Uzevši gorespomenuto u obzir, predmet ovog rada će biti komparativno-analitički osvrt na dosadašnje pisanje o pravnom pitanju (meseli) klanjanja podne nakon džume-namaza na internet stranicama, na bosanskom jeziku. U radu ćemo da definiramo predmet naše komparativne analize, ukažemo na opće i specifične probleme prilikom istraživanja ovog pitanja na internetu, analiziramo stavove o klanjanju podne-namaza nakon džume, odnosno članke koji su se bavili ovom temom, te izvršimo komparaciju između dotičnih stavova, na osnovu korištene metodologije i argumenata u člancima koji ih predstavljaju.

  Ciljevi našeg istraživačkog rada su:

  1. Analizirati kako se tretira pravno pitanje klanjanja podne-namaza nakon džume-namaza na domaćim internet stranicama.
  2. Komparirati postojeće različite stavove.
  3. Ustanoviti koji od dotičnih stavova u pogledu argumentacije, metodologije, referirane literature i citiranju savremenih i klasičnih učenjaka, odgovara stavu hanefijskog mezheba posebno, te stavu četiri mezheba općenito.

  Rad se sastoji iz uvoda, glavnog dijela i zaključka. Glavni dio je podijeljen na pet cjelina. U prvoj govorimo o definiranju predmeta komparativne analize i problemu istraživanja na internetu, u drugoj o prvom stavu da klanjanje podne nakon džume-namaza ima pravnu utemeljenost, u trećoj o drugom stavu da klanjanje podne-namaza nakon džume ima izvjesnu pravnu utemeljenost, ali je tu praksu bolje dokinuti, u četvrtoj o trećem stavu da klanjanje podne nakon džume nema pravnu utemeljenost, a u petoj o komparaciji među stavovima. Na samom koncu rada se nalazi popis korištene literature.

  Zadaci naše komparativne analize su:

  1. Definisati šta se podrazumijeva pod terminom ahiri-zuhr, a šta pod terminom domaće internet stranice.
  2. Ukazati na višeslojan problem upotrebe rezultata do kojih se došlo putem internet istraživanja.
  3. Predstaviti tri savremena stava o pravnoj utemeljenosti klanjanja ahiri-zuhra prisutna na domaćim internet stranicama, tačnije analizirati članke i videe koji govore o dotičnoj problematici.
  4. Izvršiti komparaciju između stavova na osnovu argumenata, metodologije, konsultirane literature i podudarnosti sa mišljenjima klasičnih i savremenih učenjaka četiri mezheba.

  U skladu sa postavljenim ciljevima i zadacima istraživanja, hipoteza našeg istraživačkog rada je sljedeća: Tradicija klanjanja ahiri-zuhra, kao dio islamske tradicije Bošnjaka, ima pravno utemeljenje, kako u hanefijskom mezhebu posebno, tako i u šerijatskom pravu općenito, na osnovu argumentacije pobornika pravnog utemeljenja istog.

  Pri izradi rada su korištene različite metode istraživanja, ali su ipak tri primarne. Prva metoda je tekstualna analiza, koja je upotrijebljena prilikom analize internet članaka i videa koji se bave pitanjem koje mi istražujemo. Druga je deskriptivna metoda kojom smo se služili da bi iznijeli činjenice uočene u toku istraživanja. Treća je komparativna metoda pomoću koje smo uporedili tri postojeća stava o pitanju klanjanja podne-namaza nakon džume.

  Značaj ovog rada se ogleda u činjenici da se radi o, koliko je nama poznato, prvom radu koji se bavi komparativnom analizom domaćeg internet diskursa o tematici pravne utemljenosti klanjanja podne nakon džume-namaza.

 

2. Definiranje predmeta komparativne analize i problem istraživanja na internetu

 

  Predmet naše komparativne analize je pravno pitanje klanjanja podne nakon džume-namaza na domaćim internet stranicama.

  Pod terminom podne ovdje mislimo na praksu klanjanja šest podnevskih rekata odmah nakon džume: četiri rekata podnevskog farza, koji se u literaturi nazivaju ahiri-zuhr (ahiru-z-zuhr tj. kasno podne), te dva rekata podnevskog sunsunneta (krajnjeg, završnog sunneta), koji su poznati pod imenom sunneti-l-vakt (sunnetu-l-vakt, tj. sunnet vakta - namaskog vremena). Treba napomenuti da se u literaturi šest podnevskih rekata poslije džume zajednički nazivaju i ahiri-zuhr, odnosno kasno podne.

  Pod džuma-namazom podrazumijevamo uobičajenih deset rekata: četiri rekata džumanskog sunneta, dva rekata džumanskog farza i četiri rekata džumanskog sunsunneta.

  U domaće internet stranice ubrajamo sve stranice na bosanskom jeziku, bez obzira bile uređivane u Bosni, Sandžaku, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Kosovu ili u bošnjačkoj dijaspori.

  Problem istraživanja na internetu, tačnije problem evaluacije informacija dobivenih istraživanjem na internetu je višedimenzionalan, a uglavnom se ogleda u sljedećem:

- problem autoriteta (ko je kreator, vlasnik, osnivač ili član redakcije internet stranice; kakav autoritet ili stručnost dotični posjeduju; da li oni imaju adekvatno znanje glede tema kojima se bavi njihova internet stranica; da li su njihove kvalifikacije poznate javnosti),

- problem objektivnosti i objektivnog pisanja (da li su prezentirane informacije pristrasne; da li autor priznaje svoju pristransost; da li autor izražava određenu tačku gledišta; da li autor piše za svoju specifičnu publiku bez nepravednog iskrivljavanja informacija; da li autor izbjegava emocionalno nabijeni jezik koji se koristi u svrhu obmanjivanja svoje publike; da li autor priznaje druga gledišta i tretira ih pravedno, iako se ne slaže sa tim gledištem),

- problem tačnosti (ako su činjenice i brojke date, da li su tačne i pouzdane; da li su izvori informacije jasno navedeni; da li se izvor može potvrditi drugim izvorom; da li su činjenice u skladu sa drugim informacijama koje su pronađene),

- problem sadržaja i pokrivenosti (da li je tema detaljno obrađena; da li je informacija na stranici besplatna ili postoji nadoknada koju je potrebno platiti kako bi se dobio pristup jednom dijelu informacije ili cijeloj informaciji; koja je relativna vrijednost stranice u usporedbi sa rasponom informacija već dostupnih na tu temu; da li je informacija jedinstvena i korisna ili neoriginalna i ponovljena),

- problem opticaja (da li je datum objave jasno naznačen; da li je ijedna informacija na stranici neaktuelna; da li linkovi (veze) prema drugim stranicama rade; da li se stranica redovno ažurira ili su informacije samo istovarene i ostavljene na internetu),

- problem nestalnosti i dinamičnosti (otvoreno, masovno i jednostavno objavljivanje popraćeno stalnom promjenom sadržaja i ograničenom trajnošću, tj. neodređenom vremenskom dostupnošću internet sadražja - tako pasusi, članci, pa i cijele internet stranice nestaju nakon određenog vremenskog perioda[1]),

- problem veličine i kompleksnosti (danas na internetu postoji preko 1,5 milijardi stranica, od čega većina nije dostupna preko standarnih pretraživača[2]).[3]

  Dotični problemi istraživanja na internetu prisutni su i u slučaju internet pisanja o klanjanju podne nakon džume-namaza, posebno problem nestalnosti i dinamičnosti. Tako imamo veliki broj internet stranica koje su svojevremeno djelovale i bavile se vjerskim temama, a danas više ne postoje (www.studio-din.com, www.bosnjakinja.net, www.kewser.net, www.islam-iman.com, www.mudrost.ba itd.), dok su brojne druge stranice koje su i dan-danas aktivne obrisale stare tekstove. Stoga, određeni broj članaka, koji su se bavili ovim pitanjem, danas ne postoji, kao npr. tekst Petak i džuma-namaz, publikovan na www.mesihatsandzaka.rs.[4] Štaviše, najstariji članak koji se dotiče teme podne-namaza nakon džume, a koji je prvobitno objavljen 2006. godine, sačuvan je na drugoj stranici, tačnije blogu na kojem je postavljen 2013. godine.[5] Također, još nekoliko dostupnih tekstova nije sačuvano na izvornim stranicama, jer su stranice prestale da postoje ili su tekstovi na njima uklonjeni, već na stranicama koje su ih prenijele, kao npr. članak Ko još klanja 16 rekata džume namaza, postavljen originalno na www.preporod.com, a sačuvan na akos.ba[6], te članak Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza sa mudrost.ba, koji se može pronaći danas na www.bir.ba[7].

 

3. Prvi stav: Klanjanje podne nakon džume-namaza ima pravnu utemeljenost

 

  Zagovornici prvog stava da klanjanje podne nakon džume-namaza ima pravnu utemeljenost su, uglavnom, autori koji djeluju unutar Islamske zajednice. Njihovi argumenti su skoro istovjetni argumentima klasičnih učenjaka četiri mezheba koji su stotinama godina unazad pisali o ahiri-zuhru. Pronašli smo 6 članaka o ahiri-zuhru, 6 općih članaka o džumi, 1 video, te 2 posta na forumima koji zastupaju prvi stav. U nastavku ćemo ih analizirati hronološki.

  1) www.islamskazajednica.ba (2008): Enes Ljevaković, Suneti nakon džume.[8] Radi se o kratkom odgovoru fetva-emina dr. Enesa Ljevakovića na postavljeno pitanje o klanjanju podne-namaza nakon džume. Naime, jedan naš musliman je primijetio da dosta ljudi petkom poslije džume ostaje klanjati podne-namaz. Pošto je negdje čitao (moguće fetve Husein-ef. Đoze, koji je bio protivnik takvog postupka) da nije potrebno klanjati podne-namaz, ako se klanjala džuma, on postavlja pitanje: Zašto onda neki ipak klanjaju i misle da je potrebno? Kako je moguće da ljudi imaju drugačija mišljenja i postupaju drugačije? Ljevaković je odgovorio da se tako postupa prema hanefijskom mezhebu iz predostrožnosti. Naveo je i dva argumenta hanefijskog mezheba: postojanje mišljenja da je ispravna samo prva džuma u gradu i postojanje mišljenja da su džume sumnjive, jer više nema halife. Fetva-emin je u nastavku naglasio da je u današnje vrijeme općeprihvaćeno mišljenje da su džume ispravne, te da nije obavezno klanjati podne-namaz nakon džume, ali ako osoba hoće da klanja, da nema smetnje, budući da se radi o nafili.

  Potrebno je naglasiti da je dotični odgovor dr. Ljevakovića jedan od najstarijih sačuvanih članaka na internetu koji govore afirmativno o klanjanju podne nakon džuma-namaza. Ono po čemu je još poseban, jeste činjenica da je to vjerovatno najstariji dostupan internet članak koji navodi argumente u korist klanjanja tog namaza. Naime, tek sedam godine kasnije, pojavljuje se drugi tekst koji isto iznosi pravnu argumentaciju hanefijskog mezheba.

  2) www.preporod.com (2015): Edin Dedić, Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza.[9] Tekst mr. hfz. Edina Dedića, profesora u Behram-begovoj medresi, prvobitno objavljen u Islamskim informativnim novinama Preporod, dolazi sedam godina nakon odgovora dr. Enesa Ljevakovića. U svome radu dotični je iznio detaljnu argumentaciju.

  Na samom početku, mr. Dedić konstatuje da je u posljednje vrijeme ponovo aktuelizirano pitanje klanjanja podne poslije džume (najvjerovatnije misli na Facebook, gdje se posljednjih godina, s vremena na vrijeme, pokreće prava kampanja protiv ahiri-zuhra), te da je primjetno da je većina tekstova i komentara površna i tendenciozna. Površna, jer iznose subjektivna i vlastita mišljenja, pritom se ne obazirući na stavove poznatih islamskih učenjaka, a tendenciozna, jer je određenim krugovima cilj omalovažiti islamsku tradiciju Bošnjaka i Islamsku zajednicu optužiti za podržavanje novotarija. Autor je dalje naglasio da će se zbog skučenosti prostora ograničiti samo na uslove valjanosti džume, tačnije na uslov da se džuma obavlja u jednom gradu ili naselju na samo jednom mjestu. Tako je stav četiri imama, tj. stav imama Ebu Hanife, Šafije i Ahmeda, te poznatiji stav imama Malika, da je zabranjeno klanjati više od jedne džume u gradu, bez obzira radilo se o malom ili velikom gradu. U nastavku su iznešeni dokazi i stavovi učenjaka sva četiri mezheba: džuma se klanjala na jednom mjestu u gradu u doba Poslanika, s.a.v.s., pravednih halifa Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, ashaba, tabiina, i tako sve do III stoljeća po Hidžri, tj. do 276. godine po Hidžri; stanovnici medinskog naselja El-Avali su dolazili u Medinu na džumu, iako su daleko živjeli; odgovor imama Ahmeda, izjava hanefijskih učenjaka Šurunbulalija i Tuhmaza itd.

