Prema sunnetu,[1] dozvoljen je mesh po mestvama kod svega što traži abdest, ali ne i kod onoga što traži kupanje,[2] ako su mestve obuvene kod potpune čistoće,[3] trajanje mesha po mestvama je dan i noć za onoga koji je kod kuće, a tri dana i tri noći za musafira od vremena uzimanja abdesta,[4] a farz mesha je koliko tri prsta ruke odozdo pa nagore.[5]

Sunnet kod mesha po mestvama je da se potiranje počne od nožnih prsta i da se proteže prema cjevanici rastavljenim prstima samo jednom.

Mesh po mestvama sprječava[6] veći otvor, a to je koliko tri nožna mala prsta na jednoj mestvi, ne na obje, za razliku kod prljavštine i otkrivanja.[7]

Mesh po mestvama kvari sve ono što kvari abdest, zatim skidanje mestve i istek vremena ako se čovjek ne boji da mu noga može stradati od hladnoće,[8] a kad bi čovjek skinuo mestvu ili kad bi isteklo vrijeme, a on sa abdestom, oprat će samo svoje noge. Izlazak većine stopala do u cjevanice mestve smatra se da je mestva skinuta.

Ako bi mukim, onaj koji je kod kuće, mesh učinio, a onda otputovao prije nego što je istekao dan i noć, on će činiti mesh po mestvama kao musafir.

Ako musafir učini mesh po mestvama, a onda ne otputuje nego ostane kod kuće, mesh će činiti dan i noć, a onda skinuti mestve i abdest uzeti; u protivnom, tj. ako otputuje, uzimat će mesh kao musafir. Onaj ko ima neki razlog [9] ili ispriku, ako bi obukao mestve nakon prestanka te isprike, on se tretira kao zdravi čovjek; u protivnom, on će mesh činiti po mestvama samo u to vrijeme, a ne i poslije isteka tog vremena.

Dozvoljeno je mesh činiti i po džurmuku iznad mestve ako je to čovjek obuo prije gubljenja abdesta, zatim po čarapama opšivenim kožom,[10] ili čvrsto pletenim čarapama, kako se prenosi od Imama, a to prihvaćaju i Ebu Jusuf i Muhammed, ali ne po saruku, ahmediji,[11] ćulahu, velu ili kopreni i rukavicama.

Dozvoljeno je mesh učiniti i po zavoju (džebira)[12] i zavoju na rani ili sl. pa i ako je čovjek to povezao bez abdesta. To je isto kao pranje, kupanje, i nije vezano za vrijeme.

Dozvoljeno je mesh činiti po cijelom zavoju na rani ako šteti driješenje zavoja; bila rana ispod zavoja ili ne, dozvoljeno je mesh činiti po većini zavoja. Ako zavoj spadne po ozdravljenju, bit će pokvaren mesh, a ako ne spadne, neće. Kad bi mesh ostavio bez uzura (opravdanja),[13] dopušteno je, za razliku od mišljenja Ebu Jusufa i Muhammeda.

Ako čovjek stavi na pukotinu svoje noge[14] kakav lijek - kremu da voda ne prodre ispod njega, njemu je dozvoljeno da vodom prelije preko lijeka.

Kod činjenja mesha po mestvama i po glavi nije potreban nijet.

Autor: Ibrahim Halebi

[1] Tj. po mestvama na osnovu sunneta. Ebu Hanife (Allah mu se smilovao) kaže: “Ništa nisam rekao o meshu sve dok mi nije bilo jasno kao svjetlo dana.” (Ibni Ebi Hatem kaže prenoseći od Allahova Poslanika (alejhi’s-selam) da ovaj hadis prenosi četrdeset i jedan ashab. Takvo nešto slično spominje se i u Mugniju. I Ajni navodi u komentaru Meani’l-A’sar od Tahavija da ovo prenosi šezdeset i sedam ashaba i ukazuje na izvor svakog od njih na ugodan i prijatan način.) Ebu Hanife (Allah mu se smilovao) kaže: “Ko zaniječe mesh po mestvama bojati se za njega da ne bude bio nevjernik.” A u Mukajedu kaže da se o meshu po mestvama prenosi toliko hadisa da se može reći da je mutevatir hadis. (Vidi više u El-Binaje, I/339-342.) Ja kažem: Odatle je i unijeto u djelo El-akiditeu’t-tahawije prema mezhebu Ebu Hanife i njegovih istomišljenika (Allah im se smilovao): Mi smatramo da je dozvoljen mesh po mestvama. Možda on time misli na suprotstavljanje ši’jama koji smatraju da nije dozvoljen mesh po mestvama, nego samo po nogama koji ne tvrde da nema mesha po mestvama nego po nogama, sačuvaj nas, Bože. Ajni u svom djelu El - Binaje objasnio je neispravnost tekstova na koje se šiije oslanjaju, neka je Allahu svaka hvala.

[2] Mesh po mestvama ne može činiti čovjek kome je potrebno kupanje, jer je mesh po mestvama dozvoljen da se očuvaju noge od hladne vode ili zraka, a kada je nužno kupanje zbog bilo kakvog razloga, onda je preče, kad se pere cijelo tijelo, oprati i noge pa makar one bile u mestvama, jer nije teško, jer ejakulacija, po običaju, nije tako česta. Enes (Allah bio zadovoljan njime) prenosi da je Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) rekao: “Kada neko od vas uzme abdest i obuče mestve, neka po njima mesh učini i neka klanja u njima, neka mestve ne skida osim u slučaju džunupluka.” (Prenosi Hakim i smatra ga sahihom kao i Bejheki, prenijeto iz Bulugu’l-merama, str. 11.)

[3] Tj. potpuna čistoća kada se dogodi nešto što kvari abdest. Uvjeti za mestve su:

  • da se u njima može normalno ići koliko jednu milju;
  • da su stopala sa člancima potpuno pokrivena mestvama, ili da ne budu pocijepane koliko tri prsta;
  • da čvrsto stoje na stopalu bez sveza;
  • da budu takve koje omogućavaju kretanje stopala. Nije dozvoljeno mesh činiti po mestvama koje su od biljura, drveta ili grube obuće, jer to sprječava da se kod činjenja sedžde usmjere nožni prsti prema Kibli.

Uvjeti mesha:

da se mestve obuku na potpuno čiste noge, tj. poslije uzimanja abdesta ili pranja nogu i pranja ostalih dijelova tijela kod uzimanja abdesta. Allahov Poslanik (alejhi’s-selam) je rekao Mugiri ibni Šu'betu kada mu je Mugire poljevao vodu po dijelovima tijela kod pranja za abdest, kada se sageo da skine njegove mestve: “Ostavi ih, ja sam njih obukao kod pune čistoće i mesh učinio po njima.” (Prenosi Muslim u Kitabu’t-tahare; ovaj hadis se nalazi i kod Buharija.)

Mesh po mestvama ako čovjek želi može činiti, traje dan i noć poslije gubljenja abdesta koje se desilo nakon što je dotični mesh učinio po mestvama. Ovo je slučaj ako je čovjek kod kuće. Mesh po mestvama traje tri dana i tri noći ako je čovjek musafir. Safvan ibni Asal (neka je Allah zadovoljan njime) kaže: “Poslanik (alejhi’s-selam) naređivao nam je kada smo bili na putu da ne skidamo naše mestve puna tri dana i tri noći, osim u slučaju džunupluka, ali ne i poslije obavljanja velike nužde, mokrenja i spavanja.” (Ovo prenose Nesai i Tirmizi, a riječi su Tirmizijeve, zatim prenosi Huzejme i smatra da je hadis sahih; ovo se navodi u Bulugu’l-meramu, str. 11.) Adburrahman ibni Ebi Bekr prenosi od svoga oca da je Poslanik rekao: “Vrijeme trajanja mesha po mestvama je tri dana sa tri noći za musafira, a za mukima, onoga koji je kod kuće, dan i noć.” (Ovo navodi Ibni Hiban u svome Sahihu.) Ovo vrijeme trajanja mesha navodi se u hadisu Aiše koga prenosi Nesai u Es-Sunenu’l-kubra, zatim Auf ibni Malik koga prenosi Ahmed i dr., hadisu Ebi Ejuba koga prenosi Taberani u svom Mu'džemu, Ebi Hurejre koga prenosi Bezar i Ibni Ebi Šejbe, zatim Berra’ ibni Azib koga navodi Ibni Adijj u djelu El-Kamil i dr. Vidi Nasbu’r-raje, I/167 pa nadalje.)

