Ruhu-l-bejan

Ruhu-l-bejan fi tefsiri-l-Kur'an. Najpoznatije djelo İsmaila Hakkıja svakako je tefsir Rūhu-l-bejān fī tefsīri-l-Kurān u četiri toma (navodi se i podatak da je prvobitno štampan u Istanbulu u deset tomova). Djelo je napisano na oko 4.637 stranica. Poznat je i kao Tefsir Hakkıja".Mada je njegov puni naziv Rūhu-l-bejān fī tefsīri-l-Kurān (Duh jasnog tumačenja Kurana), poznatiji je kao Rūhu-l-bejān. Ovo djelo predstavlja jedan od najvrijednijih tefsira sufijske provenijencije. Napisan je na arapskom jeziku. Mjeseca jula 1685. godine, po preporuci svoga šejha, šejh İsmail Hakkı počeo je s tumačenjem časnoga Kurana u Ulu džamiji.

Njegova predavanja posvećena tumačenju Kurana bila su posebno zanimljiva vjerničkome auditoriju, jer su bila prožeta izlaganjem dubljih smislova Božije Knjige, a koja su bila produkt duhovnog kapaciteta samog tumača – İsmaila Hakkıja. Nerijetko je prožimao predavanja prelijepim stihovima iz sufijske poezije napisane na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Svi ti stihovi imali su podsticajnu narav, tj. podići nivo ljubavi i svijesti o Bogu u vjernicima koji su slušali to tumačenje. Ova predavanja šejh Ismail Hakki završio je 1705. godine. Svako predavanje imao je običaj ispisivati na arapskome jeziku, te ih je spomenute godine sabrao u jednu cjelinu koju je nazvao Rūhu-l-bejān fī tefsīri-l-Qurān. U tom tefsiru se (pro)nalaze i jezičke analize, razmatranja povoda objave, mada se navode i vjerodostojne ali i manje vjerodostojne ili nevjerodostojne predaje. U njemu preovladava navođenje savjeta, preporuka, lijepih raslojavanja značenja kuranskih ajeta. Spomenuti su, također, isrāīlijjāti i to obično bez kritičkog osvrta ili (pre)ispitivanja vjerodostojnosti istih. Djelo je, kako smo i ranije rekli, nastalo kao plod autorova tumačenja Kurana u Ulu džamiji u Bursi, u periodu od 1685. do 1705. godine. Poznato je da se sufijski tefsiri svrstavaju u dvije kategorije: spekulativni sufijski tefsir (et-tefsīr es-sūfi en-nezari) i aluzivni – prelijevajući sufijski tefsir (et-tefsīr es-sūfi el-išāri ev el-fejdi).

Spekulativni sufijski tefsir zasniva se na uvjetovanom, sistematskom izučavanju kuranskog teksta uspostavljenom metodologijom. Predstavnik ove vrste sufijskog tefsira s ciljem izučava kuranski tekst da bi otkrio i pronašao unutarnja, skrivena značenja svetog kuranskog teksta. Jedan od glavnih predstavnika ove vrste tefsira zasigurno je šejh Ismail Hakki. Pored toga, Rūhu-l-bejān obiluje stihovima iz sufijske poezije, a naročito iz Rumijeve Mesnevije. İsmail Hakkı u svoj tefsir unosio je i mišljenja prethodnih sufija i komentatora Kurana iz njihovih redova, te hadise poslanika Muhammeda, a.s. Nerijetko nailazimo i na povode objave ajeta. Također, komentar sadržava i mnoštvo pojedinosti iz historije islama, napose iz perioda prve četverice halifa. Šejh Ismail Hakki u svom komentaru Kurana bavio se i pojedinim političkim i religijskim grupacijama koje su se javljale unutar islama, analizirajući, ili pak kritizitajući njihove stavove. Posebnu pažnju u ovom tesfiru je usmjerio prema ajetima koji govore o bogobojaznosti i približavanju Allahu, dž.š., ibadetima, zikrom i sl.