Zikr 

U užem smislu zikr znači spominjanje Allaha, dž. š. Potječe od korijena arapske riječi z-k-r, zekere – sjećati se, spominjati. Učenjaci navode da postoji zikr jezikom, zikr srcem te zikr i srcem i jezikom. Stoga, potrebno je da zikr ne bude sušto ponavljanje određenih riječi bez razmišljanja o njihovom značenju ili ponavljanje uz odsustvo svijesti o Allahu, dž.š., te da izgovor ovih riječi prati djelo, odnosno bogobojaznost koja se sastoji od izbjegavanja onoga čime Allah, dž.š. nije zadovoljan i izvršavanje onoga što je On naredio i čime je zadovoljan.  

Iako postoje predaje o određenom broju nekog zikra, riječima: „O vi koji vjerujete! Allaha često i mnogo spominjite!“ (El-Ahzab 41), Allah, dž.š. poziva vjernika zikri: Njega da spominje, slavi, hvali i veliča što je više moguće i to je ibadet kojeg vjernik može činiti čak i bez abdesta i to u različitim situacijama: “A kad namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći…” (en-Nisa, 103). Postoje različite vrste zikra: tehlil – izgovaranje riječi: La ilahe ilellah, što je najvrjedniji zikr; tespih – izgovaranje riječi SubhanAllah; tekbir – izgovaranje riječi Allahu ekber; hamd – izgovaranje riječi Elhamdulillah; havlaka – izgovaranje riječi Ve la havle ve la kuvvete...; hasbela – izgovaranje riječi Hasbijellahu ve ni’mel-l-vekil itd. Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da su mu neki Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, drugovi rekli: “Allahov Poslaniče, odoše imućni s nagradama: klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka.” Allahov Poslanik reče: “Zar i vama Allah nije dao nešto s čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka, svaki tekbir i svaki tahmid su sadaka, svaki tehlil je sadaka... (Muslim) 

Zikr poslije namaza kod muslimana u BiH zasniva se na hadisima koji ukazuju na nagradu za onog ko ih izgovara. O samom donošenju salavata Poslanik, sallallahu alejhi ve selem je rekao da će na onog ko na Poslanika, a.s. donese jedan salavat, Allah donijeti deset salavata. Sami početak zikra, nakon salavata na Poslanika, a.s. čime se potpuno odvaja namaz od zikra, jer salavati nisu sastavni dio namaza, zasnovan je i na prelijepom hadisu kojeg bilježi Muslim: “Allahu su najdraže četiri riječi, bez obzira kojom od njih započeo: subhanallah, vel-hamdulillah, ve la ilahe illallah, vallahu ekber”, te hadisu u kojem Poslanik, a.s. preporučuje da se što više izgovaraju riječi: Lā havle vela kuvvete illā billāhil-’alijjil-’azīm, jer je to džennetska riznica. Prema vjerodostojnim hadisima ko prouči Ajetu-l-kursijju poslije namaza samo ga smrt dijeli od Dženneta, a ko poslije svakog namaza prouči 33 puta subhanallāh, 33 puta elhamdulillāh, 33 puta Allāhu ekber, to je 99, a zatim izgovori: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehū lā šerike lehū... bit će mu oprošteni grijesi. Međutim, ovaj zikr ne treba ograničavati samo na vrijeme poslije namaza, već ga ponavljati koliko god je moguće. 

Spominjanje, sjećanje na Allaha zasnovano na Kur'anu. To je karakterističan ritual koji se sastoji od čestog, kontinuiranog i ritmičkog spominjanja Allahovih imena. U muslimanskoj praksi nailazimo i na neprihvatljive oblike zikra. (Morina, Q. (2010). Glosar i nocioneve fetare (str. 44). Priština: Fakultet islamskih studija Priština) 

Keywords & Tags

Contact Us