Mi‘rādž

Doslovno uspeće, uzdizanje u vis – noćno putovanje poslanika Muhammeda, a.s., od Kudsi Šerīfa (Jerusalema) do najviših nebeskih prostranstava, do tajnovitog "Lotosa", koji se nalazi na granici između svijeta materije i ne-materije, do "Dva lka ili bliže" – do Božije blizine (Kurān: LIII, 9); neizostavni motiv u spjevovima svih velikih sufijskih pjesnika; alegorija za putovanje prema Bogu, uzlet do Njegove blizine, ostavljanje ālem-i edžsāma (svijeta tijel) i žudnja za ālem-i džeberūtom (višim duhovnim svijetom, svijetom Džibrīl, a.s.) (usp. Smailagić, 1990, 415–416).

Poslije Kurana, druga najveća mudžiza Muhammeda a.s. To je najveće duhovno, vjersko i moralno uzdignuće jednog čovjeka i vjernika uopće koje je postigao Muhammed a.s. na Miradžu u susretu sa Allahom dž.š., otprilike na godinu dana prije Hidžre. Iako Muhammed a.s. na Miradžu nije vidio Allaha dž.š., jer je to čovjeku nemoguće, ipak niko nije bio tako blizu Allahu kao on na Miradžu. On je na Miradžu razgovarao sa Allahom i vidio svjetove gajba i ljudske sudbine. Na Miradžu je bilo cjelokupno Poslanikovo biće.

IZVORI

Smailagić, Nerkez (1990). Leksikon islama. Sarajevo, Svjetlost.