Najčešće se koristi kao arapski izraz za Objavu, odnosno Kur'an. Doslovno ima, između ostalih, značenje: nekome nešto pokazati i otkriti, tajni glas i nadahnuće, kao i stavljanje u dužnost. Prema Čauševiću (1976) Kur’an nas poučava da ova riječ, odnosno sve riječi izvedene iz korijena ove riječi, imaju mnogobrojna značenja. Kur’an nam ističe pet vrsta vahja: 1. Onaj vahj koji se stavlja bezdušnim bićima, 2. Vahj koji se odnosi na životinje, 3. Vahj koji se upravlja svim ljudima, 4. Vahj koji se upravlja samo Božijim odabranicima – pejgamberima, 5. Vahj koji se upravlja melekima. Vahj koji se tiče ljudi ima tri vrste: jedan se odnosi na stavljanje osjećaja, drugi na govor iza zastora, dok je treći, rezerviran isključivo za Božije poslanike, slanje Objave putem meleka Džibrila – vahjun metluvvun ili čitana i potpuna objava. Objava je, kako kaže Đozo (1976), konstituirala se i otjelovila u vidu Riječi, odnosno Kur'ana. Na ovaj način Božija Riječ se piše slovima kao i sve druge riječi.
Riječ vahj (-وحى -objava) u arapskom jeziku ima sljedeća značenja: nekome nešto pokazati, otkriti; tajni glas, nadahnuće; stavljanje u dužnost. Kur'an ističe pet vrsta vahja i to: 1. onaj vahj koji se stavlja bezdušnim bićima; 2. vahj koji se odnosi na životinje; 3. vahj koji se upravlja svim ljudima; 4. vahj koji se upravlja samo Allahovim Poslanicima; i 5. vahj koji se upravlja melekima. Vahj koji se upućuje samo ljudima se može podijeliti u tri vrste shodno riječima Uzvišenog: „Nije čovjeku dato da Bog s njim razgovara nego samo putem vahja, ili iza zastora, ili da Bog pošalje svog izaslanika meleka, da ovaj prema previšnjoj volji objavi ono što Bog hoće.“ (sura Eš-Šura, 51) Od ove tri vrste prva se zove vahjun, što znači stavljati neki osjećaj u srce, drugi način vahja jeste govor iza zastora, a u ovu vrstu vahja spadaju i dobri snovi, i treća vrsta vahja jeste da Bog pošalje Svoga poslanika Džibrila a.s. Svome odabraniku između ljudi, i da ovaj veliki melek stavi, na srce i jezik, i značenje i govor zajedno.
Ovome se kaže vahjun metluvvun (čitana i potpuna objava). Ovim se načinom objavljuje značenje sa riječima. Kur'an je na ovaj način objavljen Pejgamberu s.a.v.s. i ovaj način objave je svojstven samo za Allahove poslanike i odabranike i on je najjasniji način objave, dok prva dva načina objave mogu dobivati i drugi ljudi, a prvi način objave može dobiti i nevjernik za što je primjer egipatski vladar koji je živio u doba Jusufa a.s. a koji nije vjerovao u jedinstvo Boga, za kojeg Allah dž.š. u Kur'anu kaže: „Vladar reče: „Ja sam uistinu vidio u snu sedam debelih krava gdje pojedoše sedam mršavih, i vidio sam sedam zelenih klasova i sedam suhih. O ljudi, protumačite mi ovaj moj san, ako ste vi oni koji snove tumače.“ (sura Jusuf, 43.). Vahj je, dakle, poseban vid obraćanja Allaha dž.š. nebesima, Zemlji, melekima, ljudima ili životinjama ali to ne znači da Allah dž.š. nema i druge vidove obraćenja, naredbi ili govora. Kada Allah dž.š. komunicira sa odabranim ljudima putem vahja to također ne znači da oni nemaju i druge oblike komuniciranja. Isto tako se može reći za neke oblike komunikacija između šejtana i njihovih prijatelja i sljedbenika među ljudima. Allahova objava (el vahj) poslanicima se može definirati kao: Govor (Riječ) Uzvišenog Allaha objavljena (spuštena) nekom od Allahovih poslanika. Šejh Muhammed Abduh ovaj termin definiše kao: „Čista spoznaja /sigurno saznanje el jekin/ koje određena osoba osjeti u sebi sa sigurnim saznanjem (jekinom) da je spoznaja od Allaha, bilo da se spoznaja dogodila uz posredovanje ili bez njega.“ (Tefsir I,II,-Uvod u nauku tefsira, Zijad Ljevaković, izdavač Bemust, Sarajevo 2003, str. 27-28)
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba