Propisi o postu

Islamski pravnici definiraju post kao svjesno sustezanje od jela i pića i spolnog općenja od zore do zalaska sunca. Post je obaveza za punoljetne muslimane i muslimanke. Fizičko punoljetstvo (bulug) kod muškaraca nastupa s pojavom prve polucije, a kod žena s pojavom prve menstruacije. Ukoliko se ovi znaci ne pojave do petnaeste godine života, s navršenih petnaest godina osoba se smatra šerijatski punoljetnom u smislu obaveznosti izvršavanja vjerskih obaveza (namaza, posta, zekata itd.). Ova punoljetnost ne podrazumijeva i punu poslovnu sposobnost, jer je ona vezana za intelektualnu i mentalnu zrelost osobe (misli se na zrelost u pogledu upravljanja imovinom).

Početak posta

Ulema je davno utvrdila princip da je moguće da se u nekim dijelovima svijeta pojavi, odnosno vidi mlađak, a da se u drugim dijelovima svijeta ne vidi te da se muslimani u tim dijelovima ravnaju prema onome što su oni vidjeli i utvrdili. Kod nas se kao i mnogim drugim zemljama ravna prema takvimu baziranom na astronomskim procjenama, dok se u nekim drugim zemljama još uvijek ravna prema viđenju mlađaka okom. Onima koji žive u inozemstvu nije ispravno sehuriti ili iftariti po bosanskoj vaktiji, jer se iftar veže za zalazak Sunca, a on se razlikuje ovisno o geografskom položaju pojedinih mjesta. 

Nijjet, vrijeme iftara i sehura

U islamu nijjet određuje stvarni smisao svakog postupka, jer se nijjetom razdvajaju djela koja se čine iz pobožnosti od djela koja se rade iz puke ljudske navike ili običaja. Kod posta nijjet je na dva načina, na početku mjeseca je opći nijjet da će se postiti cijeli ramazan, a zatim svake noći, prije zore, se donose posebni nijjet za sutrašnji dan. Sam čin ustajanja na sehur se tretira djelom kojim se iskazuje namjera da se posti i ono je dovoljno kao nijjet. Izgovaranje nijjeta jezikom nije obavezno, a oni koji ga opravdavaju kažu da ono ima za cilj pomoći čovjeku da namjeru, tj. odluku da posti u ime Allaha, dž. š., koja je smještena u srcu čovjeka, osnaži ili osvijesti verbalnim iskazom. Ukoliko osoba zanijjeti post tokom noći i legne, pa ponovo ustane prije zore nema zapreke da u spomenutom slučaju sehuri na uobičajeni način i sehurom ponovo zanijjeti post. Postač treba zapostiti i iftariti prema mjestu u kojem se trenutno nalazi, bez obzira na manju promjenu vremena iftara u mjestu dolaska u odnosu na mjestu gdje je započeo post. Njega obavezuje lokalno vrijeme (vaktija) u svakoj prilici. O izuzecima bi se moglo govoriti samo u slučaju nekih drastičnih razlika koje bi post znatno produžile ili znatno smanjile. Sve vremenske razlike unutar naše zemlje i okolnih država ne smatraju se znatnim. Načelno, putnik koji posti, iftarit će prema vaktiji mjesta u kojem se nalazi u vrijeme iftara. Isto važi i za sehur.

