaka u časopisu „Novi Horizonti“.

[9] Ez-Zuhajli, Usul el-fikh el-islamijj, Dar El-Fikr, Damask, 1986, sv. 2, str. 752-753.

[10] Vidi detaljnije o svakoj zaštićenoj vrijednosti: Džafer Abdullah el-Verdi, El-Kulijjat el-hams - hakikatuha ve eseruha, Mektebe El-Habib el-Mustafa, 2006.

[11] Vidi o haddu za otpadništvo i krivovjerje (zendeka) u han. mezhebu: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, Dar Er-Risale el-alemijje, Damask, 2009, sv. 4, str. 87-98.

[12] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, Dar Tavk en-nedžat, Bejrut, 2001, sv. 2, str. 94-95, br. 1358-1359, str. 100, br. 1385, sv. 6, str. 114, br. 4775, sv. 8, str. 123, br. 6599; Muslim, Es-Sahih, Dar El-Džil, Bejrut, sv. 8, str. 52, br. 6926, str. 53, br. 6929, 6931-6932; Ebu Davud, Es-Sunen, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, sv. 4, str. 229, br. 4714, str. 230, br. 4716; Et-Tirmizi, Es-Sunen, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1998, sv. 4, str. 15, br. 2138; Ahmed, El-Musned, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 12, str. 104, br. 7181, sv. 13, str. 138, br. 7712, sv. 14, str. 233, br. 8562, sv. 15, str. 50, br. 9102, str. 184, br. 9317, sv. 16, br. 173, br. 10241, sv. 23, str. 113, br. 14805.

[13] U prijevodu ovog ajeta, kao i većine drugih, koristit ćemo se prijevodom Kur'ana Besima Korkuta. (Besim Korkut, Kur'an sa prijevodom značenja na bosanski jezik, Kompleks Hadimu-l-Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Mushafi Šerifa, Medina, 1991)

[14] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 4, str. 61, br. 3017, sv. 9, str. 15, br. 6922; Ibn Madže, Es-Sunen, Dar Ihja' el-kutub el-arebijje, Kairo, sv. 2, str. 848, br. 2535; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 4, str. 126, br. 4351; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 3, str. 111, br. 1458; En-Nesai, Es-Sunen, Mekteb El-Matbuat el-islamijje, Halep, 1986, sv. 7, str. 104-105, br. 4059-4065; Id., Es-Sunen el-kubra, Muessese Er-Risale, Bejrut, 2001, sv. 3, str. 441-442, br. 3508-3514; Ahmed, El-Musned, sv. 3, str. 364, br. 1871, sv. 4, str. 335-336, br. 2551-2552, sv. 5, str. 119, br. 2966, sv. 36, str. 343, br. 22015.

[15] Vidi o kisasu za ubistvo u han. mezhebu: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 4, str. 269-300.

[16] Hadis bilježe, između ostalih: Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 874, br. 2619; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 3, str. 68, br. 1395; En-Nesai, Es-Sunen, sv. 7, str. 82, br. 3987; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 3, str. 417, br. 3435.

[17] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 9, str. 5, br. 6878; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 847, br. 2534; En-Nesai, Es-Sunen, sv. 7, str. 91, br. 4017-4018. sv. 8, str. 13, br. 4721; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 3, str. 427, br. 3466, sv. 6, str. 324, br. 6897; Ahmed, El-Musned, sv. 7, str. 277, br. 4245, str. 431, br. 4429.

[18] Vidi o haddu za blud u han. mezhebu: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 3, str. 466-486.

[19] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 1, str. 27, br. 80-81, sv. 7, str. 104, br. 5577, sv. 8, str. 164, br. 6808; Muslim, Es-Sahih, sv. 8, str. 58, br. 6956; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 5, str. 390, br. 5874; Ahmed, El-Musned, sv. 20, str. 7, br. 12527, str. 371, br. 13095, str. 445, br. 13230, sv. 21, str. 459, br. 14078.

[20] Hadis bilježe, između ostalih: Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 853, br. 2553; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 6, str. 406-408, br. 7107-7112, str. 411, br. 7118; Ahmed, El-Musned, sv. 35, br. 134, br. 21207, sv. 35, str. 472, br. 21596.

[21] Vidi o haddu za pijenje alkohola u han. mezhebu: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 3, str. 505-508.

[22] Bilježi ga: Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 2, str. 580, br. 1295. Slične verzije bilježe, između ostalih: Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 1122, br. 3381; El-Bezzar, El-Musned, Mektebe El-Ulum ve el-hikem, Mosul, 1988-2009, sv. 5, str. 39, br. 1601; Et-Taberani, El-Mu'džem el-evsat, Dar El-Haremejn, Kairo, 1994/95, sv. 4, str. 243, br. 4090.