  Drugi dio teksta autor je posvetio obrazlaganju jednog od argumenata dozvoljenosti klanjanja ahiri-zuhra. Tako je autor naveo činjenicu da, iako su učenjaci četiri mezheba, pred sami kraj III stoljeća po Hidžri dozvolili klanjanje džume na više lokacija u velikom gradu, ukoliko za tim postoji potreba, preporučivali su klanjanje podne nakon džume iz predostrožnosti. To je potkrijepio odgovarajućim izjavama poznatih islamskih pravnika: hanbelijskog učenjaka Ibn Kudame, šafijskog učenjaka Tekijjuddina Subkija i hanefijskog učenjaka Ibn Abidina. Na kraju je spomenuo da je poznati savremeni šafijski učenjak dr. Vehbet Zuhajli, nakon što je naveo stavove većine ranijih učenjaka o podne-namazu nakon džume, zauzeo stav da klanjanje podne-namaza iza džume nije obavezno, ali ni zabranjeno, ako neko želi da ga klanja iz ranije spomenutih razloga. Poslije izjave dr. Zuhajlija, mr. Dedić je zaključio: Ovaj stav dr. Zuhajlija, koji pomiruje suprostavljena mišljenja i sagledava realnost savremenog svijeta, stav je kojeg zauzima i IZ u BiH, kako je to obrazložio fetva-i-emin dr. Ljevaković.

  U zaključku rada Dedić je kazao, između ostalog, da klanjanje podne poslije džuma-namaza ima svoje obrazloženje i utemeljenje u meritornim fikhskim djelima i da se nikako ne radi o nekoj „bosanskoj“ ili „balkanskoj“ novotariji.

  Kvalitet rada je prepoznat, navjerovatnije jer je autor podrobno obrazložio jedan od argumenata dozvoljenosti klanjanja ahiri-zuhra prema klasičnim autoritetima četiri mezheba, te je uvršten u brošuri o hutbi koju je priredila Uprava za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

  3) www.mudrost.ba (2015): Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza.[10] Radi se o proširenoj verziji prethodnog članka objavljenog na preporod.com: uvod je malo opširniji, dodano je poglavlje Mjesto i važnost džume u islamu, a na kraju je priložen popis korištene literature. U popisu je navedeno osam djela: kuvajtska Fikhska enciklopedija (El-Mevsua el-fikhijje), Glosa (El-Hašije/Reddu-l-muhtar) Ibn Abidina, El-Mugni Ibn Kudame, Šerh El-Mumti' Ibn Usejmina, Fetve (El-Fetava) Subkija, Merakli-l-felah Šurunbulalija, Hanefijski fikh Tuhmaza, Islamski fikh i njegovi dokazi (El-Fikh el-islami ve edilletuhu) Zuhajlija.

  4) vrazici.blogspot.com (2015): Nijaz Salkić, Mimbera - Šta je nama džuma.[11] Hutba Nijaz-ef. Salkića, imama u džematu Tržič, Slovenija. Autor je hutbu posvetio džumi. Ako izuzmemo nenaslovljeni uvod, hutba ima šest poglavlja: Mjesto i važnost džume u islamu, Ponašanje petkom, O džumi namazu, Džuma u islamu, Dragocjen trenutak, Dova.

  Salkić je u poglavlju O džumi namazu spomenuo da se nakon deset rekata džume klanja ahiri-zuhri i sunneti-l-vakti, dok je poglavlje Džuma u islamu posvetio pravnom utemljenju ahiri-zuhra. U svom izlaganju se ograničio na argument da je uslov valjanosti džume-namaza klanjati je samo u većim gradovima u centralnim džamijama. Tako je naveo da su imami Ebu Hanife, Malik, Ahmed i Šafija iz prakse Poslanika, a.s., i prvih generacija muslimana zaključili da se džuma može obavljati na samo jednom mjestu u gradu. Dalje je spomenuo da su, nakon povećanja broja stanovnika i razvijanja gradova, kasniji učenjaci dozvolili obavljanje džume na više lokacija, pod uslovom da za to postoji stvarna potreba. No, ukoliko se džuma-namaz obavi na više mjesta nego što je potrebno, postoji razilaženje islamskih pravnika koja je džuma ispravna. Radi toga ulema smatra da poslije džume-namaza treba klanjati i podne-namaz radi predostrožnosti.

  Vrlo je vjerovatno da je Nijaz Salkić preuzeo argumentaciju iz gorespomenutih članaka mr. Edina Dedića koji su se pojavili malo ranije te iste godine.[12] Pored očite podudarnosti sa Dedićevim argumentom (da je uslov valjanosti džume klanjati je samo u većim gradovima u glavnim džamijama), u prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je Salkić imam u malom slovenačkom gradu Tržič, koji ima svega 15 000 stanovnika i jedan jedini mesdžid. Stoga je bilo neophodno da se u svojoj hutbi posveti ostalim argumentima utemeljenosti ahiri-zuhra.

  5) www.dzematizetnanic.com (2017): Midhat Sejfić, Podne-namaz iza džume?[13] Radi se o hutbi koja je u cjelosti posvećena klanjanju podne-namaza nakon džume. Hatib je hfz. Midhat-ef. Sejfić, imam u džematu „Izet Nanić“ u Dornbirnu, Austrija. Sejfić je u hutbi naveo isti argument u prilog klanjanja ahiri-zuhra, kao i Dedić i Salkić: uslov za ispravnost džume-namaza jeste da se džuma klanja u jednom gradu na samo jednom mjestu.

  Nakon uvoda i spominjanja uslova za ispravnost džume, autor se zadržao na uslovu da se džuma-namaz klanja na jednoj lokaciji u jednom urbanom mjestu. Naveo je činjenicu da su Poslanik, a.s., njegovi ashabi, i tabiini džumu klanjali u samo jednoj džamiji u gradu. Naglasio da je to bio slučaj čak i u vrijeme vladavine h. Omera i h. Alije, kada su se pojavile smutnje i razdor među muslimanima. Tek u III stoljeću po Hidžri se džuma počinje klanjati na dva ili više mjesta, ali samo onoliko kolika je stvarna potreba. Ako bi se džuma klanjala na više mjesta nego što je potrebno, onda se učenjaci razilaze koja je od njih ispravna. Stoga je većina učenjaka kazala da, iz predostrožnosti, treba klanjati i podne-namaz.

  Sejfić je u zaključku hutbe, kako bi pokušao da pomiri sve navedene stavove, kazao sljedeće: Klanjati džuma-namaz na više mjesta u gradu je danas prijeka potreba. Zbog toga je džuma-namaz u svim džamijama ispravna. A klanjati deset rekata podne-namaza nakon džume, nije obaveza, ali ih je, iz predostrožnosti, bolje klanjati. Budući da se ni Sejfić nije pozvao na druge argumente za pravnu utemeljenost klanjanja podne nakon džume, izuzev uvjeta da se džuma u gradovima klanja na jednoj lokaciji, vrlo je moguće da se i on koristio člancima mr. Dedića kao izvorima.

  6) hanefijskimezheb.wixsite.com (2018): Omer Nasuhi Bilmen, Zašto se klanja „ahiri zuhr“ nakon džumanskog farza?[14] Prijevod odlomka iz ilmihala Omera Nasuhi Bilmena, glasovitog turskog učenjaka i petog predsjednika Dijaneta. Prijevod je uradio Dženan Hasić, profesor islamske teologije. Radi se o članku sa najpodrobnijom argumentacijom pravnog utemeljenja ahiri-zuhra na našem jeziku.

  Na samom početku, Bilmen precizno definiše ahiri-zuhr: „Ahiri zuhr“ je četverorekatni namaz koji se klanja nakon džume, s namjerom da se, pravni obveznik (mukellef) sačuva sumnje glede ispravnosti džuma-namaza. Dalje, on navodi tri načina kako se računa klanjani ahiri-zuhr: ako džuma nije ispravna, računa se kao podne-namaz toga dana, ako je džuma ispravna, računa se kao neki propušteni podne-namaz, ako nema propuštenih podne-namaza, računa se kao nafila. Ne zaboravlja spomenuti i da se o ovome namazu govori oko hiljadu godina.

  Bilmen u nastavku naglašava da je mišljenje malikijskih, šafijskih, hanbelijskih i manjeg dijela hanefijskih pravnika da se džuma obavlja na jednom mjestu, kako je to rađeno za vrijeme Muhammeda, a.s., i pravednih halifa. Ukoliko se džuma obavlja na više mjesta u jednom gradu, dovodi se u pitanje ispravnost džume. Kako se ne bi zapalo u sumnju oko njene ispravnosti, nakon nje se dodaje podne iz predostrožnosti. Prema velikom broju učenjaka, npr. hanefijama, klanjati podne nakon džume je mustehabb (pohvalno), dok je prema nekima, npr. šafijama, čak obavezno (vadžib).

  U tekstu se potom spominju četiri razloga/argumenta za pravnu utemeljenost ahiri-zuhra koja navode učenjaci četiri mezheba:

  1. Klanjanje džume u doba kada ne postoji ulu-l-emr, tj. halifa, čija je saglasnost potrebna za ispravnost džume.
  2. Klanjanje džume u malim selima, pa čak na više mjesta u istom selu, što je u suprotnosti sa šartom da se džuma obavlja u urbanim mjestima.
  3. Klanjanje džume u zatvorenim mjestima koja nisu dostupna svima onima koji žele da obave džumu, jer je uslov za ispravnost džume opća dostupnost mjesta.
  4. Klanjanje manjeg broja mukellefa (šerijatskih obveznika) nego što je minimum koji uslovljavaju neki mezhebi, npr. malikije uslovljavaja najmanje 12 ljudi za ispravnost džume, a šafije 40.

  Međutim, čak i u slučaju da se ispune svi uslovi za džumu-namaz, tj. da se obavlja uz saglasnost zajednice, na jednom mjestu u gradu, na mjestu dostupnom svima, uz prisustvo najmanje četrdeset osoba, obavljanje tog namaza nije pokuđeno (mekruh). Također, ahiri-zuhri nije sastavni dio džume, već je to namaz koji je pridodan džumi iz predostrožnosti, a predostrožnost ne predstavlja novotariju i mekruh.

  Bilmen navodi, kao zaključak, da nikakvo razilaženje mudžtehida ne može poništiti obavezu obavljanja džume, koja je ustanovljena Kur'anom, Sunnetom, idžmaom i jedinstvenim mišljenjenjem čitavog ummeta. Da bi došli do istine, potrebno je pribjeći „telfiku“; tj. kombinovanju preferirajućih mišljenja unutar sva četiri mezheba. Tako se džuma obavlja prema onim šartovima koji izgledaju najispravniji, a ahiri-zuhr je obavezno klanjati u selima gdje mali broj ljudi klanja džumu.

  Na samom kraju navedena je korištena literatura: Umm imama Šafije, Bedai' es-sanai' Kasanija, Fethu-l-Kadir Ibn Humama, El-Mugni Ibn Kudame, El-Muhezzeb Širazija, El-Havi-l-kebir Maverdija, El-Bahru-r-raik Ibn Nudžejma, Glosa (El-Hašije/Reddu-l-muhtar) Ibn Abidina, Mugni-l-muhtadž Širbinija, Nijahetu-l-muhtadž Remlija, Fikh prema četiri mezheba (El-Fikh ala el-mezahibi-l-erbe') Džezirija i El-Fetava el-hindijje.

 

  Pored gore obrađenih 6 članaka, stav o pravnoj utemeljenosti klanjanja podne nakon džume prisutan je u najmanje 6 članaka koji objašnjavaju način klanjanja džume. Naime, u dotičnim tekstovima se, prilikom pojašnjenja da džuma-namaz ima deset rekata (četiri sunneta, dva farza i četiri sunsunneta), spominje da se nakon džume klanjaju i četiri rekata ahiri-zuhra i dva rekata sunneti-l-vakta. Na ovim člancima se nećemo zadržavati, pošto oni samo navode ahiri-zuhr kao pravno utemeljenu činjenicu, bez izlaganja argumentacije.[15]

 

- youtube (2008): Muhamed Demirović, Da li je posle džume namaza obavezno klanjati podne namaz?[16] Stav o pravnoj utemeljenosti ahiri-zuhra je obrađen i u ovom videu iz 2008. godine. Radi se o odgovoru mr. Muhamed-ef. Demirovića, tadašnjeg predsjednika NVO Svetionik, a sadašnjeg zamjenika muftije sandžačkog pri Rijasetu Srbije, na pitanje da li je posle džume-namaza obavezno klanjati podne i zašto je to običaj u našim džamijama.