Tri kategorije prijestupa postača

Iz definicije se jasno vidi da je suština materijalnog aspekta posta suzdržavanje od tri vrste prohtjeva: jela, pića i spolnog općenja. Svi islamski učenjaci pored ova tri osnovna prohtjeva uz njih dodaju „ono što je u kategoriji jela i pića“, a misli se na određene prohtjeve na koje su se ljudi navikli, mada ne spadaju u hranu i piće kao duhan, droga i sl. Tokom posta nekada se dese određeni prijestupi, a posebno je to često u prvim danima ramazana dok se ne naviknemo na post. Ti prijestupi, shodno namjeri postača, mogu se svrstati u tri kategorije. Prva kategorija su teži prijestupi zbog kojih će post biti  pokvaren i potrebno je taj prijestup sanirati iskupom, tzv.  keffaretom,  a to se dešava u  dva slučaja. Prvi je ako se nešto namjerno pojede ili popije, i drugi ako se spolno opći u toku posta. U dva navedena slučaja post je prekršen, jer je do konzumacije došlo namjerno, svjesno, a da potreba za tim nije bila nužna. Kada postač bez ikakve šerijatski opravdane isprike  to učini dužan je za taj prekršaj da se iskupi radnjom koja se  naziva keffaret. Keffaret se sastoji od  šezdeset dana uzastopnog posta plus još jedan dan, tj. onaj dan kada je post prekršen prijestupom. 

Druga kategorija su prijestupi blaže naravi, kod kojih je došlo do prekidanja posta bez namjere da se počini grijeh kao kada se postač grješkom omrsi, npr. misli da je nastupilo vrijeme iftara pa se pokaže suprotno, ili konzumira hranu i/ili piće nakon zore misleći da ona još uvijek nije nastupila, ili ako postač zaključi da je nekom radnjom prekinuo post pa onda jede, smatrajući da tako prekinuo post; ako dođe do ejakulacije uslijed milovanja i nadraživanja supružnika ili ako se namjerno izazove povraćanje u velikoj količini, tj. „punim ustima“, a da za to nema potrebe i sl. U ovakvim situacija post je prekršen i osoba je dužna da nadoknadi samo taj dan poslije ramazana. Također, obavezna je da se suzdržava od konzumiranja hrane i pića do isteka dana poštujući na taj način časnost mjeseca ramazana. Nenamjerno povraćanje, gubljenje svijesti tokom posta ne kvari post kao ni curenje krvi iz nosa ili bilo kojeg drugog dijela tijela. 

Treća kategorija su prijestupi  koji se učine iz zaborava. Oni ne kvare post. Ako bi postač tokom posta jeo ili pio, jer je zaboravio da posti, pa se sjeti i tada prekine sa tim jelom ili pićem na način da izbaci iz usta što se u tom trenutku zateklo, post mu je valjan i on će nastaviti postiti. Isto je i sa drugim prekršajima učinjenim iz zaborava, pa tako ejakulacija koja se desi u snu ne narušava valjanost posta, jer nije prouzročena voljom samog postača i sl. 

Činjenje grijeha tokom posta 

Pored materijalnog aspekta postoji i odgojni aspekt posta po kojem su postaču zabranjeni griješni postupci koji se manifestiraju kroz činjenje grijeha kao što su laž, ogovaranje, psovka, posluživanje alkohola, gledanje tuđeg avreta..., ili izostavljanje fardova (obaveza) kao što je neobavljanje namaza, nepropisno oblačenje i sl. Ti postupci su zabranjeni i mimo ramazana, a tokom posta njihova zabrana je još veća. Činjenje grijeha tokom posta je znak da taj post ne postiže svoju punu svrhu, već zadovoljava samo formu. Međutim, grijesi ne kvare post, mada mu štete i umanjuju njegovu nagradu. Primjera radi, ukoliko se radi o psovci koja izvodi iz vjere, post će biti pokvaren i treba, uz obnovu imana, napostiti taj dan. Ako se, pak, radi o običnoj psovci (koja ne izvodi iz vjere), post neće biti pokvaren, ali će njegova vrijednost i sevap biti bitno umanjeni. „Mnogo je postača“, kaže se u jednom hadisu, „koji, osim gladi i žeđi, od svog posta nemaju ništa drugo“. U drugom hadisu Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Onoga ko ne ostavi laž i postupanje po lažnom iskazu, Allahu ne treba njegovo sustezanje od hrane i pića“. Ako se čini jedan grijeh (ostavljanje namaza), to ne znači da treba činiti i druge grijehe (nepoštenje itd.). Prema tome, takvu osobu ne treba obeshrabrivati da ne posti, već na lijep način ohrabrivati da uz post počne obavljati namaz i druge islamske dužnosti. Žena koja se ne oblači po islamskim propisima dužna je postiti. Grijeh zbog neislamskog odijevanja ne povlači za sobom automatsku neispravnost niti oslobođenost od posta, namaza i ostalih ibadeta. Ukoliko postač ne uspije iskontrolisati svoj pogled, post mu neće biti pokvaren, ali će mu sigurno biti umanjena vrijednost itd. Stoga, ako bi postač radio neke grijehe koji ne izvode iz vjere nagrada za njegov post bit će umanjena, ali, formalno, njegov post nije pokvaren i on nije dužan da naposti taj dan. Da li će taj post biti primljen kod Boga, to je drugo pitanje. Allah o tome odlučuje. Allah nagrađuje za dobra djela, oprašta i kažnjava za grijehe; to je u Njegovoj ingerenciji. Ne možemo onom ko griješi u nečemu - a svako u nečemu griješi - osporiti pravo i obavezu da izvršava bilo koji ibadet i da se nada Božijoj milosti. On na Budućem svijetu neće oprostiti, kako kaže u Kur’anu, onome ko Mu je širk činio, a oprostit će kome hoće mimo toga grijeha. “Ko uradi koliko trun dobra, vidjet će ga. A ko uradi koliko trun zla, vidjet će ga”, kaže Uzvišeni Allah u suri Ez-Zilzal. U svakom slučaju potrebna je teoba zbog grijeha u ramazanu, kao i van njega. Također, manji grijesi se brišu davanjem  sadekatu-l-fitra.

Postupci i radnje koje su dozvoljene postaču 

Mnoge radnje i postupci ostaju dozvoljene postaču. Tako je npr. postaču dozvoljeno rashlađivanje vodom, tuširanje, kupanje, ispiranje usta i nosa, pranje zuba, korištenje kozmetike i sl. Tokom upražnjavanja ovih radnji postač treba biti oprezan da ne prijeđe granicu dopuštenog i tako pokvari svoj post. U tom kontekstu je i preporuka Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kojoj kaže: „A kada ispiraš nos, temeljito to uradi, osim ako postiš.“ 

Higijena i medicinski tretmani

Pored kupanja, održavanja noktiju, kose i općenito higijene, lijekovi i medicinski tretmani koji ne kvare post su: kapi za oči, kapi za uši, ispiranje uha, kapi ili sprej za nos, ako se izbjegne gutanje supstance koja dospije u grlo; tablete koje se stavljaju pod jezik protiv gušenja u grudima (angina pektoris) ili neki drugi lijekovi koji se koriste na takav način pod uvjetom da se izbjegne gutanje supstance lijeka koji dospije u grlo; liječenje – brušenje ili vađenje zuba, skidanje kamenca, održavanje oralne higijene zubnom četkicom ili misvakom, uz izbjegavanje gutanja onoga što može dospjeti do grla pri tim radnjama; ispiranje nosa, grla ili korištenje oralnih rastvora i medikamenata za lokalno liječenje usne šupljine, uz izbjegavanje gutanja onoga što dospije do grla; liječenje injekcijama: insulin, intravenske, potkožne (potkožna aplikacija lijeka) i mišićne - muskularne, izuzimajući ubrizgavanje infuzije i tekućine; oksigen i inhalatorni anestetici osim onih koji se daju u infuzijskim rastvorima; supstance koje se apsorbuju u tijelo putem kože: kreme, mehlemi i flasteri hemijskih i medicinskih – ljekovitih sastojaka; nenamjerno, neuzrokovano povraćanje za razliku od namjerno izazvanog povraćanja; medicinski instrumenti i pomagala koji se koriste za vaginalni pregled: spekulum,  gel za ultrazvučnu sondu, higijenski zaštitnik (kondom za sondu), radnje općeg ginekološkog vaginalnog pregleda (prst) itd.; pregled maternice spekulumom ili ultrazvučnom sondom kroz vaginalni kanal; umetanje katetera u mokraćne kanale ili ubacivanje kontrasta  u kanale za radiološke pretrage, ubrizgavanje lijeka putem mokraćnih kanala ili stavljanje vaginaleta u rodnicu, ili ispiranje mokraćnih kanala (bešike). 

