Namaske radnje se dijele na farzove, vadžibe i sunnete. Izostavljanje farz radnje autmatski povlači za sobom ništavost takvog namaza, bez obzira što je iz zaborava došlo do njegovog izostavljnja, i taj namaz se mora ponoviti. Izostavljanje radnje svrstane u namaske sunnete ne povlači nikakvu sankciju u cilju nadomjestka za neizvršenje sunneta. U slučaju izostavljanja namaskog vadžiba kao i određene radnje vezane za njega mogu se nadomjestiti i ispraviti činjenjem sehvi sedžde.

Utemeljenost činjenja sehvi sedžde

S obzirom da je vezana za ne/izvršavanje namaskog vadžiba samo činjenje sehvi sedžde je po hanefijama također vadžib. Činjenje ibadeta podrazumijeva njegovo upotpunjenje u cilju izvršavanja propisa sa namjerom da isti bude primljen. Odeđeni propusti svojstveni čovjeku sklonom zaboravu se mogu nadomjestiti zavisno od stepena propusta i namjere dotičnog lica. Tako je kurban iskup za određene propuste na hadžu, kefareti kod posta, krive zakletve i sl.

Činjenje sehvi sedžde propisano je Sunnetom Allahova Poslanika, a. s. Sevban prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: " Svaki put kad se pogriješi u namazu treba učiniti sehvi sedždu poslije selama."

Od Ebu-Hurejre, r.a., se prenosi sljedeće: - Božiji Poslanik, s.a.v.s., klanjao je s nama jedan od dnevnih namaza, podne ili ikindiju, predavši selam nakon samo dva rekata, zatim je prišao jednom deblu u pravcu džamijske Kible i, ljutit, naslonio se na njega. U džematu bijahu Ebu Bekr i Omer, r.a., i oni iz obzira ne htjedoše ništa kazati. Utom su prvi ljudi izašli iz džamije govoreći: - Namaz je skraćen?! Nato je ustao Zu'l-jedejn i upitao: - Allahov Poslaniče, je li nam to namaz skraćen ili si, pak, ti zaboravio? Božiji Vjerovjesnik, s.a.v.s,, pogledao je desno i lijevo pa upitao: "Šta to Zu'l-jedejn kaže!?", i oni su mu rekli: - Govori istinu! Klanjao si samo dva rekata! Poslanik, s.a.v.s., zatim obavi još dva rekata, predade selam, izgovori tekbir, potom ponovo učini sedždu i izgovori tekbir te ustade sa sedžde, potom izgovori tekbir i spusti se na sedždu, izgovori tekbir i podiže se sa sedžde. Prenosilac (Ibn Sirin) kaže: - Imran ibn Husajn mi je rekao daje prenosilac rekao i: i predao je selam!

Način činjenja sehvi sedžde

Iako je kod nas upotreijebljen izraz sehvi sedžda što upućuje na obavljanje samo jedne sedžde ustvari riječ je o činjenju dvije sedžde. Prema hanefijskom učenje pravilnije je da se sehvi sedžda obavi poslije selama, iako je po njima dozvoljeno i prije slema s obzirom na brojne predaje o tome da su Poslanik i ashabi činili sehvi sedždu prije i poslije selama. Hanefijska pravna škola se opredijelila za stav da je pravilnije učiniti sehvi sedždi poslije predaja selama na desnu stranu. Također je moguće učiniti sehvi sedždu i poslije obavljena oba selama tj. na lijevu i desnu stranu. Ukoliko bi klanjač predao selam zaboravivši da je obavezan učiniti sehvi sedždu, dužan je da je obavi sve dok je u džamiji, ili na mjestu gdje je klanjao pa čak i ako bi se okrenuo od Kible. Neće tako postupiti jedino ako poslije selama uradi nešto što ga sprečava da nadoknadi propušteno, kao što je razgovor, smijanje ili izlazak iz džamije tj. radnje koje nemaju veze sa prethodnim namazam. Naime, kako smo vidjeli iz hadisa Zu'l-jedejn Poslanik, a. s., je otišao sa mjesta gdje je klanjao, ashabi ga upozorili na propust, razgovarao je sa njima u vezi toga a potom se vratio, dovršio namaz uz činjenje sedždi. Stoga, razgovor koji je vezan za namaz ne sprečava da se propust izvrši tamo gdje prekinut.

Razlozi činjenja sehvi sedžde

U literaturi se navode brojni razlozi činjenja sehvi sedžde gdje su autori nastojali sažeto navesti razloge činjenja sehvi sedžde. Naš pisac Abdullah Zečević navodi tri razloga činjenja sehvi sedžde u namazu. Prema njemu sehvi sedždu je obavezno učiniti:

  1. ako se zakasni na izvršenje jednog namaskog farza (rukna),
  2. ako se zakasni na izvršenje namaskog vadžiba, i
  3. ako se nenamjerno izostavi izvršenje jednog namaskog vadžiba.

Autor nije naveo vrlo važan razlog za činjenje sehvi sedžde a to je sumnja u broj rekata tj. koliko je rekata klanjano, vjerovatno zato jer se sumnja u namazu i sehvi sedžda u vezi s tim u literaturi tretira pod posebnim podnaslovom, kao što ćemo i mi učiniti.

  1. Prvi razlog zbog kojeg će se sehvi sedžda učiniti jeste ako se zakasni na izvršavanje jednog namskog farza (rukna). Već smo ranije istakli, da izostavljanje jednog namaskog farza bilo namjerno ili iz zaborava se ne može nadomjestiti nekom dodatnom radnjim već je obavezno taj namaz ponovit.

Zakasniti na izvršavanje jednog namaskog farza je moguće tako što se namazu doda nešto što mu nije propisano da se čini na tom mjestu. Tako npr, ako se na prvom sjedenju farz namaza klanjač zadrži toliko da umjesto sjedenja koliko se može proučiti tešehhud sjedi još i dalje i uči salavate itd. to se tretira kao dodavanje u namazu. Posljedica toga jeste da je klanjač zakasnio na izvršavanje namskog farza a to je kijam, s tim da je ustati na treći rekat odmah poslije tešehuda također namaski vadžib. Ispravka učinjenje greške se čini obavljanjem sehvi sedžde na kraju namaza. Prema tome, kada se musallija sjeti da je trebao ustati na treći rekat, a on već na prvom sjedenju uči namasku dovu, prekinut će sa učenjem dove, ustat će, dovršiti namaz i učiniti sehvi sedždu.

Treba napomenuti da su ipak određene granice tolerancije, te da samo otpočinjanje sa činjenjem suvišne radnje ne znači i automatsku oobavezu izvršavanja sehvi sedžde. Granica tolerancije u ovom slučaju jeste ako klanjač uči samo prvi dio salavata tj. Allahumme salli ala Muhammedin, pa se sjeti da treba ustati i ustane ne treba učiniti sehvi sedždu. Ako je klanjač krenuo sa ustajanjem na treći rekat, pa se sjeti da je trebao sjesti i izvršiti prvo sjedenje, prosudit će se taj slučaj na osnovu njegova položaja tj. gdje je bio bliže. Ako je bio bliže sjedenju sjet će i neće činiti sehvi sedždu. Ako se, pak, uspravio na kijamu nastvit će sa namazom a izostavljanje prvog sjedenja će nadoknaditi činjenjem sehvi sedžde.

  1. Drugi razlog jeste ako se zakasni sa izvršavanjem jednog namskog vadžiba. Zakašnjenje u izvršavanju nekog namskog vadžiba jeste također dodavnje u namazu nečega što je u tom momentu nepotrebno. Tako ako bi neko učio na kijamu ajete prije Fatihe ili Fatihu na sjedenju prije Ettehijatu dužan je učiniti sehvi sedždu jer je zakasnio sa izvršavanjem namaskog vadžiba a to je u prvom slučaju učenje Fatihe na njenom mjestu, a u drugom učenje Ettehijatu čim se sjede.
  2. Ako bi klanjač zbog zaborava izostavio jedan namaski vadžib također je dužan izvršiti sehvi sedždu. Ako klanjač zaboravi izvršiti Kunut-dovu na vitr-namazu, ne sjede na prvo sjedenje, u dnevnom namazu imam uči naglas ili zaboravi bajramske tekbire i sl. tada ove greške može nadomjestit činjenjem sehvi sedžde.