  Demirović je najprije u svom odgovoru pojasnio da se ne radi o običaju, već o stavu hanefijskog mezheba, većine učenjaka šafijskog mezheba, kao i nekih učenjaka malikijske pravne škole. Naime, učenjaci su zbog posebne važnosti džume-namaza, u slučaju kada se ne ispune neki od njenih specifičnih uslova, preporučili da se nakon džumanskih sunsunneta klanja i podne. Među tim uslovima su: da hatib ima dozvolu vrhovnog autoriteta - halife, postojanje određenog broja domaćinstava, odnosno punoljetnih ljudi u naselju gdje se klanja džuma, klanjanje samo jedne džume u jednom gradu itd. Stoga, predostrožnije je nakon džume otklanjati i podne. Pritom će osoba zanijetiti posljednje podne koje joj je obaveza. Ukoliko džuma ne bude kabul (primljena), to podne će biti kabul, tj. zamjena za neprimljenu džumu. U slučaju da džuma bude kabul, taj ahiri-zuhr će se računati kao neko ranije propušteno podne.

  Na kraju je Demirović zaključio da u praksi klanjanja ahiri-zuhra nema ništa loše, već se radi o osiguravanju da smo odužili dug prema Allahu, dž.š., tog dana. Iako je video-odgovor kratak, svega 2 minute i 34 sekunde, mr. Demirović je iznio glavninu argumentacije o pravnoj utemeljenosti obavljanja ahiri-zuhra.

 

  O ahiri-zuhru je bilo rasprave i na forumima, koji su u prošloj deceniji bili izuzetno popularni. Nažalost, forumi su izgubili popularnost, kada su društvene mreže, posebno mreža Facebook, prije desetak godina, preuzele primat. Stoga je većina foruma prestala sa radom. Pretpostavljamo da je nestajanjem foruma, nestao i veći dio rasprava o ahiri-zuhru. Stoga ne treba da čudi da smo raspravu o ovoj temi, tačnije iznošenje prvog stava o pravnoj utemeljenosti ahiri-zuhra pronašli na samo jednom forumu: pravednavaga.forumakers.com. Radi se o dva posta iz 2008. godine.[17]

 

4. Drugi stav: Klanjanje podne nakon džume-namaza ima izvjesnu pravnu utemeljenost, ali je tu praksu bolje dokinuti

 

  Pobornici drugog stava da klanjanje podne nakon džume-namaza ima izvjesnu pravnu utemeljenost, ali je tu praksu bolje dokinuti su, također, uglavnom uposlenici Islamske zajednice.  Drugi stav se ogleda u pet članaka dostupnih na netu. Analizirat ćemo ih po hronološkom redu.

  1) www.iltizam.org (2006): Halil Mehtić, Obligatnost džume namaza.[18] Radi se o članku koji je prvobitno objavljen u Novim horizontima, islamskom časopisu koji je izlazio od 1999. do 2013. godine. To je najstariji dostupan tekst na internetu koji zastupa drugi stav. Autor je dr. hfz. Halil Mehtić, profesor na IPF-u u Zenici. Rad govori o džumi-namazu i ne računajući neimenovani uvod, sastoji se iz šest poglavlja: Smisao džuma namaza, Vrijednosti petka, Šta je petkom lijepo raditi?, Ponašanje u džamiji tokom džume, Džuma Poslanika, s.a.v.s., Naša praksa.

  U zadnjem poglavlju Naša praksa Mehtić se kratko osvrnuo na praksu klanjanja ahiri-zuhra. Začudno je što je odmah na početku nastanak prakse obavljanja podne poslije džume vezao za 1924. godinu, kada je dolaskom na vlast Kemal-paše Ataturka ukinut Hilafet, iako je poznato da je ta praksa stara preko hiljadu godina. Dalje je ispravno konstatovao da su učenjaci zauzeli podijeljena mišljenja o ispravnosti džume nakon pada Hilafeta. No, u nastavku je to razilaženje pogrešno naveo kao jedini razlog nastajanja prakse klanjanja ahiri-zuhra, budući da su učenjaci četiri mezheba o tome pisali stotinama godina prije.[19] Također, nije tačna informacija da je praksa klanjanja podne-namaza poslije džume poznata samo kod nas, te u Turskoj i nekim dijelovima Sirije, tj. da je to stav manjine učenjaka, a da većina učenjaka smatra da se nakon džume ne klanja podne-namaz. Naime, većina učenjaka sva četiri mezheba smatra da je utemeljeno klanjati podne-namaz nakon džume, o čemu su pisali pobornici prvog stava. Štaviše, ahiri-zuhr se i dan-danas klanja u balkanskim zemljama (Bosna, Albanija, Makedonija, Bugarska itd.), zemljama Bliskog Istoka (Egipat, Sirija, Jordan itd.), zemljama Centralne Azije (Kazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan itd.) i dr.

  Na kraju poglavlja dr. Mehtić je izrazio želju da Rijaset Islamske zajednice, kao naša najodgovornija institucija za izvorno tumačenje šerijatskih propisa, zauzme jasan stav po pitanju ahiri-zuhra. S ovom konstatacijom se slažemo, budući da se oprečni stavovi o pravnom utemeljenju podne nakon džume barem pedeset godina sukobljavaju u našim ulemanskim krugovima. Vjerovatno je dr. Mehtić pisao pod uticajem Husejn-ef. Đoze, budući da je i Đozo površno pisao o ovoj temi, bez osvrta na fikhski diskurs koji postoji već stotinama godina.

  2) www.islamskazajednica.ba (2007): Enes Ljevaković, Podne-namaz posliije džume.[20] Odgovor fetva-emina dr. Enesa Ljevakovića na pitanje o podne-namazu poslije džume. Ovo je njegov najstariji odgovor na internetu koji se bavim ovim pitanjem.

  Fetva-emin je prvo apostrofirao da osoba nije obavezna klanjati podne-namaz nakon džume. Stoga, ako ko žuri, može otići, bez uznemiravanja drugih. Međutim, kako dr. Ljevaković kaže, bolje je slijediti imama, tj. klanjati podne-namaz poslije džume, zikriti i završiti kada imam završi. U nastavku se autor osvrnuo na samo jedan od dokaza za rezervno podne, tj. ahiri-zuhr: sumnja u ispravnost džume u slučaju kada se se ona klanja u jednom gradu na više lokacija. Zaključio je da je pozivanje na dotični dokaz bespredmetno u današnjem vremenu. Ovakva kvalifikacija nam je čudna, budući da je u suprotnosti sa stavovima koje je autor iznio u svome odgovoru iz 2008. godine na slično pitanje.[21] Na kraju je, ipak, istakao da nema smetnje klanjati podne-namaz poslije džume i da će se taj namaz tretirati kao nafila.

  Za razliku od gorespomenutog odgovora iz 2008. godine, u ovom odgovoru fetva-emin je zauzeo malo drugačiji stav. Moguće da je ovdje dao vlastiti stav, a u prvom slučaju prenio stav iz klasičnih hanefijskih djela ili je razlog tome, jednostavno, procjena stanja pitaoca (musteftije). Naime, očito je musteftija pripadnik radničke klase, Poslodavci na našim prostorima radnicima daju pauzu za džumu od otprilike 45 minuta, što je dovoljno da radnik ode u obližnju džamiju, klanja džumanske sunnete, sasluša hutbu, klanja džumanski farz, ali nije dovoljno da klanja i preostalih 10 dobrovoljnih rekata (4 džumanskog sunsunneta i 6 rekata ahiri-zuhra). Stoga je fetva-emin najvjerovatnije prilagodio odgovor činjeničnom stanju, držeći se principa fikha mogućnosti (razumijevanje mogućnosti, fikhu-l-istitaa), s ciljem da se radnik vodi svojim mogućnostima i odrađuje obavezne džumanske radnje (sasluša hutbu i klanja džumanski farz), a izostavi dobrovoljne rekate, kako bi se na vrijeme vratio svojim poslovnim obavezama.

  Zanimljivo da Ljevaković ni u ovom tekstu nije navodio druge argumente koji idu u prilog pravnoj utemeljenosti ahiri-zuhra, a na koje se pozivaju učenjaci: klanjanje džume u ruralnim sredinama, klanjanje džume u vremenu kada ne postoji vrhovni autoritet, tj. halifa, čija je saglasnost potrebna za ispravnost džume, klanjanje džume u zatvorenim mjestima koja nisu dostupna svima onima koji žele da obave džumu i klanjanje manjeg broja šerijatskih obveznika nego što je minimum za džumu prema ostalim mezhebima.

  3) fis.edu.rs (2009): Bez autora, Džuma namaz.[22] Jedan čitalac je na oficijelnoj stranici Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru postavio pitanje o deset rekata nakon džumanskog farza, tj. da li su ti rekati obavezni po hanefijskom mezhebu. Neimenovani autor je dao odgovor. Na samom početku odgovora pojasnio je, na osnovu kur'ansko-sunnetskog teksta, ko je obavezan, a ko nije da klanja džumu. Dalje je iznio čudnu konstataciju da, imajući u vidu jasne kur'anske i hadiske poruke, čitateljeva reakcija je opravdana u pogledu broja rekata džume. Time je izrazio i svoju izvjesnu sumnju u pravnu utemeljenost ahiri-zuhra. Onda je iznio činjenicu da u svim ilmihalima stoji da džuma namaz ima 16 rekata: 4 sunneta, 2 farza, 4 sunneta, 4 ahiri-zuhra i 2 sunnetil vakta. Međutim, ocijenio je da se za sve pobrojane rekate ne mogu lahko naći argumenti, aludirajući najvjerovatnije na ahiri-zuhr i sunnetil vakt.

  U nastavku, autor je iznio hadiske argumente hanefijskog mezheba za četiri rekata džumanskog sunneta i četiri sunsunneta. Na osnovu svega gorespomenutog, zaključio je da džuma-namaz ima deset rekata, da osoba koja je obavila džumu nije dužna klanjati podne, te da je osoba koja nije bila u prilici klanjati džumu dužna klanjati podne-namaz. Što se tiče ostalih šest rekata koji su u našim ilmihalima svrstani u sastavni dio džume, autor je kazao da oni nisu sastavni dio nje. No, budući da se radi o namazu, ni u kom slučaju ne škodi da se klanjaju. Štaviše, onaj ko ih obavlja, imat će nagradu za njih.

  Potom je autor počinio istu grešku kao i drugi autori koji zastupaju stav da je praksu ahiri-zuhra bolje dokinuti. Naime, prilikom govora o pravnom utemeljenju podne-namaza nakon džume, površno je spomenuo argumente i relavitizirao ih. Tako je naveo samo jedan argument (klanjanje džume na više mjesta u jednom gradu), zaboravivši na ostale (klanjanje džume na selima, klanjanje džume u vremenu kada ne postoji vrhovni autoritet, tj. halifa, klanjanje džume u zatvorenim mjestima nedostupnim svima onima koji žele da obave džumu i klanjanje manjeg broja šerijatskih obveznika nego što je minimum za džumu prema ostalim mezhebima), te je kazao kako stav o pravnoj utemeljenosti ahiri-zuhra praktično ne slijede ni njegovi pobornici među ulemom. Zatim je, slično pobornicima stava da ahiri-zuhr nema pravno utemeljenje, pomiješao dva pojma: sumnju i predostrožnost. Tako je kazao da je neprihvatljivo da neko sumnja u svoj namaz, valjda aludirajući na argumentaciju prvog stava. Međutim, pobornici prvog stava ne pozivaju na puku sumnju, već na predostrožnost, koja je, inače, osnova u ibadetima. Onda je bespotrebno podcrtao da je neprihvatljivo bilo kakvo dodavanje suprotno sunnetu, pošto pobornici utemeljenosti ahiri-zuhra ne dodaju nikakav novi namaz. Navjerovatnije s željom da ublaži izrečene stavove i da se ne stekne pogrešan dojam da je u potpunosti protiv prakse ahiri-zuhra, autor je na kraju pasusa podvukao da je također neprihvatljivo sprječavati klanjača da obavi određeni broj rekata, jer će klanjač imati nagradu kod Allaha, dž.š., za svaki rekat.

  Anonimni autor je zaključio u svom tekstu da se oko broja rekata džume ne trebamo raspravljati, već se trebamo truditi da obavljamo farzove, ali i što više nafila. Vrlo je moguće da je ovaj članak nastao pod uticajem selefističkih stavova i fetvi Husejn-ef. Đoze sa jedne strane, te odgovorima fetva-emina sa druge strane. Tačnije, nepoznati autor je pokušao da zauzme „srednji“ stav.

  4) www.islamskazajednica.ba (2010): Enes Ljevaković, Nafile nakon džumanskog farza.[23] Još jedan odgovor fetva-emina dr. Enesa Ljevakovića na upit o ahiri-zuhru. Pitalac je zatražio od fetva-emina dodatno pojašnjenje šta je to ahiri zuhr (kasno podne). Dobio je odgovor da se radi o propisu hanefijskog mezheba, pošto hanefijski učenjaci zastupaju da su kategorički ispravne samo džuma u glavnoj džamiji koju predvodi vođa muslimana, te džume u onom broju džamija koliko je minimalno potrebno da se klanja u jednom mjestu, dok su džume u ostalim džamijama upitne. Stoga se iz predostrožnosti klanja podne-namaz, tj. ahiri-zuhr.

