Predstojeće XXI stoljeće će možda biti i burnije. Samo oni muslimanski narodi koji budu pokazali spremnost za daljnji razvoj muslimanske pravne tradicije će prebroditi buru XXI stoljeća bez većih posljedica. S druge strane, muslimanski narodi koji budu učahurili svoju pravnu tradiciju, kao i muslimanski narodi koji budu rušili svoju pravnu tradiciju, će u XXI stoljeću doživjeti intelektualno rasulo i anarhiju. Stoga, očuvanje i razvoj naše bosanske pravne tradicije, uz odolijevanje modernim izazovima, najbolje će se ostvariti kroz nastavak sljeđenja hanefijskog mezheba, koji ustvari predstavlja samu srž naše vjerske tradicije.

  Postoji mnogo razloga za slijeđenje jednog od četiri mezheba, općenito, odnosno mnogo razloga za slijeđenje hanefijskog mezheba u Bosni, u XXI stoljeću posebno. Mi ćemo, u nastavku, ukratko navesti 12 općih razloga za slijeđenje četiri pravne škole, odnosno 13 posebnih razloga za slijeđenje hanefijske pravne škole u Bosni, u ovom XXI stoljeću.

  1. a) Opći razlozi za slijeđenje četiri pravne škole.
  1. Svaka od te 4 pravne škole je mudžme' alejh (jednoglasno dogovorena, jednoglasno prihvaćena, općeprihvaćena) - tj. oko njihove legitimnosti (pravnovaljanosti) postoji konsenzus (idžma', jednoglasje) učenjaka, za razliku od drugih mezheba, koji su izumrli jer, između ostalog, nije bilo konsenzusa oko njihove legitimnosti, tj. ocijenjeni su kao šazz (neregularni, izdvojeni). Konsenzus je bio na snazi u: Abbasijskoj državi, Seldžučkoj državi, Zenkijskoj državi, Ejjubijskoj državi, Memlučkoj državi, Osmanskoj državi, Timurijskoj državi, Mogulskoj državi itd. Konsenzus spominju, između ostalih: Džemaluddin Mahmud ibn Ahmed el-Buhari el-Hasiri (?-1238/39), Zejnuddin ibn Ibrahim Ibn Nudžejm (?-1563) i drugi hanefijski učenjaci; Šihabuddin Ahmed ibn Idris el-Karafi (1228-1285), Šemsuddin Muhammed ibn Muhammed et-Tarabulusi el-Magribi (1497-1547), poznat kao El-Hattab, Abdullah ibn el-Hadždž Ibrahim eš-Šenkiti (1739-1818) i drugi malikijski učenjaci; Imamu-l-Haremejn Abdulmelik ibn Jusuf el-Džuvejni (1028-1085), Osman ibn Abdurrahman eš-Šehrezuri (1181-1245), poznat kao Ibn Salah, Bedruddin Muhammed ibn Abdullah Ez-Zerkeši (1344-1392), Ibn Hadžer el-Hejtemi (1503-1566) i drugi šafijski učenjaci; Ibn Redžeb el-Hanbeli (1335-1393), učenik Ibn Kajjima, Ibn Muflih (1310-1362), učenik Ibn Tejmijje, i drugi hanbelijski učenjaci.
  2. Svaka od te 4 pravne škole je mešhur (općepoznata, poznata, čuvena) - tj. njihov nauk i pravna tradicija su općepoznati u muslimanskom ummetu, pogotovo među muslimanskim učenjacima, tako da njihova pravna mišljenja nisu garib (strana, neuobičajena), kao druga mišljenja.
  3. Svaka od te 4 pravne škole je mutevatir (prenošena velikim brojem seneda - lanaca prenosilaca) - tj. njihova pravna tradicija je do nas doprla putem mutevatir predaja, predaja koje prenosi toliki broj prenosioca (ravija) da je razumski nemoguće da su se dogovorili oko laži, za razliku od drugih mezheba.
  4. Svaka od te 4 pravne škole je muttesil (prenošena spojenim senedom - lancem prenosilaca) - tj. njihova pravna tradicija je do nas doprla neprekinutim lancem prenosilaca od Poslanika, a.s., preko ashaba, tabiina, tabi-tabiina, osnivača mezheba i učenjaka mezheba, s koljena na koljeno, putem brojnih idžazetnama, kako pismeno - tako i usmeno, za razliku od drugih mezheba čiji su lanci odavno prekinuti.
  5. Svaka od te 4 pravne škole je muvessek (prenošena verifikovanim senedima - lancima prenosilaca) - tj. njihova pravna tradicija je prenošena lancima prenosilaca koji su verifikovani - provjereni i ocijenjeni kao pouzdani.
  6. Svaka od te 4 pravne škole je mudellel (potkrepljena dokazima) - tj. sva njihova pravna rješenja su bazirana na šerijatskim dokazima (Kur'an, Sunnet, idžma', kijas, urf, istihsan, istishab, seddu zerai', masleha mursela itd.).
  7. Svaka od te 4 pravne škole je mahdum (služena, hizmećena, razrađivana) - tj. u svakom dobu, kroz cijelu svoju povijest, ta 4 mezheba su imala svoje hizmećare (sljedbenike), učenjake koji su ih razrađivali, kako bi bile u korak sa vremenom. Ti učenjaci su pisali: tekstove (metnove), komentare (šerhove), glose (hašije), bilješke (talikate), poučne poeme (menzume), sažetke (muhtesare), fetve (pravna mišljenja); razrađivali terminologiju (mustalehat, tarifat), metodologiju (usuli-fikh), pravila (kavaid), principe (dabite); kodificirali pravne zakone (taknin); reformisali (tedždid, islah) pravnu misao, za razliku od drugih mezheba koji odavno nemaju svoje sljedbenike, te su time odavno u raskoraku sa vremenom.
  8. Svaka od te 4 pravne škole je mutedavil (cirkulisana, koja se kreće) - tj. u svakom dobu islamske povijesti, od trenutka svoga formiranja do današnjih dana, te 4 pravne škole cirkulišu/kreću se među muslimanima. Tačnije, nema nijednog trenutka u tom povijesnom razdoblju od 1200-1300 godina, a da u nekom dijelu muslimanskog svijeta nije bilo muslimanskih država u kojima nisu bili u cirkulaciji ova 4 mezheba, za razliku od ostalih izumrlih.
  9. Svaka od te 4 pravne škole je mutabbek (praktična, primijenjena) - tj. u svakom dobu svoje povijesti, od svoga nastanka pa do danas, učenjaci ta 4 mezheba su imali mogućnost da praktikuju i primijene svoje mezhebe putem javnih funkcija, kao: kadije, mule (vrhovne građanske kadije), kaziaskeri (vrhovne vojne kadije), muftije, šejhu-l-islami, imami u džamijama, hatibi, muallimi u mektebima, muderrisi u medresama, rektori (šejhovi) univerziteta, dekani (amidi) fakulteta, šejhovi u zavijama, tekijama i hanikahima i sl. Drugi mezhebi tu mogućnost nisu imali.
  10. Svaka od te 4 pravne škole je mevdžud (živuća, postojeća) - tj. to su jedini mezhebi koji i dan-danas postoje i koji imaju svoje sljedbenike.
  11. Svaka od te 4 pravne škole je ma'ruf (običajna, integralni dio običajnog prava - urfa) - tj. pošto su ti mezhebi preko 1000 godina prisutni u muslimanskom ummetu, postali su neraskidivi dio običajnog prava (urfa), tradicije i kulture u svim muslimanskim krajevima, za razliku od drugih mezheba. Stoga, ko bi danas htio da potare 4 mezheba, morao bi da potare običajno pravo, tradiciju i kulturu muslimana što je ne samo praktično nemoguće, već i protivno Šerijatu, budući da je običajno pravo jedan od izvora šerijatskog prava (npr. pravno pravilo glasi: Postupak potvrđen običajnim pravom je isto kao postupak potvrđen šerijatskim dokazom).
  12. Svaka od te 4 pravne škole je mevrus (naslijeđena, baštinjena) - tj. prve generacije muslimana su kao nasljedstvo, baštinu kasnijim generacijama ostavile dotične 4 pravne škole, koje su nasljeđivanjem stigle i do današnjih generacija. One su naša muslimanska baština, budući da se tu radi o stotinama hiljada pisaca i učenjaka, milionima naslova i tomova, te više miliona rukopisa.
  1. b) Posebni razlozi za slijeđenje hanefijske pravne škole u Bosni, u 21. stoljeću.

