Musalla

Mjesto za klanjanje zajedničkog namaza. U skladu sa svojim korijenskim značenjem (sl-w), musalla se najjednostavnije može odrediti kao mjesto gdje se održava namaz (salāt). Međutim, prema Isanoviću u širem smislu musalla znači posebno uređeno, ograđeno ili tek naznačeno mjesto, koje je orijentirano prema kibli i u kojemu je Kaba aksijalna tačka njegove sakralno-prostorne usredsređenosti: Ona je ustvari mesdžid pod otvorenim nebom. Zidovi koji je okružuju imaju više ulaza, a njena unutrašnjost obilježena je mihrabom i mimberom. Musalla je prvoredno namijenjena za okupljanjenje većeg broja vjernika za vrijeme ljetnih dana radi zajedničkog obavljanja namaza petkom i bajramima. Ponekad su korištene i za javne skupove i predavanja, izlete, sastajališta pjesnika, sufija, učenih i uglednih ljudi, kao mjesta okupljanja radi skupnog činjenja kišne dove."

Nekada ih je bilo više u Bosni, dok je danas najpoznatija u Kamengradu, u Sanskom Mostu. Prema predanjima ovdje je klanjana prva džuma-namaz prilikom turskog osvajanja Bosanske Krajine. Sami lokalitet se naziva musallom, dakle mjestom gdje se obavlja namaz. Ovdje je sačuvan i mihrab i to je jedno od rijetkih mjesta u Bosni gdje mihrab stoji na otvorenom. Tradicionalno se na džuma-namazu u Kamengradu okupi veliki broj muslimana. Mulahalilović (1998) navodi kako su se u većim mjestima bajrami klanjali isključivo na jednom mjestu - musallama. U kasnijem periodu Osmanske vladavine u Bosni musalle su počele gubiti na značaju, što je ubrzano dolaskom Austro-Ugraske, a musalle su fizički i uništavane u narednom periodu. Potpunu fizičku devastaciju doživjele su u Drugom svjetskom ratu i poslije njega kada se okupljanje muslimana na ovaj način i sistematski zabranjivalo.