  Dovdje je odgovor skoro identičan odgovoru iz 2008. godine, kada je fetva-emin naveo iste razloge za klanjanje ahiri-zuhra, tj. ni ovdje nije spominjao ostale argumente na koje se pozivaju hanefijski učenjaci, odnosno učenjaci sva četiri mezheba, kada govore o pravnom utemeljenju ahiri-zuhra. Međutim, u nastavku je, iz nekog razloga, dr. Ljevaković bio indirektno kritički nastrojen prema našoj praksi klanjanja ahiri-zuhra. Tako je kazao da većina današnjih učenjaka odbacuje potrebu za klanjanjem ahiri-zuhra. Ono se još zadržalo kod našeg starijeg svijeta i kod imama po službenoj dužnosti, dok većina mlađeg svijeta u gradovima ne slijedi taj propis. Jeste istina da većina današnjih učenjaka ne smatra ahiri-zuhr obavezom, kao što je i istina da ga većina omladine ne klanja, ali je i tačno da se ahiri-zuhr može klanjati, tj. ima pravno utemeljenje prema mišljenju većine današnjih učenjaka, o čemu je npr. pisao mr. Edin Dedić u svojim tekstovima.

  Treba napomenuti da su odgovori fetva-emina iz 2007. i 2010. godine o ahiri-zuhru, u kojima fetva-emin nije bio dovoljno jasan, zloupotrijebljeni, tačnije upotrijebljeni u kampanji protiv islamske tradicije Bošnjaka na društvenim mrežama, poglavito na Facebooku.[24]

  5) www.preporod.com (2014): Muhamed Velić, Ko još klanja 16 rekata džume namaza.[25] Radi se o tekstu mr. Muhamed-ef. Velića, tadašnjeg imama u sarajevskoj džamiji Stara Breka, a današnjeg imama u sarajevskoj Ferhadiji. Članak je prvobitno objavljen u Preporodu.

  Autor postavlja pitanja oko potrebe klanjanja ahiri-zuhra. I on, kao i ostali zagovornici stava da je praksu ahiri-zuhra, iako ima određeno pravno utemeljenje, bolje dokinuti, dotičnom pitanju prilazi dosta površno. Tako, pogrešno, tvrdi da praksa klanjanja 16 rekata u Bosni datira otprilike od vremena gašenja Hilafeta. Druge argumente u prilog utemeljenosti ahiri-zuhra uglavnom ne spominje. Autor neprecizno konstatira da je običaj klanjanja deset rekata nakon džume prisutan samo u Turskoj, Bosni, Albaniji još nekim drugim regijama. Naime, dovoljno je spomenuti da je klanjanje podne nakon džume-namaza obavezno prema šafijskom i hanbelijskom mezhebu, ukoliko džumu klanja manje od 40 šerijatskih obveznika (mukellefa). Stoga, šafijski i hanbelijski učenjaci u Egiptu savjetuju džematlije da, u situaciji kada nema kvoruma, a imam je hanefija ili malikija, obligatno nakon džume klanjaju podne-namaz.

  Velić, kao i drugi autori sličnog stava, miješa pojmove predostrožnost i sumnja, te govori kako mu je nelagodno što klanjanjem podne-namaza poslije džumanskih farza dovodi u sumnju svoju džumu i hutbu. Naime, podne-namaz nakon džume se ne klanja prvenstveno radi sumnje, već zbog predostrožnosti (arap. ihtijat), koja je osnova u ibadatima (obrednom pravu). Time klanjač ne dovodi u sumnju svoju džumu. Naprotiv, on je nafilama dodatno osigurava i oslobađa sumnje zbog spora između učenjaka, o čemu je već bilo djelimično riječi u tekstovima mr. Edina Dedića i Omera Nasuhi Bilmena.

  Slažemo se sa opaskom autora da je potrebno u literaturi uvesti više reda, jer trenutno u nekim knjigama i udžbenicima stoji da džuma-namaz ima 16 rekata, u nekima deset, a u nekima svega šest, što samo dodatno zbunjuje naše džematlije. Štaviše, ni sam autor nije siguran koliko džuma ima tačno rekata. Tako on predlaže da džuma umjesto 16 rekata ima samo šest rekata, koliko se tokom posljednjeg rata klanjalo u brojnim bosanskim džematima. No, taj prijedlog je u suprotnosti sa hanefijskim mezhebom koji tvrdi da džuma ima deset rekata, te da je pohvalno nakon džume klanjati još šest rekata ahiri-zuhra.

  Najvjerovatnije da je tekst mr. Velića nastao kao posljedica nejasnoće konačnog stava fetva emina dr. Ljevakovića, tj. postojanja tri njegova različita odgovora o ahiri-zuhru, kao i tekstova dr. Halila Mehtića, dr. Šukrije Ramića i Huseina Đoze. Zanimljivo da se ovaj članak iz Preporoda ne može više naći na internet stranici Preporoda (www.preporod.com), iako je nekada bio dostupan, već na drugim stranicama - na akos.ba, koja je, inače, glavni promotor trećeg stava o neutemeljenosti klanjanja ahiri-zuhra, te na stranicama čiji je isključivo cilj zarađivanje od marketinga, tzv. klikbejt portali, poput: www.novihorizonti.ba, www.islam-live.net, ljepota-islama.info itd. Pretpostavljamo da je redakcija Preporoda uvidjela da je članak, iako je autor imao dobru namjeru, odmah po objavljivanju, zloupotrijebljen u svrhu napada na hanefijski mezheb i islamsku tradiciju Bošnjaka, te ga je uklonila sa svoje internet stranice.

 

5. Treći stav: Klanjanje podne nakon džume-namaza nema pravnu utemeljenost

 

  Treći stav da klanjanje podne nakon džume-namaza nema pravnu utemeljenost uglavnom zastupaju autori koji su modernistički ili selefistički nastrojeni. Većinom su to selefističke daije koje djeluju vaninstitucionalno, ali među njima ima uposlenika Islamske zajednice. Ovaj stav je predstavljen kroz 4 članka, 1 opći članak o novotarijama i 1 video. U nastavku donosimo njihovu analizu.

  1) www.nur-islam.com (2011): Šukrija Ramić, Zašto džuma na Balkanu ima šesnaest rekata?[26] Radi se o kratkom odgovoru dr. Šukrije Ramića, profesora na IPF-u u Zenici, na pitanje zašto džuma na Balkanu ima šesnaest rekata. Ne znamo gdje je tačno odgovor objavljen prvi put, ali najranija njegova objava je iz 2011. godine, što ga čini najstarijim sačuvanim člankom koji zastupa treći stav da klanjanje podne nakon džume-namaza nema pravnu utemeljenost.

  Na samom početku odgovora, dr. Ramić je kazao da džuma nema šesnaest rekata, već da muslimani Balkana, nakon dva rekata džume-namaza, klanjaju podne-namaz. Ovakva formulacija je neprecizna, budući da muslimani Balkana ne klanjaju podne odmah poslije dva rekata džumanskog farza, već prvo klanjaju džumanski sunsunnet, pa onda ahiri-zuhr i sunneti-l-vakt.

  Potom je dr. Ramić površno utvrdio da je izgovor za klanjanje podne-namaza postojanje mogućnosti da džuma nije ispravna, pošto nema halife koji bi hatibu dao idžazetnamu (certifikat). Zaključio je da takav uslov nema utemeljenja u Šerijatu, te da stoga nema potrebe za klanjanjem podne-namaza poslije džume. Zaključak dr. Ramića nije u skladu sa pravilima (bontonom) naučnog istraživanja i raspravljanja (arap. edebu-l-bahs ve-l-munazare). Naime, jedno od osnovnih pravila naučnog istraživanja jeste temeljito prići predmetu istraživanja (ovdje je to praksa klanjanja ahiri-zuhra). Da je to u ovom slučaju urađeno, došlo bi se do zaključka da postoje najmanje četiri, odnosno pet razloga zašto su učenjaci preporučili klanjanje ahiri-zuhra.[27] Također, jedno od principijelnih pravila naučne rasprave jeste biti tolerantan prema drugim naučnim mišljenjima, što ovdje nije ispoštovano. Naime, autor je u svom odgovoru okarakterisao drugačija ulemanska mišljenja, koja imaju svoju pravnu argumentaciju, kao šerijatski neutemeljena.

  Vjerovatno je dr. Šukrija Ramić napisao svoj odgovor pod uticajem selefističkih stavova i stavova Husein-ef. Đoze.

  2) akos.ba (2013): Husein Đozo: Đozine fetve: Da li smo dužni klanjati 10 rekata poslije džumanskog farza?[28] Radi se o najstarijem internet-dostupnom odgovoru Husein-ef. Đoze o pravnoj neutemeljenosti klanjanja ahiri-zuhra. Inače, odgovor je prvo objavljen u Glasniku Rijaseta Islamske zajednice u BiH, a onda je uvršten u Đozina Izabrana djela (Fetve II, knjiga peta), koja su izašla 2006. godine u izdanju Kalema i FIN-a. Redakcija akos.ba je 2013. godine publikovala odgovor, ali u cenzurisanoj verziji, budući da je izbacila jedan broj rečenica u kojima je Đozo iznio teške riječi na račun klasičnih učenjaka.

  Jedna osoba je redakciji Glasnika postavila pitanje o tome da li je musliman dužan klanjati deset rekata poslije džumanskog farza. Husein-ef. Đozo je u uvodu kazao da je u ranijem odgovoru već opširnije govorio o tome da nema nikakvog opravdanog osnova za klanjanje deset rekata nakon džumanskog farza. Onda je, pozivajući se na hanbelijskog učenjaka Ibn Tejmijju, ustvrdio da se džuma-namaz sastoji samo iz hutbe i dva rekata, te da džuma nema ni sunneta ni sunsunneta. Dalje je spomenuo neke probleme koji su bili aktuelni u vrijeme bivše Jugoslavije. Tako je naveo kako iz hutbe treba izbaciti neopravdane dodatke na arapskom jeziku, kako ona treba da bude određena, konkretna i kratka, te kako hutbanska dova treba da bude na našem jeziku, sa čim se i mi slažemo. Na kraju svog odgovora predložio je da se nakon dva rekata farza džuma završi, i to sa dovom, jer je to, prema njemu, najefikasniji način.

  Dotični Đozin odgovor je problematičan iz više razloga. Najprije, Đozo je jedan od rijetkih autora unutar Islamske zajednice koji je bio ne samo protiv ahiri-zuhra, već i protiv džumanskih sunneta i sunsunneta, tj. koji je predlagao da se džuma svede na hutbu i dva rekata farza. Štaviše, pri argumentaciji o broju rekata džume nije se pozvao ni na jednog učenjaka našeg hanefijskog mezheba, koji je i zvanični mezheb Islamske zajednice u BiH, već se oslonio na mišljenje hanbelijskog učenjaka Ibn Tejmijje. Možda je tome razlog činjenica da je stav hanefijskog mezheba, a također i šafijskog, da džuma namaz ima, pored farza, sunnete i sunsunnete. Dalje, bez ikakvog osvrta na argumente učenjaka sva četiri mezheba, zaključio je da klanjanje podne-namaza nakon džume nema nikakvog opravdanog pravnog osnova.

   Ovaj Đozin odgovor, kao i drugi njegovi slični odgovori, zloupotrijebljeni su u kampanji ne samo protiv prakse ahiri-zuhra, već protiv Islamske zajednice kao cjeline. Tako je odgovor, u više inačica, objavljen na selefističkim Facebook stranicama. Negdje je objavljen u dotičnoj cenzuriranoj verziji, negdje još skraćenije, a negdje i u punom obliku.[29] Na taj način su i one neprimjerene rečenice, koje je redakcija akos.ba izostavila, postale dostupne online. U nastavku ih donosimo, u obradi selefističke Facebook stranice Hanefijski mezheb:

  To 10 rekata koje se redovito kod nas klanja ustvari je podne-namaz, koji otpada kao dužnost za one koji su obavili džuma-namaz, koji se sastoji iz hutbe i 2 rekata farza.

  Nekakvom FORMALISTI i CJEPIDLAKI sinulo je u glavu da bi u slučaju kada se u jednom gradu džuma obavlja u više džamija, ispravnost džuma-namaza onih koji su klanjali kasnije nego drugi, mogla biti sumnjiva, pa za svaki slučaj preporučuje klanjanje podne-namaza, jer ako džuma ne bude sahih, tu je podne. A ako pak džuma-namaz bude ispravan, podne se pretvara u nafilu.

  Ovo je tek dovelo u pitanje ispravnost i džume i podne-namaza. JER KAKAV JE TO NAMAZ U KOJEM ULAZIŠ SA SUMNJOM u NJEGOVU ISPRAVNOST?!

  Moglo bi se sa DOSTA OSNOVA TVRDITI da u takvom slučaju, kada se s takvom sumnjom ulazi u namaz, NIJE ISPRAVNA ni džuma ni podne.

  Zaista je čudno kako je ovakva besmislenost mogla biti prihvaćena i kako se još uvijek čvrsto održava?![30]

  U ovim Đozinim rečenicama ima dosta nelogičnosti: vrijeđanje klasičnih učenjaka četiri mezheba, kao npr. Ibn Abidina, Ibn Kudame, Subkija, koji su preporučili klanjanje podne-namaza nakon džume radi već spominjanih razloga, nazivajući ih cjepidlakama i formalistima (bukvalcima) kojima je sinulo u glavu, a njihovo mišljenje besmislenošću; indirektno prozivanje Islamske zajednice zbog čvrstog ustrajavanja na „besmislenoj“ praksi ahiri-zuhra; svođenje tolikog broja argumenata o pravnoj utemeljenosti ahiri-zuhra na samo jedan (klanjanje džume na više mjesta u jednom gradu); neshvatanje pravog razloga klanjanja ahiri-zuhra (pravi razlog nije sumnja već predostrožnost) itd.

  Začudno je kako Đozo i drugi protivnici prakse obavljanja ahiri-zuhra ne shvataju da je, prema pobornicima dotične prakse, jedan od glavnih razloga, tačnije, pravna mudrost (hikmet) utemeljenja obavljanja podne poslije džume upravo predostrožnost (ihtijat), a ne sumnja (šekk).

  3) saff.ba (2013): Bez autora, Suprostavljene fetve uleme Islamske zajednice.[31] Radi se o komparaciji između dvije kontradiktorne fetve učenjaka Islamske zajednice o ahiri-zuhru: gorespomenutoj fetvi (odgovoru) Husein-ef. Đoze, objavljenoj u Glasniku Rijaseta IZ u BiH, koja prezentira stav da ahiri-zuhr nema pravnu utemeljenost, i gorespomenutoj fetvi (odgovoru) dr. Enesa Ljevakovića, objavljenoj na www.preporod.com 2008. godine, koja podržava stav da ahiri-zuhr ima pravno utemeljenje. Autor teksta nije potpisan, ali je najverovatnije riječ o nekom iz redakcije web portala Saffa.

  Neimenovani autor je napravio kratki uvod, a onda je prenio tekst oba odgovora. U uvodu je, sa žaljenjem, konstatovao da Islamska zajednica toleriše brojne ibadete koji nemaju utemeljenja u islamu, aludirajući na praksu klanjanja ahiri-zuhra. Potom je u nastavku naveo primjer ove dvije suprostavljene fetve o klanjanju podne nakon džume-namaza, zaključivši kako Islamska zajednica snosi ogromnu odgovornost za neuređenost u oblasti ibadeta. Što se tiče indirektne konstatacije da ahiri-zuhr nema utemeljenje u islamu, na ovu površnu ocjenu smo već više puta odgovarali, a o tome su pisali mr. Edin Dedić, muftija Omer Nasuhi Bilmeni i drugi. Međutim, sa drugim zaključkom, da je Islamska zajednica odgovorna za neuređenost u oblasti ibadeta, se djelimično slažemo. Primjera radi, rasprava o ahiri-zuhru u našoj literaturi traje oko 50 godina, a dodatan problem stvaraju tri različita, djelimično suprostavljena odgovora fetva-emina u posljednjih 10-ak godina.

  4) akos.ba (2015): Husein Đozo, Kako džumu učiniti još svrsishodnijom i korisnijom?[32] Radi se o odgovoru Husein-ef. Đoze koji je prvo objavljen u Glasniku Rijaseta IZ u BiH. Potom je uvršten u Đozina Izabrana djela (Fetve I, knjiga četvrta), koja su izašla 2006. godine u nakladi Kalema i FIN-a. Redakcija akos.ba je 2015. godine publikovala odgovor.

  Autor je i u ovom odgovoru bio površan i nestručan prilikom obrade pitanja džume i ahiri-zuhra: ponovio je svoj stav da džuma ima svega dva rekata, opet se pozivajući samo na Ibn Tejmijju; ponovo se osvrnuo na isti argument za klanjanje ahiri-zuhr (klanjanje džume na više mjesta u jednom gradu), ne spominjući ostale; a nije propustio ni da suprotno mišljenje obezvrijedi, nazivajući motivaciju za klanjanje ahiri-zuhra smiješnom, a njihov pristup nedopustivim. Jedina razlika jeste što je u ovom tekstu bio djelimično kontradiktoran. Naime, nakon što je obezvrijedio argument zagovornika pravnog utemljenja ahiri-zuhra, spomenuo je citat iz izvjesnog fikhskog djela u kojem se elaborira taj isti argument: „Evo šta se o tome kaže u fikhu: Prema Ebu Hanifi, jedan od uvjeta za valjanost džume je da se obavlja u gradu. Dozvoljeno je obaviti džumu u više džamija u jednom gradu, iako se u jednoj obavi prije nego u drugima. Ne bi bilo loše da se, zbog toga što postoji mogućnost da se u nekoj drugoj džamiji obavlja džuma prije, klanja četiri rekata ahiri – zuhra poslije dva rekata džumanskih farza. Mnogo je bolje da se ova četiri rekata klanjaju kod kuće.“ No, iako je bjelodano da je dotični citat argument u korist prvog stava, čiji zagovornici uglavnom tvrde da je klanjati ahiri-zuhr pohvalno (mustehabb), a ne obavezno, Đozo ga je ipak pokušao upotrijebiti kao argument protiv ahiri-zuhra.

 

  Pored spomenuta 4 članka, stav o pravnoj neutemeljenosti klanjanja podne nakon džume može se naći u još najmanje jednom članku, objavljenom prvobitno 2006. godine na web stranici islamskadrzava.com, koja danas više nije aktivna: Nusret Islamović, Slijediti Poslanika s.a.v.s. ili bosansku tradiciju.[33] Radi se o odgovoru Nusreta Islamovića, ekstremnog selefiste i neoharidžijskog vođe, na pitanje o tome zašto se na stranici islamskadrzava.com nalazi materijal koji nije u skladu sa hanefijskim mezhebom, koji se na prostoru Bosne upražnjava već 500 godina. U svom tendencioznom i površnom odgovoru Islamović je naveo da njihova stranica nije protiv hanefijskog mezheba, već protiv tradicije Bošnjaka. Pokušavajući da navede primjere kako ta tradicija nije islamska, kako nije u skladu sa hanefijskim mezhebom, te kako je stara svega par decenija, Islamović je naveo, između ostalog, primjer prakse klanjanja podne nakon džume. Za nju je nespretno i netačno kazao da je nastala nakon ukidanja Hilafeta. Naime, kako smo već par puta spominjali, ta praksa je nastala krajem III stoljeća po Hidžru a ne nakon 1924. godine, o čemu su već pisali mr. Edin Dedić, Midhat Sejfić, Omer Nasuhi Bilmen i dr.

 

- s-d-o.org (2019): Safet Kuduzović, Džuma-namaz i Ahiri-zuhri?[34] Radi se o video isječku sa predavanja kojeg je dr. Safet Kuduzović, istaknuti selefistički daija, održao 2019. godine u Švedskoj, u organizaciji selefističke Švedske davetske organizacije (SDO). Video isječak traje oko 4 minute. Dr. Kuduzović je u njemu odgovorio na dva pitanja: da li se džuma-namaz u jednom gradu klanja na jednom ili više mjesta, te da li se smije klanjati ahiri-zuhr.

  U odgovoru na prvo pitanje Kuduzović je kazao da se džuma klanja u gradu na onoliko mjesta koliko je potrebno, sa čim se slažu i pobornici prvog stava. Tako se u doba Poslanika, a.s., džuma klanjala samo u Poslanikovoj džamiji.

  Odgovarajući na drugo pitanje, Kuduzović je kazao da ahiri-zuhr ne treba klanjati, te da za njegovo klanjanje nema jakih dokaza. Kao argumente za njegovo neklanjanje, naveo je činjenicu da Allah, dž.š., nije propisao da se u jednom namaskom vaktu klanjaju dva namaza, te da ibadet nije ispravan, ako se sumnja u njegovu ispravnost. Pritom se nije osvrtao na argumentaciju proponenata pravnog utemeljenja ahiri-zuhra, tačnije nije spomenuo ni jedan njihov argument. Samo je naglasio da taj stav o klanjanju ahiri-zuhra zastupaju neki fekihi (islamski pravnici), te da se radi toga čovjek ne smije ismijavati sa onima koji ga klanjaju.

  Ovakav Kuduzovićev odgovor ocjenjujemo kao nepotpun i površan. Naime, iako tvrdi da za ahiri-zuhr nema jakih dokaza, tu svoju tvrdnju nije potkrijepio argumentima, odnosno nije se potrudio da pobije ni jedan jedini argument protivne strane. Štaviše, protuargumenti koje je iznio protiv prakse ahiri-zuhra (klanjanje dva obavezna namaza u jednom vaktu i sumnja u ispravnost ibadeta), uopće nisu relevantni glede mesele klanjanja podne nakon džume. Tako ahiri-zuhr ne predstavlja drugi obavezni namaz u jednom namaskom vremenu, već nafilu (neobavezni namaz). Što se tiče drugog argumenta o sumnji u ispravnost ibadeta, mi smo ranije već par puta odgovorili da se ahiri-zuhr ne klanja radi puke sumnje u ispravnost džume, već radi predostrožnosti i napuštanja razilaženja oko ispravnosti iste. Pohvalno je što u svome odgovoru Kuduzović nije vrijeđao one koji imaju drugačije mišljenje.

  Zanimljivo da je dr. Kuduzović, uprkos tome što zastupa mišljenje o pravnoj neutemeljenosti ahiri-zuhra, pripada selefističkim krugovima, te nije uposlenik Islamske zajednice, u svome odgovoru očitovao veću toleranciju, odnosno pokazao veći stepen pridržavanja pravilima (bontonu) naučnog istraživanja i raspravljanja, nego neki uposlenici IZ koji isto tako zagovaraju treći stav (npr. Husein Đozo).

 

6. Komparacija između stavova

 

  Zagovornici pravnog utemeljenja klanjanja ahiri-zuhra nakon džume su iznijeli dosta podrobniju i temeljitiju argumentaciju svoga stava u usporedbi sa argumentacijom druga dva stava.

  Iznijeli su obrazloženje za pet argumenata. Tako je Ljevaković obrazlagao dva argumenta (klanjanje više džuma u jednom gradu; klanjanje džume u vremenu kada ne postoji vrhovni autoritet), Dedić jedan argument (klanjanje više džuma u jednom gradu), Salkić jedan argument (klanjanje više džuma u jednom gradu), Sejfić jedan argument (klanjanje više džuma u jednom gradu), Bilmen četiri agrumenta (klanjanje džume u vremenu kada ne postoji vrhovni autoritet; klanjanje džume u ruralnim sredinama; klanjanje džume u zatvorenim mjestima koja nisu dostupna svima onima koji žele da obave džumu; klanjanje manjeg broja mukellefa nego što je minimum za džumu prema nekim mezhebima), a Demirović tri (klanjanje džume u vremenu kada ne postoji vrhovni autoritet; klanjanje više džuma u jednom gradu; klanjanje manjeg broja mukellefa nego što je minimum za džumu prema nekim mezhebima). Slično klasičnim učenjacima, kao jedan od glavnih razloga, tj. kao pravnu mudrost (hikmet) za pravno utemeljenje ahiri-zuhra su naveli predostrožnost (ihtijat).

  Inače, predostrožnost je jedan od glavnih razloga ne samo za klanjanje ahiri-zuhra, već i drugih ibadeta. Naime, u fikhu nema spajanja između dvije proturječne kategoričke (neupitne) radnje iz iste kategorije, bilo da su jedna drugoj zamjena ili nisu, jer u tom slučaju one se međusobno isključuju. Stoga se ne mogu spojiti i nisu ispravni: abdest i tejemmum, gusul i tejemmum, pranje i potiranje (mesh), klanjanje namaza u njegovo vrijeme (eda) i njegovo naklanjavanje (kada), klanjanje dva različita namaza u pravo vrijeme (eda) za vrijeme jednog namaskog vremena (npr. podne i ikindija, ikindija i akšam i sl.), džuma i podne, farz-namaz i nafila-namaz, farz post i nafila post, post (imsak) i mrs (iftar), post u njegovo vrijeme (eda) i napaštanje (kada), post i fidja (otkupnina), hajz i trudnoća, hajz i nifas, hajz i istihaza, zekat i harač, zekat na novac (osnovni zekat) i zekat na poljoprivredne proizvode (ušur), hadždž i umra, odmazda (kisas) i krvarina (dija, vražda), brak i razvod braka (talak) itd.

  Također, u fikhu se ne spajaju dvije nekategoričke (sumnjive) radnje iz iste kategorije (isti gorenavedeni primjeri), pošto sumnji nema mjesta u fikhu, osim u kaznenom pravu (ukubatima).