Također, davanjem krvi ne kvari se post dobrovoljnog davaoca, analogno postupku hidžame  (puštanje krvi). U vjerodostojnom hadisu se navodi da je Vjerovjesniku a.s. obavljena hidžama tokom posta.

Fidja i kategorije kojima je dozvoljeno da ne poste 

Kao što je poznato postoje razlozi zbog kojih Allah, dž.š. potpuno ili privremeno oslobađa obaveze posta. Ti razlozi su bolest, trudnoća, dojenje, težak rad i putovanje. Ovdje ćemo ukratko objasniti pitanje teškog fizičkog rada i bolesti, jer su oni aktuelni i oko njih ima najviše dilema. Osobe koje rade teške fizičke poslove tokom kojih gube velike količine tečnosti tako da bi post mogao ugroziti njihovo zdravlje, imaju opravdanje (uzur) da prekinu post i naposte propuštene dane shodno kur’anskom ajetu: „A ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate...“ (El-Bekare, 185). Ono što može dovesti do bolesti ili do usporenja ozdravljenja može imati tretman bolesti. U dane vikenda ili odmora, nema opravdanja da se ne posti. Također, islamski pravnici smatraju da osobe u sličnim slučajevima trebaju zanijjetiti post i da mogu prekinuti post tek kada osjete veliku teškoću zbog posta. Naime, ne bi bilo ispravno postupati suprotno od prethodno rečenog, tj. da se taj dan uopće ne zaposti zbog planiranog posla, jer Allah, dž.š.,  može dati da se lijepo isposti ili da se planirani posao odgodi, odnosno zbog nečeg bude onemogućen. Bolest zbog koje je dozvoljeno ne postiti je bolest koja postaču prouzrokuje velike probleme i bolove, ili se zbog posta pogoršava, odnosno sporije liječi. Procjenu takvog stanja vrši sama osoba na temelju vlastitog iskustva ili na osnovu mišljenja pouzdanog ljekara muslimana. Svi islamski pravnici se slažu da postoje dvije vrste bolesnika kojima je dozvoljeno da ne poste i to: bolesnici sa trajnom i bolesnici sa akutnom bolešću. Oni sa trajnom, neizlječivom, bolešću će za svaki propušteni dan ramazanskog posta dati fidju, tj. nahraniti jednog siromaha. Druga vrsta bolesnika je bolesnik za čije ozdravljenje ima nade i on će zbog bolesti tokom ramazana neće postiti,  ali će poslije ramazana nadoknaditi propuštene dane. Napominjemo da osoba koja iz opravdanih razloga ne posti ne treba da javno to pokazuje, a neki učenjaci smatraju da je čak dužna, tj. obavezna, iz poštovanja prema časnosti mjeseca ramazana, da izbjegava javno konzumiranje hrane ili pića. S obzirom da postoje lakše bolesti uz koje se može postiti, te da se tokom posta mogu koristiti određeni lijekovi i obavljati neki ljekarski pregledi i medicinski tretmani, mi ćemo ih ovdje spomenuti uz napomenu da je ljekar musliman dužan da posavjetuje pacijenta u pogledu medicinskih pretraga i liječenja, te da mu predloži odlaganje spomenutih oblika pregleda i liječenja poslije iftara ili ramazana, ako to neće izazvati štetu i pogoršati zdravstveno stanje pacijenta. Također, žena koja dobije menstruaciju tokom posta, prekinut će post i nema potrebe da nastavi s gladovanjem do kraja dana. Taj dan joj se ne broji da je postila i dužna je napostiti ga. 

Trudnica koja se boji za svoje i zdravlje ploda kojeg nosi nije obavezna postiti za vrijeme trudnoće, ali je obavezna napostiti propuštene dane kada to bude u stanju. U slučaju da se dojilja boji da će post ugroziti njeno i zdravlje dojenčeta, nije obavezna započeti post, već će napostiti propuštene dane. Međutim, ako te bojazni nema, onda će započeti post, pa ako osjeti slabost ili bojazan da nema dovoljno mlijeka za dojenje, prekinut će post i napostiti propušteni dan. Dojilja sama treba procijeniti svoje stanje na osnovu vlastitog iskustva i osjećanja, a može konsultirati i ljekara. Fidja za jedan dan iznosi koliko iznosi sadekatu-l-fitr za jednu osobu u zemlji u kojoj se živi. Ukoliko osoba ne posjeduju imovinu kojom može izvršiti fidju, nije ni dužna. Može sačekati do vremena kada bude u mogućnosti. Ako do toga ne dođe, neka zatraži oprosta od Allaha. On je milostiv i prašta.

Nema zapreke da se fidja uplati na račun Rijaseta, muftijstva ili medžlisa Islamske zajednice, s napomenom da je svrha uplate fidje za potrebe društvene brige pri u okviru Islamske zajednice. Kao što je poznato, Rijaset Islamske zajednice ima poseban Ured za društvenu brigu koji usmjerava određena sredstva za potrebe siromašnih i socijalno ugroženih osoba, a pri muftijstvima i medžlisima djeluju koordinatori za društvenu brigu. 

Uslovi fidje

Fidja za neispoštene dane ramazana se plaća u slučaju trajne nesposobnosti ili spriječenosti, uslijed teške hronične bolesti i starosti, da se propušteni dani naposte. Fidja za jedan dan posta iznosi koliko iznosi sadekatu-l-fitr za jednu osobu, tj. koliko iznos jednodnevne ishrane siromaha i može se dati siromašnim osobama u spomenutu svrhu. Ukoliko ima mogućnosti da plati fidju, dužan je to učiniti, ukoliko nema, onda kada bude u prilici, a ako ne mogne nikako, s njega spada obaveza. On najbolje zna da li ima mogućnost platiti fidju ili ne. Budući da se ni da se iznos za keffaret ne može dati uzlaznoj i silaznoj liniji, tj. onima koje je inače obaveza izdržavati u slučaju potrebe, to nije ispravno ni u slučaju fidje.

Način napaštanja

Obaveza napaštanja propuštenih dana ramazanskog posta nije vremenski precizirana obaveza. Uzvišeni kaže: «A onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana». (El-Bekare, 184) U ajetu nije precizirano vrijeme niti način napaštanja, tj. da li se propušteni dani moraju napostiti uzastopno ili ne. Međutim, poželjno je, ali ne i obavezno, da se propušteni dani naposte prije dolaska novog ramazana i da to bude u kontinuitetu. Ukoliko se ne naposte do novog ramazana, dužnost je napostiti ih poslije ramazana. Ne smeta da to bude i u vrijeme kraćih dana, ali je svakako bolje da naknadno izvršena obaveza bude što sličnija i vjernija slika izvorne obaveze. Dane koje žena propusti postiti tokom ramazana zbog hajza ili nifasa dužna je napostiti kada to bude u stanju.

Prema fetvi fetva-i emina Enesa Ljevakovića budući da vrijeme napaštanja propuštenih dana posta nije strogo fiksirano, tako da se može napostiti do slijedećeg ramazana, pa čak i poslije, ukoliko se iz nekih razloga ne bi moglo napostiti do slijedećeg ramazana, ostaje mogućnost da se isposti šest dana ševvala nafile, a nakon toga poste propušteni dani ramazana. Druga opcija jeste da se naposte propušteni dani ramazana, a potom šest dana ševvala, što je sigurnije, zato što je bolje prvo se riješiti obaveze i duga, a potom činiti ono što je dobrovoljnog karaktera. U svakom slučaju, nijjetom treba razdvojiti da li se napaštaju propušteni dani ramazana ili poste dani ševvala.

 

Autori: Ahmed Purdić, Elvedin Subašić