 Pored već spomenutih referenci Ebu Hanife i njegovih učenika, te gorespomenutih općenitih razloga, spomenut ćemo još neke razloge:

  1. Bošnjaci muslimani su oduvijek hanefije, jer je hanefijski mezheb prisutan u Bosni već 600 godina, tj. otkako je islam došao u Bosnu.
  2. U Bosni, kroz njenu islamsku povijest, nije postojalo druge fikhske (pravne) tradicije doli hanefijske pravne tradicije. To u prijevodu znači da su svi naši islamski učenjaci, i to od dolaska islama na naše prostore do Agresije 1992. godine, bili hanefijskog mezheba.
  3. Hanefijski mezheb je bio zvanični mezheb u Bosni, u svakom razdoblju njene islamske povijesti: doba Osmanske države, doba Austougarske carevine, doba Kraljevine Jugoslavije, doba NDH, doba komunističke Jugoslavije, te današnje doba nezavisne Bosne i Hercegovine.
  4. Hanefijski mezheb je zvanični mezheb našeg Rijaseta od njegovog osnivanja 1882. godine do danas, tj. svi su naši reisi bili hanefijskog mezheba.
  5. Hanefijski mezheb je integralni dio bošnjačkog običajnog prava, tradicije i kulture. Potiranje hanefijskog mezheba podrazumijeva i potiranje bošnjačkog običajnog prava, tradicije i kulture.
  6. Hanefijski mezheb je najstariji mezheb, star oko 1300 godina, te time najbliži vremenu poslanstva, pošto je Ebu Hanife rođen 699. godine (80. h.g.), svega 67 godina od preseljenja Muhammeda, a.s., na ahiret.
  7. Hanefijski mezheb je uticao na nastanak i razvoj ostala tri mezheba. Tako je imam Šafija, osnivač šafijskog mezheba, bio učenik istaknutog Ebu Hanifinog učenika imama Muhammeda eš-Šejbanije, a imam Ahmed, utemeljitelj hanbelijskog mezheba, je bio učenik istaknutog Ebu Hanifinog učenka imama Ebu Jusufa. Dalje, imam Malik je bio učitelj spomenutog imama Muhammeda eš-Šejbanije. Upravo preko njega se imam Malik upoznao sa Ebu Hanifinim učenjem i metodologijom, koji su ostavili vidljiv trag u strukturi Malikove hadiske zbirke Muvette. Usto, Esed ibn el-Furat, istaknuti Malikov učenik, ujedno je bio i Šejbanijev učenik. Dalje, imam Esed je bio učitelj malikijskog učenjaka Sahnuna (776-854), koji je napisao glavni izvor malikijskog mezheba - fikhsku enciklopediju Mudevvenu.
  8. Najstarije sačuvane knjige u islamu su napisali pioniri hanefijskog mezheba. Tačnije, Ebu Hanife (699-767), osnivač hanefijskog mezheba, je napisao najstarije knjige iz akaida u islamu. Njegov učenik Hasan ibn Zijad (?-819) je drugi koji je u islamu ostavio zapisanu knjigu iz akaida. Njegovi učenici Ebu Jusuf (731-798), Muhammed (749-805) i spomenuti Hasan ibn Zijad su napisali prve islamske knjige iz fikha. Najstarija sačuvana kompletna hadiska zbirka je upravo Musned Ebu Hanife, dok 7 asara Ebu Hanifinih učenika (Ebu Jusufa, Muhammeda, Zufera, Hasana ibn Zijada, Hammada ibn Ebu Hanife, Hafsa ibn Gijasa i Muhammeda ibn Halida el-Vehbija) spadaju isto među najranije hadiske zbirke.
  9. Ebu Jusuf, Muhammed i Zufer, najistaknutiji Ebu Hanifini učenici, su bili mudžtehidi u rangu apsolutnih mudžtehida (osnivača posebnih mezheba). Iako su imali intelektualno-pravne sposobnosti da budu apsolutni mudžtehidi i u velikom broju pravnih pitanja zauzeli drugačiji stav, ipak su izabrali da budu mudžtehidi unutar mezheba (mudžtehidi u furuima-sekundarnim propisima) i slijede pravnu školu svoga učitelja Ebu Hanife. Naime, smatrali su da primat pripada Ebu Hanifi, kao najvećem imamu.