  No, nekada se, i to samo u ibadatima (obrednom pravu), mogu spojiti dvije proturječne radnje (ili više njih), kada imamo određenu sumnju u ispravnost prve vremenski obavljene radnje, pa obavimo drugu radi predostrožnosti, jer je u ibadetima predostrožnost temelj, a sve s ciljem da sa sebe skinemo obavezu, kao npr.: uzeti abdest sa sumnjivom vodom i tejemmum; klanjati i džumu i podne (ahiri-zuhr), klanjati više puta isti namaz kada imamo više posuda, većina njih je čista, a mi ne znamo tačno koje, pa moramo da se abdestimo svaki put iz druge posude, naklanjati namaz koji smo već obavili u njegovo vrijeme, napostiti post koji smo već postili u njegovo vrijeme, naklanjati dva ili više različitih namaza, jer ne znamo koji smo tačno od njih propustili, klanjati u toku dana dva ili više namaza u jednom namaskom vremenu, kada ne možemo da raspoznajemo početke i krajeve namaskih vremena (npr. u logoru, zatvoru, divljini, na polovima i sl.) itd.

  Iznijete argumente pobornici prvog stava su potkrijepili mišljenjima hanefijskih učenjaka, ali i mišljenjima klasičnih učenjaka ostala tri mezheba. Spominjali su i klasične, kao i savremene učenjake. Tako je Dedić naveo poimenice mišljenja 10 učenjaka (4 hanefijska: Ebu Hanife, Šurunbulali, Ibn Abidin, Tuhmaz; 1 malikijskog: Malik; 3 šafijska: Šafija, Tekijjuddin Subki, Vehbet Zuhajli; 2 hanbelijska: Ahmed, Ibn Kudame), Salkić mišljenje 4 učenjaka (4 osnivača mezheba: Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed), a Bilmen mišljenje 4 učenjaka (Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed).

  Spomenuli su i literaturu koju su konsultirali. Konsultirana literatura je sastavljena i od klasičnih djela, ali i od djela savremenih autora: 13 klasičnih i 5 savremenih. Tako su se pozvali na sljedeće knjige:

  1. a) hanefijske:
  2. Bedai' es-sanai' Kasanija,
  3. Fethu-l-Kadir Ibn Humama,
  4. El-Bahru-r-raik Ibn Nudžejma,
  5. Merakli-l-felah Šurunbulalija,
  6. El-Fetava el-hindijje,
  7. Glosa (El-Hašije/Reddu-l-muhtar) Ibn Abidina,
  8. Hanefijski fikh Tuhmaza,
  9. b) šafijske:
  1. Umm imama Šafije,
  2. Nijahetu-l-muhtadž Remlija,
  3. El-Havi-l-kebir Maverdija,
  4. El-Muhezzeb Širazija,
  5. Fetve (El-Fetava) Tekijjuddina Subkija,
  6. Mugni-l-muhtadž Širbinija,
  1. c) hanbelijske:
  1. El-Mugni Ibn Kudame,
  1. Šerh El-Mumti' Ibn Usejmina,
  2. d) komparativne:
  1. Fikh prema četiri mezheba (El-Fikh ala el-mezahibi-l-erbe') Džezirija,
  1. kuvajtska Fikhska enciklopedija (El-Mevsua el-fikhijje),
  2. Islamski fikh i njegovi dokazi (El-Fikh el-islami ve edilletuhu) Zuhajlija.

  Odlomak iz ilmihala Omera Bilmena je rad sa najviše argumenata, dok su članci Edina Dedića možda radovi sa najdetaljnijom argumentacijom. Također, Dedićevi članci su imali najviše odjeka, budući da su, po svemu sudeći, uticali na nastanak radova Nijaza Salkića i Midhata Sejfića.

  Pobornici drugog stava da klanjanje podne nakon džume-namaza ima izvjesnu pravnu utemeljenost, ali je tu praksu bolje dokinuti, su iznijeli neuporedivo manji broj argumenata. Tako su kao argument za preporuku ukidanja dotične prakse naveli svega dva, i to nepotpuna argumenta. Mehtić je naveo jedan argument (klanjanje džume nakon pada Hilafeta je ispravno), Ljevaković jedan argument (pozivanje na sumnju u ispravnost džume klanjanje na više lokacija je bespredmetno u današnjem vremenu), neimenovani autor na fis.edu.rs jedan argument (klanjanje džume na više lokacija u jednom gradu je ispravno), te Velić jedan argument (klanjanje džume nakon pada Hilafeta je ispravno). Pritom se nisu osvrnuli na većinu argumenata prvog stava: klanjanje džume u ruralnim sredinama; klanjanje džume u zatvorenim mjestima koja nisu dostupna svima onima koji žele da obave džumu; klanjanje manjeg broja mukellefa nego što je minimum za džumu prema nekim mezhebima. Štaviše, zagovornici drugog stava su pogrešno utvrdili da zastupnici prvog stava smatraju da je ahiri-zuhr obavezno klanjati, te su na tome gradili skoro cjelokupnu svoju argumentaciju. Budući da pobornici prvog stava smatraju da klanjanje ahiri-zuhra ima pravno utemeljenje, te da ga je nije obavezno, već pohvalno (mustehabb) klanjati radi već spominjanih razloga, cijela njihova argumentacija pada u vodu. Čak nisu razumjeli da, prema prema prvom stavu, jedan od glavnih razloga, tačnije pravna mudrost utemeljenja ahiri-zuhra jeste upravo predostrožnost, a ne sumnja (šekk).

 Zagovornici drugog stava iznijete argumente nisu potkrijepili mišljenjima učenjaka. Tako nisu naveli ime ni jednog učenjaka koji se slaže sa njima: ni klasičnog ni modernog, ni hanefijskog niti učenjaka ostala tri mezheba. Također, nisu spomenuli literaturu koju su konsultirali, odnosno nisu se pozvali ni na jedno djelo.

  Zagovornici trećeg stava da klanjanje podne nakon džume-namaza nema pravnu utemeljenost iznijeli su siromašnu i nepotpunu argumentaciju, slično kao zagovornici drugog stava. Tako je Ramić spomenuo jedan argument (klanjanje džume nakon pada Hilafeta je ispravno), Đozo jedan argument (klanjanje džume na više mjesta u jednom gradu je ispravno), Islamović jedan argument (klanjanje džume nakon pada Hilafeta je ispravno), a Kuduzović dva (Allah, dž.š., nije propisao da se u jednom namaskom vaktu klanjaju dva namaza; ibadet nije ispravan, ako se sumnja u njegovu ispravnost). Pritom se ni oni nisu osvrnuli na većinu argumenata prvog stava: klanjanje džume u ruralnim sredinama; klanjanje džume u zatvorenim mjestima koja nisu dostupna svima onima koji žele da obave džumu; klanjanje manjeg broja mukellefa nego što je minimum za džumu prema nekim mezhebima. Poput pobornika drugog stava, i oni su pogrešno utvrdili da prvi stav podrazumijeva obavezu klanjanja podne-namaza nakon džume, te su, isto tako, na tome bazirali svoju argumentaciju. Dakle, i njihova argumentacija je sporna. Također, ni oni nisu razumjeli da je, prema prvom stavu, pravna mudrost utemeljenja ahiri-zuhra predostrožnost, a ne sumnja. Stoga su bespotrebno iznosili kao argumente činjenicu da Uzvišeni Allah nije propisao da se u jednom namaskom vremenu klanjaju dva namaza, te da ibadet nije ispravan, ako se sumnja u njegovu ispravnost.

  Ni pobornici trećeg stava nisu svoje argumente potkrijepili mišljenjima i citatima učenjaka, niti su se pozvali na ijedno djelo, ako izuzmemo Đozino oslanjanje na mišljenje Ibn Tejmijje kako bi dokazao da džuma nema sunneta i sunsunneta, već samo dva rekata farza.

  Jedina razlika između drugog i trećeg stava jeste što su zastupnici trećeg stava bili oštriji i kritičniji prema prvom stavu. Čak su neki od njih (Ramić u manjoj mjeri, a Husein Đozo u mnogo većem stepenu) zanemarili akademsku kulturu i bonton naučnog istraživanja i raspravljanja, te iznijeli teške optužbe i uvrede na račun pisaca koji zastupaju prvi stav.

 

7. Zaključak

 

  Nakon svega iznesenog, došli smo do zaključka da su pobornici prvog stava (klanjanje podne nakon džume-namaza ima pravnu utemeljenost) argumentovano iznijeli svoj stav, pozvali se na skoro iste argumente kao i klasični islamski učenjaci, potkrijepili dotični stav mišljenjem deseterice klasičnih i modernih učenjaka sva četiri mezheba, među kojima su i četiri osnivača mezheba Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed, te konsultirali najmanje 18 djela, što klasičnih, što savremenih, na koja su se pozvali. Prvi stav uglavnom zastupaju uposlenici Islamske zajednice i njihov stav pretežno odgovara stavu klasičnih učenjaka sva četiri mezheba o ahiri-zuhru.

  S druge strane, zagovornici drugog stava (klanjanje podne-namaz nakon džume ima izvjesnu pravnu utemeljenost, ali je tu praksu bolje dokinuti) i zastupnici trećeg stava (klanjanje podne nakon džume nema pravnu utemeljenost) nisu adekvatno argumentovali svoj stav, niti su ga potkrijepili mišljenjem ijednog učenjaka. U svojim radovima nisu naveli ni literaturu koju su konsultirali, tačnije nisu spomenuli ni jedno djelo na koje se pozivaju. Pri iznošenju protuargumenata i pokušaju da pobiju argumentaciju afirmativnog stava, osvrnuli su se na mali broj njihovih argumenata. Pogrešno su ustvrdili da pobornici prvog stava smatraju da je klanjati ahiri-zuhr obaveza. Štaviše, nisu razumjeli ni pravnu mudrost, tj. glavni razlog na kojeg se pozivaju zagovornici prvog stava, pa su mislili da se radi o sumnji (šekk) umjesto o predostrožnosti (ihtijat). Stoga, ne treba da čudi da su svoju argumentaciju usmjerili prema nepostojećem stavu (klanjanje ahiri-zuhra je obavezno radi sumnje u ispravnost džume), umjesto prema prvom stavu (klanjanje ahiri-zuhra je pravno utemeljeno i mustehabb (pohvalno) radi predostrožnosti).

  Drugi stav, također, zastupaju neki uposlenici Islamske zajednice, dok su zastupnici trećeg stava većinom selefističke daije koje djeluju vaninstitucionalno. No, i među njima ima uposlenika Islamske zajednice.

  Glavni razlozi za protivljenje praksi klanjanja ahiri-zuhra su najvjerovatnije sljedeći: nedovoljno poznavanje tematike, najviše zbog zanemarivanja klasičnih fikhskih djela; uticaj selefističkih i modernističkih krugova, koji su rezolutno protiv ahiri-zuhra; drugačiji stil života savremenog čovjeka, koji je mnogo brži, složeniji i opterećeniji, u usporedbi sa dobom klasičnih učenjaka, pogotovo ranom klasikom, i sl. 

  Na kraju, možemo zaključiti da praksa klanjanja ahiri-zuhra, koja je dio islamske tradicije Bošnjaka, ima pravno utemeljenje, kako u hanefijskom mezhebu, tako i u ostale tri ehli-sunnetske pravne škole, što su i pokazali pobornici prvog stava kroz svoju argumentaciju.

Autor: Jusuf Džafić 

 

LITERATURA

 

  1. a) knjige:
  1. Conrad Jaeger, Deep Web Secrecy and Security, Deep Web Guides, 2012.
  2. Maliković, Marko, Internetska istraživanja: sveučilišni priručnik, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2015.

 

  1. b) članci:
  1. Kaushik, Ana, Evaluation of Internet Resources: A Review of Selected Literature, Brazilian Journal of Information Science, 2012, sv. 6, br. 2, str. 61-83.
  2. Klarin, Sofija, Predmet, motivi i metode arhiviranja sadržaja weba, 8. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova, Hrvatsko knjižničarsko društvo, Zagreb, 2005.
  3. Prelog, Nenad, Pretraživanje i pronalaženje informacija u virtuelnom svijetu, The Future of Information Sciences: INFuture2007: Digital Information and Heritage, Odsjek za informacijske znanosti, Filozofski fakultet, Zagreb, 2007, str. 51-59.

 

  1. c) neobjavljeni radovi:
  1. Dunja Milanović, Procjena vjerodostojnosti sadržaja na web stranicama, završni rad, odbranjen na: Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Odsjeka za informacije znanosti, Studij informatologije, Osijek, 2017, neobavljen.