Ako se klanjač na ruku'u trećeg rekata vitr-namaza sjeti da nije proučio Kunut-dovu neće se vraćati na kijam radi učenja dove, nego će nastaviti sa namazom i učiniti sehvi sedždu. On se neće vraćati na kijam jer je počeo sa izvršavanjem namaskog farza pa se neće vraćati sa farza kojeg je počeo izvršavati radi izvršavanja izostavljenog namaskog vadžiba.

Dodavanje viška rekata

U literaturi koja tretira našu temu posebno se naglašava situacija klanjanja viška rekata, petog kod četverorekatnih, četvrtog kod akšama i vitr-namaza i trećeg kog dvorekatnih. Tako klanjač ustaje nakon sjedenja i na kijamu shvati da je na prethodnom sjedenju trebao predati selam, tj. shvati da je dodao viška rekat. Iako ima više situacija koje zahtijevaju da se posebno na njih ukaže ključni momentu su pitanja: da li je poslije četvrtog rekata, za kojeg je dotični klanjač mislio da mu je drugi, obavljeno posljednje sjedenje (kadei ahire), i da li je obavljena sedžda od petog rekata?

U situaciji da je klanjač obavio sjedenje na kraju namaza, a potom ustao misleći da treba još klanjati, pa se sjeti da mu je to višak rekat, prekinut će sa radnjom u kojoj se zatekao, vratit će se na sjedenje i učiniti sehvi sedždu. Njegov namaz je ispravan a greška otklonjena. Međutim, ako je učinio sedždu petog rekata to mijenja situaciju. Njegov četverorekatni namaz je ispravan, jer je učinio posljednje sjedenje pa će tom petom rekatu dodati još jedan, šesti. Poslije selama šestog rekata učinit će sehvi sedždu zbog dodatka u namazu i kašnjenja sa predajom selama. U tom slučaju, ako je riječ o farz namazu, računat će se četiri plus dva tj. četiri farza i dva rekata nafile.

Ako klanjač zaboravi posljednje sjedenje i ustane da klanja višak rekat, pa se sjeti da mu je to višak rekat, prekinut će sa klanjanjem dotičnog rekata bez obzira na položaj u kojem se sjetio: na kijamu, ruku i sl. sve do sedžde petog rekata, sjest će i nakon predaje selama učinit će sehvi sedždu. Time je uspio ispraviti počinjenu grešku. Međutim, ukoliko je u ovoj situaciji, kada nije sjedio na posljednjem sjedenju farz namaza, učinio sedždu od petog rekata njegov namaz je pokvaren i mora ga obnoviti tj. nije moguće ispraviti ovu grešku jer je ovim učinjenja radnja kojom se izlazi iz farza. Takav namaz prelazi u nafilu i dobro je u ovoj situaciji dodati još jedan rekat, u našem slučaju šesti, da bi bio paran broj rekata.

Sehvi sedžda u džematu

Sehvi sedžda je vadžib ako se namaz obavlja pojedinačno ali i u džematu, bilo da je riječ o farz namazu ili nafili. Prema tome nema razlike između farz namaza ili nafile ili namaza u džematu ili pojedinačnog.

Naravno, Fikh poznaje određene razložne izuzetke od rečenog pravila. Tako je dozvoljeno imamu da namjerno odstupi od činjenja sehvi sedžde na džuma namazu i bajram namazima radi velikog džemata. Također, odstupit će se od izvršenja sehvi sedžde ako se u međuvremenu pojavi nešto što sprečava njeno izvršenje ali ne voljom klanjača. Tako npr. ako se nakon sabahskog ili ikindijskog namaza pojavi oznaka da je dotično vrijeme isteklo. Ako bi se desilo nešto što sprečava obavljanje sehvi sedžde krivnjom klanjača, poput namjernog gubljenja abdesta, takav je dužan ponoviti namaz.