  Tako tatarski hanefijski učenjak Šihabuddin Harun ibn Behauddin el-Merdžani el-Kazani (1818-1889) nabraja tri najistaknutija Ebu Hanifina učenika rame uz rame sa apsolutnim mudžtehidima: Apsolutni mudžtehid je osoba koja posjeduje punu sposobnost da se bavi fikhom, inteligenciju, dalekovidnost i kapacitet da samostalno izvodi propise na osnovu dokaza, kao npr. Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Muhammed, Zufer, Malik, Šafija, Ahmed, Sevri i Evzai. Slično navode i: hanbelijski učenjak Ibn Tejmijje, saudijski pisac Hišam ibn Abdumelik ibn Duhejš, profesor na Ekonomsko-administrativnom fakultetu pri Univerzitetu Kralj Abdulaziz u Džiddi, indijski učenjak Alija Ahmed en-Nedvi, profesor na Institutu islamske ekonomije pri Univerzitetu Kralj Abdulaziz, egipatski učenjak Muhammed ed-Dusuki, profesor na fakultetu islamskih nauka Daru-l-ulum pri Kairskom univerzitetu, i dr.

  1. Hanefijski mezheb je najrašireniji, najraznolikiji i najmnogoljudniji mezheb i kroz povijest, a i danas. Naime, danas više od 50 posto muslimana u svijetu su hanefije, a slično je bilo i kroz povijest.

 Muslimani sljedećih dijelova svijeta slijede hanefijski mezheb:

- Balkan (Bosna, Albanija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Grčka, Rumunija, Mađarska);

- Turska i Sjeverni Kipar;

- Krim i ostatak Ukrajine;

- cijela Rusija, naročito Tataristan, Baškiristan i Moskovska oblast, osim kavkaških ruskih republika;

- Liban, te dijelovi Sirije, Palestine, Jordana, Iraka, Egipta, Jemena i drugih arapskih zemalja;

- Srednja Azija (Afganistan, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Ujguristan);

- Indijski potkontinent (Indija, Pakistan, Bangladeš, Nepal);

- Kina, Burma;

- sunnijska manjina u Azerbejdžanu, Iranu, Gruziji i Jermeniji; itd.

  1. Hanefijski mezheb je bio zvanični mezheb Hilafeta preko 1100 godina, i to od vremena halife Haruna er-Rešida (786-809) do ukidanja Hilafeta 1924. godine.
  2. Hanefijski mezheb je bio zvanični mezheb većine moćnih muslimanskih država kroz povijest: Abbasijska država, Seldžučka država, Zenkijska država, Timurijska država, Mogulska država, Osmanska država itd.

Hanefijski mezheb je jedini od četiri mezheba u svojoj novijoj historiji prošao modernu pravnu kodifikaciju. To je urađeno kroz Medželle el-ahkam el-adlijje (Osmanski građanski zakonik). Stoga, ne treba da čudi da je hanefijski mezheb zvanični mezheb većine današnjih muslimanskih država u oblastima imovinskog prava (muamelata), vakufskog prava, bračnog prava (munakehata) i nasljednog prava (feraiza), pa čak i u onim zemljama gdje se u oblasti obrednog prava (ibadata) primjenjuju pretežno drugi mezhebi (npr. Egipat, Libija, Palestina, Jordan, Sirija, Irak itd.). 

Autor: Jusuf Džafić