Zamahšeri

Mahmud ibn Omer ez-Zamahšeri (1075-1144). Rođen je u Zamahšeru u pokrajini Horezm (Huvarizm). Nakon stjecanja znanja odlazi u Mekku, gdje boravi izvjesno vrijeme, zbog čega je dobio naziv Džarullah, koji se ukazuje na to da je puno vremena proveo u blizini Allahove kuće, tj. časne Kabe. Tu se susretao sa brojnim učenjacima, a tu je i napisao svoj čuveni tefsir. Istakao se u brojnim znanostima, a naročito vrstan stručnjak bio je u tefsiru, hadisu, fikhu i svim disciplinama arapskog jezika.

Njegova prepoznatljiva crta jeste originalnost. Nije bio poput mnogih koji su pisali djela sakupljajući stavove drugih. U fikhu je bio hanefijskog mezheba, a u akaidu je slijedio mu'tezilijski pravac, zbog čega mu se upućuju prigovori. Njegova djela su najviše cijenjena zbog vanredno lijepog stila i zbog originalnosti u arapskom jeziku, pogotovo kada su u pitanju stil i nadnaravnost kur'anskog izraza. Islamski učenjaci ukazuju da treba paziti na mu'tezilijske stavove koje on iznosi. Napisao je veliki broj djela iz raznih oblasti. Posebno su važna sljedeća njegova djela: El-Keššafu an hakaiki-t-tenzili ve ujunu-l-ekavili fi vudžuhi-t-te'vili (njegov čuveni tefsir), El-Faik (djelo iz oblasti hadisa koja obrađuje garibu-l-hadis), El-Mufessal (djelo koje se ubraja među najbolja djela o arapskoj sintaksi), Esasu-l-belaga (djelo pisano u formi rječnika, koje naročitu pažnju poklanja upotrebi riječi u prenesenom značenju).

Njegov tefsir je najznačajniji, ali u žanru racionalnih tefsira. Kao nedostatak ovome tefsiru se navode mu'tezilijski stavovi. Značajan je zbog jezičko-stilističke analize Kur'ana koje u njemu iznosi. Njegov čuveni tefsir je poznat kao El-Keššaf. U fikhu je bio hanefijskog mezheba.