U arapskom jeziku riječ nezr znači: zakletva, prisega, zavjet, zavjetni dar. U šerijatskom pravu en-nezr se definiše kao “preuzimanje na sebe obaveze izvršenja nekog ibadeta u budućnosti, sa ciljem približavanja Allahu, dž.š.” Dokaz da je zavjetovanje Šerijatom dopušten čin islamski pravnici nalaze u Kur’an-i kerimu gdje se u 29. ajetu sure El-Hadždž kaže: „Neka svoje zavjete ispune.“ Također Muhammed, a.s., kaže: “Ispuni svoje obećanje.”
Zavjet (En-Nezr) je obavezivanje pobožnim činom, koji je u osnovi neobavezan, pomoću izraza koji na to ukazuje. Naprimjer, ako bi neko rekao: Ako Allah, dž.š., podari zdravlje tom bolesniku, dužan sam postiti tri dana. (Ez-Zuhajli 1989.) Ukoliko je zavjet uvjetovan, kao kad neko kaže “postit u tri dana ako dobijem dobru ocjenu iz tog i tog predmeta obaveza posta dolazi samo ako je željena ocjena ostvarena. Zavjetovanja koja su data u stvarima koja vjera zabranjuje moraju biti prekršena, kao naprimjer kada bi se čovjek zavjetovao “ako prođem na ispitu napit ću se…” Neispunjenje legalnog zavjeta, odnosno onog zavjeta koji je dat na propisan način, podliježe činu pokajanja – keffaretu, i to onom koji je propisan za krivokletstvo a to je: a. dnevna prehrana za deset siromaha, b. osigurati odjeću za deset siromaha ili bijednika, ili c. osloboditi neslobodnika. Sve ove mogućnosti su ravnopravne i neispunjenje zavjeta se može sankcionisati na sva tri načina po izboru samog zavjetnika. Ukoliko zavjetnik nije u stanju da ispuni niti jednu od ove tri mogućnosti onda je dužan da posti tri dana, kao znak pokajanja I traženja oprosta pred Allahom, dž.š., za učinjeni prestup.
Zavjet je prakticiran i prije objave Kur’ana. To saznajemo iz Allahovih, dž.š., riječi iz kojih se vidi kako Merjemina majka zavjetuje na službu Allahu, dž.š., ono što je u njenoj utrobi. Allah, dž.š., kaže: Kada Imranova žena reče: ‘Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš.’ (Alu ‘imrān, 35) Zatim, ajet u kome Allah, dž.š., kaže Merjemi:
Ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’ (Merjem, 26) Iz navedenih ajeta možemo zaključiti da zavjeti mogu biti različiti. Čovjek se može zavjetovati da će učiniti bilo koje šerijatom dopušteno djelo, kao što su: namaz, post, sadaka, šutnja i sl. Allah, dž.š., kaže: Za sve što potrošite i što zavjetujete - Allah, sigurno, za to zna! (Bekara, 270)
Kada Allah, dž.š., govori o čestitima, kaže: Oni su zavjet ispunjavali i plašili se Dana čija će kob svuda prisutna biti. Prenosi se od Aiše, r.a., da je Muhammed, a.s., rekao: Ko se zavjetuje da će Allahu, dž.š., pokoran biti, neka Mu pokorani i ostane, a ko se zavjetuje da će Mu nepokoran biti, neka Mu nepokoran ne bude. Nije dopušteno zavjetovati se na nešto što je propisano kao stroga dužnost, svejedno bilo to pojedinačna obaveza, kao što je: post mjeseca ramazana, klanjanje pet dnevnih namaza, ili dužnost zajednice kao: klanjanje dženaze namaza i slično tome.8 Zavjet nije ispravan ako se čovjek zavjetuje na nepokornost Allahu, dž.š. Takav zavjet je zabranjen. Prenosi se od Aiše, r.a., da je Muhammed, a.s., rekao: Ko se zavjetuje da će Allahu, dž.š., pokoran biti, neka Mu pokorani i ostane, a ko se zavjetuje da će Mu nepokoran biti, neka Mu nepokoran ne bude. Prema Ez-Zuhaliju (1989) onaj ko se zavjetovao na nepokornost mora dati iskup kao disciplinsku mjeru. Iako je zavjet u islamu dopušten, ipak se ne preporučuje. Prenosi se od Ibn Omera, r.a., da je Muhammed, a.s., rekao: “On, uistinu, ne donosi dobro, njime se samo uzima od škrtice.“ I pored toga, zavjet je ispravan ako se zavjetovalo na pobožan čin. Takav zavjet se mora ispuniti. Postoje dvije vrste zavjeta, a to su: Uvjetovani zavjet podrazumjeva obavezivanje pobožnim činom, ako se ispuni ono zbog čega se neko zavjetovao. Ako se ne ispuni traženo od Allaha, dž.š., u tom slučaju zavjetovani nije obavezan na izvršenje zavjeta; Apsolutni zavjet, tj. ako se čovjek zavjetuje da će izvršiti neko dobro djelo bez traženja zauzvart bilo šta od Allaha, dž.š. Naprimjer, ako neko kaže: dužan sam klanjati dva rekata. Ovakav se zavjet mora ispuniti. Onaj ko odustane od svog zavjeta, obavezan je dati iskup jednak iskupu za prekršenu zakletvu. A otkup za prekršenu zakletvu je: nahraniti deset siromaha, ili ih odjenuti; ili, tri dana uzastopno postiti. Allah, dž.š., kaže: “Allah, vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite svoju čeljad nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao, neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete.“ (Māida, 89.)
Prenosi Ukba ibn Amira da je Muhammed, a.s., rekao: “Otkup za prekršeni zavjet je isti kao i otkup za prekršenu zakletvu.“ Zavjet je u islamu dopušten, ali se ne preporučuje. Treba moliti Allaha, dž.š., da dadne ono što je dobro iz svoje milosti, a ne zbog toga što se neko zavjetovao. Allah, dž.š., sve posjeduje. I Njegova darežljivost ne zavisi od nečijeg zavjeta Musliman treba moliti od Allaha, dž.š., ono što je dobro, čineći dovu jedino Njemu.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba