Izdvojio bih to da je masa kao niko sklona uopćavanju stvari. Teško ili nikako ne pravi razliku. Kada odredi metu, za nju ne postoji ništa lijepo, dobro i korisno na toj meti. Čak i slični meti postaju meta.
Ti mi, Dragi Allahu, u Knjizi kazuješ da se ne povodim za pretpostavkama, nagađanjima, umišljajima... Kažeš mi i da budem oprezan spram govora i vijesti sumnjiva čovjeka... Jer, to su uzročnici smutnje a za nju si mi rekao da je gora od fizičkog ubijanja. Ja bih smutnju nazvao propagandom zla ili marketingom zla. Jedna od tih smutnji, zasijana lažima, tračuckanjima, insinuacijama i pretpostavkama je u svoju mrežu uplela neke plemenite drugove Tvoga Poslanika a.s., kada su naivno nasjeli na podmetnute i lažne optužbe čestite Aiše r.a.
Hazreti Osmana r.a., je doslovno ubila masa - mišljenje sa Tvojim imenom na usnama, dok je učio Tvoju Knjigu. Jer samom činu fizičke likvidacije je prethodila iznimno jaka propaganda i širenje zlog mišljenja o njemu. Ljudi egzekutori su samo nesretni provodni kablovi kroz koje je masa - mišljenje djelovala.
Mnogo je to zaboljelo Poslanika a.s., a Ti si žestoko ukorio aktere te smutnje ostavljajući suru Svjetlost i suru Sobe kao trajnu opomenu ljudima općenito, a baštinicima Istine posebno. I zaista, kako u davna vremena tako i danas, mentalni sklop špekulacije, tračanja i govorkanja koji za posljedicu ima velike smutnje i štete je itekako prisutan kod baštinika Istine. Kako najbolje pojmiti i oslovljavati mentalitet koji namjerno ili ne, pristaje i voli duševna čerečenja, razapinjanja, ranjavanja..., bilo koga a posebno drugog baštinika Istine? Također, kako se suprotstavljati sataniziranjima, posebno onim koja dolaze od mojih? Rane od njih su naročito bolne i neprijatne. Valjda zato što dolaze iza leđa, od nenadanih. Je li argument istine karta na koju trebam igrati u slučaju potrebe za samo-odbranom? Poslanicima doslovno naređuješ da propagandi i marketingu zla kažu: ...istinit argument donesite... Dakle, jasnim, pouzdanim, iskrenim i istinitim argumentom braniti nevinost ( istinu, čistotu ). Tako bi trebalo biti! Ali, Dragi Allahu, kakav argument treba iznositi u današnjem svijetu koji je slika i prilika onoga što se naziva masom?! Da, masom bi oslovio mentalitet žedan čerečenja po hodnicima institucija, kancelarijama, sijelima, kahvama... U današnjem svijetu, ferman za čerečenje i presudu izdaje mišljenje mase. A masa jedino što traži je javni linč, podsmijeh, špekulacija, diskreditacija. Moji dokazi, argumenti i dokazivanje nevinosti za nju nemaju nikakvu vrijednost. Lopov, sektaš, zabludjeli, novotar, čudak, anarhista..., su samo neke od kreativnosti mase u izmišljanju etiketa. Tu dosjetljivost i kreativnost je teško nadmašiti a još teže od nje pobjeći. Ali u još nečemu je ta masa specifična i nenadmašna. Ona i kad me linčuje najbrutalnijim metodama, ona nema drugih očekivanja od mene osim da prema njoj budem blag i mehak poput svile. Masa kada odluči odstrijeliti, ni smrt ne čuva od njenog nauma, jer ni mezarovi ni nišani nisu više zaštita od njenog napada. Da kojim slučajem može imati moć i upliv u onostrano, masi ne bi bilo mrsko da pokuša neke njene dušmane vratiti na ovaj svijet kako bi nastavila sa linčovanjem. Ti me, dragi Allahu, učiš da radim za sistem vrijednosti u kojem argument ima presudnu težinu. Dalje, učiš me i da praštam..., znam. Čak i da dove činim za one koji me linčuju. Ali, učiš me u Knjizi i o mjeri i crti poslije koje, ne samo da trebam ustati da zaustavim masu već i da je kaznim za ono što radi. Pokušavam razumjeti ove kolosijeke Tvojih poduka. Gdje je mjera i granica do koje trebam, prvo; insistirati na argumentu istine, potom gdje je granica do koje trebam praštati i moliti i na posljetku, gdje počinje kolosijek kada moram ustati i odvažiti se da masu kaznim za učinjene mi štete? Dalje, Ti me, Dragi Allahu, učiš da ne smijem prepustiti pravo masi da podiže optužnice i donosi presude do mile joj volje. Da bude i tužitelj i sudija kada i koliko hoće. Tome me podučavaš, jer mi želiš kazati da nezaustavljanje mase na kritičnoj tački njezinih rušilačkih pohoda je znak priznanja onoga za što me optužuje. Također, nezaustavljanje mase je predskazanje neizvjesne budućnosti zbog prepuštanja volana u ruke rulje.
Ima nekih psiholoških zanimljivosti kada je masa u pitanju. Izdvojio bih to da je masa kao niko sklona uopćavanju stvari. Teško ili nikako ne pravi razliku. Kada odredi metu, za nju ne postoji ništa lijepo, dobro i korisno na toj meti. Čak i slični meti postaju meta. Također, ona djeluje sinhronizirano i organizovano iako toga nije svjesna. Kao čopor. Rijetki su glasovi razuma unutar mase koji su u stanju tražiti argument za ono što radi. Ako takvih i bude, brzom reakcijom ih se ušutka, isključi i proglasi izdajnicima. Na tragu navedenog, oživljavam sjećanje na događaj kada se uglednici Mekke sakupiše da odluče kako da postupe spram Muhammeda a.s. Jedan jedini glas je dolazio sa argumentom da je Muhamed a.s., dijete njihovog grada, da su u pitanju isprepletene rodbinske veze itd., te da ne treba povlačiti radikalne korake. Međutim, masa tom glasu razuma ekspresno odgovara da je plašljivac, da glumi prvaka Mekke, da je popustio preko noći, da.... Dakle, masi koja viče: krv, krv, krv, disonantni tonovi su neprihvatljivi. Dragi Allahu, današnji svijet nije svijet argumenta, pogotovo istinitog, i borba protiv mase nekada izgleda nemoguća pa mi se nameće pitanje; šta vrijedi donositi dokaze onome koji te unaprijed i optužuje i presuđuje. Masa ne želi argument. Zapravo, i kada ga kojim slučajem odluči čuti, ne sluša ga. Prisjećam se Tvojih riječi, Dragi Allahu, preko kojih me obavještavaš da je masa bila moćna sila u pradavna vremena Nuha, Huda, Saliha, Jusufa, Isaa, Musaa, Muhammeda a.s. Pa dalje i kasnije; Aiša, Osman, Alija r.a..., svi su bili meta jedne razularene mase žedne krvi, časti, tuđeg dostojanstva... Iako je često uspijevala u svojim naumima, masa je u tim vremenima djelovala mnogo sporije. Barem u pogledu širenja svoje propagande. Danas, ona ima mogućnost da brzinom svjetlosti širi proglase o svojim metama. Sve te silne oči, uši, glave, dodat ću i ruke..., kao aparati djelovanja mase, neizbježno uz sebe imaju moderne tespihe (mobitele ) preko kojih u trenu raščereče svoju žrtvu. U treptaju oka, cijeli dunjaluk može svjedočiti mome razapinjanju. Društvene mreže su primjer. Napad mase danas, podržan ovim naslućenim tehnološkim mogućnostima je uvijek i svakome neočekivan ali i toliko hitar i nepredvidiv da nekada, hem zaboravim, hem nemam kad da se Tebi obratim, Dragi Allahu. Da vidim, šta i kako dalje?! Da, faktor iznenađenja i blitzkrieg je od iznimne važnosti za masu.
Taj napad je toliko brz da, dok se okrenem, vidim hiljade pogleda na sebi koji osuđuju i gunđaju. Nevinost je protuteža masi. Nažalost, nevinost je redovno pospora u odbrani, jer ne poznaje strategije mase niti se bavi prognozama i uvježbavanjima odgovora na napade. Zato nije čudno da nevinost bude osuđena i presuđena a da nije stigla prikupiti niti jedan argument za svoju odbranu. Dragi Allahu, Ti mi u Knjizi na mnogim primjerima opisuješ načine djelovanja mase ali rijetko ili nikada mi ne prokazuješ ko je ona tačno. Samo mi kazuješ da se njezin otrov izljeva preko baštinika neistine, dvoličnjaka ali i slabih, nedoraslih vjernika. Otuda, iako sam odlučio mentalitet čerečenja i linčovanja nazvati masom, ipak, ako bih samu nju trebao definirati, poteško ide. Mogu nagađati. U nastojanju da je kako-tako definiram i stavim u neku formu, obličje..., zaključujem da su ljudi tek provodni kabl preko kojeg se ona manifestira. Nju pokreće nešto drugo, čovjek je tek podizvođač prljavih poslova... Otuda, ne mogu kazati da su neka čovjekova nedjela, npr., ogovaranje, masa. Isto tako, preusko mi je da kažem da je to spletkarenje ili kleveta, iako je sve navedeno važna alatka njenog djelovanje... Dakle, ne izgleda mi da je masa čovjek, ljudi, ili neka podrumska udruga tajnih redova, udruženja, fondacija... Kako god, masu je teško uhvatiti ili za glavu ili za rep. Možda bi masu najbolje bilo definirati i pojmiti kao mišljenje. Masa kao mišljenje uhvati i usisa čovjeka u sebe onda kada je nespreman ili slab da sam promišlja i analizira događaje u i okolo sebe. Hvata jednog, drugog..., sve do današnjih miliona i milijardi, preko društvenih mreža. Tako se dobija indoktriniran čovjek, poltron, mešetar, prznica, smutljivac..., podizvođač prljavih poslova..., a da se niti pita, niti je svjestan da je to. Ako prihvatam da je masa mišljenje, jasno je da su brane i odbrane od nje vrlo teško postavljive. Jer masi - mišljenju, ako se dadne na slobodu, do beskraja ulazi u sve i svuda, a kada se posvuda pa i pomalo uvuče, ćoškova je bezbroj za prikrivanje. A masa – mišljenje je upravo takva, uvijek korak unaprijed planira kako da se prikrije i maskira u slučaju nužde. Jer, ona ne poznaje: ja sam rekao, ja sam uradio, ja stojim iza toga isl... Ona uvijek nastupa iza množina poput: oni, njihovi, tamo, priča se, kažu... Na tragu ovoga, prisjećam se Tvojih riječi, Dragi Allahu, kada za Svoje poslanike kažeš da su jasno govorili: ... ja sam poslanik..., ili, meni se objavljuje..., ili kada Muhammed a.s., dolazi i jasno tvrdi: Bio sam na Mi'radžu itd. Sjećam se i Hudhuda kojeg Sulejman a.s., poziva na odgovornost zbog odsustva sa prozivke uz prijetnju da će ga kazniti... A potom; Hudhud dostojanstveno staje i kaže: ...evo me, tu sam... išao sam da obavim ozbiljan zadatak..., donosim ti velike vijesti... Dakle, nabrojani primjeri mi govore kako se ne biva masa – mišljenje a to je da; nema sakrivanja iza, nema nejasnog izražavanja u odsudnom trenutku, nema ono; oni, njih, neko, tamo negdje..., već jasno i glasno: ja sam, rekao sam, moj, meni...
Sa druge strane, prisjećam se Tvojih kazivanja o Jusufovoj braći, koji nakon zločina nad bratom Jusufom a.s.,; dolaze noću ( prikrivanje iza noći ), nastupaju zajednički (svi uglas govore, plaču, nariču), kazuju da je Jusufa vuk pojeo. Nisu čak ni ulovili vuka pa da mogu kazati; ovaj vuk. Dakle, neki vuk od vukova; oni..., vukovi su krivi... Maskiranje, lažiranje, sakrivanje iza..., prvorazredni primjer djelovanja mase – mišljenja. Da, dogovor je i bio da svi podjednako učestvuju u zločinu protiv Jusufa a.s., kako bi se krili jedni iza drugih. Ili kada mi navodiš primjer stanovnika Vatre, koji na Tvoj upit o tome zašto su Ti neposlušni bili kažu; naše glavešine su nas zavele. Opet psihologija mase; prebaci na drugoga, ja nisam ništa kriv. Ali jedan je sasvim fascinantan fenomen, a to je da, npr., Iblis prokleti u raspravi sa Tobom otvoreno i jasno kaže; ...ja ću Tvoje robove zavoditi... Na drugom mjestu, kada spominješ u Knjizi da, kada neki ljudi budu trebali biti kažnjeni te ih pitaš; šta vas je navelo na nepokornost, oni će prebacivati odgovornost na Iblisa... A on prokletnik, koji na zlo nagovara će kazati: ...pa ja sam ih samo nagovarao. Dakle, i on takav kakav je; ne krije se, za razliku od mentaliteta mase - mišljenja. Ta i takva masa - mišljenje: ubija, žari, pali i ruši svoje žrtve u liku pojedinaca ili cijelih društava, zavisno od toga kolika joj se prilika pruži usljed nesnalaženja i sporosti nevinosti.
