Šije

Politički šiizam, tačnije tzv. Alijeva stranka, nastaje najkasnije nakon Poslanikove smrti. Ako uzemo u obzir šijske izvještaje tj. literaturu, onda se prvotna ši'a sastojala od tri čovjeka: Selmana al-Farisija, Abu Dara i al-Mikdada ibn al-Asveda al-Kindija. Oni su pružali podršku hazreti Aliji prilikom izbora prvog halife. (Smailagić, 1990.) Međutim, kratka vladavina hazreti Alije, te dolazak Muavije ibn Sufijana na mjesto halife, je onemogućilo opstanak šija i njihovo širenje na političkom planu.

Razvoj šiijskog učenja se dešava nakon smrti hazreti Huseina. Mučno ubistvo hazreti Huseina i njegove svite na Kerbeli od strane vojske koju je poslao namjesnik Kufe Ubejdullah ibn Zijad. Vojsku je predvodio Ibn Sa'ad. Njihov cilj je bio da natjeraju hazreti Huseina i njegovu svitu da dadnu prisegu Jezidu (sinu Muavije ibn Sufijana). Jedini preživjeli muški član svite je bio Huseinov mlađi sin Ali. (Džafri, 2008.)

Najrasprostranjeniji ogranak šija jesu šije imamije tj. sljedbenici dvanaestorice imama (duodecimalne imamije). Oni smatraju da je hz. Alija trebao biti nasljednik Poslanika, tj. prvi halifa. Naziv "imamije" dobili su po tome što su pitanje imameta (vođstvo) stavili u prvi plan svoga interesiranja, a naziv "dvanaestorice" po tome što vjeruju u 12 imama.

Osnovna učenja šija imamija:

1. Vođstvo (al- imama): vođstvo se s jednog vode na drugog prenosi nedvosmislenom oporukom, i to tako da prethodni voda za sljedećeg osobno odredi konkretnu osobu.

2. Nepogrešivost: sve vođe su pošteđene grešaka, zaborava i, kako velikih, tako malih grijeha.

3. Urođeno znanje: svakom od vođa usadeno je znanje, direktno, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je u stanju upotpunjavati vjerozakon.

4. Natprirodna čuda: vođa je u stanju pokazati natprirodna čuda koja ši'ije nazivaju mu'džizama. Ukoliko vođa nema oporuku od prethodnog vođe, u tom slučaju svoju sposobnost za vođstvo mora dokazati pokazivanjem natprirodnog čuda.

5. Skrivenost: vjeruju da u svakom vremenu, kako nalažu razum i šerijat kao Allahov dokaz, mora postojati neko sa takvim autoritetom. Oni smatraju da je to posljedni imam, koji se povukao, a koji će se na kraju vremena vratiti.

6. Povratak: vjeruju da će se, pred kraj svijeta kada mu Allah dozvoli da izađe, el-Hasan el-' Askeri (12. imam) ponovo pojaviti. Smatraju da će tad ponovo zemljom zavladati pravda, te da će se osvetiti neprijateljima šija.

7. Prikrivanje: ši'ije-imamije prikrivanje ubrajaju u osnovne temelje vjere.

Vjerovanje da će se 12. imam vratiti je značajno jer time šije nastoje da se ohrabre kako ne bi posustali u opasnostima. Međutim, različiti problemi poput: tiranije, despotizma, patnje, bijede itd., moraju biti rješavani za vrijeme skrivanja 12. imama. Njihovo rješavanje je u rukama pravičnih, učenih ljudi u šijskoj zajednici koji su poznati kao mudžtehidi. Prema stavovima šija oni imaju mogućnost da donose odluke i rješavaju probleme koji se javljaju u šijskoj zajednici na osnovu kontakta sa skrivenim imamom. (Sharif, 1990.)

Što se tiče fikha šija imamija, njihovi izvori su: Kur'an, sunnet, idžma šijskih pravnika i razum (akl). U pogledu koncepta pojedinih izvora postoji razlika između njihovih definicija i ehli sunnetskog stanovišta. Pod sunnetom, šije podrazumijevaju riječi, djela i prešutna odobrenja Muhammeda, a.s., ali i šijskih imama. Bitno je naglasiti da je u kasnijem periodu fikh šija pretrpio značaj uticaj mu'tezilijskog racionalizma. (Karčić, 2005.)

Najznačajniji učenjaci šije su: El- Kulejni, Et- Tabrisi, Ebu Džafer Et- Tusi i dr. Sekta ši'ija imamija ( dvanaestorice imama) je najrasprostranjenija u današnjem Iranu, kao svojim najjačim uporištem. Pored Irana, veliki broj živi i u Iraku i nešto u Pakistanu, kao i u Libanu i Siriji. (Esposito, 2005). Narodski izraz ( u savremenom periodu) su šije našle u legendama o mučenicima i igrama koje prikazuju mučeništvo. (Smailagić, 1990). U šiiskom učenju postoje različiti datumi koji se, prigodnim manifestacijama obilježavaju. Neki od njih su:

- Praznik "gadirhum": "Gadirhum" je ši'ijski praznik koji pada na 18. dan mjeseca zu-1-hidždžeta. Nazivaju ga još i imenom "Veliki praznik". Postiti na taj dan kod njih je pritvrđeni sunnet. Tvrde daje na taj dan Poslanik, s.a.w.s, za svoga nasljednika oporučio Aliju, r.a.

- Veličaju i slave stari perzijski praznik Nevroz (početak godine u perzijskom kalendaru). Neki govore: "Okupati se na dan Nevroza je sunnet."

- U prvih deset dana svetog mjeseca muharrema - vjerujući da je to Bogu ugodno djelo i da se na taj način iskupljuju od grijeha - priređuju procesije plača, žaljenja, naricanja, udaranja po prsima i slično.