Pisma 5: Ima li hizmećara

Kur'anski Hudhud, ili odnos Musa a.s., prema kur'anskom Šuajbu, Zekerijja a.s., prema Merjemi čestitoj...., svi su oni paradigme hizmeta ili služenja na korist općeg dobra ili pojedinaca

Kako najjezgrovitije opisivati i najadekvatnije pojmiti suštinu misija Tvojih poslanika a.s., o kojima govoriš u Knjizi? Toliko puta mi spominješ specifične dionice njihovih života i ja osjećam potrebu da te Tvoje poruke, ponajprije precizno pojmim. To neumorno i bezuslovno zalaganje, odlučnost, nepokolebljivost, požrtvovanje... Hizmet ili služenje mi djeluje kao  najadekvatnija riječ.  Sufijska škola mišljenja i prakse je do u tančine razvila i definisala šta znači hizmet. Bez hizmeta nema ni himmeta ili duhovne podrške; jedno je od poznatih tesavufskih načela. Nadalje, ako izuzmem Tvoje poslanike, u Knjizi mi nerijetko spominješ mnoge baštinike dobrote čiji životi su također slika i prilika hizmeta. Npr., ona slika iz Knjige u kojoj doslovno stoji kako su ensarije davali muhažirima prednost nad samim sobom iako su i sami bili u potrebi...

Imam potrebu da uz termin hizmet dodam riječ pravomisleni. Jer, pravomislenog hizmeta ili služenja i nema ukoliko se sebe ili od sebe ne žrtvuje u korist drugoga, baš kako i opisuješ odnos ensarija prama muhadžirima. Na tragu ovoga,  nipošto ne bih pojam hizmeta ili služenja devalvirao pa da ga definiram tek kao pošteno i korektno obavljanje preuzetih obaveza ili emaneta. Ne bih to nazvao pravomislenim hizmetom ili služenjem iako može imati elemente istog. Jer, obavljati preuzete obaveze i emanete na odgovarajući način je obaveza za koju će se pred Tobom račun polagati, dok je pravomisleni hizmet ili služenje viši nivo svijesti pri kojem se dobrovoljno, drage volje, sa radošću, redovno, ustrajno i bez očekivanja protu-usluge čini dobrota pojedincu ili zajednici.

S obzirom da danas ozbiljnosti i odgovornosti u pogledu preuzetih emaneta sve više nedostaje, sa te pozicije bi se čestito obavljanje preuzetih emaneta moglo smatrati nekim vidom hizmeta ali ne i pravomislenim. Karakter i suštinu  pravomislenog hizmeta prepoznajem u Tvojim riječima u kojima naglašavaš da su poslanici svi redom govorili:... ja od vas za ovo ne tražim nikakvu protuuslugu... Pa je li jedna od primarnih intencija Tvojih kazivanja o poslanicima i njihovim sljedbenicima, ustoličenje hizmeta ili služenja kao jednog od temeljnih programa Knjige?!  Kur'anski Hudhud, ili odnos Musa a.s., prema kur'anskom Šuajbu, Zekerijja a.s., prema Merjemi čestitoj...., svi su oni paradigme hizmeta ili služenja na korist općeg dobra ili pojedinaca.

 Svi ovi kuranski kolosi hizmeta su kroz povijest čovječanstva služili kao istinska inspiracija hizmećarima  koji ih u dobroti slijediše, nazvao bi ih i ašicima Tvoje ljubavi. Jer korijen hizmeta je ašk-ljubav prema Tebi. Tvoj Poslanik mi kaže da su kod Tebe najbolji vjernici oni koji su najkorisniji ljudima. I veli mi da kada Ti nekoga zavoliš, narediš melekima ljubav prema njemu, pa isto narediš svim stanovnicima nebesa, pa potom da ga zavole i oni na zemlji. U Knjizi mi kazuješ da ćeš na ašike  Tvoje ljubavi ili hizmećare vječno lijep spomen sačuvati. Na tragu toga, pratim i osluškujem..., i jasno vidim da obični vjerujući ljudi, većim autoritetom dobrote smatraju hizmećare ili savremenim riječnikom kazano volontere, humanitarce, filantrope, dobrotvore, vakife..., nego li neke iz reda najvećih vjerskih, političkih, akademskih i intelektualnih autoriteta.

Ponekad pomišljam da se današnji svijet ne strovaljuje u potpuno rasulo samo zbog duhovnog kapitala tih velikih Tvojih robova ili kolosa hizmeta, prijašnjih i sadašnjih.  Poredeći sebe sa takvima, ja u sebi, Dragi Allahu, primjećujem neko neopravdano zadovoljstvo, jer se smatram velikim slugom vjeri, narodu, zajednici, bližnjem, daljnjem, znanom i neznanom..., a ne znam baš na osnovu čega. Jer na um mi padaju oni čijem neumornom služenju svjedočim a sa kojima se ne mogu ni ogledati... Neki su humanisti, neki graditelji, neki pomiritelji, neki duhovnjaci..., neki su u svojim tišinama i djeluje da ništa ne čine ali neumorno popravljaju porušeno...

