Tim ajetima iz sure El-Bekare muslimanima je naređen post tokom svjetog mjeseca Ramazana - Allahovog mjeseca. Od tada pa do danas, uprkos raznim dunjalučkim iskušenjima, muslimani poste dane ramazanskog posta. Štaviše, muslimani danas više prakticiraju ramazanski post nego pet dnevnih namaza (beš vakat), što, nažalost, pokazuje da je post Ramazana, iako druga po važnosti islamska dužnost (odmah iza beš vakta), ipak najzastupljeniji ibadet među Ummetom.

  Budući da živimo u XXI stoljeću, u vremenu kada ljudi više vjeruju papiru i peru nego njihovom Stvoritelju, poslužit ćemo se upravo perom i papirom da uvjerimo neuvjerene u zdravstvenu korist razamnskog posta, ali i da razuvjerimo pogrešno uvjerene u štetnost ramazanskog posta. Tačnije, pozvat ćemo se na historijske i religijske zapise, naučna djela i istraživanja i slično, kako bismo potvrdili zdravstvenu korist posta, a posebno na djela i istraživanja koja dokazuju zdravstvenu korist ramazanskog posta. Stoga, u tekstu se nećemo mnogo osvrćati na post sa islamskog stanovišta.

  Post je star koliko i čovječanstvo. Adem, a.s., prvi čovjek na Zemlji, obavljao je post. On je postio tri dana svakog mjeseca. O ovome nalazimo potvrdu kod erudite Dželaluddina Sujutija u djelu Vesail ila ma'rife el-evail, a također i kod muhaddisa Hatiba Bagdadija i historičara Ibn Asakira koji poktrepljuju svoje navode predajom od Abdullaha ibn Mesuda, r.a.

  I poslanici nakon Adema, a.s., poste, pa tako Ibn Ebi Hatim prenosi od Dahhaka da su svi poslanici od Nuha, a.s., pa do posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., postili tri dana.

 

 

Post u drugim religijama

 

  I druge abrahamske religije potvrđuju stav muslimanskih učenjaka i historičara da su svi proroci, tj. poslanici postili. Tako Augustin, jedan od očeva hrišćanske crkve, tvrdi da je Adam postio dok je još bio u Raju.[1] Hrišćanski svetac Kiprijan Antiohijski pohvalio je post: Post kroti svaku bunu tijela, uništava silništvo grla i resi čovjeka. Zatvara neuredne strasti u grob, dijeli i važe obilazeće ili nadolazeće pohote i uči, ako je s poniznošću združen, sluge Božje prezirati zemaljsko. U Bibliji se spominje da je Isus prije javnog djelovanja postio 40 dana i noći, povukavši se u pustinju. Biblija govori i o postu Mojsija (Musaa), Davida (Davuda), Danijela i drugih proroka. Brojni hrišćanski sveci, poput: Petra i Pavla, Augustina, Ambrozija, Jovana Zlatoustog, Nikole, Georgija, Dimitrija i drugih, tvrdili su da u svome postu slijede Božije proroke. Glede toga, hrišćanski svetac Vasilije Veliki kaže: Post je sve svete rukovodio u životu po Bogu.

  Židovi, koji se, kao i hrišćani, pozivaju na Stari Zavjet, potvrđuju da su svi Božiji proroci postili. O postu se govori i u jevrejskoj svetoj knjizi Talmudu. Sami židovi tradicionalno poste 7 dana-blagdana u godini. Zavisno od blagdana, oni poste od zalaska sunca do zore, od zore do zalaska sunca, odnosno 25 sahati, koliko traje post za vrijeme Jom Kipura.

 

 

Post u antici i srednjem vijeku

 

  Post je poznat i u drugim živućim religijama: sikhizmu, taoizmu, džainizmu, hinduizmu itd. I antički narodi su postili: Grci, Rimljani, Egipćani, Sirijci i dr. Medicina spomenutih antičkih naroda smatrala je post izuzetno zdravim i korisnim za čovjekov organizam. U nastavku ćemo citirati nekoliko izjava uglednih antičkih ljekara i pisaca vezanih za probitačnost posta.

  Filip Paracelzus, koji se smatra jednim od otaca zapadnjačke moderne medicine, je rekao: Post je najbolji lijek - unutrašnji ljekar.

  Umjesto korištenja lijeka - bolje posti danas, rekao je Plutarh, grčki biograf i etičar.

  Ljudi žive na jednoj četvrtini onoga što pojedu. Na tri ostale četvrtine živi njihov ljekar, glasi natpis star 3 800 godina, pronađen na jednoj egipatskoj piramidi.

