Ti mi na mnogo mjesta kažeš da su pradavni moćnici, bogataši, ljudi komfora i lagodnosti sa smrću sve to izgubili. Tačno. Ali, ja čitam Tvoj tekst iz kojeg naslućujem da ima i od te i takve smrti nešto bolnije, mada, za konformiste je smrt zaista bolan trenutak. Ali ima gori i teži. To je dugovječno životarenje životom koji nema usmjerenja i čiji ideali su na prodaju kada god je na stolu izbor; ili ideali ili komfor.... Kako ću se, Dragi Allahu, odreći i šta će mi preostati od navika na koje je navikao jedan fini i uglađeni gotovan poput mene.
Ti mi, Dragi Allahu kažeš da ima mrtvih srca koja kucaju, slijepih očiju koje gledaju, gluhih ušiju koje slušaju, živih a balvana šupljih. Ima i mrtvaca koji hodaju, kaže mi Poslanik a.s. Zaključujem, ovo se odnosi na one koji Te ne vjeruju, ne priznaju. Ali se sjetih i Tvojih poziva vjernicima da srca drže živim i budnim, da slijepih i kamenih srca ne budu. Ako su prema prvim navodima, nevjernici u Tebe pravi mrtvaci, da li mi ovim drugim ukazima sugeriraš da vjernik može biti polumrtvac. Duhovni mrtvaci su duhovni bogalji. Otuda su polumrtvaci polubogalji. Ali šta vjernika učini polubogaljem. Nutarnje golotinje? Ako je tako, dvoličnost je jedna od njih. Mnogolika je, a biti kukavica, plašljivac, smutljivac ispotiha..., su neki od njezinih varijeteta. Bolno je saznanje o vlastitim slabostima. Ali prikrivati ih upiranjem prsta u druge, nabrajati tuđe golotinje, sa krovova vikati o slabostima drugih je kritična tačka. Rekao bih, razdjelnica između mrtvila i polumrtvila. Ali, šta ako ja i ne vidim i ne znam za svoje golotinje? Odvode me misli na pitanje; šta je polazna tačka svjesnih ili nesvjesnih dvoličnosti i njezinih varijanti u meni. Zaključujem da me je rijetko kada nešto vodilo dvoličnostima koliko je komformizam na koji sam se navikavao.
Sve je kretalo ovako: Komfor i lagodnost sa jedne ili ozbiljne odluke, principijelnost, požrtvovanje, odricanje sa druge strane? Odabirem komfor. Zašto ne bih kada se danas vrijednost čovjeka mjeri prema količini komfora koji uživa, novca kojeg posjeduje, moći kojom raspolaže. Tvoj Poslanik a.s., mi reče: „Najviše se za vas bojim grešnog ženskoljublja i pohlepe za dunjalukom.“ Zar ovo drugo nije spomenuta žudnja za komforom. Ne glorificiram siromaštvo i oskudicu, govorim o pohotnosti koja nema mjeru. A čitam da mi komformistički pristup životu ne da imati mjeru. Pohotnost za komformizmom svodi život na spavanje, hranjenje i posjedovanje. Sa ovakvim životnim stilom, sve mi više ponestaje duhovnog izvora i bistrine. Vezu sa Tobom pokušavam kompenzirati sa više i više komfora. To je samo po sebi bezdan, jer Ti mi reče da je s Tobom mir i spokoj, rahatluk i zadovoljstvo. Razmišljanje me odvodi do svih Tvojih poslanika a.s., koji su, kada bi im Ti davao na izbor, ili carstvo zemaljsko ili Ti, odabirali Tebe. To nije bezazlena poruka. Ali, komfor, komfor, komfor... Iako osjećam da je nepodnošljivo živjeti sa ovakvim životnim obrascem nekim čudom se ušutka bljesak ove savjesti i u trenu ponovo pristajem na igru lagodnosti. Iskreno, precizno mogu nabrojati koliko sam puta bio kukavica, plašljivac, smutljivac ispotiha, bezosjećajan prema drugima, neshvatljivog odnosa prema Tebi..., zbog komfora. Štaviše, u jednom momentu mi postane i svejedno glede Tvojih dozivanja mene. Nije to odbijanje niti negiranje, ali neko mudrovanje poput; mogu i ovo i ono. Te momente bi nazvao hladnoćom prema Tebi. Ti mi Dragi Allahu toliko govoriš kako je prevažno Tebe pomoći ( Tvoju vjeru ), drugome pomoći, tuđu muku saosjećati... Ali kako ću, kada sam toliko hladan u osjećanjima da ni sebe ne osjećam, ne čujem, ne vidim, ne poznajem.
Gledam svijet i vidim da malo ko ima volje za strpljenje, još manje snage za trpljenje. I to je jedan od plodova komformizma koji dođe na naplatu kao bumerang. Ali, ne bojim se, Dragi Allahu, jesam li prema Tebi samo hladan ili studen već i jesam li mlak prema Tebi. Spomenutoj hladnoći i studeni kao posljedicama komformizma dodajem i mlakost.
Kako ću nekome pomoći uz rizik vlastitog komfora. Nema šanse. Tješim se uhodanim opravdanjima koje sam čuo od onih sličnih meni, da si Ti meni iz milosti Tvoje darovao komfor i lagodnosti koje uživam. Negdje u dubini se smatram i dostojnim tih lagodnosti, jer sam ih kao nečim zaslužio. U času se sjetim i pozivam na Tvoje odabrane robove koji su kao iznimni primjeri živjeli u komforu i lagodnosti. Ali blokiram onda kada se sjetim da je komfor trčao za njima a ne oni za njim. Štaviše, oni su ga se odricali onda kada je na red dolazio izbor; Ti ili komfor. Redovno i svi redom su Tebe odabirali. Nakon mučnog samoubjeđivanja, jasno je da ne ličim na njih i to saznanje me potpuno razoruža kao i sve moje strategije samo-opravdavanja. Ali, upratim se u stanju da nisam ni ravnodušan ili kako rekoh hladan već sam čak i studen prema Tebi zbog žeđi za konformom. Ta studen toliko banalizira samog Tebe Dragi Allahu, da u meni pronalazi cijeli niz načina da Te se izbjegne i zaobiđe. Prepada me to stanje, jer dobro znam da kada Tebe nema i kada se Tebe izbjegava zbog hladnoće i studeni prema Tebi, sve se suši i vehne. Jer, od žalosti za zelenilom stabla nakon što ga spopadne sušenje i opadanje lišća, jedino je žalosnije kada čovjek tako ostane suh i gol. A to je neminovan ishod gdje nema Tebe, Dragi Allahu.
Ti mi na mnogo mjesta kažeš da su pradavni moćnici, bogataši, ljudi komfora i lagodnosti sa smrću sve to izgubili. Tačno. Ali, ja čitam Tvoj tekst iz kojeg naslućujem da ima i od te i takve smrti nešto bolnije, mada, za konformiste je smrt zaista bolan trenutak. Ali ima gori i teži. To je dugovječno životarenje životom koji nema usmjerenja i čiji ideali su na prodaju kada god je na stolu izbor; ili ideali ili komfor. Okretanje od Tebe znači nauditi svome životu a tu leži neobičnost izgubljenog života. Očima drugih sve moje izgleda veličanstveno, izgledam kao da imam sve, da sam dobio sve, komforom kamufliram sve svoje nedostatke. Ali, to je samo privid i kamuflaža. Sjetih se i Tvoje kritike one mase iz vremena Musa a.s., koja se divi Karunovoj moći, novcu, komforu. Ukorio si ih a meni odgovorio da takav pristup životu upravo znači opasnost od beživotnosti. Nisi Ti to Dragi Allahu rekao što mi želiš kazati da ne smijem imati i posjedovati, vladati i upravljati..., već da me upozoriš da je to ledena ploha na kojoj ne samo da se može pokliznuti već čija hladnoća i studen može i moje srce prema Tebi hladnim i studenim učiniti. Komformisti najčešće misle da je život velikih asketa, duhovnjaka i pobožnjaka život budala, lezihljebaroša i neradnika... Gledam svijet i vidim da malo ko ima volje za strpljenje, još manje snage za trpljenje. I to je jedan od plodova komformizma koji dođe na naplatu kao bumerang. Ali, ne bojim se, Dragi Allahu, jesam li prema Tebi samo hladan ili studen već i jesam li mlak prema Tebi. Spomenutoj hladnoći i studeni kao posljedicama komformizma dodajem i mlakost.