Imam je obavezan ako učini grešku koja se može ispraviti činjenjem sehvi sedžde da je učini, a muktedije imaju obavezu da prate imama, jer Poslanik, a. s., kaže: "Imam je postavljen da bi ga se slijedilo". Prema tome, kada mesbuk (klanjač koja je naknadno ušao u džemat a ne od prvog rekata) hoće da naklanja svoje propuštene rekate, sačekat će da imam preda selam na desnu stranu pa kada krene sa selamom na lijevu stranu ustat će i naklanjati propuštene rekate. U protivnom desilo bi se da mesbuk ustane da naklanja, a imam i džemat učine sehvi sedždu a koju je i i dotični mesbuk dužan učiniti jer mu je obaveza slijediti imama.

U slučaju da muktedija pogriješi u namazu greškom koja inače zahtijeva činjenje sehvi sedžde neće je učiniti jer je on u džematu i dužnost mu je slijediti imama. Tako npr. ako bi muktedija nastavio sa učenjem salavata na prvom sjedenju neće sam učiniti sehvi sedždu nakon zajedničkog selama, jer je dužan da slijedi imama. U slučaju da imam učini prestup za sehvi sedždu dužan je obaviti, a obaveza je džemata da ga slijedi u tome.

Mesbuk će u slučaju da napravi prestup u onom dijelu kada samostalno naklanjava propuštene rekate učiniti sehvi sedždu. To znači da u slučaju da imam učini sehvi sedždu on je dužan da ga slijedi, a ako uz to u dijelu namaza kojim naklanjava propuštene rekate učini propust za sehvi sedždu on će je i tada učiniti. U ovom pretpostavljenom slučaju mesbuk će učiniti dvije sehvi sedžde jednu sa imamom a jednu samostalno.

Pravilo je da je jedna sehvi sedžda ispravka za više propusta učinjenih u namazu koji zahtijevaju činjenje sehvi sedžde. Ako bi u vitr namazu klanjač u rastrojenom stanju iz zaborava izostavio Kunut dovu, napravio još neke dodatke i skraćivanja koja se mogu ispraviti sehvi sedždom, dovoljna je jedna sehvi sedžda.

Kako se obavlja sehvi sedžda

Ova sedžda se prema hanefijama obavlja na taj način što se nakon predaje selama na desnu stranu izgovori tekbir i obavi sedžda. Obje sedžde se obavljaju kao i uobičajene namaske sa tekbirima i uobičajenim tesbihom. Po povratku sa druge sedžde uči se ettehijjatu čije učenje je namaski vadžib, salavati i dova jer se dova uči na kraju namaza. Poslije se predaje selam na obje strane.

Sehvi sedžda kod drugih pravnih škola

Sehvi sedžda je prema stavu malikijske i šafijske škole sunnet, a kod hanbelija je nekad vadžib, nekad mendub, a nekad mustehab. Treba podsjetiti da ove škole odustaju od hanefijske kategorizacije pravnih normi, odnosno, u principu djela dijele na vadžibe i sunnete izostavljajući farz. Sljedstveno ovome postoji razlika među pravnim školama po pitanju razloga koji zahtijevaju činjenje sehvi sedžde.

U praktičnom smislu pravne škole su se povele za različitim hadisima prema kojima je Poslanik, a. s., nekad činio sehvi sedždu prije a nekad poslije selama, te su zauzele različite stavove. Tako se prema šafijama sehvi sedžda čini prije selama tj. mjesto sehvi sedžde je između tešehhuda i selama. Malikije zauzimaju oba stava. Naime, oni prave razliku po tome da li je u namazu nešto dodato ili pak oduzeto. Shodno ovoj podjeli nekad se sedžda čini prije a nekad poslije predaje selama. Prije selama se čini sehvi sedžda ako je namazu nešto izostavljeno ili izostavljeno i dodano zajedno, dok se ona obavlja poslije selama ako je namazu samo nešto dodano. Prema hanbelijama obje varijante su ispravne i pitanje po njima glasi: Šta je prioritetnije? Ova pravna škola daje prioritet stavu da se prije predaje selama učini sehvi sedžda, jer je predaja selama upotpunjenje namaza.

SUMNJA U NAMAZU

Usljed zaborava javlja se kao njegova posljedica sumnja u to da li su namaske radnje izvršene kako treba ili koliko je uopće rekata klanjano. U uvodnim hadisima vidjeli smo da su takva stanja opisana u mnogobrojnim hadisima.

Pravnici su predmetno pitanje razumjeli na osnovu prakse Allahova Poslanika, a.s., i ashaba. Važni momenti su kod tretiranja sumnje u namazu da li se prvi put javlja ili je to uobičajena pojava kod klanjača. U slučaju da se prvi put javlja sumnja u broj klanjanih rekata, klanjač će obnoviti taj namaz, jer mu je isti pokvaren. Upitan o čovjeku koji pogriješi pa ne zna koliko rekata je klanjao Poslanik, a. s., je odgovorio: " Ponovit će ga kako bi zapamtio!" Međutim, ako mu se ovakva sumnja ponovi nastojat će da otkrije ono na čemu je siguran. Allahov Poslanik, a. s., je rekao: " Ako neko od vas posumnja u toku svog namaza, neka se potrudi da sazna pravo stanje, neka dovrši svoj namaz i preda selam, zatim neka učini sehvi sedždu." Shodno ovome, ako nije u stanju klanjač da se opredjeli da li je klanjao manji ili viši broj rekata pravilo je da se opredjeli za manji jer je sigurniji. Nakon ovakve sumnje obavezno je učiniti sehvi sedždu, bez obzira što se klanjač opredijelio za onaj broj rekata za koji je sigurniji.

Sljedeća mogućnost jeste ako sumnja postane česta pojava, klanjač treba da se odluči za jedan rekat. Prenosi se da je Poslanik, a. s., rekao: " Kada neko od vas počne sumnjati u svoj namaz, pa ne zna da li je klanjao jedan ili dva rekata, neka se odluči za jedan rekat. Ako sumnja u to je li klanjao dva ili tri rekata, neka se odluči za dva. Ako sumnja, pa ne zna da li jeklanjao tri ili četiri, neka se opredjeli za tri, a kada završi sa namazom, neka učini sehvi sedždu."

Ako se sumnja javi nakon obavljenog namaza ne treba se na to obazirati izuzev ako preovlada mišljenje da je učinjna greška ili propust. Ako nije učinio neku radnju koja ga ne sprečava da nastavi sa namazom, nastavit će kako bi ga upotpunio i učinit će sehvi sedžde, kako je to uradio Poslanik, a.s., u hadisu Zu'l-jedejn. Ako je, pak, nakon namaza uradio nešto što ga sprečava da nastavi sa namazom kako bi ga upotpunio tada će obnoviti cijeli namaz.

Što se tiče upozorenja o grešci od strane drugoga dopušteno je upozoriti klanjača na grešku kako bi je ispravio. U slučaju pojedinačnog klanjanja ako neko sa strane upozori da je klanjao manji broj rekata, cijenit će u šta je sam siguran. Ako bude upozoren od dvojice pouzdanih obavezno mu je prihvatiti njihovo upozorenje.

Ako je upozorenje upućeno imamu oko broja rekata, a imam je siguran u ispravnost svoga postupka, nije dužan prihvatiti upozorenje. Ako sam sumnja u ispravnost svoga namaza prihvatit će upozorenje, kao što je to uradio Poslanik, a. s., u hadisu Zu'l-jedejn.

Ako bi došlo do različitih stavova u džematu, pa imam sa dijelom džemata misli jedno a drugi dio zastupa drugačije postupit će se prema stavu imama.

Autor: Mustafa Hasani