Hazreti Osmana r.a., je doslovno ubila masa - mišljenje sa Tvojim imenom na usnama, dok je učio Tvoju Knjigu. Jer samom činu fizičke likvidacije je prethodila iznimno jaka propaganda i širenje zlog mišljenja o njemu. Ljudi egzekutori su samo nesretni provodni kablovi kroz koje je masa - mišljenje djelovala. Primjera je mnogo. Neobično je opasno pretvoriti se objekat kojim upravlja neka masa - mišljenje a koja za cilj ima smutnju, nered, čerečenje, linčovanje... Stalno se podsjećam i upozoravam, Dragi Allahu, da je iznimno značajno, ako ne mogu biti čista nevinost, da barem ne budem dio mase - mišljenja unatoč tome da rizikujem mnogo privilegija koje ona nudi. A jedna od tih privilegija, možda i najveća u ovom vremenu je da mene samog poštedi svoje žeđi za mojom krvi, mojim dignitetom... Mnogi iz tog straha, da ne dođu na tapet zakažu i nesvjesno postanu dio nje. Muku mučim sa sobom, Dragi Allahu, da mi stalno na umu bude da ne smijem biti dio mase - mišljenja koja je bez argumenta istine spremna i najranjiviju i najneviniju žrtvu mučiti i silovati bez trunke samilosti. Dragi Allahu, pitam se i zašto je masu – mišljenje baš tako teško uhvatiti i privesti na odgovornost? Je li zbog toga što djeluje tako da niti jedan njen akter ne osjeća ličnu krivnju?! Ovo jeste izvrnuta logika, jer svi normalni i misleći ljudi se ustručavaju da im ružan postupak a kamo li zlodjelo vidi i zna neko drugi... Ali za psihologiju mase, ovo je idealan scenarij i taktika. Svi su krivi – niko nije kriv. Svi o svima mnogo znaju – svi o svima šute i jedni druge prikrivaju. Na tragu ovoga, opet se sjetih Mekanskih mušrika koji poput Jusufove braće, dogovaraju da nekoliko hajduka iz svih plemena zajednički učestvuju u atentatu na Muhammeda a.s. Cilj je izbjeći pojedinačnu odgovornost i omogućiti kolektivno sakrivanje jednih iza drugih. Šta je sa osjećajem grižnje savjesti? Zaključujem da masa – mišljenje ne mari za savješću niti je to moralna kategorija iz domenu njezinih zapitanosti. Moć mase - mišljenja upravo leži u tome da se nitko ne osjeća odgovornim za nečiju bol, nanošenje štete, skrnavljenje, otimanje, uzurpiranje, kriminal, nepotizam, korupciju... Čak, to omogućuje ne samo da se vješto sakriva, već i da se ne osjeća nemir zbog saučesništva. Čovjek je ionako dovoljno smion da se napravi lud i kaže – nisam ja tražio krv, štetu, krađu; to su drugi željeli. Zato je masa- mišljenje; rad i djelovanje bez odgovornosti a tu se krije klica djelovanja bez korektnosti i osjećaja poštovanja prema drugome i tuđem.
Djelovanje mase - mišljenja je jasno vidljivo na razini npr., muslimanskih država, gradova, sela..., pa što ne spomenuti i sasvim niže razine poput; familija, porodica, preduzeća, kancelarija, hodnika u institucijama..., gdje masa - mišljenje najčešće; priprosto čereči, linčuje, krade, otima, uzurpira, ruši..., bez imalo samilosti i odgovornosti. I tako, Dragi Allahu; problema, zlovolje, spletkarenja, linčovanja..., danas među baštinicima Istine ima kao rijetko kada ranije, ali nikoga se ni zašto ne može uhvatiti – nit za glavu nit za rep. Nitko nije kriv, nitko nije odgovoran za ine kolapse na najvišim društveno-političkim razinama, niti za personalna stradanja na onim najnižim. Na kraju, nanovo se pitam, Dragi Allahu; kako se boriti protiv mase osim argumentom istine, kako mi Ti naređuješ. Čini mi se iznimno važnim taktika brzog djelovanja nevinosti. Ako ne zbog potpunog anuliranja, onda zbog smanjenja štete koje masa - mišljenje proizvodi. Onog momenta kada se ona brzo i odlučno dovede pred zid te se od zatraži iznošenje argumenta a potom ga ne donese – onda valja skinuti sve maske i rukavice i imenovati je pravim imenom a to je laž i obmana. Borba protiv mase - mišljenja ne smije biti zasnivana na uzusima na kojima ista djeluje. Istina, čistota, moral i poštenje mora naći put stvaranja ambijenta za sebe u kojem će gajiti vlastite vrijednosti. Jer boriti se protiv nje istim metodama znači biti ona. Paradoks jeste, ali iskustvo mi kazuje da masu - mišljenje češće nalazim u gradovima i među intelektualcima, akademicima, vjerskom elitom, propovjednicima, bogatašima i uglađenom gospodom, nego li na selima i među manje obrazovanim ali istinski pobožnim ljudima. Jer, obilat govor je centralno obilježje današnje mase - mišljenja a navedene elite zbog prava na govor, kazivanje, savjetovanje..., koje im pripada sa jedne, te zbog velikih ega i taštine sa druge strane, su često savršeno plodno tlo da postanu glavni protagonisti mase – mišljenja. Čast izuzetcima.
Autor: Alija Rahman
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba