Maglajlić Ibrahim

Reisu-l-ulema hafiz Ibrahim Maglajlić, Banja Luka 1861 – Banja Luka 1936, reisu-l-ulema od 1930. do 1936. godine, kurra-hafiz, ugledni alim i bošnjački dostojanstvenik višestranog vjerskog i društvenog djelovanja. Bio je prvi predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije i prva ličnost Islamske zajednice na početku njezine jugoslavenske epohe. Kao sedamnaestogodišnji učesnik u oružanom otporu okupacijskim snagama Austro-Ugarske osuđen je na višemjesečnu internaciju u Olomouc u Češkoj. Po završetku studija u Istanbulu u rodnom gradu držao je predavanja koja su zadivila banjalučku muslimansku javnost i rezultirala realizacijom civilne inicijative o podizanju medrese u kojoj bi institucionalno poučavao. Tako je osnovana banjalučka Fejzija-medresa, u u narodu poznata kao Maglajlića medresa. Vršio je dužnost muftije tuzlanskog i banjalučkog i bio odlučni i neumorni zastupnik političkog organiziranja i učešća Bošnjaka u izborima i parlamentarnoj vlasti prve Jugoslavije. Kao muftija tuzlanski pružio je veliki doprinos osnivanju Jugoslavenske muslimanske organizacije 1919. godine i bio njezin prvi predsjednik. Na izborima za nasljednika Džemaludina Čauševića, u kojima je dvadeset osam članova hodžinske kurije biralo reisu-l-ulemu između peterice kandidiranih alima, dobio je najviše glasova i bio prvi reisu-l-ulema reorganizirane Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji. Dužnost reisu-l-uleme je preuzeo u izuzetno nepovoljnim okolnostima dokrajčenog hilafeta i institucije šejhu-l-islama u Istanbulu i grubog provođenja šestojanuarske diktature i srpske hegemonije u Jugoslaviji. U obavljanju dužnosti manifestirao je dostojanstveno i postojano zalaganje u štićenju vjerskih prava i unapređenju vjerskog života muslimana, a posebno u naporima na poboljšanju položaja muslimanske djece u sistemu obrazovanja i na jačanju uloge Islamske zajednice i njezina međunarodnog značaja.