Mistika

Vidjeti pojam: sufizam. Iako postoji brojna literatura o fenomenu mistike koja korespondira s islamskim učenjem te poistovjećivanje tesavvufa s misticizmom i ezoterijskom tradicijom (Fusus al-hikam), kada se govori o islamskom misticizmu postoje autori (Valjevac, 2018) koji ukazuju da tesavvuf nije misticizam već zapravo nauka koja se razvijala kao i fikh, hadis itd.

U islamu ne postoji intencija promoviranja mistike u smislu kako se ona popularno razumije. Spahić navodi kako je mistika općenito sklonost tajanstvenom, neprotumačivom, iracionalnom, natprirodnom. U filozofiji se mnogi elementi mistike zapažaju već kod Plotina u njegovu učenju o ekstazi, tj. o sjedinjavanju čovjeka s Bogom. Novoplatonističku mistiku prenio je u razna kršćanska naučavanja prije svega Skot Eriugena, a pojavljuje se u srednjem vijeku i kao antiteza skolastici. Bernard od Clairvauxa (Bernar od Klervoa), Hugo (Igo) i Ricard (Rikar) od st. Victora i Bonaventura najznačajniji su predstavnici te srednjovjekovne mistike koja se bori i protiv intelektualizma i dogmatizma skolastičke filozofije. U Njemačkoj je osnivač mistike Meister Eckhart (Majster Ekart), koji je inače zaslužan za konstituisanje prve njemačke filozofske terminologije. Za renesanse i reformacije djeluju mnogi filozofi čiji misticizam nosi često u sebi i neke pozitivne elemente suprotstavljanja spekulativnim sistemima kao i težnji za neposrednošću i spontanim, prirodnim" izražavanjem osjećaja. Nabrojat ćemo samo neke od filozofa tog razdoblja u čijim filozofijama ima manje ili više elemenata mistike: Paracelsus, Pico della Mirandola (Piko dela Miranđola), Nikola Kuzanski i Jakob Bohme (Berne). U novijim filozofijama mističkih zasada nalazimo i u Geulincxa (Zelensk), Malebranchea (Malbranš), Pascala (Paskol), Jacobija (Jakobi), Schellinga (osobito u posljednjoj fazi), Solovjeva, Berdjajeva i dr. U tim filozofijama mistički elementi povezani su uglavnom s religioznim, antiracionalnim stremljenjima. U širem smislu mistikom i misticizmom smatraju se sva ona učenja koja vjeru pretpostavljaju zbiljskom znanju, intuiciju razmišljanju, nespoznatljivo spoznatljivom, iracionalno racionalnom. Jezgrovit prikaz islamskog misticizma moguće je naći u djelu Islam kao alternativa Murada Hoffmana te Temeljni tokovi sufizma Rešida Hafizovića.