[1] Ova stilska figura pripada drugoj vrsti metafore, u kojoj ne postoji veza po sličnosti, nego logička veza.[2] Primjere metonimije nalazimo u slijedećim kur’anskom ajetima: فَلْيَدْعُ نَادِيَه pa neka on pozove društvo svoje[3], i: يَجْعَلُونَ أَصْابِعَهُمْ فِي آذَانِهِم مِّنَ الصَّوَاعِقِ oni, zbog gromova, stavljaju prsti u uši svoje.[4] U prvom ajetu, koji govori o onome koji brani da se molitva obavlja, stanje je zamijenjeno mjestom, a u drugom ajetu je upotrijebljena cjelina umjesto dijela i postoji veza po količini: oni stavljaju jagodice prsta, a ne cijele prste u uši svoje.[5] Profesor Latić navodi još nekoliko primjera ovog tropa u Kuranu:

وَيُنَزِّلُ لَكُم مِّنَ السَّمَاء رِزْقًا  ...i spušta vam opskrbu (rizqan) s neba.[6] Uzrok je izrečen posljedicom (opskrba umjesto kiše);

إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ  Čestiti će sigurno u blagostanje (ne’iim).[7] Ovdje je umjesto mjesta, Dženneta, upotrijebljeno stanje.[8]

Kad je riječ o alegoriji, ona predstavlja govor u kojem se pojmovi i misli iskazuju drukčije, a ne riječima koje ih izravno izražavaju, slikovit govor, slikovito objašnjenje pojma i misli.[9] Abdulkahir Džurdžani kaže: ”Alegorija, kinaja, jeste situacija u kojoj govornik želi potvrditi neko značenje pa ne spominje uobičajeni izraz u jeziku za to značenje, već donosi drugi izraz koji upućuje na željeno značenje. To je kao kad kažu da je neko ’visok remen za mač’ (طويل النجاد tavil al-nadžad), a žele kazati da je visokog stasa (طويل القامة tavil al-kaamma), ili kažu ’mnoštvo pepela’ (كثير الرماد kesir al-ramad), a žele reći mnogo sela. Također, za ženu koja živi u izobilju i koju drugi služe kaže se ’da udobno, bezbrižno živi’, doslovno spava i kad jutro poodmakne (نؤوم الضحى ne’uum al-duha). Naime, visokom čovjeku  treba dug remen za mač; ukoliko postoji mnogo sela, bit će i mnogo pepela; a žena koja živi luksuzno i ima poslugu može da spava i do podne.”[10]

 

Alegorije u Kur’anu

Alegorije su veoma česta pojava u Kur’anu i one sadrže mnoga značenja, a malo riječi. Opisujući Bogobojazne ljude, Uzvišeni kaže:

وَعِبَادُ الرَّحْمَنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا

A robovi Milostivoga su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ”Mir vama!”[11]

Ovo je fizički opis njihovog hoda, tj. oni hode jednostavno, bez žurbe, razmetljivosti i oklijevanja. Kada im se obrate plahoviti i raspaljivi ljudi, oni ne obraćaju pažnju niti raspravljaju, jer rasprava odnosi dostojanstvo. Prepirka i svađa sa bestidnicima nije svojstvo razumnih. Dakle, to je vanjsko značenje spomenutog ajeta i ono je poželjno, ali je cilj da se opiše njihova Bogobojaznost, strah od Allaha i želja za oprostom. Drugo značenje je nerazdvojivo od prvog i oba su važna, ali se kontekst ovdje odnosi na drugo značenje.

Aluziju nalazimo i u slijedećim kur’anskim ajetima:أَلا إِنَّ أَوْلِيَاء اللّهِ لاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ  I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.[12] Citirani ajet potvrđuje da iskreni Allahovi robovi, Njegovi štićenici, ne treba da se boje niti tuguju. To je, bez sumnje, namjera teksta. Međutim, to nužno znači i da su oni bliski svome Gospodaru, da su iskreni i da su zaslužili Njegovo zadovoljstvo, a ko je blizak svome voljenom, neće ga se bojati u budućnosti, niti će tugovati za nečim iz prošlosti. Ljubav mu daje nadu u milost i oprost. Uzvišeni je u nastavku objasnio da je put ostvarenja Allahove ljubavi i zadovoljstva upravo Bogobojaznost: الَّذِينَ آمَنُواْ وَكَانُواْ يَتَّقُونَ  لَهُمُ الْبُشْرَى فِي الْحَياةِ الدُّنْيَا وَفِي الآخِرَةِ  Oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu.[13] 

 

[1] Domović, Želimir; Anić, Šime; Klaić, Nikola, nav. dj, str. 885.