[4] Vrijeme trajanja mesha po mestvama koje smo spomenuli je pretežnije, a to je mišljenje većine učenjaka i trojice imama: Ebu Hanife, Šafija i Ahmeda (neka im se Allah smiluje). Međutim, u hadisu koga prenosi Huzejme stoji: “Allahov Poslanik dao je olakšicu musafirima da mesh čine po mestvama tri dana sa noćima, a da smo mi tražili više, on bi još povećao.” (Ovo prenosi Ebu Davud.) Šejh Tekijjuddin kaže u djelu El-Iman u hadisu koga prenosi Huzejme: Tri su skrivene mahane, on ih i navodi, i Ebu Davud, poslije navođenja njegova hadisa, sa tim dodatakom kaže: “Samo kod seneda ovog hadisa postoji razilaženje i hadis nije pouzdan.” Ibni Seidi’n-Nas kaže u djelu Šerhul’t-Tirmizi da je bilo to potvrđeno, tj. da se mesh po mestvama čini više od tri dana, ipak to ne bi bio dokaz, jer trajanje mesha duže od tri dana je bazirano na mišljenju koje glasi: Da su oni Poslanika pitali za duži rok, on bi im to povećao. Ovo jasno govori da oni njega nisu pitali i da nije ništa povećano, pa kako se može tvrditi da je nešto povećano na osnovu neke vijesti koja govori da se to nije dogodilo?

On također o tome kaže: “Vrijeme trajanja mesha po mestvama potvrđeno je hadisom koga prenose Omer ibni Hattab, Alija ibni Ebi Talib, Ibni Mes’ud, Ibni Abbas, Huzejfe, Mugire i Ebu Zejd, a svi su oni ashabi. Pored toga, Ebu Omer ibni Abdulberr kaže: “Brojne tabije i fakihi ističu to i, po mom mišljenju, to je obuhvatnije, jer je mesh po mestvama potvrđen tevaturom, toliko velikim brojem prenošenja da se ne može u to posumnjati. Ehl-i sunne vel džema'a prihvatili su to. Pošto su njih većina to rekli, onda nije dozvoljeno da mesh po mestvama traje za onoga ko je kod kuće, mukima, više od pet namaza, tj. duže od dana i noći, a nije dozvoljeno ni musafiru duže od petnaest namaza, tj. tri dana sa tri noći. Prema tome, čovjek je obavezan da obavlja svoj namaz s uvjerenjem, a uvjerenje je pranje sve dok se ne slože da je dozvoljen mesh, a nisu su se složili da mesh po mestvama traje duže od tri dana za musafira niti duže od jednog dana za onoga ko je kod kuće (Nejlu’l-evtar, I/178; vidi više u Ilau’s-sunen, I/239).

[5] Tj. kada bi čovjek mesh učinio po mestvama sa tri prsta svoje ruke na gornjem dijelu svoje mestve, bilo bi dovoljno, jer većina prsta tretira se kao cjelina. Alija (neka je Allah zadovoljan njime) kaže da se vjera bazira na mišljenju, onda bi činjenje mesha odozdo po mestvama bilo preče nego odozgo po mestvama. Vidio sam Poslanika (alejhi’s-selam), kaže Alija, kako mesh čini po vanjskoj strani svojih mestava. (Ovo prenosi Ebu Davud, čiji je sened dobar, kako stoji u djelu Bulugu’l-meram, 11; Ibni Hadžer kaže u djelu Et –Telhis da je sened ovog hadisa sahih I/59.)

[6] Nije dozvoljen mesh po mestvama ako je svaka mestva poderana koliko tri prsta manjih prsta stopala, jer takva mestva ne sprječava dopiranje hladnoće do stopala niti sprječava dopiranje vlage kod činjenja mesha po mestvama. U tom slučaju, ne bi se ostvarila svrha obuvanja mestava.

[7] Za razliku kod otkrivanja i upotrebe mirisa kod ihrama, jer ovdje je to prihvaćeno na osnovu jednoglasnog mišljenja, tj. kada bi bila prljavština pojedinačno na nekoliko mjesta na tijelu i odijelu i kada bi to sve skupa dosezalo koliko jednu drahmu ili udubljenje na dlanu, kao što će o tome biti govora kasnije, to se smatra nečim što sprječava pristup namazu. Isto tako, kad bi se otkrio manji dio sramotnog tijela i na različitim mjstima i kada bi se to sve sabralo i zbir činio koliko jednu četvrtinu nekog organa, to bi se smatralo smetnje ulasku u namaz, a ako se to desi u toku namaza, to će pokvariti namaz.

[8] Tj. ako prođe vrijeme mesha, a čovjek je i dalje putnik i boji se da mu noga neće od hladnoće stradati kad bi skinuo mestvu s nje, tada mu nije neophodno skinuti nego će mesh činiti i dalje bez vremenskog ograničenja jer u ovom slučaju ima opravdanje za skidanje i u tom slučaju tretira se kao zavoj.

[9] Tj. onaj kod koga je prestao razlog zbog koga nije mogao uzeti abdest i oblačiti mestve te se on tretira kao zdrav čovjek, činit će mesh za cijelo vrijeme koliko je određeno bilo da je taj razlog prestao dok je bio u vremenu ili poslije isteka; u protivnom, ako nije obukao mestve nakon prestanka nego ih je obukao dok je još bio pod isprikom, uzurom, on će mesh činiti dok ne upotpuni to vrijeme, a ne poslije izlaska toga vremena, jer njegova čistoća ne bi bila uredu sa istekom tog vremena (Ed-Durr, 49).

Onaj koji je pod uzurom (sahib-i uzur) je osoba koja ne može da održava abdest zbog krvarenja iz nosa ili puštanja vjetra zbog velikih gasova ili zbog puštanja mokraće. Svi ovi se smatraju da su pod uzurom ako im to traje jedno namasko vrijeme u kome ne mogu da nađu vremena da bi mogli uzeti abdest i klanjati farz, a da se ne dogodi nešto od spomenutog što kvari abdest. Oni će biti stalno pod uzurom sve dok ne dođe jedno puno vrijeme namaza u kome se neće pojaviti ništa što kvari abdest, kao što je krvarenje iz nosa, puštanje vjetra i kapanje mokraće. Tretman ovoga koji je pod uzurom je da on uzima abdest za jedno vrijeme jednog obaveznog namaza, i u to vrijeme on će klanjati šta god hoće, farzove, bilo na vrijeme ili na kaza, i nafile, a kada istekne to namasko vrijeme, abdest će biti pokvaren, jer i dalje postoji taj uzur - osim ako ne iskrsne nešto drugo što kvari abdest tokom toga vremena, kada će abdest biti pokvaren neopozivo, a Allah najbolje zna.

[10] To su čarape koje su obšivene kožom i odozgo i odozdo tako da izgledaju kao mestve.

Termin mune’al označava obuću koja je potšivena kožom poput obuće, jer je moguće hodati u njima pa se tretiraju kao mestve. Isti je slučaj i sa čvrsto pletenim čarapama koje se čvrsto drže uz cjevanicu bez ikakvog poveza i koje omogućavaju da čovjek ide s njima koliko jedan ferseh i koje izgledaju poput mestve, kao što je ranije rečeno.

Napomena: mesh po čarapama; Ajni kaže da su to čarape koje oblače i nose stanovnici Sirije za vrijeme jake zime, a pletu se od pređe upletene vune i oblače se na stopalo do iznad članaka.

Mugire ibni Šu'be (Allah bio zadovoljan njime) prenosi: “Vjerovjesnik (alejhi’s-selam) uzimao bi abdest i mesh činio po čarapama i obući.” (Ovo prenosi Tirmizi i kaže da je hadis hasenun sahih, I/15; Nesai kaže u svome El-Sunenu’l-kubra: “Ne znam ni jednog čovjeka koji prati Ebu Kajsa u ovom rivajetu. Istina je što prenosi Mugire da je Vjerovjesnik (alejhi’s-selam) mesh činio po mestvama.” I Bejheki spominje ovaj hadis Mugirea i kaže za njega da je to odbačen hadis. Sufjan es-Sevri i Abdurrahman ibni Mehdi, Ahmed ibni Hanbel, Jahja ibni Me’in, Ali ibni Medini i Muslim ibni Hadžadž kažu da je poznat hadis Mugirea o meshu po mestvama; El Binaje, I/368.)

Muhammed Jusuf el-Benuri (Allah bio zadovoljan njime) kaže: “Svi imami prihvatili su da je dozvoljeno činiti mesh po čarapama opšivenim kožom i obući opšivenoj kožom. Oni su istovremeno prihvatili da se ne može mesh činiti po tankim i prozirnim čarapama, a razilaze se da li se može mesh činiti kod kruto i čvrsto opletenih čarapa. Većina učenjaka dozvoljava, ali Ebu Hanife zabranjuje. Prenosi se od Ebu Hanife da se povratio mišljenju svojih dvojice učenika prije svoje smrti na nekoliko dana, a to je da je mesh činio po čarapama u vrijeme svoje bolesti, a onda rekao svojim posjetiocima: “Uradio sam ono što sam bio zabranjivao ljudima.” Oni su ovo uzeli kao dokaz da je on povukao svoj ranij stav. Autor djela El-Hidaje kaže da se prema tome daje fetva. (Izvod iz djela Mearifu’s- sunen, I/346.)

Šejh Zafer Ahmed kaže, poslije ovih riječi, da je mesh po čarapama potvrđen samo jednim hadisom, a pranja nogu kategoričkog, pa nije moguće mesh činiti po čarapama umjesto pranja osim u slučaju da čarape budu čvrste kao što su mestve. Ovo je potvrđeno tevaturom, a nakon što je potvrđeno da je Ebu Hanife odustao od svoga ranijeg stava, i na tome donijeta fetva, nema potrebe komentirati uvodni hadis ovog poglavlja, nego ističemo ono na što on ukazuje. (Vidi više Ila’u’s-sunen, I/243-245.)

[11] Tj. ne može se ograničiti mesh na ovo dvoje. Ovo je mišljenje većine učenjaka kako prenosi Hatabi, a Ibni Munzir, kaže da se ovo mišljenje prenosi od Urvea ibni Zubejra, Šabija, Nehaija, Kasima i Malika, a i drugi ga prenose od Alije ibni Ebi Taliba, Ibni Omera i Džabira. U djelu El-Hilje stoji: “Lijepo je da onaj koji nosi na glavi ahmediju i ne želi da je skine da mesh učini po perčinu i dopuni mesh po ahmediji. Međutim, ako se ograniči samo da učini mesh po ahmediji, nije dozvoljeno.” Ovo ističu Malik i Ebu Hanife. Na ovo se odnosi i hadis Bilala (neka je Allah zadovoljan njime) koji glasi: “Vidio sam Poslanika (alejhi’s-selam) kako mesh čini po svojoj ahmediji i mestvama.” (Prenosi Buhari, a Allah najbolje zna.)

Ajni kaže: “Princip je da je Uzvišeni Allah odredio mesh, a hadisi Sevbana, Bilala i drugih nude mogućnost različitog tumačenja, ali se princip obaveznosti ne može zanemariti na osnovu hadisa koji dopuštaju različito mišljenje” (El- Binaje, 1/370).

Termin berku ovdje upotrijebljen označava veo, koprenu koje nose žene beduinke, a i vala.

[12] Ovdje upotrijebljen termin džebira, označava dva drveta pomoću kojih se uvezuje kost koja je slomljena i sl. da bi prirasla jedna uz drugu. Džebira može biti i od gipsa kada dođe do loma, da nas Allah sačuva! I ako je čovjek priveže bez abdesta, nije slučaj kao što je kod mestve, pa se ne uvjetuje da se zavoj (džebira) stavlja na čisto tijelo pod abdestom niti za određeno vrijeme, jer lom nekog organa ne poima i abdest nego onako kako jeste. Ovdje je cilj da se odstrani poteškoća, neka je hvala Allahu!

Ebu Umame (neka je Allah zadovoljan njime) prenosi o Poslaniku (alejhi’s-selam) kada ga je pogodio Ibni Kam’e na Uhudu: “Vidio sam Vjerovjesnika (alejhi’s-selam) kada uzima abdest, driješi povez i mesh čini po glavi dok uzima abdest.” (Prenosi Taberani u El-Kebiru; u senedu ovog hadisa spominje se Hafs ibni Omer Adni, a on je slab ravija; Medžmeu’z-zevaid, I/108.) Ja kažem, o tome se razilaze. Ibni Ebi Hatem kaže: “Obavijestio nas je Ebu Abdillah Taherani, njemu prenio Hafz ibni Omer Adni, a on je pouzdan ravija. Tako se navodi i u djelu Tehzibu’t-tehzib, I/41. Iznio sam više puta da razilaženje ne šteti. Munziri prenosi, a istina je da je Ibni Omer mesh činio po zavoju. Hadis je mevkuf i ostaje pri Ibni Omeru. Munziri dalje nastavlja svojim senedom da je Ibni Omer (Allah bio zadovoljan njime) uzimao abdest, a njegov je dlan bio u zavoju pa je mesh činio po dlanu i po zavoju, a ostalo je oprao (Fethu’l-Kadir, I/139 prenoseći iz I’lau’s-sunen, I/246). Džabir (neka je Allah zadovoljan njime) kaže: “Otišli smo na vojnu i jedan od nas je bio pogođen kamenom. Kamen mu je rasjekao glavu. Kao takav, sanjao je i bilo je potrebno kupanje pa kaže svojim saborcima: “Možete li mi naći kakvo opravdanje pa da uzmem tejemum?” Odgovorili su: “Mi ne možemo naći tebi nikakvu olakšicu, jer možeš upotrijebiti vodu!” Ovaj borac se okupao i umro. Kada smo došli Vjerovjesniku (alejhi’s-selam), on je već bio obaviješten o tome pa reče: “Ubili su ga, Allah ih ubio, zašto nisu pitali kada nisu znali?! Lijek neznanju je pitanje. Za njega je bilo dovoljno da tejemum uzme i povije ranu. Musa sumnja koji je upotrijebljeni termin, da li privezao ili omotao svoju ranu krpom, a onda da mesh po njoj učini, a opere ostale dijelove tijela.” (Bejheki kaže u djelu El-Me’arife: “Ovo je najvjerodostojniji hadis koji se prenosi o ovom pitanju mada ima razilaženja u pogledu njegova seneda, što smo mi objasnili u Kitabu’s-sunen; ovo navodi i Ebu Davud, također preko Ata’a koga on pripisuje Ibni Abasu (neka je Allaha zadovoljan njime); Nasbu’r-raje, I/187; ovaj hadis prenosi Ibni Madže, Darimi, Ibi Huzejme, Ibni Hibban i dr.; vidi komentar šejha Hamdi Abdulmedžida na Musnedu’š-šihab, II/190.)

Napomena: Ebu Ali Nesefi kaže: “Mesh je dozvoljeno učiniti po zavoju (džebiri) ako šteti da se mesh učini direktno po rani. Ako je moguće učiniti mesh po rani, onda nije dozvoljeno učiniti mesh po zavoju isto kao što ne bi mogao mesh učiniti kada bi bio u stanju da to opere i na povez onoga koji krvari.” U djelu El-Mustesfa stoji: Razilaze se kod ranjenoga, a kod osobe gdje je došlo do loma, kažu jednoglasno, potrebno je mesh učiniti.

U djelu Tedžridu’l- Kuduri stoji da je ispravan sud Imama da, mesh po zavoju, odn. džebiri nije farz, a u El-Muhitu stoji: “Ako je džebira prešla pravu ranu ili prešla povezivanje mjesta krvarenja i ako bi razvezivanja poveza i pranje mjesta ispod tog poveza nanijelo štetu rani, onda će se mesh učiniti po svemu, a ako mesh i driješenje zavoja neće štetiti rani, onda neće biti dovoljno mesh učiniti po zavoju nego je potrebno oprati što je oko zavoja i mesh učiniti po rani, a ne po zavoju. Ako mesh šteti, a ne šteti driješenje zavoja, onda će se mesh činiti po zavoju, a ne po rani, i oprati ono što je oko zavoja i višak ispod njega. Ako bi došlo do lomljena nokta i na nj čovjek stavio neki lijek ili mast, i to šteti skidanju sa nokta, onda će se po tome mesh učiniti, a ako i mesh izaziva štetu, ni mesh se neće učiniti. To navodi Kerhi. Neki kažu da nije dozvoljeno ostaviti tako jer po običaju mesh ne šteti. U djelu Mun’jetul musali stoji: “Ako na organima čovjeka imaju kakve pukotine, onda će se preko toga preliti voda ako je moguće, a ako nije moguće, onda će se oprati samo ono što je okolo te pukotine.” (El - Binaje, I/370).

U djelu Reddu’l-muhtar od Ibni Abidina ima lijep osvrt o osobi koja je pod uzurom, zatim šta će činiti sa svojim nečistim odijelom. Obrati se u vezi s tim na prvi svezak djela Reddu’l-muhtar ala e’d-Durri’l-muhtar.

[13] Međutim, preteže mišljenje da nije dozvoljeno, jer mesh po zavoju je zamjena za pranje dotičnog organa. Ovo kad se radi o rani, međutim, kod loma svi kažu da je nužno učiniti mesh, i na ovom stavu je i donijeta fetva (Medžmeu’d-durr, 51). Podjednako se tretira mesh i po zavoju kada se namjerava uzeti abdest ili kupanje radi ostvarenja uzra (zapreke).

[14] Dozvoljeno je preliti vodu preko lijeka ako se može, a ako ne može, onda će se mesh po tome učiniti, ako može. Ako se ne može ni mesh učiniti, ostavit će to, a oprat će ono što je oko te pukotine (Ed-Durr). Slično će postupiti čovjek kada bi premazao lijekom jedno mjesto koje bi trebalo biti oprano u vrijeme abdesta ili kupanja. Kod svega toga bit će mu dozvoljeno da prelije vodom preko, kao olakšica i milost vašeg Gospodara.

Ako neko bude ranjen i preko rane stavi zavoj i ako voda probije izvan zavoja, abdest će se izgubiti. Ako bude tekla i ne bude prestajala, smatrat će se da ranjenik ima uzur ako krv nastavi da teče za cijelo jedno namasko vrijeme.