[23] Hadis bilježe, između ostalih: En-Nesai, Es-Sunen, sv. 8, str. 315, br. 5666-5667; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 5, str. 101, br. 5156-5157; Ibn Vehb, El-Džami', Dar El-Vefa', Mensura, 2005, sv. 1, str. 62, br. 80, str. 64, br. 83; Abdurrezzak, El-Musannef, El-Mekteb el-islamijj, Bejrut, 1983, sv. 9, str. 235, br. 17060.

[24] Hadis bilježe, između ostalih: Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 4, str. 165, br. 4485; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 3, str. 101, br. 1444; En-Nesai, Es-Sunen, sv. 8, str. 313, br. 5661; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 5, str. 99, br. 5151, str. 141-142, br. 5277-5281; Ahmed, El-Musned, sv. 10, str. 333, br. 6197, sv. 11, str. 397, br. 6791, str. 581, br. 7003, sv. 13, str. 183, br. 7762, sv. 28, str. 60, br. 16847, sv. 29, str. 591, br. 18053.

[25] Hadis bilježe, između ostalih: Muslim, Es-Sahih, sv. 5, str. 126, br. 4554; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 4, str. 163, br. 4480; Ed-Darimi, Es-Sunen, Dar El-Mugni, Rijad, 2000, sv. 3, str. 1488, br. 2358.

[26] Vidi o haddu za krađu u han. mezhebu: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 3, str. 519-548.

[27]Vidi o haddu za razbojništvo u han. mezhebu: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 3, str. 549-554.

[28] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 1, str. 24, br. 67, sv. 2, str. 176, br. 1739, str. 177, br. 1742, sv. 8, str. 15, br. 6043, str. 159, br. 6875, sv. 9, str. 50, br. 7078; Muslim, Es-Sahih, sv. 5, str. 108, br. 4478; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 1015, br. 3055, str. 1016, br. 3058, sv. 4, str. 31, br. 2159, sv. 5, str. 124, br. 3087; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 4, str. 31, br. 2159, sv. 5, str. 124, br. 3087; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 4, str. 156, br. 3988, str. 193, br. 4085, sv. 5, str. 365, br. 5820, sv. 10, str. 111, br. 11149; Ahmed, El-Musned, sv. 31, str. 301, br. 18966, sv. 34, str. 28, br. 20387, str. 47, br. 20407, str. 62, br. 20419, str. 299, br. 20695.

[29] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 3, str. 136, br. 2475, sv. 7, str. 104, br. 5578, sv. 8, str. 157, br. 6772, str. 159, br. 6782, str. 164, br. 6809-6810; Muslim, Es-Sahih, sv. 1, str. 54, br. 211, str. 217, br. 217; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 1298, br. 3936; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 4, str. 221, br. 4689; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 4, str. 311, br. 2625; En-Nesai, Es-Sunen, sv. 8, str. 63-65, br. 4869-4872, str. 313, br. 5659-5660; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 5, str. 98-99, br. 5149-5150, sv. 6, str. 400-403, br. 7088-7097, sv. 7, str. 5-6, br. 7314-7316; Ahmed, El-Musned, sv. 12, str. 269, br. 7318, sv. 13, str. 521, br. 8202, sv. 14, str. 473, br. 8895, str. 551, br. 9007, sv. 16, str. 161, br. 10216, sv. 23, str. 71, br. 14731, sv. 42, str. 10, br. 25088.

[30] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 4, str. 175, br. 3475, sv. 5, str. 151, br. 4304; Muslim, Es-Sahih, sv. 5, str. 114-115, br. 4505-4508; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 851, br. 2457; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 4, str. 132, br. 4373; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 3, str. 89, br. 1430; En-Nesai, Es-Sunen, sv. 8, str. 73-75, br. 4898-4903; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 7, str. 16-18, br. 7344-7349.

[31] Vidi o haddu za potvoru za blud u han. mezhebu: Ibn Mevdud el-Mevsili, El-Ihtijar li ta'lil El-Muhtar, sv. 3, str. 496-502.

[32] Hadis bilježe, između ostalih: Muslim, Es-Sahih, sv. 8, str. 10, br. 6706; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 2, str. 1298, br. 3933; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 4, str. 270, br. 4882; Et-Tirmizi, Es-Sunen, sv. 3, str. 389, br. 1927; Ahmed, El-Musned, sv. 13, str. 159. br. 7727, sv. 14, str. 338, br. 8722, sv. 25, str. 400, br. 16019.

[33] Hadis bilježe, između ostalih: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 4, str. 10, br. 2766, sv. 8, str. 175, br. 6857; Muslim, Es-Sahih, sv. 1, str. 64, br. 272; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 3, str. 115, br. 2874; En-Nesai, Es-Sunen, sv. 6, str. 247, br. 3671; Id., Es-Sunen el-kubra, sv. 6, str. 169, br. 6465, sv. 10, str. 201, br. 11297.

[34] Hadis bilježe: Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 4, str. 162, br. 4474; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 6, str. 490, br. 7311.