Mirotvorstvo

Najprije polazimo od postavke da je mir vrijednost koja se kroz povijest religije pretežira i o kojoj se kroz sveti tekst najdirektnije govori. Svakako, pitanje je koliko je ta vrijednost praktično bila manifestovana. Na mir se više ne gleda kao na trajnu kategoriju. Brojne definicije govore o miru kao procesu koji treba izgrađivati i na kome trebaju trajno raditi pojedinci i društvo u cjelini. Njegovo održavanje traži sinergiju svih domena društva bez obzira na razlike bilo koje vrste. Johan Galtung donosi dvije definicije mira: Mir je odsustvo/svođenje nasilja svih vrsta na minimum" i mir je miroljubiva i kreativna transformacija sukoba." Dakle, mir se ne postiže okončanjem sukoba i sklapanjem mirotvornih sporazuma, mir je stalni proces usmjeren ka iskorjenjivanju ratova i uzroka ratova. (Čaušević, 2009)

U isto vrijeme, pojam mirotvorstva se u novijim istraživanjima pojavljuje u kontekstu govora o konfliktima, ratovima i miru. Mirotvorstvo nastoji ponuditi praktične odgovore na mnoge situacije koje se tiču održavanja mira. Najprije, ono nudi konkretne korake u prevenciji sukoba, humanizaciji sukoba ako je do njih već došlo, te na kraju ponovnoj izgradnji i uspostavi pravednog društva i trajnog mira. Konstatovat ćemo da se mirotvorsto bavi prepoznavanjem uzroka koji dovode do sukoba kako bi se izbjegle neželjene posljedice.

IZVORI

Ivana Dračo i Jasmina Čaušević, „Rodna ravnopravnost – pravni okvir“ u: I vjernice i građanke, Spahić-Šiljak, Zilka, i Anić, Rebeka Jadranka, TPO fondacija i CIPS Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009. str. 32.