Ramić Hasib

Šehid Hasib Ramić , Kalesija 1954 – Semizovac 1993, imam u Semizovcu ; umoren je mučeničkom smrću sa suprugom i četvero malodobne djece. Bio je imam na Kula-Gradu u Zvorniku. Njegov plodonosni rad bio je neprihvatljiv za lokalne komunističke vlasti tako da je bio prinuđen napustiti svoj džemat i 1984. godine preuzeti imamsku dužnost u Semizovcu kod Sarajeva.

U novom džematu stekao je ugled vrijednog organizatora vjerskog života, dobrog hatiba i uspješnog muallima. Krajem maja 1993. godine pripadnici samoproglašene Vojske Republike srpske počinili su zločin nad Hasib -efendijom Ramićem i njegovom porodicom, zločin što izaziva nijemi užas. Osobe u vojnim uniformama zaklale su Hasib -efendiju i njegovu suprugu Šefiku a prije toga njihovu djecu: Muhameda u 13. godini, Meliku u 10. i Ahmeda u 4. godini.

Najmlađu kćerku Aminu, koja je imala tek tri mjeseca, vojnici samozvane Vojske Republike srpske su zadavili. Šehid Hasib -efendija Ramić nije pružao otpor samozvanoj vojsci koja je okupirala njegov džemat . Bio je imam i sa svojom porodicom je dijelio sudbinu džemata . Samo zato nad njim i njegovom malodobnom djecom i suprugom počinjen je monstruozan zločin, zločin koji je zastrašujuća potvrda i poruka da plansko vršenje zločina samoproglašene Vojske Republike srpske nad imamima i njihovim porodicama nije podlijegalo nikakvim ograničenjima. U mučenju i umorstvu porodice Ramić u proljeće 1993. u Semizovcu kod Sarajeva izvršioci i kreatori velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu otjelovili su samo zlo, ono zlo za koje i Božiji i ljudski zakoni kažu da se ne bi smjelo dogoditi. Bol i patnja supružnika Ramić i njihove malodobne djece upisani su zauvijek u bol i patnju svijeta.