[2] Latić, Džemal, nav. dj., str. 198.

[3] El-Aleq, 17.

[4] El-Beqara, 19.

[5] Latić, Džemal, nav. dj., str. 198.

[6] El-Mu’min, 13.

[7] El-Infitar, 13.

[8] Latić, Džemal, nav. dj., str. 199.

[9] Domović, Želimir; Anić, Šime; Klaić, Nikola, nav. dj., str. 52.

[10] Al-Džurdžani, ’Abd al-Qahir: Dalail al-i’džaz, izdavač: Muhammed Rešid Rida, II. izdanje, bez godine izdanja, str. 52.

[11] El-Furqan, 63.

[12] Junus, 62.

[13] Isto, 63-64.

" /> [1] Ova stilska figura pripada drugoj vrsti metafore, u kojoj ne postoji veza po sličnosti, nego logička veza.[2] Primjere metonimije nalazimo u slijedećim kur’anskom ajetima: فَلْيَدْعُ نَادِيَه pa neka on pozove društvo svoje[3], i: يَجْعَلُونَ أَصْابِعَهُمْ فِي آذَانِهِم مِّنَ الصَّوَاعِقِ oni, zbog gromova, stavljaju prsti u uši svoje.[4] U prvom ajetu, koji govori o onome koji brani da se molitva obavlja, stanje je zamijenjeno mjestom, a u drugom ajetu je upotrijebljena cjelina umjesto dijela i postoji veza po količini: oni stavljaju jagodice prsta, a ne cijele prste u uši svoje.[5] Profesor Latić navodi još nekoliko primjera ovog tropa u Kuranu:

وَيُنَزِّلُ لَكُم مِّنَ السَّمَاء رِزْقًا  ...i spušta vam opskrbu (rizqan) s neba.[6] Uzrok je izrečen posljedicom (opskrba umjesto kiše);

إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ  Čestiti će sigurno u blagostanje (ne’iim).[7] Ovdje je umjesto mjesta, Dženneta, upotrijebljeno stanje.[8]

Kad je riječ o alegoriji, ona predstavlja govor u kojem se pojmovi i misli iskazuju drukčije, a ne riječima koje ih izravno izražavaju, slikovit govor, slikovito objašnjenje pojma i misli.[9] Abdulkahir Džurdžani kaže: ”Alegorija, kinaja, jeste situacija u kojoj govornik želi potvrditi neko značenje pa ne spominje uobičajeni izraz u jeziku za to značenje, već donosi drugi izraz koji upućuje na željeno značenje. To je kao kad kažu da je neko ’visok remen za mač’ (طويل النجاد tavil al-nadžad), a žele kazati da je visokog stasa (طويل القامة tavil al-kaamma), ili kažu ’mnoštvo pepela’ (كثير الرماد kesir al-ramad), a žele reći mnogo sela. Također, za ženu koja živi u izobilju i koju drugi služe kaže se ’da udobno, bezbrižno živi’, doslovno spava i kad jutro poodmakne (نؤوم الضحى ne’uum al-duha). Naime, visokom čovjeku  treba dug remen za mač; ukoliko postoji mnogo sela, bit će i mnogo pepela; a žena koja živi luksuzno i ima poslugu može da spava i do podne.”[10]

 

Alegorije u Kur’anu

Alegorije su veoma česta pojava u Kur’anu i one sadrže mnoga značenja, a malo riječi. Opisujući Bogobojazne ljude, Uzvišeni kaže:

وَعِبَادُ الرَّحْمَنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا

A robovi Milostivoga su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ”Mir vama!”[11]

Ovo je fizički opis njihovog hoda, tj. oni hode jednostavno, bez žurbe, razmetljivosti i oklijevanja. Kada im se obrate plahoviti i raspaljivi ljudi, oni ne obraćaju pažnju niti raspravljaju, jer rasprava odnosi dostojanstvo. Prepirka i svađa sa bestidnicima nije svojstvo razumnih. Dakle, to je vanjsko značenje spomenutog ajeta i ono je poželjno, ali je cilj da se opiše njihova Bogobojaznost, strah od Allaha i želja za oprostom. Drugo značenje je nerazdvojivo od prvog i oba su važna, ali se kontekst ovdje odnosi na drugo značenje.

Aluziju nalazimo i u slijedećim kur’anskim ajetima:أَلا إِنَّ أَوْلِيَاء اللّهِ لاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ  I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.[12] Citirani ajet potvrđuje da iskreni Allahovi robovi, Njegovi štićenici, ne treba da se boje niti tuguju. To je, bez sumnje, namjera teksta. Međutim, to nužno znači i da su oni bliski svome Gospodaru, da su iskreni i da su zaslužili Njegovo zadovoljstvo, a ko je blizak svome voljenom, neće ga se bojati u budućnosti, niti će tugovati za nečim iz prošlosti. Ljubav mu daje nadu u milost i oprost. Uzvišeni je u nastavku objasnio da je put ostvarenja Allahove ljubavi i zadovoljstva upravo Bogobojaznost: الَّذِينَ آمَنُواْ وَكَانُواْ يَتَّقُونَ  لَهُمُ الْبُشْرَى فِي الْحَياةِ الدُّنْيَا وَفِي الآخِرَةِ  Oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu.[13] 

 

[1] Domović, Želimir; Anić, Šime; Klaić, Nikola, nav. dj, str. 885.

[2] Latić, Džemal, nav. dj., str. 198.

[3] El-Aleq, 17.

[4] El-Beqara, 19.

[5] Latić, Džemal, nav. dj., str. 198.

[6] El-Mu’min, 13.

[7] El-Infitar, 13.

[8] Latić, Džemal, nav. dj., str. 199.

[9] Domović, Želimir; Anić, Šime; Klaić, Nikola, nav. dj., str. 52.

[10] Al-Džurdžani, ’Abd al-Qahir: Dalail al-i’džaz, izdavač: Muhammed Rešid Rida, II. izdanje, bez godine izdanja, str. 52.

[11] El-Furqan, 63.

[12] Junus, 62.

[13] Isto, 63-64.

" />

Medžaz

Metonimija je poetska figura u kojoj se jedan pojam zamjenjuje drugim pojmom koji s onim prvim, po svom smislu, stoji u bližoj vezi, npr. ”sto pušaka” (umjesto sto vojnika).[1] Ova stilska figura pripada drugoj vrsti metafore, u kojoj ne postoji veza po sličnosti, nego logička veza.[2] Primjere metonimije nalazimo u slijedećim kur’anskom ajetima: فَلْيَدْعُ نَادِيَه pa neka on pozove društvo svoje[3], i: يَجْعَلُونَ أَصْابِعَهُمْ فِي آذَانِهِم مِّنَ الصَّوَاعِقِ oni, zbog gromova, stavljaju prsti u uši svoje.[4] U prvom ajetu, koji govori o onome koji brani da se molitva obavlja, stanje je zamijenjeno mjestom, a u drugom ajetu je upotrijebljena cjelina umjesto dijela i postoji veza po količini: oni stavljaju jagodice prsta, a ne cijele prste u uši svoje.[5] Profesor Latić navodi još nekoliko primjera ovog tropa u Kuranu:

وَيُنَزِّلُ لَكُم مِّنَ السَّمَاء رِزْقًا  ...i spušta vam opskrbu (rizqan) s neba.[6] Uzrok je izrečen posljedicom (opskrba umjesto kiše);

إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ  Čestiti će sigurno u blagostanje (ne’iim).[7] Ovdje je umjesto mjesta, Dženneta, upotrijebljeno stanje.[8]

Kad je riječ o alegoriji, ona predstavlja govor u kojem se pojmovi i misli iskazuju drukčije, a ne riječima koje ih izravno izražavaju, slikovit govor, slikovito objašnjenje pojma i misli.[9] Abdulkahir Džurdžani kaže: ”Alegorija, kinaja, jeste situacija u kojoj govornik želi potvrditi neko značenje pa ne spominje uobičajeni izraz u jeziku za to značenje, već donosi drugi izraz koji upućuje na željeno značenje. To je kao kad kažu da je neko ’visok remen za mač’ (طويل النجاد tavil al-nadžad), a žele kazati da je visokog stasa (طويل القامة tavil al-kaamma), ili kažu ’mnoštvo pepela’ (كثير الرماد kesir al-ramad), a žele reći mnogo sela. Također, za ženu koja živi u izobilju i koju drugi služe kaže se ’da udobno, bezbrižno živi’, doslovno spava i kad jutro poodmakne (نؤوم الضحى ne’uum al-duha). Naime, visokom čovjeku  treba dug remen za mač; ukoliko postoji mnogo sela, bit će i mnogo pepela; a žena koja živi luksuzno i ima poslugu može da spava i do podne.”[10]

 

Alegorije u Kur’anu

Alegorije su veoma česta pojava u Kur’anu i one sadrže mnoga značenja, a malo riječi. Opisujući Bogobojazne ljude, Uzvišeni kaže:

وَعِبَادُ الرَّحْمَنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا

A robovi Milostivoga su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ”Mir vama!”[11]

Ovo je fizički opis njihovog hoda, tj. oni hode jednostavno, bez žurbe, razmetljivosti i oklijevanja. Kada im se obrate plahoviti i raspaljivi ljudi, oni ne obraćaju pažnju niti raspravljaju, jer rasprava odnosi dostojanstvo. Prepirka i svađa sa bestidnicima nije svojstvo razumnih. Dakle, to je vanjsko značenje spomenutog ajeta i ono je poželjno, ali je cilj da se opiše njihova Bogobojaznost, strah od Allaha i želja za oprostom. Drugo značenje je nerazdvojivo od prvog i oba su važna, ali se kontekst ovdje odnosi na drugo značenje.

Aluziju nalazimo i u slijedećim kur’anskim ajetima:أَلا إِنَّ أَوْلِيَاء اللّهِ لاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ  I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici.[12] Citirani ajet potvrđuje da iskreni Allahovi robovi, Njegovi štićenici, ne treba da se boje niti tuguju. To je, bez sumnje, namjera teksta. Međutim, to nužno znači i da su oni bliski svome Gospodaru, da su iskreni i da su zaslužili Njegovo zadovoljstvo, a ko je blizak svome voljenom, neće ga se bojati u budućnosti, niti će tugovati za nečim iz prošlosti. Ljubav mu daje nadu u milost i oprost. Uzvišeni je u nastavku objasnio da je put ostvarenja Allahove ljubavi i zadovoljstva upravo Bogobojaznost: الَّذِينَ آمَنُواْ وَكَانُواْ يَتَّقُونَ  لَهُمُ الْبُشْرَى فِي الْحَياةِ الدُّنْيَا وَفِي الآخِرَةِ  Oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu.[13] 

 

[1] Domović, Želimir; Anić, Šime; Klaić, Nikola, nav. dj, str. 885.

[2] Latić, Džemal, nav. dj., str. 198.

[3] El-Aleq, 17.

[4] El-Beqara, 19.

[5] Latić, Džemal, nav. dj., str. 198.

[6] El-Mu’min, 13.

[7] El-Infitar, 13.

[8] Latić, Džemal, nav. dj., str. 199.

[9] Domović, Želimir; Anić, Šime; Klaić, Nikola, nav. dj., str. 52.

[10] Al-Džurdžani, ’Abd al-Qahir: Dalail al-i’džaz, izdavač: Muhammed Rešid Rida, II. izdanje, bez godine izdanja, str. 52.

[11] El-Furqan, 63.

[12] Junus, 62.

[13] Isto, 63-64.

Keywords & Tags

Islam, sunnet, hadis, iman, islamska predavanja, islamska civilizacija, islamska kultura, propisi, rukja, ehlu sunnet, salavat, idžtihad, predavanja, Allah, Poslanik, poslanik Muhammed, predaja, enciklopedija hadisa, Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže, Tirmizi, Darekutni, Nesai, Taberani, Malik, Bezzar, Darimi, Nevevi, Kenan Musić, Šefik Kurdić, Bejheki, muharrem, rebiul evel, rođenje poslanika, hazreti, sahih, hasen, daif, lanac prenosilaca, Ebu Hurejre, kurtubi, hanefijski, mezheb, šafijski, malik, hanbel, mehr, nafaka, farz kifaje, fatima, fetva, fikh, hafiz, halifa, Ebu bekr, Alija, Omer, Ibn Hadžer, hatib, hidžab, hilafet, hudejbija, uhud, hendek, ibadet, ibadije, iblis, ibn Tejmijje, akaid, akida, ahlak, moral, povijest islama, sira, kiraet, tedžvid, dove, mevlud, sedmina, tabut, haram, halal, menhedž, sufije, selefizam, hajz, nifas, istihaza, žena islam, hurije, bedr, bejat, kaba, bejtul mal, abasije, emevije, adl, arefat, mikat, ihram, umra, asgab, džebrail, mikail, munkir, nekir, israfil, sudnji dan, predznaci, daija, vaz, dawa, derviš, mekasid, matudiri, ešarije, medina, mekka, mekasid, mešhur, nesh, metn, ravija, rivajet, mihrab, muhadis, muhkem, murted, mustahredž, mutezile, tabiin, tahavija, taberi, taklid, džihad, talak, razvod, belag, teologija, tesavvuf, tespih, tevhid, kijas, masleha, Ibrahim, Isa, Musa, Tevrat, Indžil, džini, šejtan, iddet,idžaz, temettu, ilham, ilm, kelam, šiije, ismailije, sunije, ehlu, istigfar, tevba, itikaf, kefaret, objava, jasin, ašura, hadisi kudsijj, gajb, kafir, sijase, zamahšeri, adabi, mubarek, islamizam, hatma, Kur'an, tefsir prevod, sura, ajet, harf, tefsir, prevod Kur'ana, Besim Korkut, Ibn Kesir, komentar Kur'ana, tumačenje Kur'ana, Enes Karić, Endelusi, Ibn Džuzejj, vrte tefsira, racionalni tefsir, tradicionalni tefsir, sufijski tefsir, amme džuz, transkripcija, ilmihal, abdest, tejemum, gusul, džunub, namaz, farz, sastavni dijelovi namaza, uvjeti za namaz, sahibi uzur, džemat, mujezin, ezan, ikamet, teravija, teravih, noćni namaz, sabah, podne, ikindija, akšam, jacija, rekat, sedžda, selam, početni tekbir, bajram, kurban bajram, ramazan, napaštanje, fidja, post, iftar, sehur, imsak, sadekatu fitr, vitre, zekat, nijjet, nafile, hutba, hadž, kurban, akika, dženaza, imanski šarti, šehadet, muslimani, kunut dova, zikr, zuhd, nefs, nikah, islamske nauke, Gazali, rječnik, pojmovnik, naklanjavanje, sehvi sedžda, feraiz, nasljedno pravo, sekte, grijeh, grijesi, sadaka, bereket, šerijat, šerijatsko, mubah, mustehab, mukabela, lejletul bedr, lejletul kadr, hidžr, miradž, Allahova imena, Allahova svojstva, ahiret, azab, kabur, mizan, hifz, mesela, Ibn Abbas, vakuf, kader, mushaf, Ebu Hanife, Rumi, iskušenje, Bog, Božije, dunjaluk, skraćivanje namaza, spajanje namaza, kijam, prvi uvjet, kibla, vaktija, din, džennet, džehenem, sifat, Rahman, vadžib, edeb, hadiske predaje, oprost grijeha, Preporod, Glasnik, Novi muallim, vazovi, Sulejman Bugari, Kenan Musić, Ammar bašić, Izet Čamdžić, islamski video, audio predavanja, mekam, tevhid, hikaje, šerijatski brak, šerijatsko vjenčanje

Contact Us

Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina

email: info@islam.ba

Uputstvo

O Platformi