Govoriš Ti meni i o njoj u Knjizi. Mlakost prema Tebi se vjerniku češće dešava kao obris dvoličnosti nego li hladnoća i studen. Jer mlakost je sposobna da se predstavi kao prioritetnost, čak i vrijednost. Bojim se da me strast prema komformizmu ne vodi životu bez otpora, finom i ugodnom stoicizmu bez strasti i žara, volje i žestine za dobrotom onda kada te žestine treba i mora biti. Mlakost vidim kao kameleonsku vanjštinu kojom želim da se svakom sviđam kako ne bi rizikovao svoju lagodnost, uz kalkulaciju da ću sa Tobom lahko. Mlakost za Tobom mi izgleda baš ovako: danas bi život žrtvovao za Tebe, već sutra mi je svejedno, unatoč predstavi da si mi Ti najbitniji. Koliko si mi puta rekao da ćeš biti sa mnom i meni na pomoći ali da trebam čestito raditi, zla ne činiti, drugog ne mrziti, spletke na praviti, bolesnog obići, siromaha nahraniti, noću klanjati, mnogo Te dozivati, suze liti, žene tuđe ne poželjeti, imetka tuđeg ne žeđati, pravo i istinito govoriti... Pa toga je Dragi Allahu toliko da ja ne znam hoće li mi išta preostati od komfora na kojeg sam navikao. A ja ovakav hladan, studen, mlak prema Tebi.
Kako ću se, Dragi Allahu, odreći i šta će mi preostati od navika na koje je navikao jedan fini i uglađeni gotovan poput mene. Sjetih se i Tvojih riječi o kiši i različitim tipovima zemlje na koju se ona spušta. Iz plodne i dobre zemlje, kiša donese rod i izobilje. Razumijevam ove Tvoje riječi na način da sam ja tlo na koje kada padnu Tvoje riječi bi trebali izniknuti raznovrsni lijepi plodovi ( dobra djela ). Ali, kakvo sam ja tlo, kakva je moja japija? Je li se ovo opet opravdavam tlom i zemljom kamuflirajući žeđ za komforom? Pa kao, nije dovoljno suha, vlažna, topla, hladna, tvrda, mehka... Jesam li opet kukavica što kukam na svoju zemlju ne bili mogao biti uglađeni komformista? Ja u ovoj kukavici vidim nekoliko bolesti. Zapravo, ima ih mnogo. Uglavnom, mnoštvo njih dolazi kad nemam dovoljno žara biti vruć i topao prema Tebi sa jedne, niti hrabrosti da budem hladan prema komforu sa druge strane. Težnja je to mene, ovakvog vjernika kakav jesam, da nekom sivom zonom duhovne oskudice budem u konstantnoj fazi mlakosti. Iako se i ovog stanja mlakosti prema Tebi trebam dobro stidjeti, ali, iskreno, mlakost je agregatno stanje moje nutrine u kojem se nalazim. Dovoljno vreo za komformizmom a dovoljno leden duhovno iznutra. To je u konačnici dobitna kombinacija za stanje mlakosti. Ni tamo ni ovamo, ni sa Tobom do kraja ni bez Tebe do kraja. A Ti me učiš o onima na Bedemima. I oni su ni tamo ni ovamo. Iz nekog razloga mi je milije stanja duša i srdaca u odnosu spram Tebe poimati izrazima hladnoće, studeni i mlakosti sa jedne, te toplotom, vrelinom i izgaranjem za Tobom sa druge strane, nego li klasičnim teološkim terminima poznatim u akaidu kao povećavanje i smanjenje imana ( vjere ). Jer, i Ti mi, Dragi Allahu kažeš da vjernicima kojima zijadeh vjere učiniš, oči suze a kose i kože njihove jeza obuzima. Na drugima, kažeš mi, to se očituje skromnošću...