A mnogi danas ruše. Riječima, pisanjima, govorima. Neodgovornim, nekontrolisanim..., uvjereni da čine hizmet. Kako uranjam u ovu temu, nekako mi se čini da je hizmet jedan od centralnih pojmova islamske vjere. S pravom ga se ima smisla nazvati i originalnom i najautentičnijom molitvom Tebi, Dragi Allahu.  Opet, mjereći sebe, ja, Dragi Allahu, pravomisleni hizmet i nekako mogu zamisliti periodično. Tek da ne našteti mom komoditetu. Zamišljam da se  jednom godišnje mogu natjerati na neku dobrovoljnu aktivnost od opće koristi, ili da obiđem bolesnika, nekome pomognem pristojnim iznosom, platim režije u nekoj džamiji, besplatno pišem, vazim, da bdijem u pomaganju bližnjem a potrebnom... A veliko je pitanje koliko smo danas spremni hizmetiti čak i svojim najbližim, onima kojima smo ponajprije to dužni činiti drage volje i uporno. Ponestaje tih primjera, ali ih ima. Tih neumornih i dragovoljnih pranja nogu starom i iznemoglom roditelju. Hizmeta dementnom roditelju bez primisli da ga se 'spasi' staračkim domom. Hranjenja, kupanja, pitanja hranom....

Pomislim da bih i ja tako, svakako. Ipak, ne kušaj me, Dragi Allahu, molitvu ti kazujem, jer ne znam da li bi kao u mnogo čemu drugome, na kraju ispalo da mogu jednom mjesečno, sedmično, godišnje... Pun sam divljenja spram onih koji roditelju na postelji nadnose zalogaj hljeba ili kap vode, ne odlaze od njih... Jer, lakše je moliti se, klanjati pet puta dnevno, ne izlaziti iz džamije..., nego li hizmetiti potrebnog čovjeka ili hizmetiti društvu mimo radnog vremena, osim honorara... Ti i takvi hizmeti teško padaju ljudskom nefsu. Još ako se nađe onih koji trebaju pokazati istu žrtvu kao i ja a to ne čine, ili ako ima onih koji prigovaraju kvaliteti moga hizmeta, ili onih koji me i napadaju... Ma dosta! Nisam ja jedini hizmećar. A pravomisleni hizmet je ništa drugo nego li i radikalno služenje. Da, baš to je bio put Muhammeda a.s. Druga je stvar što se ja naježim na spomen radikalnog hizmeta. Jer, po mojoj mjeri; gdje ne naplatim, gdje ne moram..., sve bih ja to sveo na neku light varijantu pa tako i hizmet. Kakav radikalni hizmet?! Ja bih to nekako da je simbolički i ritualno. Jer, ja sam Dragi Allahu, kako kazah, pobornik sezonskih hizmeta. Periodike. I to sezonsko sam sklon predstaviti toliko velikim kao da sam u potpunosti ispunio onaj Tvoj nalog kada si kazao: ... i život moj i smrt moja, sve je to samo Allaha radi... - čitaj radikalni hizmet. Postaje mi kristalno jasno da je jedna stvar lijepo znati govoriti o hizmetu a sasvim druga biti hizmećar.

Mogao bih Ti hizmetiti verbalno i vazom drugima do u nedogled. Dan-noć. Neumorno. Vazit ću, kazivati, zikriti, samo mi ne šalji Dragi Allahu, drugog čovjeka kojeg trebam pripaziti, slušati njegove probleme, neka moj hizmet ne znači da trebam dati... Nemoj mi samo u izravan dodir slati ljude, bilo zdrave bilo bolesne. Izuzev kakve moćne i bogate, svakako. Ne tereti me sa hizmetom ranjenom, unesrećenom, obespravljenom pored kojeg prolazim. Proučit ću mu dovu, ali nemoj da mu rane previjam, ganjam pravdu za njega, budem glas istine za njega protiv zulumčara... Nemoj ni da za društvo radim kakav neplaćeni hizmet. Može mi biti kazano da talasam, stršim...

Jer, Dragi Allahu, ovog slabića je lahko ubijediti da je prošlo vrijeme Gazi Husrev-bega i njemu sličnih, koji su za grad, društvo, narod od sebe davali... Sada je vrijeme kada se od njih uzima... Ipak, kada bih sreo te ašike Tvoje ljubavi ili hizmećare društva ili pojedinaca, ne bih mogao ne iskazati poštovanje prema njima. U svojim dubinama osjećam poštovanje prema njima. Riječima punim podrške bi im kazao; da li su svjesni kolika je Tvoja ljubav prema njima?! Ili; koliko si Ti uz njih i sa njima?! Ili, koliko im se Ti diviš?! Jer su poput Tvojih poslanika i svih dobrih, prešli granicu simboličnog i ritualnog. I dok ih bodrim zbog hizmeta kojeg čine, ja Tebe, Dragi Allahu hvalim na sva usta kako si plemenit i dobar, jer si sa njima..., ali ne znam kako bih Te hvalio da na mene staviš teret kojeg oni nose. Niti znam, je li iskrenost diviti se nekome zbog njegove tolike spremnosti na žrtvu, zalaganje i besplatno odricanje..., a u isto vrijeme Te moliti da mene ne kušaš sličnim borbama.  Ponekad se pitam; je li istinskim hizmećarima teško, je li baš nečija vazifa ili zadaća od Tebe im data, da toliko hizmete? Izgleda da ovo pitanje ne dolazi kao neki poseban odraz brige za njima koliko briga za sebe, da kojim slučajem ja ne bih trebao činiti koliko oni čine.

Tek kada se izgradi svijest da je hizmet društvu ili pojedincu podjednaka islamska obaveza kao i brojne druge obaveze a ne da je nafila, onda neće biti važno; gdje, kome, kako, koliko, kada i šta ću hizmetiti.

Autor: Alija Rahman

Keywords & Tags

Contact Us