Veliki broj kur'anskih ajeta i hadisa govore o jetimima i njihovim pravima, te kako i na koji način islamsko društvo treba da se prema njima ophodi.

Uzvišeni Allah đž.š. je rekao:

''I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili...''.(2/83)

''I da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane. . ." (6/152)

''I pitaju te o siročadi. Reci: bolje je imanja njihova unaprijediti. A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od  dobročininitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono što vam je teško; On je, zaista, silan i mudar''.(2/220)

''I siročadi imanja njihova uručite, rđavao za dobro ne podmećite i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh''.(4/2)

''Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi, doista jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti''.(4/10)

''Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio''.(83/6)

Poslanik a.s., je rekao:

Od Sehl bin Sa'd se prenosi da je Allahov poslanik a.s.,  rekao: ''Ja i staratelj siročeta ćemo ovako biti u đžennetu'', pa je pokazao na  svoja dva prsta, kažiprst i srednji prst". (Bilježi ga Buharija 508/600)

Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: Allahov poslanik a.s.,  je kazao: ''Najbolja kuća među muslimana je ona kuća u kojoj je siroče i prema kome se lijepo ophodi, a najgora kuća među muslimana je ona kuća u kojoj je siroče i prema kome se lijepo ne ophodi''. (Bilježi ga Ibn Madže 2697 / 3679)

Prava jetima

Nakon što smo vidjeli šta Kur'an i Hadis Poslanika Muhammeda a.s.,   kaže o jetimima ili siročadima, sada ćemo spomenuti osnovna prava svakog jetima, onako kako to kur'an i sunnet nalažu, a čija su prava danas, ne samo u neislamskim već i u islamskim društvima zapostavljena.

Pravo na život

Ovo se smatra jednim od najupečatljivijih prava, kojeg je vjera islam stavila u dužnost da se izvršava prema djetetu. Poznato je da je đžahilijjetu, prije dolaska islama, bilo rašireno zakopavanje žive ženske djece; strahujući od siromaštva, pa čak i ubijanjem djece, zbog straha od gladi i siromaštva. Islam je to strogo zabranio, tako Allah đž.š. kaže: 

''Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh''. (17/131)

Poslanik Muhammed a.s., je o ovome rekao: 

Od Abdullaha se prenosi da je rekao: pitao sam Allahovog Poslanika a.s.,  : koji grijeh je najveći kod Allaha? Da pripisuješ Allahu druga, a On te je stvorio,- odgovori. Rekao sam: to je zaista, veliko! A koji poslije?- pitao sam. Da ubiješ svoje dijete plašeći se da će sa tobom jesti,-reče. A koji poslije? Da počiniš blud sa ženom svog komšije'',-odgovori Poslanik a.s.. (Bilježi ga Buharija 628 / 7520)

Davanje utočišta jetimu

Allah dž.š., je rekao: ''Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio''.(83/6)

Prvo što jetim na ovom svijetu treba jeste: naručje koje će ga obuhvatati, grudi koji će ga grijati i kuća u kojoj će se zabavljati, i kada se ove tri stvari ostvare, tada je moguće da se to zanemareno dijete sačuva, a zatim da se materijalno i moralno izdržava.

Dakle, jetim – siroče treba utočište, odnosno potrebno je pripremti jetimu mjesto prebivališta, jer dotično dijete, bez ognjišta će postati prosjak, trotuari ulica i ćor sokaci će ga sčepati, tako da će biti teret svojoj državi.

Ovaj nemar predstavlja početak njegovog nevaljalog životnog puta, nema nadzornika da ga čeka, noćne sate provodi lutajući, da bi dočekao dan odbačen, i stječište poroka ga uzimaju u naručje, i on odjednom biva loš član koga gubi zajednica, i na kraju postaje teret i njoj i njenim jedinkama, Poslanik Muhammed a.s.,  je rekao: 

''Najbolja kuća među muslimana je ona kuća u kojoj je siroče i prema kome se lijepo ophodi, a najgora kuća među muslimana je ona kuća u kojoj je siroče i prema kome se lijepo ne ophodi''. (Bilježi ga Ibn Madže 2697 / 3679)

Izdržavanje siročeta

Ovo je jedno od određenih prava i dužnosti roditelja prema djeci u islamskom zakonodavstvu. Islamski pravnici su složni da je čovjek dužan da se brine o izdržavanju svoje djece, djeca koja ne posjeduju imetak, jer je dijete dio njega, a on je dio djeteta.

Allah dž.š., kaže: 

''Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati''. (65/7)

Kada otac umre ili se smatra nestalim, nemoćnim da zarađuje, u tom slučaju će izdržavanje pripasti onima koji ga nasljeđuju, shodno njihovoj količini u nasljeđivanju, a ako i to ne bude moguće, onda je dužnost na državnu blagajnu muslimana – bejtu-l-mal, tako što će pružiti u novčanoj pomoći ili kroz fazu davanja prebivališta i društvene institucije.

Pravo na porijeklo

Nakon što je vjera islam zagarantovala djetetu pravo na život, također mu je dala garanciju prava na porijeklo i srodstvo po ocu, kako ne bi bio predmet neznanja, a povrh toga i gubitak ostalih prava, kao što su: izdržavanje i nasljeđivanje, Uzvišeni Allah dž.š.,  to striktno određuje riječima:

''Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je''. (33/5)

Dakle, islam je zabranio poigravanje sa porijeklom i srodstvom, ili pokušajem da se djetetu pripiše srodstvo nekom drugom a ne njegovom pravom ocu, tako da je za to odredio strogu kaznu.

Pravo na dojenje

Islam je stavio u dužnost majkama da doje svoju djecu, pa tako Allah dž.š., kaže: ''Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude''. (2/233)

Islamski pravnici su složni da je dužnost dojenja djeteta sve dokle god ono ima potrebu, i dok je u dobi dojenja, s time da se islamski pravnici razilaze po pitanju kome pripada primarna dužnost.

Odgoj siročeta

Allah dž.š., je rekao:

''I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi  put uputio''.  (83/7)

U ovom časnom kur'anskom ajetu nam se jasno odslikava jedna konkretna dimenzija, u kome se podsjeća Poslanik a.s.,  onim čime ga je Allah već prije odlikovao.

Poslanik a.s.,  je odrastao u podneblju prepunim iskrivljenim vjerovanjima, i promjenjljivim stanjima nastalim iz paganskih običaja.

Na osnovu toga, potpuno je jasno ono ka čemu ovaj kur'anski ajet teži, ispravljanju pogrešnih razumijevanja, a koja su se uvriježila kod nekih i postala izvor  svakodnevnog života, zato je ovaj ajet došao kao objašnjenje kako to neki shvataju.

Allah dž.š., kaže:  ''A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete''. (89/17)

Ukazivanje pažnje jetimu treba da bude sveobuhvatno sa svim oblicima čuvanja siročeta sa stanovišta njegovih društvenih prava, svejedno da li se to radilo o njegovom smještaju, izdržavanju ili pak o odgoju.

Pa tako lijep odnos i pažnja prema njemu će se manifestirati na taj način da se ne ostavi bez odgoja i obrazovanja, isto kao što čovjek odgaja i obrazuje svoju djecu.

U ovom ajetu pod riječju ukazivanje pažnje, ne podrazumjeva se samo izdržavanje jetima, već to znači kao što smo gore kazali, sve ono što ostvaruje dobar odnos i pažnju prema siročetu.

Pravo na starateljstvo

Što se tiče  prava starateljstva ili skrbništva, to je izričito pravo djece, a posebno kada se radi o jetimima, ovdje je potrebno istaći tri aspekta, a to su: 

Starateljstvo nad njegom, starateljstvo nad odgojem i starateljstvo nad imovinom.

Kada je riječ o starateljstvu nad njegom, tu najveću ulogu igraju žene, tj.odgoj djeteta i briga o njemu u periodu u kojem je ono ovisno od majke.

Žena je preča i dostojnija da se brine o njezi djeteta, u ovome se slažu islamski pravnici, s time da majci daju prednost njege djeteta nad drugim ženama, kada se ispune uvjeti dostojnosti njege.

Što se tiče starateljstva nad odgojem, ovdje se misli prije svega na odgojanje, upućivanje i davanje uputa i smjernica djetetu nakon završetka perioda njege. Ova njega se tiče posebno ljudi a ne žena, zato što je Allah đž.š., odlikovao ljude snagom i moći više nego žene, pa tako Allah đž.š., podstiče roditelje da odgajaju svoju djecu riječima: ''O vi koji vjerujete, sebe i porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti...''.  (66/6)

A što se tiče starateljstva nad imetkom, to znači da se čuva i vodi računa o imovini djeteta jetima, imajući u vidu da je neiskusno u životu, i da ono još nije sazrelo tjelesno, duhovno i intelektualno. I kad bi mu se dala sloboda upravljanja nad svojim imetkom, ono bi to prokockao u svoje strasti, hirove, gluposti i neznanje, a onda kada dostigne punoljetnost i spremnost da rasuđuje ne bi našlo tu imovinu kada bi mu najviše trebala.

Pravo na milost

Siroče zaslužuje ovo pravo, s obzirom da je ono malo i nije dostiglo zrelost. U islamu postoje kontinuirane smjernice i upute o samilosti i blagosti prema mlađem, uzimati ga za ruku...itd.  Od Abdullaha bin Amr bin El As se prenosi, da je Allahov Poslanik a.s.,  rekao:

''Onaj ko nije milostiv prema našim mlađim, i ne poznaje pravo naših starijih, ne pripada nama''.  (Bilježi ga Buharija)

Ovo su upute i savjeti islama o samilosti prema mlađem, a iza svega toga stoji cilj, da kod njega ojača osjećanje, kako bi i on sutra kada postane zreo čovjek, mogao biti osjećajan prema drugima.

Poznato je da nešto što ne postoji ne može ništa dati, pa tako i dijete siroče, ako bi bio lišen milosti, ne može biti dobar kada odraste, zbog toga jer je bio lišen milosti i lijepe pažnje dok je bio dijete...

Pedagozi, psiholozi i sociolozi potvrđuju, da običaji porodice, njihova priroda i ponašanje u životu se prenose na djecu, po zakonu odrastanja, odgoja i oponašanja.

Položaj siročeta u đžahilijjetu

Društva u đžahilijjetu prije pojave islama su gledali na siroče kao na osobu, koja nema nikog da ga štiti i spriječi od nasilja i nepravde, te da on nije dostojan da nasljeđuje svoje roditelje ako bi imali imetak. Njihova parola u tome je bila, da jetimi ne nose sablju, niti jašu konje, odnosno ne idu i ne bore se protiv neprijatelja.

Međutim, žena siroče je bila u nešto lošijem položaju u društvu koje nije nikada imalo milosti, pa tako ako bi žena siroče bila bogata i lijepa, njen staratelj bi je pripojio sebi, u želji da se domogne njenog imetka i ljepote, a prema njoj ne bi bio pravedan. A kada bi bila siromšna, želio bi da je što prije uda, pa bi tako živjela sa nepravdom, ponižena i totalno izgubljena.

Vrijedi spomenuti činjenicu, kao što smo to već i rekli, da su u đžahilijjetu uobičavali da se žene djevojkom jetimom, želeći njen imetak, ili su svoje sinove ženili tim djevojkama jetimima; kako imovina ne bi pripala nekome drugom.

Allah đž.š., je rekao u kur'anu, upozoravajući na one koji uzimaju imovinu jetima riječima: ''Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi, doista jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti''.(4/10) 

Najveći primjer siročeta

Jetim ili siroče ne predstavlja nikakav nedostatak ili mahanu kod roba, naprotiv to je Allahova volja, Koji radi ono što hoće i odabira.

Najbolje i najplemenitije stvorenje, Muhammed   je bio siroče. Otac mu umire dok je još bio u utrobi svoje majke, a majka mu umire dok je bio dijete, tada njegova starosna dob nije prelazila šest godina.

Poslanik a.s.,  je time izgubio svaku brigu i pažnju, osim Allahove đž.š., On mu je pružio utočište, i učinio da se pod njegovim okriljem i nadzorom odgaja, zato Uzvišeni Allah đž.š., spominje ovu blagodat što mu je darovao, potom uputio na pravi put i poslao čovječanstvu, pa kaže:

''Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio''.(83/6)

Siroče Muhammed a.s.,  jeste najbolji primjer ljubavi prema siročadima, brige i pažnje radi njihovog interesa, i dobročinstva prema njima.

Poslanik a.s.,  je u više navrata u svojim hadisima upozorio na lijepu pažnju sa siročadima, činjenja onoga što će ih usrećiti, zatim čuvanja njih i njihove imovine.On je obradovao onoga ko se bude starao i brinuo o jetimu, da će biti zajedno sa njim u đžennetu.

Na osnovu samih kur'anskih tekstova koji govore o siročetu, a čiji broj dostiže 23 ajeta, možemo spoznati važnost Allahove brige za jetimom, zatim činjenice, da je Allah htio da siroče osjeti da to nije mahana, niti nedostatak, jer i najbolji i najodabraniji čovjek, Poslanik a.s.,  je imao to svojstvo.

Imam Šehid Sejjid Kutb u svom tefsiru kaže:

Shodno onome kako je Gospodar Svevišnji spomenuo da je Vjerovjesink a.s.,  bio siroče i da mu je On utočište pružio, zatim da mu je uputu pokazao i učinio imućnim nakon neimaštine; kroz sve to Allah želi da uputi muslimane da se vodi briga o svakom siročetu, zadovoljiti potrebe siromaha, i da se govori o velikoj Allahovj blagodati koja mu je ukazana, a među prvima je: uputa u ovu vjeru.

 

Autor: Nasih Osmanović