Šaz

Prema mišljenju Ibn Hadžera, šaz je onaj hadis koji kazuje dosta pouzdani ravija, ali u svome pripovijedanju ipak protivriječi nekome ko je pouzdaniji od njega. Ovaj drugi hadis koji pripovijeda pouzdaniji ravija naziva se mahfuzom. Ta protivriječnost može biti u senedu i u metnu hadisa. Primjer gdje je protivriječnost uslijedila u senedu hadisa:

Bilježe Nesaija i Ibn Madže, preko Ibn Ujejne, od Amra b. Dinara, on od Avsedžea, a on od Ibn Abbasa: U Poslanikovo vrijeme je umro neki čovjek koji nije ostavio ni jednog nasljednika osim roba kojega je oslobodio... Ibn Džurejdž i drugi su sa ovim senedom prenijeli ovaj hadis. Protivriječio im je Hammad b. Zejd, koji je ovaj hadis prenio sa istim ovim senedom, osim što u njemu nije spomenuo Ibn Abbasa. Uslijed toga je Ebu Hatem predaju Ibn Ujejne prihvatio kao ispravnu, dok je predaju Hammada b. Zejda okarakterizirao kao šaz hadis.

Primjer gdje je protivrječnost uslijedila u metnu hadisa: Tirmizija bilježi od Abdul-Vahida b. Zijada, koji je prenio od Ameša, on od Ebu Saliha, a on od Ebu Hurejra kao da je Vjerovjesnik, Allah ga blagoslovio i spasio, kazao: Kada neko od vas klanja sabah, neka malo prilegne na desnu stranu. Bejhekija tvrdi da je ovdje Abdul-Vahid b. Zijad protivriječio većini koji ovaj hadis prenose kao Poslanikov postupak a ne kao njegove riječi: Allahov Poslanik, Allah ga blagoslovio i spasio, imao je običaj malo prileći na desnu stranu nakon što klanja sabahski namaz. Dakle, hadis u čijemu prenošenju pouzdan ravija protivriječi drugome raviji, pouzdanijem od njega, ili, pak, protivrječi većem broju pouzdanih ravija, naziva se šaz hadisom, dok se ovaj drugi hadis, koji prenosi pouzdaniji ravija, naziva hadisom mahfuzom. Šaz hadis spada u kategoriju daif hadisa koji se odbacuju, dok mahfuz hadis, ukoliko ispunjava sve druge uvjete, spada u kategoriju hadisa koji se prihvataju.