Zaključujem da su to svojevrsna nutarnja stanja koje pokreće pozitivna energija a energija je toplota. Isto je i sa smanjenjima imana ( vjere ) što je suštinski, nedostatak energije koji izaziva hladnoće, studeni i mlakosti prema Tebi. Sufije često govore o duhovnoj smrti hodajućeg čovjeka. Mnogi ledeni, hladni i mlaki na to gledaju kao na obične tlapnje. Zaključujem da ova sufijska teza o duhovnoj smrti ukazuje na golotinje duše. To je prazno bivstvovanje bez sebe ili samonesvjesnost. To je odvojenost od Tebe koji si značenje postojanja. Zato sufije razvijaju čitavu školu mišljenja i prakse kako bi u dušama između ostalog anulirali hladnoće, studeni i mlakosti. Cilj je postići nutarnje stanje suprotno od navedenih a to je raspirivanje vatre ljubavi za Tobom. Duhovne zemherije pretvoriti u vrelinu i toplotu.
Cjelokupan put je usmjeren da sam sebe spoznam, ugrijem i zažarim žisku ljubavi prema Tebi, prije nego ta samospoznaja dođe na Danu suda. A Ti mi kažeš da će mnogi tada biti užasnuti kada sami sebe ugledaju, svoje golotinje, hladnoće i zime koje su ispoljavali prema Tebi. Iako je to grehota prema Tebi, Ti mi kažeš da je to prvorazredna nepravda koju čovjek čini sam sebi – ne spoznati sebe i ne otpiti velike ledenjake koji su bili razlog ne spoznavanja Tvoje Veličanstvenosti. Pitam se, trebam li ići putem mudrih sufija. Znam jedino da se trebam ugrijati iznutra. Imam puno povjerenje u Tebe, Dragi Allahu. Bojim se da ova mlakost prema Tebi ne preraste u hladnoću ili zimu a takve ljude je jedan mudri nazvao bijelim mrtvacima. Ne želim bježati. Jasno vidim da tužakanja, prigovori i nezadovoljstva današnjeg čovjeka, dolaze kao nesvjesna žalopojka nad samim sobom, nad životom iz kojeg si Ti ili isključen ili udaljen. To su krikovi duša da se vraćamo Tebi, jer one više ne mogu podnijeti toliko mrtvilo. Primjećujem tu žeđ u sebi i kod drugih. Smijem li reći da opažam kako je i cijeli Ummet dugo vremena u velikim problemima zbog te žeđi unutra. Ali na koju stranu krenuti nakon temeljitog rastrojavanja. Jer, život komformizma, lagodnosti, vanjskog blještavila, čak i u obredoslovljima prema Tebi, je put nutarnje pustoši u kojem Ti nestaješ. Hladni, studeni i mlaki će tek u nuždi i uz digitronsku kalkulaciju svojih komformizama stati na Tvoju stranu. Neću da budem takav. Ni studen, ni hladan ni mlak, već vreo i zagrijan za Tobom. Jer bez Tebe i vreline osjećaja prema Tebi, čovjek nema druge svrhe pod ovim nebom nego da živi, pije i hljeb jede a to se zove ISPRAZNOST.
Autor: Alija Rahman
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba