Religija

Riječ religija" dolazi od latinskog korijena religare u značenju vezivati se, povezati se" što implicira sveukupnost življenja koje je u vezi sa Božijom sveprisutnošću. Pojam koji u arapskom jeziku korespondira riječi religija" jeste ad-dīn . Al-Bāqillānī se u svom magnum opusu Kitāb at-Tamhīd (Prologomena) posve koncizno osvrće na ono što bi moglo biti jedno od mogućih značenja riječi ad-dīn.

Govori o četiri značenja: 1. sud u smislu nagrade; 2. sud u značenju odluke; 3. učenje i vjerska zajednica koja se obavezuje na vjeru te sljedstveno tome na čin pokornosti i djelovanja i 4. dīn al-ḥaqq koji je islam tj. prepustiti se vođenju od strane Boga Dragoga. Pored spomenutih značenja prema određenim arapskim gramatičarima ona je izvedena iz riječi ad-dayn u značenju duga" tj. cjeloživotnog služenja Bogu razumijevajući to kao dug za dar uvođenja čovjeka u egzistenciju. Analogno rečenome, Religija ( ad-dīn) podrazumijeva konstantno podsjećanje na ovaj dug koji obuhvata cio život i neodvojiv je od same esencije čovjekova bića. Nasuprot tome, etimologija riječi re-ligio, ništa manje, ukazuje i na onu vrstu vezivanja odnosno predavanja Bogu kao čovjekov samosvjestan i dobrovoljan čin, a što bi ukazivalo da je riječ o nedugovanome daru Božijemu. Tako shvaćena, Religija ( ad-dīn ) podrazumijeva vjeru ( īmān ) koja je kao takva data čovjeku te vjerozakon na temlju koga se iskazuje potpuna odanost i predanost ( islām ) Bogu.

Iz rakursa islama Religija kao konstanta čovjekova života ne predstavlja samo određenu specifičnu vrstu djelovanja/aktivnosti već se sagledava kao ukupnost ljudskih misli i akcija koje su u skladu sa Božanskim principima. Pretakanje odnosno prelivanje vjere ( imān ) u formi praktičnog iskaza, a posredstvom Božijega vjerozakona, u svijetu vidljivih formi dolazi do pojave/nastajanja onoga što oslovljavamo sa ad-Din al-Islam.