Zuhd  

Tehnički izraz u islamskom misticizmu, askeza", vrlina zāhida: uzdržljivost: od grijeha, od onog što je suvišno, od svega što udaljava od Boga; dakle, uzdržljivost od svih prolaznih stvari odvajanjem srca, potpuni asketizam, odbacivanje svega što je stvoreno. Tako izraz zuhd zamijenivši sinonim nisk, znači više ne samo qanāʿa (umjerenost"), nego i waraʿ (brižljivo čuvanje od upotrebe svega vjerozakonski sumnjivog). Uređujući stupnjeve morala, Misri bilježi da stupanj waraʿ dovodi zuhdu") koji al-Gazali stavlja nakon faqra, a ispred tawakkula.

U 2-3. st. Spo Hidžri se ustalilo shvaćanje zuhda, koje je produbljeno od Hasana al-Basrija do ad-Daranija: odricanje ne samo od odjeće, stana i prijatnih jela, nego i od žena. A onda, kako je napredovala introspektivna analiza sa Muhasibijem (i sa melametijama), naglasak je stavljen na unutrašnji asketizam, odricanje od nakana i želja, što je vodilo pojmu tawakkula (N. Smailagić, Leksikon islama, str. 681).