Mubah
Dozvoljeno djelo (mubah) jeste ono djelo čije je činjenje ili nečinjenje Zakonodavac prepustio volji obveznika. Za činjenje ili izostavljanje toga djela nema ni pohvale ni pokude. Za takvo djelo upotrebljava se i termin halal.
Dozvoljenost se spoznaje na osnovu sljedećih stvari:
- Iskaz Zakonodavca (Allah, dž. š.) da je nešto dozvoljeno: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela."
- iskaz u kojem se negira grijeh (ism), prekršaj (džunah) ili nelagoda (haredž). Grijeh: Ali onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, nije mu grijeh..", Prekršaj: I nije vam grehota (džunah) ako tim ženama date na znanje da ćete ih zaprositi..", Nelagoda: Nije grijeh slijepcu, niti hromu....da jedete u kućama vašim ili kućama očeva vaših.."
- Iskaz Zakonodavca u formi zapovijesti uz postojanje indikacije koja ukazuje da se misli na dozvoljenost a ne na obligatnost djela: A kada hadž obavite, onda lovite."
- Presumpcija kontinuiteta izvorne dopustivost djela u smislu da je nešto u principu dozvoljeno kao što su ugovori sve dok se ne utvrdi da djelo ili stvar ima drukčiji tretman u islamskom pravu.
IZVORI
Zejdan, A. (1994). El Vedžiz fi usulil-fikh. Beirut;
Handžić, M. (1999). Izabrana djela: Studije iz šerijatskog prava. Sarajevo,: Ogledalo;
Ebu Zehre, M. (1958). Usul el-fikh. Kairo: Darul-fikr;
Kamali, M. H. (2017). Principi islamske jurisprudencije. Sarajevo: Centar za napredne studije;
Ez-Zuhajli, Vehbe (1986). Usulul-fiqhil-islamijj. Darul-fikr.