Rehn

U arapskom jeziku riječ rehnun, znači postojanost i trajnost kao što znači i zadržavanje, čuvanje, suspendiranje. U islamskom pravu er-rehnu se definiše kao "uzimanje u zalog neke stvari od vrijednosti, kao garanciju da će dug biti vraćen ili da će obaveza iz ugovora biti ispunjena!" U cilju ostvarenja normalnog poslovanja medu ljudima te sprečavanja svakog oblika prevare i izbjegavanja preuzetih obaveza, islamsko pravo predviđa mogućnost uzimanja zaloga u vidu vrijednog predmeta, čija vrijednost iznosi najmanje koliko iznosi dug povjerioca, u cilju zaštite poslovnih partnera.

U cjelini gledano islamsko ekonomsko pravo oslonac nalazi kako u verifikovanim šerijatskim argumentima tako i na islamskom moralu, dakle na vjerovanju. Također šerijatsko pravo predviđa i primjenu zakonskih normi putem prisile. Drugim riječima ako se nema povjerenja u moralne principe onda se primjenjuju mjere zakona u šta spada svakako i uzimanje materijalnog zaloga. Da je uzimanje zaloga legalni način poslovanja fikhska ulema nalazi potvrdu u Kuran-i kerimu, gdje se u 283. ajetu sure El-Bekare kaže: "A ako ste na putu i ne nađete pisara, onda zalog uzmite." Uvjeti za uzimanje zaloga u međusobnom poslovanju su: poslovna sposobnost ugovornih strana; da predmet zaloga bude stvar vjerom dopuštena; da se predmet zaloga može definisati viđenjem, mjerenjem ili opisom; dogovor o tome gdje će zalog biti pohranjen do vremena realizacije sklopljenog ugovora; zalog ne smije biti korišten dok je u toj ulozi.