 

  1. d) internet:
  1. Begović, Nedim - Begović, Nizama - Suljić, Sifet, Ilmihal 5, dzemattarevo.page.tl/Ilmihal-5-_-Znanje.htm.
  2. Bilmen, Omer Nasuhi, Zašto se klanja „ahiri zuhr“ nakon džumanskog farza?, prijevod: Dženan Hasić, hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2018/02/01/Za%C5%A1to-se-klanja-%E2%80%9Eahiri-zuhr%E2%80%9C-nakon-d%C5%BEumanskog-farza.
  3. Čemo, Kenan, Pitanja i odgovori (48): o počecima u islamu, znaci.com/pio/pitanja-i-odgovori-48-o-pocecima-u-islamu.
  4. Dedić, Edin, Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza, www.bir.ba/index.php/vijesti/bih/item/1797-zasto-klanjamo-podne-namaz-nakon-dzuma-namaza.
  5. Dedić, Edin, Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza, www.preporod.com/index.php/duhovnost/tradicija/item/3320-zasto-klanjamo-podne-namaz-nakon-dzuma-namaza.
  6. Demirović, Muhamed, Da li je posle džume namaza obavezno klanjati podne namaz?, www.youtube.com/watch?v=8IUmF8pX0v8.
  7. Đozo, Husein, Đozine fetve: Da li smo dužni klanjati 10 rekata poslije džumanskog farza?, akos.ba/dozine-fetve-da-li-smo-duzni-klanjati-10-rekata-poslije-dzumanskog-farza.
  8. Đozo, Husein, Kako džumu učiniti još svrsishodnijom i korisnijom?, akos.ba/kako-dzumu-uciniti-jos-svrsishodnijom-i-korisnijom.
  9. Islamović, Nusret, Slijediti Poslanika s.a.v.s. ili bosansku tradiciju?, islamskitekstovi.blogspot.com/2013/05/slijediti-poslanika-savs-ili-bosansku.html.
  10. Krajinić, Edo, 8. NAMAZ korak po korak - Džuma namaz, www.izbih.no/index.php?option=com_content&view=article&id=213&catid=72&Itemid=585.
  11. Kuduzović, Safet, Džuma-namaz i Ahiri-zuhri?, s-d-o.org/dzuma-namaz-i-ahiri-zuhri-dr-safet-kuduzovic.
  12. Ljevaković, Enes, Nafile nakon džumanskog farza, www.islamskazajednica.ba/component/content/article?id=10108.
  13. Ljevaković, Enes, Podne-namaz poslije džume, www.islamskazajednica.ba/component/content/article?id=2587:podne-namaz-poslije-dfume.
  14. Ljevaković, Enes, Suneti nakon džume, www.islamskazajednica.ba/namaz-ezan/5164-suneti-nakon-dume.
  15. Ljevaković, Enes, Zvanična fetva Rijaseta o tome koliko džuma namaz ima rekata, www.islamzivot.com/2017/01/07/zvanicna-fetva-rijaseta-o-tome-koliko-dzuma-namaz-ima-rekata, nedostupan.
  16. Ljevaković, Enes, Zvanična fetva Rijaseta o tome koliko džuma namaz ima rekata, www.novihorizonti.ba/zvanicna-fetva-rijaseta-o-tome-koliko-dzuma-namaz-ima-rekata.
  17. Mehtić, Halil, Obligatnost džume namaza, www.iltizam.org/tekstovi/read/2328.
  18. Ramić, Šukrija, Zašto džuma na Balkanu ima šesnaest rekata?, www.nur-islam.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1096:zato-duma-na-balkanu-ima-esnaest-rekata-&catid=209:pitanja-i-odgovori&Itemd=142.
  19. Salkić, Nijaz, Mimbera - Šta je nama džuma, vrazici.blogspot.com/2015/10/mimbera-sta-je-nama-dzuma.html.
  20. Santiago Canyon College, Evaluating Information on the Internet, sccollege.edu/Library/Pages/EvaluatingInformationontheInternet.aspx.
  21. Sejfić, Midhat, Podne-namaz iza džume?, www.dzematizetnanic.com/hutbe/hutbe-2017/podne-namaz-iza-d%C5%BEume-13-10-2017.
  22. Velić, Muhamed, Ko još klanja 16 rekata džume namaza, akos.ba/ko-jos-klanja-16-rekata-dzume-namaza.
  23. Bez autora, Džuma namaz, fis.edu.rs/duma-namaz.
  24. Bez autora, Džuma-namaz (kako se klanja) sve na jednom mjestu, www.novihorizonti.ba/dzuma-namaz-kako-se-klanja-dzuma-sve-na-jednom-mestu.
  25. Bez autora, Kako se klanja džuma-namaz, bs.turktakvim.com/index.php?tarih=2017-09-27&page=arkayuz.
  26. Bez autora, Kako se klanja džuma-namaz, sapna.ba/selimovici2/tekstovi-iz-islama/tekstovi-iz-islama-3/281-kako-se-klanja-duma-namaz.
  27. Bez autora, Klanjanje podne namaza nakon džume, pravednavaga.forumakers.com/t17-klanjanje-podne-namaza-nakon-dzume.
  28. Bez autora, Petak i džuma-namaz, www.mesihatsandzaka.rs/vijesti/589-petak-i-dzuma-namaz.html.
  29. Bez autora, Suprostavljene fetve uleme Islamske zajednice, saff.ba/suprostavljene-fetve-uleme-islamske-zajednice.
  30. Bez autora, Rasprava sa vehabijom o klanjanju podne namaza nakon džume, pravednavaga.forumakers.com/t118-rasprava-sa-vehabijom-o-klanjanju-podne-namaza-nakon-dzume.

 

  1. e) facebook:
  1. Hanefijski mezheb, PITANJE: Da li je musliman dužan klanjati deset rekata poslije džumanskog farza?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/762498350441410.
  2. Id., 10 REKATA POSLIJE DŽUME NE SAMO DA NEMA ŠERIJATSKOG OSNOVA, NEGO NEMA NI BILO KAKVOG SMISLA (Husein ef. Đozo), www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/1006851169339459.
  3. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1009804755710767/?type=3&theater.
  4. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1053056504718925/?type=3&theater.
  5. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1140657325958842/?type=3&theater.
  6. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1295328750491698/?type=3&theater.
  7. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1308904929134080/?type=3&theater.
  8.  Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1501887843169120/?type=3&theater.
  9. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1533492026675368/?type=3&theater.
  10. Hanefijski mezheb, HUSEIN ef. ĐOZO (o 10 rekata podne poslije džume): “Kakav je to namaz u kojem ulaziš SA SUMNJOM u njegovu ispravnost?!”, www.facebook.com/notes/%D8%A7%D9%84%D9%85%D9%8E%D8%B0%D9%92%D9%87%D9%8E%D8%A8%D9%8F-%D8%A7%D9%84%D8%AD%D9%8E%D9%86%D9%8E%D9%81%D9%90%D9%8A%D9%91%D9%8F-hanefijski-mezheb/husein-ef-%C4%91ozo-o-10-rekata-podne-poslije-d%C5%BEume-kakav-je-to-namaz-u-kojem-ulazi%C5%A1-/1185323088158932.
  11. Hanefijski mezheb, Zvanična FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i treba li se klanjati podne poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/762973320393913.
  12.  Id., Zvanična FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i treba li (mora li) se klanjati PODNE poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/991186070905969.
  13. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/994915640533012.
  14. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/1002860233071886.
  15. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/1006846286006614.
  16. Id., ZVANIČNA FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i MORA LI se klanjati PODNE poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1009804019044174/?type=1&theater.
  17. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1012841332073776/?type=3&theater.
  18. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1016122965078946/?type=3&theater.
  19. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1023038961054013/?type=3&theater.
  20.  Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1039262086098367/?type=3&theater.
  21. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1042968692394373/?type=3&theater.
  22. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1049774941713748/?type=3&theater.
  23. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1056741081017134/?type=3&theater.
  24. Id., MORA LI SE KLANJATI PODNE POSLIJE DŽUME, www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1071819099509332/?type=3&theater.
  25. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1087025987988643/?type=3&theater.
  26. Id., ZVANIČNA FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i MORA LI se klanjati PODNE poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1102971349727440/?type=3&theater.
  27. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1136473036377271/?type=3&theater.
  28. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1148952731795968/?type=3&theater.
  29. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1173823515975556/?type=3&theater.
  30. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1216840695007171/?type=3&theater.
  31. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1272307712793802/?type=3&theater.
  32. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1296169360407637/?type=3&theater.
  33.  Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1438734899484415/?type=1&theater.
  34.  Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1478046715553233/?type=3&theater.
  35.  Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1501872239837347/?type=3&theater.
  36. Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1801597229864845/?type=3&theater.

 

 

 

[1] Primjera radi, prosječan vijek internet stranice je oko 100 dana, a većina dostupnih i pronalažljivih informacija na internetu nije starija od 10 godina. Vidi o problemu dinamičnosti i nestalnosti: Nenad Prelog, Pretraživanje i pronalaženje informacija u virtuelnom svijetu, The Future of Information Sciences: INFuture2007: Digital Information and Heritage, Odsjek za informacijske znanosti, Filozofski fakultet, Zagreb, 2007, str. 51-59.

[2] Tačnije, svega oko 0,2% internet stranica je dostupno preko regularnih pretraživača. Taj dio interneta se zove vidljivi ili površinski web (visible web, surface web). Ostatak od 99,8%, odnosno 500 puta veći dio interneta i 500 puta veći broj stranica, dostupan je preko posebnih specijaliziranih pretraživača, tj. ne može mu se pristupiti na uobičajeni način. Taj dio interneta se zove duboki web (deep web). Vidi o deep webu: Conrad Jaeger, Deep Web Secrecy and Security, Deep Web Guides, 2012.

[3] Santiago Canyon College, Evaluating Information on the Internet, sccollege.edu/Library/Pages/EvaluatingInformationontheInternet.aspx, 2.6.2019., 20:20; Sofija Klarin, Predmet, motivi i metode arhiviranja sadržaja weba, 8. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova, Hrvatsko knjižničarsko društvo, Zagreb, 2005. Vidi još o problemu istraživanja na internetu: Ana Kaushik, Evaluation of Internet Resources: A Review of Selected Literature, Brazilian Journal of Information Science, 2012, sv. 6, br. 2, str. 61-83; Dunja Milanović, Procjena vjerodostojnosti sadržaja na web stranicama, završni rad, odbranjen na: Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Odsjeka za informacije znanosti, Studij informatologije, Osijek, 2017, neobjavljen; Marko Maliković, Internetska istraživanja: sveučilišni priručnik, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2015.

[4] Bez autora, Petak i džuma-namaz, www.mesihatsandzaka.rs/vijesti/589-petak-i-dzuma-namaz.html, nedostupan.

[5] Nusret Islamović, Slijediti Poslanika s.a.v.s. ili bosansku tradiciju?, islamskitekstovi.blogspot.com/2013/05/slijediti-poslanika-savs-ili-bosansku.html, 25.5.2019., 9:10.

[6] Muhamed Velić, Ko još klanja 16 rekata džume namaza, akos.ba/ko-jos-klanja-16-rekata-dzume-namaza, 25.5.2019., 9:36.

[7] Edin Dedić, Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza, www.bir.ba/index.php/vijesti/bih/item/1797-zasto-klanjamo-podne-namaz-nakon-dzuma-namaza, 6.6.2019., 13:36.

[8] Enes Ljevaković, Suneti nakon džume, www.islamskazajednica.ba/namaz-ezan/5164-suneti-nakon-dume, 25.5.2019., 7:58.

[9] Edin Dedić, Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza, www.preporod.com/index.php/duhovnost/tradicija/item/3320-zasto-klanjamo-podne-namaz-nakon-dzuma-namaza, 24.5.2019., 19:55.

[10] Edin Dedić, Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza, www.bir.ba/index.php/vijesti/bih/item/1797-zasto-klanjamo-podne-namaz-nakon-dzuma-namaza.

[11] Nijaz Salkić, Mimbera - Šta je nama džuma, vrazici.blogspot.com/2015/10/mimbera-sta-je-nama-dzuma.html, 25.5.2019., 9:13.

[12] Naime, Nijaz-ef. Salkić je postavio svoju hutbu 9. oktobra 2015. godine, dok je mr. Edin Dedić objavio prvu verziju svog članka Zašto klanjamo podne-namaz nakon džuma-namaza na www.preporod.com 25. februara 2015. godine, a drugu proširenu verziju na www.mudrost.ba 10. septembra 2015. godine. Usto, Salkić koristi identičnu argumentaciju kao mr. Dedić, te slične rečenice, izraze i termine.

[13] Midhat Sejfić, Podne-namaz iza džume?, www.dzematizetnanic.com/hutbe/hutbe-2017/podne-namaz-iza-d%C5%BEume-13-10-2017, 25.5.2019., 7:40.

[14] Omer Nasuhi Bilmen, Zašto se klanja „ahiri zuhr“ nakon džumanskog farza?, prijevod: Dženan Hasić, hanefijskimezheb.wixsite.com/bosna/single-post/2018/02/01/Za%C5%A1to-se-klanja-%E2%80%9Eahiri-zuhr%E2%80%9C-nakon-d%C5%BEumanskog-farza, 24.5.2019., 20:00.

[15] Edo Krajinić, 8. NAMAZ korak po korak - Džuma namaz, www.izbih.no/index.php?option=com_content&view=article&id=213&catid=72&Itemid=585, 24.5.2019., 20:10; Bez autora, Kako se klanja džuma-namaz, sapna.ba/selimovici2/tekstovi-iz-islama/tekstovi-iz-islama-3/281-kako-se-klanja-duma-namaz, 24.5.2019., 20:16; Bez autora, Džuma-namaz (kako se klanja) sve na jednom mjestu, www.novihorizonti.ba/dzuma-namaz-kako-se-klanja-dzuma-sve-na-jednom-mestu, 24.5.2019., 20:16; Nedim Begović-Nizama Begović-Sifet Suljić, Ilmihal 5, dzemattarevo.page.tl/Ilmihal-5-_-Znanje.htm, 25.5.2019., 9:53; Bez autora, Kako se klanja džuma-namaz, bs.turktakvim.com/index.php?tarih=2017-09-27&page=arkayuz, 25.5.2019., 9:55; Kenan Čemo, Pitanja i odgovori (48): o počecima u islamu, znaci.com/pio/pitanja-i-odgovori-48-o-pocecima-u-islamu, 25.5.2019., 9:05.

[16] Muhamed Demirović, Da li je posle džume namaza obavezno klanjati podne namaz?, www.youtube.com/watch?v=8IUmF8pX0v8, 25.5.2019., 9:28.

[17] Bez autora, Klanjanje podne namaza nakon dzume, pravednavaga.forumakers.com/t17-klanjanje-podne-namaza-nakon-dzume, 25.5.2019., 10:03; Id., Rasprava sa vehabijom o klanjanju podne namaza nakon dzume, pravednavaga.forumakers.com/t118-rasprava-sa-vehabijom-o-klanjanju-podne-namaza-nakon-dzume, 25.5.2019., 10:01.

[18] Halil Mehtić, Obligatnost džume namaza, www.iltizam.org/tekstovi/read/2328, 25.5.2019., 8:08.

[19] Izjave i stavove učenjaka sva četiri mezheba o pravnoj utemeljenosti klanjanja podne nakon džuma-namaza su iznijeli Edin Dedić i Omer Nasuhi Bilmen u svojim tekstovima koje smo ranije obrađivali.

[20] Enes Ljevaković, Podne-namaz poslije džume, www.islamskazajednica.ba/component/content/article?id=2587:podne-namaz-poslije-dfume, 25.5.2019., 7:45.

[21] Tada je fetva-emin u afirmativnom smislu govorio o dva argumenta na koje se poziva hanefijski mezheb u slučaju pravne utemeljenosti ahiri-zuhra: postojanje mišljenja da je ispravna samo prva džuma u gradu, i postojanje mišljenja da su džume sumnjive, jer više nema halife.

[22] Bez autora, Džuma namaz, fis.edu.rs/duma-namaz, 25.5.2019., 9:51.

[23] Enes Ljevaković, Nafile nakon džumanskog farza, www.islamskazajednica.ba/component/content/article?id=10108, 24.5.2019., 20:06.

[24] Primjera radi, selefistička Facebook stranica المَذْهَبُ الحَنَفِيُّ - Hanefijski mezheb je fetva-eminov odgovor iz 2007. godine Podne-namaz poslije džume tendenciozno obradila (npr. stavljen je potpuno drugačiji naslov, jedinstven pasus odgovora je smišljeno podijeljen na četiri stavke, određene riječi su napisane velikim slovima, kako bi se skrenula pažnja sa cijelog odgovora na samo te riječi) i postirala ga najmanje 26 puta u trogodišnjem periodu 2014-2017: 1. mart 2014. godine, 3. april 2015. godine, 10. april 2015. godine, 24. april 2015. godine, 1. maj 2015. godine, 8. maj 2015. godine, 15. maj 2015. godine, 22. maj 2015. godine, 5. jun 2015. godine, 3. jul 2015. godine, 10. jul 2015. godine, 24. jul 2015. godine, 7. avgust 2015. godine, 4. septembar 2015. godine, 2. oktobar 2015. godine, 6. novembar 2015. godine, 8. januar 2016. godine, 29. januar 2016. godine, 11. mart 2016. godine, 6. maj 2016. godine, 29. jul 2016. godine, 27. avgust 2016. godine, 6. januar 2017. godine, 10. februar 2017. godine, 2. mart 2017. godine, 23. novembar 2017. godine. Ti postovi su podijeljeni najmanje 473 puta po selefističkim Facebook profilima i stranicama. Spomenuta selefistička obrada je objavljena i na najmanje dva internet portala: www.novihorizonti.ba, www.islamzivot.com. Također, i druge Facebook stranice, uglavnom selefističke provenijencije, već godinama objavljuju tu tendencioznu obradu fetva-eminovog odgovora. Među tim stranicama su i: Ajetul Kursija, Islamske izreke., ISLAM smisao života, Firdavs, BRCKO Poziv u islam, Dzemat Novi Beograd Ledine, Klanjaj, prije nego ti se klanja dzenaza!, Dzemat BKC Gelsenkirchen, Islamske izreke itd.

  Vidi 26 postova na dotičnoj Facebook stranici: Hanefijski mezheb, Zvanična FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i treba li se klanjati podne poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/762973320393913, 9.6.2019., 8:40; Id., Zvanična FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i treba li (mora li) se klanjati PODNE poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/991186070905969, 9.6.2019., 8:27; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/994915640533012, 9.6.2019., 10:09; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/1002860233071886, 9.6.2019., 8:28; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/1006846286006614, 9.6.2019., 8:34; Id., ZVANIČNA FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i MORA LI se klanjati PODNE poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1009804019044174/?type=1&theater, 9.6.2019., 13:44; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1012841332073776/?type=3&theater, 9.6.2019., 13:51; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1016122965078946/?type=3&theater, 9.6.2019., 13:52; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1023038961054013/?type=3&theater, 9.6.2019., 10:16; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1039262086098367/?type=3&theater, 9.6.2019., 10:24; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1042968692394373/?type=3&theater, 9.6.2019., 10:27; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1049774941713748/?type=3&theater, 9.6.2019., 10:28; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1056741081017134/?type=3&theater, 9.6.2019., 10:32; Id., MORA LI SE KLANJATI PODNE POSLIJE DŽUME, www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1071819099509332/?type=3&theater, 9.6.2019., 10:56; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1087025987988643/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:02; Id., ZVANIČNA FETVA Rijaseta IZ u BiH o tome koliko džuma namaz ima rekata i MORA LI se klanjati PODNE poslije?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1102971349727440/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:06; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1136473036377271/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:14; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1148952731795968/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:22; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1173823515975556/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:27; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1216840695007171/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:33; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1272307712793802/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:39; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1296169360407637/?type=3&theater, 9.6.2019., 11:54; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1438734899484415/?type=1&theater, 8.6.2019., 18:46; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1478046715553233/?type=3&theater, 9.6.2019., 8:38; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1501872239837347/?type=3&theater; 9.6.2019., 9:42; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1801597229864845/?type=3&theater, 9.6.2019., 9:12.

  Vidi objave na internet portalima: Enes Ljevaković, Zvanična fetva Rijaseta o tome koliko džuma namaz ima rekata, www.novihorizonti.ba/zvanicna-fetva-rijaseta-o-tome-koliko-dzuma-namaz-ima-rekata, 9.6.2019., 9:05; Ibid., www.islamzivot.com/2017/01/07/zvanicna-fetva-rijaseta-o-tome-koliko-dzuma-namaz-ima-rekata, nedostupan.

[25] Muhamed Velić, Ko još klanja 16 rekata džume namaza, akos.ba/ko-jos-klanja-16-rekata-dzume-namaza.

[26] Šukrija Ramić, Zašto džuma na Balkanu ima šesnaest rekata?, www.nur-islam.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1096:zato-duma-na-balkanu-ima-esnaest-rekata-&catid=209:pitanja-i-odgovori&Itemd=142, 25.5.2019., 9:41.

[27] O ovim razlozima su detaljno govorili u svojim tekstovima mr. Edin Dedić i Omer Nasuhi Bilmen.

[28] Husein Đozo, Đozine fetve: Da li smo dužni klanjati 10 rekata poslije džumanskog farza?, akos.ba/dozine-fetve-da-li-smo-duzni-klanjati-10-rekata-poslije-dzumanskog-farza, 9.6.2019., 12:32.

[29] Primjera radi, spominjana selefistička Facebook stranica المَذْهَبُ الحَنَفِيُّ - Hanefijski mezheb je tendenciozno obradila Đozin odgovor (npr. stavljen je potpuno različit naslov, članak je ciljano reduciran na tri stavke, određene riječi i rečenice su napisane velikim slovima, kako bi se fokusirala pažnja na samo te riječi i rečenice) i postovala ga čak najmanje 9 puta u trogodišnjem periodu 2014-2017: 28. februar 2014. godine, 1. maj 2015. godine, 8. maj 2015. godine, 30. jul 2015. godine, 15. januar 2016. godine, 26. avgust 2016. godine, 9. septembar 2016. godine, 2. mart 2017. godine, 31. mart 2017. godine. Ti postovi su podijeljeni najmanje 230 puta po selefističkim Facebook profilima i stranicama. Također, i druge Facebook stranice, uglavnom selefističkog tipa, već godinama objavljuju tu tendencioznu obradu ionako kontroverznog Đozinog odgovora. Među tim stranicama su i: Elvedin Pezić, Firdavs, Dzemat BKC Gelsenkirchen, Islamska omladina Balkana, Allahova Milost i Oprost, Moj cilj je Džennet, Bošnjaci Muslimani Jablanica itd.

  Dotična selefistička stranica je preradila i cijeli odgovor Husein-ef. Đoze i postavila ga kao bilješku 25. marta 2016. godine. Bilješka je podijeljena najmanje 37 puta na Facebooku: Hanefijski mezheb, HUSEIN ef. ĐOZO (o 10 rekata podne poslije džume): “Kakav je to namaz u kojem ulaziš SA SUMNJOM u njegovu ispravnost?!”, www.facebook.com/notes/%D8%A7%D9%84%D9%85%D9%8E%D8%B0%D9%92%D9%87%D9%8E%D8%A8%D9%8F-%D8%A7%D9%84%D8%AD%D9%8E%D9%86%D9%8E%D9%81%D9%90%D9%8A%D9%91%D9%8F-hanefijski-mezheb/husein-ef-%C4%91ozo-o-10-rekata-podne-poslije-d%C5%BEume-kakav-je-to-namaz-u-kojem-ulazi%C5%A1-/1185323088158932, 9.6.2019., 13:27.

  Vidi 9 postova na dotičnoj Facebook stranici: Hanefijski mezheb, PITANJE: Da li je musliman dužan klanjati deset rekata poslije džumanskog farza?, www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/762498350441410; Id., 10 REKATA POSLIJE DŽUME NE SAMO DA NEMA ŠERIJATSKOG OSNOVA, NEGO NEMA NI BILO KAKVOG SMISLA (Husein ef. Đozo), www.facebook.com/ebuhanife.ba/posts/1006851169339459, 9.6.2019., 13:19; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1009804755710767/?type=3&theater, 9.6.2019., 13:59; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1053056504718925/?type=3&theater, 9.6.2019., 14:00; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1140657325958842/?type=3&theater, 9.6.2019., 14:01; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1295328750491698/?type=3&theater, 9.6.2019., 14:02; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1308904929134080/?type=3&theater, 9.6.2019., 14:03; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1501887843169120/?type=3&theater, 9.6.2019., 14:04; Ibid., www.facebook.com/ebuhanife.ba/photos/a.760036797354232/1533492026675368/?type=3&theater, 9.6.2019., 14:05.

[30] Hanefijski mezheb, HUSEIN ef. ĐOZO (o 10 rekata podne poslije džume): “Kakav je to namaz u kojem ulaziš SA SUMNJOM u njegovu ispravnost?!”,

www.facebook.com/notes/%D8%A7%D9%84%D9%85%D9%8E%D8%B0%D9%92%D9%87%D9%8E%D8%A8%D9%8F-%D8%A7%D9%84%D8%AD%D9%8E%D9%86%D9%8E%D9%81%D9%90%D9%8A%D9%91%D9%8F-hanefijski-mezheb/husein-ef-%C4%91ozo-o-10-rekata-podne-poslije-d%C5%BEume-kakav-je-to-namaz-u-kojem-ulazi%C5%A1-/1185323088158932.

[31] Bez autora, Suprostavljene fetve uleme Islamske zajednice, saff.ba/suprostavljene-fetve-uleme-islamske-zajednice, 25.5.2019., 8:01

[32] Husein Đozo, Kako džumu učiniti još svrsishodnijom i korisnijom?, akos.ba/kako-dzumu-uciniti-jos-svrsishodnijom-i-korisnijom, 25.5.2019., 7:30.

[33] Nusret Islamović, Slijediti Poslanika s.a.v.s. ili bosansku tradiciju?, islamskitekstovi.blogspot.com/2013/05/slijediti-poslanika-savs-ili-bosansku.html.

[34] Safet Kuduzović, Džuma-namaz i Ahiri-zuhri?, s-d-o.org/dzuma-namaz-i-ahiri-zuhri-dr-safet-kuduzovic, 25.5.2019., 9:21.