  Zanimljivo da je post bio sveprisutan među evropskim hrišćanskim narodima, čak i za vrijeme mračnog srednjeg vijeka. Srednjovjekovni hrišćani bi postili ponedjeljkom i četvrtkom, čime su, kako tvrdi Melitta Weiss Adamson u knjizi Food in Medieval Times, kopirali jevrejsku praksu dobrovoljnog posta. Možda je to bilo kopiranje muslimanske prakse dobrovoljnog posta ponedeljkom i četvrtkom, budući da nisu sve jevrejske struje prakticirale dobrovoljni post ponedjeljkom i četvtkom?

 

 

Nauka o postu

 

  I u vrijeme evropske renesanse post je smatran lijekom. Tako Paracelzus (1493-1541), njemački renesansi ljekar, kaže: Post je najveći lijek, unutrašnji ljekar.

  Iako se novovjekovna evropska inteligencija u doba prosvjetiteljstva počela da odvaja od Boga i religije, ipak je post zadržao visoko mjesto kao nasušni lijek. Tako je Bendžamin Franklin, pisac Američke deklaracije nezavisnosti, kazao: Najbolji lijekovi su odmor i post.

  Mala glad realno može da učini više za prosječno bolesnog čovjeka nego što mogu najbolji lijekovi i najbolji ljekari, bile su riječi poznatog američkog pisca Marka Tvena.

  Bernard Shaw (1856-1940), irski dramski pisac, je rekao za post: Svaka budala može postiti, ali samo mudrac zna kako da prekine post.

  Nakon zornog, I svjetskog rata nastupa moderno doba ljudske povijesti. Darvinizam, komunizam, socijalizam, anarhizam, nacizam, fašizam, nihilizam i drugi neznabožački pokreti uzeli su danak, ali ipak nisu uspjeli da unište instituciju posta, pogotovo instituciju ramazanskog posta. Naprotiv, sve veći napredak znanosti samo je sve više potvrđivao zdravstvenu korist posta.

  Teško je utvrditi koliko je članaka i knjiga napisano, te istraživanja provedeno u ovom modernom dobu kako bi se potvrdila probitačnost posta za ljudsko zdravlje. Brojka, zasigurno, prelazi nekoliko hiljada. Među tim djelima, vrijedi spomenuti djela sljedećih doktora medicine:

- Elson Haas, Staying Healthy with Nutrition (Ostati zdravo sa ishranom),

- James Balch, Prescription for Nutritional Healing (Recept za nutricionističko liječenje),

- Joel Fuhrman, Fasting and Eating for Health (Postiti i jesti za zdravlje),

- Alan Cott, Fasting: The Ultimate Diet (Krajnja dijeta),

- Adolph Mayer, Fast Cures - Wondercures (Lijekovi posta - čudotvorni lijekovi).

  Posebno treba spomenuti knjigu Gladovanje radi zdravlja u prijevodu Bože Bobota, objavljenu 1977. godine u nakladi NIP Partizan, Beograd. Pisci knjige su sovjetski ljekari Nikolajev i Nilov. Knjiga je nastala na osnovu 15-godišnjeg rada sa 7000 pacijenata. Njeni autori su post nazvali „unutrašnja operacija bez noža“.

  Što se tiče samog ramazanskog posta, razumljivo je da on sam, kao godišnje čišćenje organizma, potpada pod ljekovite postove, o čemu govore ne samo muslimanski doktori medicine, već i nemuslimanski. Štaviše, primijetan je sve veći i veći broj nemuslimana koji poste Ramazan![2] Primjera radi, Anu Ann Mathew, nemuslimanka i IT stručnjak iz indijske metropole Bangalor, koja ove godine posti svoj šesti ramazan: ...To je bilo prije pet godina...Svake godine odlučim da ne postim ove godine, ali završim posteći! [3]

 

 

Istraživanje dr. Gulama Muazzama o postu

 

  Ne bi bilo na odmet spomenuti pionirska istraživanja, knjigu i članke dr. Gulama Muazzama, umirovljenog profesora patologije na Ummah medicinskog koledžu u Daki u Bangladešu, na temu odnosa ramazanskog posta i medicine:

- Muazzam-Khaleque, Effect of Fasting in Ramadan, J. Trop. Med. & Hyg, London, 62/1959.

- Muazzam-Khaleque-Ispahani, Futher Obeservations on the Effects of Fasting in Ramadan, J. Trop. Med. & Hyg, London, 63/1960.

- Muazzam-Khaleque-Chowdhury, Stress in Ramadan, J. Trop. Med. & Hyg, London, 64/1961.

- Muazzam-Ali-Husain, Observations on the Effects of Ramadan Fasting on Gastric Acidity, The Medicus, Karachi, 25/1963

- Muazzam-Ali-Husain, Effect of Ramadan Fasting on Bassal Metabolism, Medical Bulletin, Rajshahi, br. 3.

- Muazzam-Ali, Effect of Ramadan Fasting on Body Weight, Medicus, Karachi, 34/1967.

- Muazzam, Ramadan Fasting and Medical Science, Arthur H. Stockwell Ltd, Devon, 1991. (radi se o gore spomenutoj knjizi)

- Muazzam-Khan-Nabi, Tea-Liquar as „Test Meal“ in Fractional Gastric Juice Analysis, The Medicus, Karachi, 1967.

  Dr. Muazzam je spomenuo razlog koji ga je potakao na šestogodišnje iscrpno istraživanje, a koji prenosimo u cjelosti, u prijevodu: Dok sam 1956. godine bio na postdiplomskoj praksi u patologiji u Nacionalnoj bolnici (National Hospital) na Kvin Skveru (Queen Square) u Londonu, dr. J.N. Cummings, tada profesor patologije, jednom mi je rekao da postiti ljetnji dan može izazvati oštećenje jetre. Te godine je ramazanski post bio oko 19 sahati u Londonu. Upitao sam ga da li ima ikakvu naučnu podlogu za takvu tvrdnju, pošto muslimani poste od VII stoljeća (više od 1300 godina) širom svijeta, a ipak nema nikakvog razloga da se vjeruje da kao nacija oni imaju lošu jetru. Profesor Cummings je odgovorio da nema saznanja o ikakvim studijama na tu temu, ali je mislio da tako dugo razdoblje posta, poglavito ljeti, može oštetiti jetru.

  Povodom toga, obećao sam, ako Bog da, da ću sprovesti istraživanje o „Posljedicama ramazanskog posta na zdravlje“, kada se vratim kući. Snažno sam osjećao da je takva studija nasušna.

  Po povratku kući decembra 1957. godine, uredio sam da sprovedem studiju tokom sljedećeg ramazana u ljeto 1958-te. Ova studija je sprovedena tokom šest dugih godina, u različitim fazama od 1958. do 1963. godine, na Medicinskom koledžu u Daki (Dhaka) i Radžšahiju (Rajshahi), dok sam radio na tim mjestima. Nekolicina kolega je sarađivala u ovim studijama i oni su bili moji supisci u svim mojim izdanjima u medicinskim časopisima.

  Taj niz studija je bio prvi znanstveni napor da se upoznaju posljedice ramazanskog posta na zdravlje i naša studija je porodila nekoliko naučnih izdanja u medicinskim časopisima kod kuće i u inostranstvu, uglavnom u Ujedinjenom Kraljevstvu.

  U nastavku ćemo u kratkim crtama predstaviti rezulate istraživanja dr. Muazzama.

- Tjelesna težina - Suzdržavanje od jela i pića nekoliko sahati (prosječno 14-16 sahati) može smanji tjelesnu težinu. Od 260 subjekata, koliko ih je studija obuhvatila, 80% je izgubilo na tjelesnoj težini, 8,08% nije imalo promjena težine, dok je 11,92% dobilo na težini od pola kile (1 funte) do dvije (4 funte[4]). Među onima koji su izgubili težinu 96,63% njih je izgubilo od 0,5 kg (1 lbs) do 4,5 kg (10 lbs), dok je preostalih 4,37% izgubilo od 5 kg (11 lbs) do 6,5 kg (14 lbs). Niko od njih se nije žalio na probleme zbog gubitka tjelesne težine. Gubitak težine je zamijećen pretežno kod mlađih i aktivnijih subjekata. Nekolicina gojaznih subjekata je osjetila zadovoljstvo zbog gubitka težine. Nepromjenljiva težina je zabilježena kod starijih subjekata. Četiri sedmice nakon Bajrama, polovina subjekata je povratila izgubljenu težinu. Kontolni subjekti (subjetki koji ne poste) su pokazali variranje težine od 1 kg (2 lbs) tokom 8-10 sedmica koliko je trajala ova studija. Dr. Muazzam je na osnovu spomenutih rezultata istraživanja zaključio da ramazan općenito smanuje tjelesnu težinu bez negativnih uticaja na zdravlje. Štaviše, gojaznim osobama je pomogao u gubitku suvišnih kilograma.

- Bazalni metabolizam[5] - razina metabolizma kod postača-subjekata je bila slična razini kod kontrolnih subjekata.

- Razina šećera (glukoze) u krvi - Razina šećera u krvi kod postača-subjekata je bila niža od razine kod kontrolnih subjekata, ali u okviru normalnih granica.

- Želučana kiselina - Nivo želučane kiseline nije bio povećan kod postača-subjekata, kako inače neki zli jezici bezrazložno tvrde da treba da bude. Štaviše, ramazanski post se nepravedno optužuje da prouzrokuje čir na želucu. Međutim, sljedeća poređenja podataka pokazuju potpuno drugačiju sliku - ramazanski post smanjuje broj oboljelih od bolesti probavnog trakta:

  1. a) Čir na želucu je češći u južnim dijelovima Indije, gdje hindusi čine većinu, nego u sjeverozapadnim dijelovima, gdje muslimani grade većinu.
  2. b) Južni dijelovi Nigerije, gdje su hrišćani većina, procentulano imaju mnogo oboljelih od čira na želucu, dok sjeverni dijelovi, gdje su muslimani, imaju zanemarljiv procenat oboljelih među stanovništvom.
  3. c) Domaće stanovništvo Indonezije i Malezije, većinom muslimansko, ima mali procenat oboljelih od čira na želucu, dok strani stanovnici u tim zemljama, uglavnom nemuslimani (Kinezi, Holanđani, hindusi iz Indije), imaju daleko veći procenat pacijenata sa dotičnim čirem.
  4. d) Izuzev Japana i Engleske, zapadni svijet ima mnogo više problema sa čirem na želucu nego stanovnici muslimanskih država.

  Inače, vrijeme teravije, koje pada odmah nakon jacije-namaza, pokazalo se kao djelotvorno i korisno za zdravlje, pogotovo ako je došlo do prejedanja tokom iftara.

- Drugi fizički nalazi - Glede tjelesne temperature, krvnog pritiska, pulsa, respiracije, nije zabiljiežena nikakva značajnija promjena.

- Drugi biohemijski nalazi - Testovi balansa tečnosti, funkcije bubrega i jetre nisu pokazali nikakvu abnormalnost.

- Stres i razdražljivost - Nije zabilježena veliko povećanje stresa i razdražljivosti kod postača-subjekata. Čak, zabilježeno je smanjenje stresa i razdražljivosti kod ogromnog broja postača-subjekata, što je prouzrokovano najvjerovatnije povećanim vjerskim aktivnostima tokom ramazana, pogotovo teravijom i noćnim namazima.

- Zaključak: Na osnovu svog pomnog istraživanja, dr. Muazzam je zaključio da ramazanski post ne djeljuje štetno na zdravu osobu. Neki nemuslimani i sumnjivci među tzv. muslimanima pokušavaju da ukažu kako ramazanski post štetno djeluje po zdravlje. Naprotiv, dr. Muazzam je pokazao kako post djeluje pozitivno na nas i umno i tjelesno i društveno. Također, ljekari, posebno ljekari-muslimani ne bi trebali da savjetuju svoje pacijente da ne poste niti da poste - neka pacijenti na svoju ruku odluče.

 

Pogovor

 

  I na koncu ovog teksta, ne preostaje nam ništa nego da preporučimo svim redovnim postačima da nastave sa svojim postom do kraja ovog ramazana, ali i tokom narednih ramazana. Za svoj iskreni i uporni post će, ako Bog da, biti nagrađeni još na ovom svijetu kroz zdraviji život nego nepostači. Tu nagradu zdravijeg života imat će uglavnom i postači nemuslimani, kojih je sve više. A što se tiče ahiretske nagrade, o njoj je dovoljno spomenuti hadis kudsi u kome Uzvišeni Stvoritelj veli: Post je moj, i ja za njega posebno nagrađujem.

Autor: Jusuf Džafić 

[1] Većina hrišćanskih crkvi razlikuje post od nemrsa. Post je konzumiranje samo jednog obroka dnevno, dok nemrs predstavlja izbjegavanje mesne hrane (mesa, jaja i dr. mesnih prerađevina) određeni vremenski period.

 

[2] Vidi o ovome: Fouzia Khan, What the month of Ramadan has to offer to non-Muslims, www.arabnews.com/islam-perspective/what-month-ramadan-has-offer-non-muslims, 17.5.2019., 11:26.

[3] Vidi izvor: Deepa Soman, When non-Muslims fast in the holy month of Ramzan, timesofindia.indiatimes.com/life-style/people/When-non-Muslims-fast-in-the-holy-month-of-Ramzan/articleshow/38736998.cms, 17.5.2019., 11:28.

[4] Funta je angloamerička mjera za težinu i iznosi 0,45 kg.

[5] Bazalni metabolizam je najmanja potrošnja energije nepohodna za održavanje vitalnih tjelesnih procesa organizma, odnosno razina energije koju pojedinac troši tokom odmora.