Resul 

Riječ rasul izvedena je iz glagolskog oblika arsala , a što znači poslati . U Kur'anu se upotrebljava i u jednini i u množini. Kada se upotrebljava u množini, ova se riječ ponekada odnosi na meleke, a ponekada na poslanike. U literaturi ćemo naići na jasnu distinkciju, u formalnom i sadržajnom smislu, između pojmova vjerovjesnik (nabi) i poslanik (rasul).

Zapravo, objavu prima i vjerovjesnik i poslanik. No, objavu koju prima poslanik sadrži novi vjerozakon, dočim objavu koju prima vjerovjesnik ne podrazumijeva novi vjerozakon jer on slijedi vjerozakon poslanika koji je poslat prije njega. Svi Božiji poslanici pozivali su u tevhid (vjerovanje da je samo Allah Bog, Jedan i Jedini). Božiji poslanici su bili odlikovani i drugim osobinama, a to su: Sidk (vjerno su stajali iza svojih riječi), Emanet (bili su povjerljivi i pošteni), Ismet (bili su sačuvani od grijeha, i nisu obožavali lažna božanstva – kipove), Fetanet (bili su odlikovani oštroumnošću, razboritošću i bistrinom duha), Teblig (dosljedno i tačno, prenosili su ljudima Božiju objavu, primjenjujući je u svome životu), Adalet (bili su pravedni i pošteni, i nikome nisu nepravdu nanosili) i Rudžulet (svi su bili muškarci).